Kontaktirajte nas na:

Preporuka

HRVATSKI NOVINARI O SAVEZU DODIKA I ČOVIĆA: “Oba djeluju protiv Sarajeva a na štetu svojih naroda”!

Teolog i publicist fra Drago Bojić iz franjevačkog samostana u Jajcu kaže nam da se trenutačno u BiH vodi politička borba između Dodika i Čovića na jednoj strani i tzv. probosanskog bloka na drugoj, koji predstavljaju Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić i Željko Komšić, pišu novinari Jutarnjeg lista Vlado Vurušić i Robert Bajruši u analizi koju prenosimo u cijelosti.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Milorad Dodik Dragan Čović

Bosna i Hercegovina nije naša želja, ona je naše moranje. To je nemoguća i besperspektivna zemlja”, mantra je koju vožd srpskog entiteta u Republici Srpskoj Milorad Dodik ponavlja već godinama, stalno prijeteći raspadom i rastakanjem BiH, čime onemogućava punokrvno funkcioniranje te države, koje se zbog toga plete stalno na repu europskih integracija.

Da bosanskohercegovački apsurdni aksiom bude još bizarniji, “potrudila” se činjenica da je Milorad Dodik, dakle čovjek koji ne može smisliti državu BiH i sve radi da je upropasti, još i jedan od trojice njezinih predsjednika!? No, dok smo od Dodika već navikli na to, sada mu se u “koaliciji” pridružio uvrijeđeni lider tamošnjih Hrvata Dragan Čović, koji je na zadnjim izborima za predsjedništvo (priznajemo, glasovima Bošnjaka) izgubio od Željka Komšića, koji iskreno predstavlja narod s kojim nema gotovo nikakve poveznice ni podršku te se odlučio na pakt s Dodikom. Ta koalicija Dodik – Čović zapravo dovodi državu u još težu situaciju, a uz to, pojavio se i faktor Rusije, kojoj ovakva situacija u BiH odgovara jer nestabilnošću usred Balkana uvijek može nešto “ušićariti”, a dodatno i spriječiti približavanje BiH NATO-u, što je ruska noćna mora.

Najnovija kriza buknula je zbog Dodikova zahtjeva da se iz sastava Ustavnog suda isključe tri strana suca. Čović je tu spreman podržati Dodika, iako su EU i SAD jasno dali do znanja da od toga neće biti ništa, ali se oglasila Rusija koja je podržala taj Dodik-Čovićev prijedlog. No, što donosi “vražji pakt” Čovića i Dodika? Koliko taj pakt približava BiH raspadu te što on može donijeti Hrvatima u toj zemlji i koliko ruski faktor može dodatno zakomplicirati ionako destabilizirajuću i dezintegracijsku poziciju BiH? Najgore što se može dogoditi Hrvatima jest ono što radi Dragan Čović, a to je vezivanje “hrvatskog broda” za Dodikov vez. To je samoubilački potez i pucanj u obje noge

Vječni predstavnici

Hrvatima u BiH i Hrvatskoj mora biti u interesu cjelovitost BiH i funkcioniranje BiH kao “normalne” države u kojoj su Hrvati važan politički čimbenik. Čović uz pomoć Dodika želi promijeniti izborni zakon kojim bi on, praktički, osigurao šefovima tamošnjeg HDZ-a da vječno budu hrvatski predstavnici, koketira s trećim entitetom, koji bi ako bi se ostvario, presudio BiH kao državi (a Hrvatska bi dobila Vučića i Dodika na 100 kilometara od Zagreba i 50 od Dubrovnika, uzduž cijelog toka Save. Je li to interes Hrvatske!?). Dodik podržava treći entitet, ali poručuje da on ne može zadirati u teritorij RS-a. Je li zato spreman, podržati Dodika i odustati i od NATO-a?

