Slijedite nas:
Neki će reći kako je njegov motiv za to sukob s Plenkovićem i gaženje u njegov teren gdje je HDZ do sada redovito imao moratorij na domoljublje, drugi će reći da je Milanovića netko možda i platio da to radi, bit će i onih koji će tvrdit da za to postoji neki samo njemu znan razlog… I tako dalje. Kako god da bilo, nije ni važno.
Činjenica je da je Milanović Hrvatima u BiH pomogao kao rijetko tko do sada od javnih osoba. Zamislite da su neki raniji autoriteti – jer predsjednik države jest autoritet – o bh. Hrvatima progovarali na način kako to radi Milanović. Da je to radio Luka Modrić, pokojni Oliver Dragojević ili Josip Bozanić? Nisu, zašto, sad više nije važno. Milanović je to uradio i u petak, 8. travnja, u Mostaru, odavanjem počasti Hrvatskom vijeću obrane će na neki način staviti krunu na sve urađeno do sada.
Zašto je važan Milanovićev odnos prema HVO-u? Riječ je o vojsci koja se branila, kako na svojim ognjištima diljem Bosne i Hercegovine, branila je i Hrvatsku kao jedna od komponenti Oružanih snaga RH, a sve temeljem međunarodnih sporazuma. Vojska je to čija je borba u najvišoj mjeri bila čista i koja iza sebe nema prevelikih mrlja.
Zločina je bilo, ima ih u svakom ratu i u svakoj vojsci ima zločinaca, kad su saveznici oslobađali Njemačku od Hitlera počinili su neki zločin, kad je bio Pearl Harbor, amerčiki vojnici su sigurno nešto zgriješili, pa je tako i u HVO-u bilo onih koji jesu počinili ratni zločin, koje treba tretirati kao ratne zločince i koji trebaju biti izolirani iz hrvatskog drušva. Oni su obeščastili borbu HVO-a i ne treba zatvarati oči pred tim i praviti se da se to nije dogodilo. Više – manje, poznatko je tko su ti ljudi i koji su to zločini, kao što je i poznato kako cjelokupan HVO nikako nije i ne može biti zločinački, kao što ni hrvatski narod u BiH to nije, bez obzira na tvrdnje pojedinih NGO organizacija koje neki u šali zovu sudovima.
To se znalo cijelo vrijeme, međutim, Milanović je poput megafona to razglasio i upravo u tom njegovom činu ima neke duboke simbolike. Prošle su godine i godine, promijenile su se vlasti i predsjednici država, a HVO je, poput neželjenog djeteta, osta(ja)o po strani. Crveni Zoka, ljevičar, marksist, komunjara, jugoudbaš – kako ga nemaštoviti desničari vole zvati – došao je i u nekoliko poteza vratio čast i dostojanstvo HVO-u.
Ostatak teksta možete pročitati OVDJE.