Kontaktirajte nas na:

Preporuka

HRVATSKI MEDIJI ISTRAŽILI: Kako je danas biti Hrvat u Srbiji?

Da Hrvati u Vojvodini žive svakako samo ne mirno i ugodno, RTL-ovoj Potrazi posvjedočili su profesor Zvonko Rakarić sa Sveučilišta u Novom Sadu i njegova supruga. Puno desetljeće trpe torturu i šikaniranje. Nisu jedini, a od Zagreba ne dobivaju ni pomoć ni podršku.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Hrvati u Vojvodini

Policija došla tek kad su se razišli

“Puštali su glazbu šovinističkog sadržaja, vikali prema našem dvorištu: ‘Ovo je za tebe, ustašo’. Derali su se toliko da je cijeli Rakovac imao prilike čuti. Mi smo zvali policiju i oni su rekli da ne mogu odmah doći. Mi na to gledamo kao da je netko pripremio da će se tu nešto događati, ali da policija ne dolazi.

Čak je bilo toliko neugodno da ih je supruga u jednom trenutku plačući otišla zamoliti da prestanu. Naravno, oni su nastavili. Mi smo se vrtjeli u dvorištu i u jednom trenutku su uletjeli u dvorište, a mi smo pobjegli u kuću s djecom. Opet smo zvali policiju, a oni su došli tek kada su se ovi razišli”,  prisjeća se mučnih trenutaka Zvonko Rakarić iz Rakovca u Vojvodini.

Njegova supruga Ivana Rakarić kaže da im djeca zbog svega imaju noćne more, a i inače imaju zdravstvenih problema.

Puno ozbiljnije od tek šačice pijanaca

Zvonko je doktor znanosti i sveučilišni profesor na Strojarskom fakultetu u Novom Sadu, a Ivana je arhitektica. Oboje su rođeni Vojvođani, zbog zdravlja i života u skladu s prirodom, iz Novog Sada su se preselili na obronke Fruške gore. Pogled iz kuće koja je projektirana u skladu s prirodom seže do Dunava i Novog Sada. Nadali su se da će ostvariti svoje snove i mirno odgajati djecu, no prevarili su se. Više od deset godina trpe maltretiranja na nacionalnoj osnovi.

“To nisu ljudi koji se napiju ispred lokalne trgovine i počnu to izražavati pa da u nekom bijesu napadnu. Ne, to se radi o uglednim ljudima. Jedan od njih je za vrijeme dok je Maja Gojković, zapravo, dok su radikali ponovno ugledali svjetlo dana u Srbiji, negdje 2004., a Maja Gojković je postala gradonačelnica Novog Sada, tada je na mjesto prvog čovjeka grada za kulturu postavila tog slikara, svog prijatelja”, objasnio je Zvonko.

Tandem šešeljevke i člana Miloševićeve stranke

Slikar o kojem Zvonko priča,  je Radovan Jokić, član Miloševićeve Socijalističke partije Srbije, danas direktor Muzeja suvremene umjetnosti Vojvodine. S druge strane, Maja Gojković jedna je od osnivačica Šešeljevih radikala, danas članica Vučićevih naprednjaka i predsjednica Narodne Skupštine Srbije. Uza sve ima i vikendicu nedaleko od  Rakarićevih. Svi oni, tvrdi Rakarić, manipuliraju s ostalima pa i susjedima Srbima koji su se doselili iz Hrvatske.

“Ovdje praktički sugeriraju da sam ja, zato što sam Hrvat, kriv za to što je neki Srbin navodno ostao bez ičega u Hrvatskoj”, zgraža se Zvonko.

No probleme Rakarićima ne stvaraju samo susjedi niti se staje samo na vuglarnim prijetnjama.

Dobila otkaz bez ikakvog objašnjenja

“Kad su počela ta zbivanja 2009., prijetilo se gubitkom posla. I to mi vrlo često govore. U svibnju 2009. supruga je radila kao profesorica u tehničkoj školi, predavala je arhitektonsku grupu predmeta i nekoliko mjeseci nakon toga nisu joj produljili posao. 31. kolovoza prestao joj je radni odnos, a sutradan je na to mjesto zapošljen čovjek koji se zove Zoran Stojačić koji je u to vrijeme imao 45 godina i do diplome je došao dva mjeseca prije zaposlenja. On je bio muž državne tajnice za socijalna pitanja Snežane Stojačić Lakičević”, opisuje Zvonko.