Teolog i publicist fra Drago Bojić iz franjevačkog samostana u Jajcu kaže nam da se trenutačno u BiH vodi politička borba između Dodika i Čovića na jednoj strani i tzv. probosanskog bloka na drugoj, koji predstavljaju Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić i Željko Komšić. No, prema njegovu mišljenju i jedna i druga strana vodi destruktivnu politiku, politiku međusobnih optuživanja i blokada. Takve politike ubijaju društvenu nadu, sprečavaju reforme i udaljuju BiH od europskog puta i civiliziranog demokratskog svijeta. I to je jedan od razloga zašto ljudi masovno odlaze iz BiH.

Danijel Vidović, politolog iz Mostara, kaže da je ovdje, sviđalo se to nekome ili ne, ipak riječ o racionalnom političkom savezu koji iz zagrebačke ili neke uže hrvatske perspektive možda izgleda svetogrdno, ali je ipak dubinski uvjetovan političkim realitetom današnje BiH i ponajviše potezima političkog Sarajeva, koje je preuzelo hegemonistički obrazac političkog Beograda s kraja 80-ih godina prošlog stoljeća.

Sarajevska politologinja Ivana Marić napominje nam pak da Čović i Dodik ne samo da misle nešto dobiti, oni su mnogo toga već dobili za sve ove godine, koliko traje njihova bliska suradnja. Ona napominje da je pri tome važno istaknuti da Dodik i Čović ovu svoju prednost najčešće koriste za blokade i uvjetovanja kako bi dobili ono što ide u prilog njihovim strankama. Pri tome nijednom od njih prioritet nisu Srbi i Hrvati jer da je tako, onda bi Hrvati u Republici Srpskoj i Srbi u kantonima s hrvatskom većinom imali mnogo bolje uvjete. Za fra Dragu Bojića politički savez Dodik-Čović postoji već petnaestak godina.

– Taj je savez Dodiku potreban jer na taj način lakše štiti interese ponajprije svoje stranke SNSD-a, a onda i RS-a. Politički udruženi, Dodik i Čović, imaju veću moć na razini države, odnosno u državnim institucijama. S druge strane, Čović savez s Dodikom koristi kao sredstvo antibošnjačke politike u Federaciji BiH, ali i antibosanske politike na razini države. Od toga saveza najviše koristi imaju Dodik ova i Čovića stranka, a svi drugi, i narodi koje predstavljaju i država i društvo u cjelini, na su gubitku – kaže fra Drago Bojić. Ivana Marić nam kaže da je zanimanje za ovu suradnju obostrano. Prema njoj, riječ je o dvojici jakih i inteligentnih igrača.

Odmjeravanje snaga

– Prava je šteta što te svoje prednosti ne koriste da se izbore za bolje uvjete života svojih naroda i građana BiH. Dodik i Čović su dosad nekoliko puta odmjeravali snage i uvjerili su se što se događa kad pokušaju jedan drugog izigrati. Ipak, postoji i treća, bošnjačka strana kojoj se obojica okrenu, čisto da onom drugom pokažu što bi se moglo dogoditi ako popusti njihova lojalnost. Fra Drago Bojić je uvjeren da taj savez Čović – Dodik gotovo perfektno funkcionira jer se međusobno nadopunjuju. No, po njemu od tog pakta koristi nemaju ni Hrvati u BiH, ni Srbi u RS, pogotovo ne Srbi u Federaciji, u onim dijelovima koje politički kontrolira HDZ. No, fra Drago Bojić kaže da time ne opravdava ni bošnjačku politiku koja u određenom smislu također pridonosi tome da je ovaj savez sve jači.

Kaže, ne želim u tom smislu poštedjeti ni bošnjačku politiku, zato što je i ta politika vrlo često, upirući prstom u Banjaluku, Mostar ili Zagreb, Beograd, nesvjesna vlastitih zabluda i promašaja, također i vlastitog nacionalizma. I kad imate jednu takvu situaciju, onda će taj savez Dodik – Čović još potrajati godinama. Ima još jedna stvar koju želim reći i koja je također opasna za ovo društvo: on nije samo savez političke prirode. On se u određenom smislu napaja iz religijskog rezervoara, zato što bi to, navodno, trebao biti neki hrišćansko-kršćanski, srpsko-hrvatski savez protiv bošnjačkog i islamskog saveza, odnosno muslimana u ovoj zemlji – rekao je nedavno fra Drago.

Ali Danijel Vidović je kritičan prema položaju Hrvata u BiH. Prema njegovu mišljenju, pritom treba razdvojiti dvije stvari: životnu svakodnevicu koju obilježava posvemašnja ekonomska besperspektivnost koja pogađa ne samo Hrvate u BiH nego, u većoj ili manjoj mjeri, sve građane BiH bez obzira na nacionalnu pripadnost. S druge strane, kad je politički kontekst u pitanju, dominantan problem jest obespravljenost hrvatskog naroda čiji je korijen u daytonskom sustavu s dva entiteta i tri konstitutivna naroda, koji se – kako će zaključiti – naknadnim intervencijama međunarodnih protektora dodatno pogoršavao na štetu najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda, što se posljednjih godina ponajviše očituje u izbornim makinacijama bošnjačkih političkih elita te onemogućavanju da hrvatski narod izabere svog člana Predsjedništva.

No, Ivana Marić misli pak da je njihova suradnja za Hrvate u BiH opasna koliko i za sve druge građane. Problem je što Hrvati u BiH nemaju nikakvu korist od ove suradnje, a isto tako ni Srbi u BiH. Ne vidim nikakvu opasnost za Hrvate u Hrvatskoj, ali se može negativno odraziti na imidž Hrvatske ako njezini službeni predstavnici podržavaju Čovića u svemu što radi jer time se njegove greške pripisuju i Hrvatskoj. Sjetimo se što se dogodilo kad je hrvatski veleposlanik u BiH na poziv Čovića sudjelovao u proslavi neustavnog praznika Dana Republike Srpske na kojoj je dodijeljeno priznanje osobi koja je činila zločine u Hrvatskoj. Problem izbornog zakona za fra Dragu Bojića ima veliku težinu. On nam kaže da se izborni zakon treba promijeniti, a s time se slažu i pravni stručnjaci. Ali ta se promjena neće dogoditi onako kako to želi Čović jer na to ne bi pristala bošnjačka strana, a vjerojatno ni međunarodna zajednica.

On smatra da od trećeg entiteta nema ništa, jer bi to ponovno otvorilo Pandorinu kutiju. Politika trećeg entiteta, u čiju mogućnost ne vjeruje ni sam Čović, služi HDZ-u da bi mogao manipulirati Hrvatima u BiH. Tu politiku ne podržava bošnjačka strana, ali ni srpska, jer bi to moglo dovesti u pitanje status i granice RS-a.

Doduše, Vidović je pak zagovornik tzv. belgijskog modela koji se s obzirom na naše povijesno iskustvo, kao i trenutačni bosanskohercegovački društveno-politički kontekst, čini kao dobar put utemeljen na konsocijacijskim načelima primjerenim podijeljenim društvima. Ovaj model unatoč objektivnim manjkavostima bio bi vrlo djelotvoran i za naš eurointegracijski proces koji je već dulje u zastoju. A kad smo već kod belgijskog modela, analizirajmo status tamošnje njemačke zajednice (višestruko malobrojnije od Hrvata u BiH uz višestruko brojnije većinske narode nego što su Srbi i Bošnjaci) pa se odgovor na pitanje o hrvatskoj federalnoj jedinici unutar BiH nameće sam od sebe: Da i to condicio sine qua non! Jedino federalna jedinica sa svojim institucijama i jasnim ustavnim ovlastima može biti jamac opstanka i prosperiteta Hrvata u BiH, ističe Vidović.