“Dali su mi otkaz bez objašnjenja, što je za mene bio šok jer nije bilo razloga za to. Nitko od nastavnog osoblja nije stao na moju stranu”, kaže Ivana, dodajući da je bila izvrsno ocijenjena kao profesorica te da su na njenu stranu stali jedino studenti.

Antihrvatstvo je postao trend

Hrvatski zastupnik u Narodnoj skupštini Srbije Tomislav Žigmanov upozorava kako daleko od toga da je ovo izolirani slučaj. Posljednjih dana bilo je nasrtaja i na imovinu u Slankamenu te pljački u srijemskom mjestu Ljublju.

“To se može tumačiti kao određena vrsta trenda. Mi možemo upozoravati na to, no gotovo ništa više od toga. Republika Srbija treba priznati kada je u pitanju odnos prema Hrvatima, da postoji jedna vrsta problema i da se tu moraju mijenjati prakse.

Mora se prestati govoriti negativno, ne smiju se slati poruke koje imaju negativne sadržaje da nekoga ohrabre riječima da su Hrvati sluge Zagreba. Da smo mi sljedbenici onih sila koje Srbiji žele zlo”, rekao je Žigmanov.

“Posljednjih je godina taj antihrvatski narativ prisutan u diskursu javnog života. Imamo jako ozbiljne negativne poruke usmjerene na događaje i procese u Republici Hrvatskoj. Neka vrsta antihrvatskog raspoloženja je stalno prisutna”, dodao je Žigmanov.

‘Hrvati postali omraženiji od Roma’

 Darko Baštovanović iz Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji ide korak dalje.

“Hrvati imaju status jednog od najomraženijih naroda u Srbiji. Društveno ozračje nam nije naklonjeno. Mi se često u javnom mijenju postavljamo zajedno s Bošnjacima i Abancima kao najomraženija manjina. Čak pojedini stereotipi o Hrvatima posljednjih godina nadrastaju one koji su se tradicionalno vezali za Rome”, smatra  Baštovanović.

Da ne pretjeruju kada govore o “antihrvatskom narativu” u Srbiji, najbolje svjedoče izjave srpskih političara.

“Hrvatska bi se trebala pokriti ušima i šutjeti kada se spominju manjine. Odnos prema građanima koji nisu iste vjere, iste nacionalnosti, prema njihovoj imovini, školovanju, svemu. Kad vodu stišćete, ona pokaže otpor, a ne ovakav narod kao što je srpski”, govorio je 2015. Tomislav Nikolić, bivši predsjednik Srbije.

Nije bolji bio ni srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić: “Problem je taj što je antisrpska politika postala sastavni dio svakodnevnog političkog žargona u Hrvatskoj i problem je što oni to rade bez obzira je li izborna kampanja ili ne”.

Daleko najopasniji huškač

No najveći huškač je naravno Vojislav Šešelj.  “Ne možemo imati dobre odnose s Hrvatskom dok traje okupacija Republike Srpske Krajine. Kada oslobodimo RSK, onda možemo razgovarati”, izjavio je Šešelj 2018.

Da netko sudi samo po njegovim izjavama, lako bi ga mogao otpisati kao sumanutog redikula, no ne samo je u pitanju jedan od krvnika ratova ’90-ih nego još uvijek utjecajna politička ličnost. I u tome nitko ne vidi problem.

Mladi pokušali prekinuti Šljivančina

“Vi sada imate situaciju gdje osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, protiv kojega sam ja svjedočio u Haagu, sjedi u parlamentu i jednostavno se tu ne vidi nikakav problem. Imali ste slučaj da jedna skupina mladih ljudi želi prekinuti tribinu na kojoj je govorio Šljivančanin i ne samo da su ti mladi pretučeni već su i odgovarali zato što su prekidali tribinu.

Uz vječiti odgovor: ‘Oni su svoje, misli se tu na ratne zločince, oni su svoje okajali i sada su ravnopravni sa svim ljudima’. Pa onda mi postavljamo pitanje ako je to tako, može li onda osuđeni pedofil raditi sutra u vrtiću?”, napominje Nenad Čanak, predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine.

Nekoliko točaka iz Hrvatske uvijek daju povod nacionalistima

No za narušene odnose ipak je dio odgovornosti i na hrvatskim vlastima. Prije svega zato što dovoljno jasno ne osuđuju pojedine postupke i pojave u hrvatskom društvu.