Za fra Dragu Bojića BiH je na putu u NATO i vjerojatno će i postati član kao i druge zemlje na ovom prostoru. Čović podržava ulazak BiH u NATO i mislim da će tako i ostati jer je to u interesu i Hrvatske koja velikim dijelom utječe na hrvatsku politiku u BiH. Naravno, s procjenama treba biti oprezan, jer u stajalištima i savezima naših političara ima puno nedosljednosti i često nije lako znati što sve zastupaju ili ne zastupaju.

Dragana Čovića u bošnjačkim krugovima sve češće nazivaju “ruskim igračem”, pa je o tome govorio i Željko Komšić, a sarajevski mediji uvjereni su da Moskva “još od 2014. godine aktivno podržava secesionističke i antidržavne tendencije u SNSD i HDZ BiH”. No, Marić smatra da Rusija ne pokazuje veliki interes za BiH, ali im ona služi kao adut za zauzimanje boljih pozicija u pregovorima s drugim svjetskim silama oko područja koja ih više zanimaju. Ova igra odgovara i Dodiku jer građani ne znaju razlikovati nijanse političke propagande i vjeruju da je Rusija spremna svim sredstvima braniti Srbe bez obzira na to gdje žive i da je upravo Dodik, zajedno s Vučićem, zaslužan za to. Mislite da bi Dodik smio potpisati program reformi tj. godišnji akcijski plan da je Rusija istinski protiv približavanja Bosne i Hercegovine NATO-u?

Ruska priča

Dodik, kaže Marić, održava političke odnose sa Srbijom i Rusijom, a Čović s Hrvatskom. Budući da se tu zatvara krug država s kojima surađuje, upućeni su na to da dijele te dobre veze. Pa tako npr. Čović ode na sastanke u Rusiju i Srbiju, a Dodik Plenkoviću pravi ustupke u BiH.

– Zbog toga ne bih rekla da je Čović ruski igrač, nego da sastancima s ruskim političarima pokušava popuniti nedostatak sugovornika iz drugih država, ponajprije EU i SAD – kaže Marić, a fra Drago Bojić napominje da mu je teško komentirati “rusku priču”, ali misli da Čovićeva podrška Dodikovoj politici pridonosi interesima srpske Vučićeve politike u BiH i na ovim prostorima. – Ovo što se posljednjih mjeseci događa u Crnoj Gori i BiH inspirirano je Vučićevom politikom, koja na krilima velikosrpskog nacionalizma konstantno pokušava destabilizirati cijelu regiju – smatra fra Drago Bojić. No, Danijel Vidović u približavanju Rusiji ne vidi problem.

– Ako se već vežemo za globalni kontekst, neka mi bude dopušteno postaviti i jedno protupitanje: zašto je netko iza koga stoji Rusija a priori ‘bad guy’, a netko iza koga stoji Amerika ‘good guy’? Probajte se postaviti u ulogu političara koji je predvodnik naroda čiji je demokratski politički izbor, ma kakav on bio, u posljednjih dvadeset godina više puta brutalno i nedemokratski osporen upravo uz izravno sudjelovanje činovnika američke administracije (vlada Alijanse 2001. i Platforme 2010.) Ako analiziramo stvari iz ove perspektive, možda će nas začuditi zašto Čović ipak ne gradi čvršće veze s Rusijom – zaključio je Vidović. | SB

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

KAMPANJA ZA IDIOTE: Dizanje tenzija bez ikakve vizije!

U Bosni i Hercegovini u tijeku je još jedna predizborna kampanja. Iako su ovoga puta radi o općinskim i gradskim izborima gdje bi trebale dominirati teme lokalnog karaktera, lideri nacionalnih stranaka ponovo ostavljaju dojma kao da se radi o nekakvom ‘sudbonosnom’ izlaskom na birališta koje će odlučivati o sudbonosnim državnim i nacionalnim temama.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Trenutno vladajuće stranke kao što su SNSD, SDA, HDZ I DF čitavu predizbornu kampanju pokušavaju svesti na dizanje nacionalnih tenzija na pričama o razdruživanju i spašavanju BiH (SNSD, SDA DF), te o fingiranom sukobu oko Izbornog zakona (SDA, DF i HDZ).
U njihovim kampanjama koju vode četvorica čelnih ljudi koje je netko nedavno nazvao ‘Braćom Dalton’ (Komšić, Izetbegović, Dodik i Čović) nema ni riječi o lokalnim problemima građana niti o rješavanju ključnih životnih problema u lokalnim sredinama. Sigurni smo čak da ni oni sami pojma nemaju tko su im zaista kandidati na lokalnim razinama niti kakve programe nude. Jer, evidentno…, takvi programi niti ne postoje.

‘Braća Dalton’ furaju sve po starom

U njihovim izjavama nema ni traga pričama o ‘budućnosti’ na lokalnoj razini. Umjesto toga ponovno je na djelu samo prizivanje duhova prošlosti i eventualno ponegdje ‘krpljenje’ rupa na cestama. Potpuno je jasno da stranke vladajuće četvorke koju vode spomenuta ‘Braća Dalton’ nemaju ni vizije  ni ideje već su se po tko zna koji put opredijelili na dizanje tenzija.

Očigledno, smatraju da će još jednom ‘upaliti’ i oprobani i dosad uspješni recept koji ničemu ne služi osim da se aktualni neuspješni lideri pod svaku cijenu zadrže u vlasti i nastave krojiti sudbinu njihovim fingiranim svađama izmučene građane Bosne i Hercegovine.
Pri tome, smatraju da će pod svakodnevnom međusobnom kanonadom raznih optužbi, laži, izmišljanja i prijetnji građani lako zaboraviti da sve analize govore da je sadašnje Vijeće ministara BiH najneučinkovitije od kada postoji ovakva BiH.

Također, smatraju da će građani zaboraviti da nova Vlada Federacije BiH ni dvije godine nakon prošlih izbora nije niti formirana, te da joj nedostaje više ministara. Umjesto toga Federacijom vlada skupina ljudi koji nemaju čak ni podršku u federalnom Parlamentu ni na jednom ključnom pitanju.

Računaju, također i na to da će građani zaboraviti da u pojedinim županijama nove Vlade uopće nisu formirane zbog unutarstranačkih borbi za fotelje.

Bizarne situacije

Također, cijelu kampanju koja je ovih dana dolazi do svoje polovine trajanja obilježava niz bizarnih situacija povezanih s epidemijom koronavirusa.
Tako primjerice, imamo situaciju da Sebija Izetbegović svakodnevno poziva građane na poštivanje epidemioloških mjera, a da stranka kojoj je njezin suprug na čelu (SDA) svakim  novim danom održava po jedan ogroman predizborni skup kršeći sve mjere na koje se doktorica Izetbegović poziva.

Također, Milorad Dodik u kampanji se odlučio na pokazivanje mišića, pa je tako dan nakon što je DNS izašao iz koalicije na Nešićeva vrata pokucao MUP. Dodik je, uz to, faktički na svoju ruku zatvorio škole u Republici Srpskoj  unatoč svim preporukama od strane struke da za takvo nešto nema potrebe. Ali, u njegovom slučaju sve se svelo na jednu dobro poznatu bahatu krilaticu: ‘Mogu što hoću, jer ja sam vaš Bog’.

Da ne bi bili usamljeni u apsurdnim potezima u okviru ove kampanje prvoj dvojici se pridružio i Dragan Čović, koji kampanju svoje stranke svodi na hodanje po opustošenim općinama gdje je veći broj ljudi u Njemačkoj nego na svojim kućnim adresama, zaboravljajući ili ignorirajući činjenicu da su svi iselili upravo za vrijeme vladavine njegovog HDZ-a.
Da ne bi bio izuzetak od navedenih, i lider DF-a (Željko Komšić), kao da se stavio u ulogu predsjednika druge stranke, odnosno SDA, pa tako obilazi načelnike iz SDA dajući im podršku i djeluje kao zamjena Bakiru Izetbegoviću dok se on nalazi u samoizolaciji.