“U Srbiji ima nekoliko točaka koje će srpski nacionalisti, pa čak mogu reći i ne samo oni, postaviti kao pitanje i uvijek lete negdje u zraku jer su ona drvo poznavanja dobra i zla, da tako kažem. Jedna od tih točaka je Jasenovac u kojem su fašisti pobili neizmjeran broj ljudi, neću licitirati brojem, i onda se tamo postavi natpis s ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’. Onog momenta kad se u Jasenovcu stavi natpis ‘ZDS’, tog momenta ste Hrvate izložili ozbiljnom pritisku”, kaže Čarnak.

A takve slučajeve nikako ne zaborave iskoristiti ranije spomenute osobe. Na njih, s punim pravom reagira i Srpsko nacionalno vijeće u Hrvatskoj.

Bez ikakve potpore iz Hrvatske

No Hrvate u Vojvodini muči što od hrvatskih vlasti ne dobivaju potporu kada se događaju incidenti poput ovih koje Rakarići proživljavaju cijelo desetljeće. Šute i mediji u Srbiji, a na njih su zaboravili i oni hrvatski, ističe Zvonko.

“Ja vjerujem da se nešto takvo dogodilo, da vam netko dovede ljude u Hrvatskoj oko neke obitelji srpskog podrijetla, ja vjerujem da bi cijenjeni gospodin Pupovac najvjerojatnije sazvao sjednicu Savjeta sigurnosti”, rekao je Zvonko Rakarić.

Ništa od pompoznog sporazuma

I hrvatski zastupinik u Skupštini Srbije Žigmanov, ali i ostali sugovornici ističu da je suradnja s hrvatskim vlastima iznimno loša. Ne dobivaju potporu i osjećaju se nezaštićenima. Dodaju i da se nije ispunilo ništa od pompozno potpisanog sporazuma između Vučića i bivše hrvatske predsjednice u Subotici prije koju godinu, a koji je trebalo osigurati ista prava za hrvatsku manjinu u Srbiji koje uživa srpska manjina u Hrvatskoj.

Ako se incidenti već događaju, očekuju istu reakciju od srpskih vlasti kakvu imaju hrvatske vlasti kada su u pitanju etnički motivirani incidenti u našoj zemlji. A to je procesuiranje napadača i onih koji ugrožavaju živote i imovinu vojvođanskih Hrvata.

Nisu otišli za rata, ali sad razmišljaju

“U Srbiji imamo deficit s vladavinom prava, a posebice kada ukombinirate s tim da postoji visok antihrvatski sentiment, često se događa da sama policija pri izlasku na mjesto gdje se određeni incident dogodio, to ne tretira kao nasilje iz etničke ili neke druge nesnošljivosti”, upozorio je Darko Boštanović.

U međuvremenu, odlaze i oni preostali Hrvati.

Zvonko i Ivana Rakarić, kao i njihova djeca, rođeni su u Vojvodini. Školovali su se do najvišeg stupnja obrazovanja. Nisu otišli ni ranih 90-tih. Mislili su, rat će proći, neće morati napustiti svoju djedovinu i pomoći će razvoju i preobrazbi Srbije u uspješnu i normalnu zemlju. Danas, 25 godina nakon rata isti oni ljudi s početka devedesetih ponovno su na vlasti i uz vlast.  Ali ovoga puta, razmišljaju o odlasku.

“I to na prvom mjestu zbog djece, da vide da postoje drukčije sredine. Da postoje svjetovi gdje se ljudi ponašaju normalno i da im omogućimo malo sigurniji život. Jer ovo je kuća u kojoj su oni rođeni i odrasli i bilo bi šteta da im ostane u sjećanju za cijeli život kao mjesto na kojem je netko maltretirao njihove roditelje. To je najstrašnije”, zaključuje Ivana.

 

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Aktualna politička bagra želi izazvati “koronizaciju” kako bi uz što manje izlaznosti ostvarila pobjedu!

U Bosni i Hercegovini u petak je i službeno započela predizborna kampanje za sve lokalne sredine osim za Grad Mostar, u kojem će se izbori održati naknadno, odnosno 20.12. 2020. godine.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

politička bagra

Početak izborne utrke obilježava niz problema od kojih su mnogi već bezbroj puta već viđeni, a u međuvremenu su se pjavili i novi koji čak prijete da ugroze čitav izborni proces, a možda čak u najtežoj situaciju pod silom prilika prouzroče njihovo odgađanje.

Iako to nitko javno neće reći potpuno je jasno da su susjedne zemlje poput Hrvatske, Srbije i Crne Gore, za razliku od BiH, napravile pravi potez kada su svoje izbore održali ranije od predviđenog roka. Odnosno, smjestili su ih u ‘ljetnje’ vremenske prilike i tako smanjili rizik da epidemija koronavirusa dramatično pohara stanovništvo.