Fiktivni sukobi

Kada pogledamo sve zajedno, nitko nije bio naivan da bi od ovakvih vladajućih lidera očekivao konkretne vizije, programe, projekte, ali iskorištavanje lokalnih izbora u svrhu dizanja nacionalnih tenzija i priskrbljivanje osobnih političkih poena na prizemnoj retorici ovaj put prelazi svaku mjeru.

Očigledno, igraju na samo jednu kartu, a to je: Da će svojim fiktivnim sukobima još jednom homogenizirati svoje birači, a prljavom kampanjom ogaditi ljude od masovnog izlaska na izbore, pogotovo u uvjetima korone.

Na građanima je odgovornost moći rasuđivanja… J. S.

Izvor: dnevni.ba

Nastavi čitati

Preporuka

GRAHOVAC: “Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu

– On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Grahovac o Dodiku

Blagoje Grahovac, penzionisani general i geopolitički analitičar, rekao je večeras u Pressingu da Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine komentarišući sve učestalije najave Milorada Dodika, lidera SNSD-a, o ”razdruživanju”.

Gost emisije je rekao da je to ”zavaravanje srpskog etnosa u BiH”.

”To je zavaravanje sebe i zavaranje srpskog etnosa u BiH. Ne vjerujte u tu priču, Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine. Bosni i Hercegovini je potrebna vladavina prava, nema razdruživanja. Dodik će uskoro postati sopstveni problem. On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Hoće li ishod izbora u Americi promijeniti politiku ove velesile prema BiH?

”Neće to naročito promijeniti, rekao sam – da je sreće da Bernie Sanders ostane kandidat. Ako ne on, onda će pobijediti Donald Trump. Zašto? Amerika je svjesna da je to učmao sistem i da postaje problem za sebe. Da li će promijeniti situaciju prema nama ako BIden pobijedi? Ne, naročito. Siguran sam da će Srbiji biti postavljeni strožiji zahtjevi za priznanje Kosova. To je završen posao samo što u Srbiji nema nijedan političar toliko snage da realnost saopšti sebi i drugima. To je gotovo. Šta će se desiti poslije izbora? Neće se promijeniti interes Amerike prema Balkanu, bit će pojačan interes”, rekao je gost Pressinga.

O Dejtonu i njegovim eventualnim promjenama…

”Da BiH nije zarobljena od svojih političara, Dejtona se niko ne bi sjećao. Profunkcionisaće jer će građani BiH, kada počnu da ih mijenjaju, političare će mijenjati svakih pola godina. Mijenjati vlast – to će biti poželjno pomodarstvo u Bosni i Hercegovini. Profunkcionisaće, ali sa zakašnjenjem jer će građani vrlo brzo shvatiti da se s ovakvim političarima više ne može”, procijenio je on.

Naglasio je da očekuje da će ”Aleksandar Vučić na vlasti ostati još godinu i po dana”. Zašto?

”Navijam da ostane godinu i po dana i kada profunkcioniše ovaj program američki za Srbiju i Kosovo, a to će se desiti u martu, a siguran sam da će u julu dobiti zahtjev da promijeni Ustav i da u preambuli izbriše da je Kosovo dio Srbije. Nakon toga će biti priznanje Kosova. Pošto on to neće imati snage da prevali, on je ograničio i sljedeći mandat. Na treći april 2022. godine. On tačno zna kako će to ići terminski i pošto neće biti u stanju da prihvati Kosovo, tražit će referendum i oni će ga odbiti”, najavio je Grahovac.

Grahovac je govorio i o ostalim aktuelnim temama, Uskoro donosimo video kompletnog razgovora.

Za Milorada Dodika je rekao da je kabadahijski političar, a Dragana Čovića ocijenio je opasnim.

U nastavku su komentari ostalih regionalnih lidera.

Milorad Dodik: Kabadahijski političar koji mora ići.

Dragan Čović: Neiskren, opasan.

Izvor: N1

Nastavi čitati

Preporuka

Dr. Anto Ivić: Bosna nije oslobođena, već oružjem porobljena

Osvrt Mustafe Cerića, bivšeg reis-ul-uleme u BiH, predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa, na devetnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i sedamnaesto vojno hodočašće na Bobovac 24. listopada ove godine (uoči spomendana smrti bosanske kraljice Katarine), na prvi pogled mogao bi izgledati kao dobronamjeran poziv na molitveno i duhovno zajedništvo pripadnika svih konfesionalnosti u Bosni i Hercegovini, da detaljnijim čitanjem ne otkriva niz proturječnosti i nelogičnih konstrukcija s političkim ciljevima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Za Bosansko kraljevstvo koje je postojalo 86 godina (1377.-1463.), Cerić u kolumni za portal Pressmedia.ba piše: „Dolaskom Osmanlija u Bosnu, bosanska kraljevina je ukinuta tako što je Bosna postala dio univerzalne osmanske carevine.“

Pogled na prošlost ocjenjuje: „Nema apsolutne suglasnosti ni oko jedne, pa tako ni oko bosanske historije o tome tko oslobađa a tko porobljava jednu zemlju, kraljevinu ili državu. Uvijek je bilo i uvijek će biti da je neko za jedne osloboditelj, dok je za druge porobljivač.“

Ovim se ne samo promiče teza da je Bosna oslobođena osmanlijskom invazijom, već se relativizira ono što je opće poznato. Osmanlije su u svojoj ekspanzionističkoj politici usmjerenoj prema Europi, vojno osvojile ove krajeve, a njihov vođa sultan Mehmed II. s ponosom nosio je ime „El-Fatih“ – Osvajač, a ne Osloboditelj. Bosanska Kraljevina nije ukinuta, nego silom i oružjem osvojena i porobljena. Bosanski kralj je ubijen i pored obećanja da će mu biti pošteđen život ako preostale utvrde mirno preda, što je učinio, ali time život nije sačuvao.

U „univerzalnoj osmanskoj carevini“ kako je Cerić naziva, možemo reći da nije provodila veliki pritisak u cilju islamizacije, niti je ona bila izrazita, dok im je god „za vratom puhao“ ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin, a središnja Bosna bila pogranično područje prema još neosvojenom hrvatsko-ugarskom teritoriju. Tek 60 godina nakon pada Bosanskog Kraljevstva, tj. padom Srebreničke, a zatimi Jajačke banovine, islamizacije je potaknuta terorom i rigoroznim zakonima. Posljedica takvog „univerzalizma“ je bila da od gotovo 500 poznatih katoličkih crkava koje su postojale na području koje danas zauzima Bosna i Hercegovina, do kraja 17. stoljeća nisu porušene ili pretvorene u džamije samo 5 crkava!

Među predosmanskim crkvama bile su i tri na Bobovcu. Nalazile su se unutar bobovačke fortifikacije kao i jedan od ukupno sedam kraljevskih dvorova bosanskih vladara. Crkve, kao i dvor, uništeni su u turskom razdoblju.

Nadalje, Cerić veli: „Bobovac ima i svoj duhovni značaj u smislu sjećanja na vjeru i tradiciju drevnih Dobrih Bošnjana ‘Bono Homini’, koji su imali svoju Bosansku crkvu – ni istočnu ni zapadnu, ni hrišćansku ni kršćansku, već svoju ‘krstjansku’.“

Nije jasno kako to Bobovac, a napose ostatci njegovih crkava, od kojih je jedna i restaurirana, podsjećaju i na što drugo osim na ono što jesu. Upravo na tom mjestu prilikom hodočašća i danas se slavi sv. misa.

Dobri Bošnjani – „bonoHomini“ nisu nikakva etnička ili vjerska skupina, odnosno pripadnici Bosanske crkve, nego oznaka za društveni status kojeg treba promatrati u europskom kulturološkom krugu. Budući da autor teksta nije povjesničar, shvatljivo je nerazumijevanje tih termina, ali nikako i opravdano pogrešno tumačenje.

Jezičnim promjenama i palatalizacijom, katolici od kraja 19. stoljeća sebe nazivaju „kršćani“, dok su se ranije nazivali „krstjani“. Dakle, ovdje je riječ ili o temeljnom neznanju ili o manipulaciji koja ima za cilj dokazati neku jezičnu posebnost, ali bez argumenta.

Pišući o „crkvi bosanskoj“ i osvrtu na pojavu katara, albigenza, paterana, babuna i bogumila u Europi, Cerić previđa da je Bosna bila dio kršćanskog duhovnog prostora Europe i da je dijelila duhovna kretanja i pojave na tom prostoru, sa specifičnostima kao i u drugim područjima. Dakle, Bosna nije bila na Mjesecu, na kojeg je sletio „osloboditelj“ El-Fatih.

S konstatacijom da Bobovac „nije izgubio svoj povijesni i simbolički značaj u smislu drevne tradicije bosanskog kraljevstva i bosanske državnosti“, možemo se uvjetno složiti, ali s napomenom da je od tradicije srednjovjekovne Bosne jedini kontinuitet do danas zadržan jedino u postojanju Franjevačke provincije Bosne Srebrene kroz sva ta stoljeća. (Jedan od franjevačkih samostana povezan je upravo s Bobovcem). Osmanlijske provincije nisu imale nikakvu državnost, pa tako niti one koje su nosile ime Bosne ili Hercegovine.

Indikativno je da Cerić našu zajedničku domovinu naziva Bosna. Mi živimo u međunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini, nastaloj spajanjem dviju povijesnih pokrajina, Bosne i Hercegovine – ranije Huma. Hrvati katolici imaju potpuno pravo moliti se za svoju domovinu upravo na mjestu gdje su molili i njihovi pretci prije nego što su Osmanlije svojom osvajačkom politikom ne samo porušile njihove bogomolje, već i izmijenile etničku i konfesionalnu strukturu ovog područja.

Cerićev stav da: “nema nitko pravo Bobovac prisvajati samo sebi ni nacionalno, ni državno, ni duhovno zato što simbol Bobovca pripada jednom vlasniku, a to je Bosna i njeni autohtoni Bošnjaci/Bosanci različitih vjera, Bosna koja nikad nije bila ni hrvatska ni srpska, ni turska, ni austrougarska, ni jugoslovenska, već isključivo i samo bosanska“, upravo negira temelje na kojima Bosna i Hercegovina jedino može i postojati, a to je da bude država i Hrvata, i Srba i Bošnjaka (ranije Muslimana).

Ne ulazeći u elaboraciju nastanka suvremenih nacija, činjenica je da Hrvati kao narod nemaju potrebu svoj identitet graditi u 21. stoljeću, jer je on ovdje nastajao i razvijan još od vremena nastanka islama na Bliskom istoku. Gotovo 1.100 godina je od uspostave Hrvatskog Kraljevstva i to upravo na području koje je danas dio Bosne i Hercegovine. Unatoč stavovima poput Cerićevih, uvažavajući BiH i kao domovinu drugih, Hrvati su uvijek smatrali i smatrat će bosanske kraljeve i kraljice svojim, napose se sjećajući spomendana smrti kraljice Katarine, koja je upravo spašavajući glavu pred El-Fatihom svoje konačno utočište našla u Rimu, gdje je i umrla 25. listopada 1478. godine. | HMS

NAPOMENA: Autor teksta je doktor povijesnih znanosti. Doktorirao je na Sveučilištu u Zadru. Autor je i koautor 13 knjiga o migracijama stanovništva u vrijeme Osmanlijske okupacije Bosne i Huma.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x