Doktori – političari bez jasnog stava o izborima u ‘koroni’

Za razliku od njih, BiH je, zbog političkih razloga, učinila upravo suprotno – pomakla ih u duboku jesen, a kada je riječ o Mostaru faktički čak u zimu. Sama ta činjenica dovoljno govori koliko je vladajućim političkim elitama stalo do mišljenja struke i realne brige za stanovništvo.

Tako, primjerice, ovih dana imamo apsurdne i kontradiktorne izjave i intervjue pojedinih doktora koji su predstavljeni kandidatima za gradonačelnike Mostara (iako se ta funkcija ne bira na izborima) koji između ostalog pozivaju na oprez, smanjivanje distance i kontakata, zalažu se za različite zabrane, okrivljuju građane za širenje virusa zbog nepoštivanja mjera, a da se s druge strane uopće ne očituju o opasnostima koje će donijeti izborni dan 20.12., nego bez obzira na to, već sada pozivaju svoje glasače da izađu na izbore kako bi baš njima dali glas.

Još jedan dokaz da su stranački interesi, čak kada se politikom bave doktori, ipak ispred zdravlja građana.

No, iako to nitko javno neće reći, s obzirom na svakodnevni rast broja zaraženih i sudeći po onome što se događa u okolnim zemljama nije nemoguć ni scenarij da se izbori ipak ne održe, odnosno da silom prilika u zadnji tren budu još jednom odgođeni.

Ukoliko se to ne dogodi, prijeti opasnost da malim odazivom zbog epidemioloških razloga, legitimitet izbora bude ugrožen. Oni bi bili u tom slučaju potpuno zakoniti, ali bi legitimitet izabranih vijećnika, načelnika i gradonačelnika u budućnosti sigurno bio jako poljuljan i duboko preispitivan.

(Pred)izborne manipulacije

Osim, epidemioloških razloga, niz je drugih problema koji ugrožavaju legalnost izbora a vezani su uglavnom za već naširoko opisivane pokušaje raznih izbornih manipulacija. Lažno prijavljivanje glasača za izbore, ‘trgovanje’ biračkim odborima, podmićivanje, ‘kupovina’ glasova proračunskim sredstvima, stotine dokazanih primjera zloupotrebe javnog novca u svrhu promocije političkih kandidata čak i prije formalnog početka izborne kampanje dovode već sada u sumnju regularnost izbora. Kao i svaki put dosada evidentno je da će neki iskoristiti svaku mogućnost, čak i one nezakonite kako bi dobili koji glas više.

No, unatoč svemu, izbori koji slijede jako su bitni jer rezultati u pojedinim sredinama, pogotovo većim gradovima mogli bi promijeniti i širu političku sliku, pa čak dovesti i do promjene vlasti u županijama, a možda i u Federaciji BiH. Već uoči izbora, potpuno je jasno da se na političkoj sceni BiH događa novo preslagivanje karata pa će ishodi izbora, pogotovo u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Zenici, Tuzli, a možda i u manjim sredinama poput Livna, Tomislavgrada, Jablanice debelo utjecati na formiranje novih parlamentarnih većina u raznim županijama, a možda i na višim razinama.

Ujedno, ovi izbori, iako lokalnog karaktera, utvrdit će startne pozicije glavnih političkih subjekata kada su u pitanju Opći izbori 2022. godine, te će biti svojevrsni test za trenutnu vladajuću koaliciju koja funkcionira samo u momentima kada im to treba. Zbog toga, potrebno je da se svi relevantni faktori, kako domaće institucije tako i međunarodna zajednica pobrinu da nakon održanih izbora bude što manje ‘repova’ i sumnji u regularnost predstojećih lokalnih izbora.

Kako će izgledati kampanja?

U cijeloj situaciji, za očekivati je da će se političke stranke u vođenju ove kampanje susresti sa nizom izazova s kojima se do sada nisu susretale. Zbog opasnosti povezane sa epidemijom koronavirusa, pitanje je na koji način će se voditi stranačke kampanje, jer od nekih tradicionalnih metoda, poput velikih stranačkih skupova, morat će se odstupiti.

Zbog toga, za očekivati je tešku, prljavu i bespoštednu bitku putem medija na ‘nacionalnim’ temama, a koju su već odavno na sebe preuzeli lideri nacionalnih stranaka, dok će se s druge strane veliki dio kampanje preseliti na društvene mreže jer će to biti najsigurniji način komunikacije s biračima.

Ako ništa drugo, ako se ovi izbori održe i završe, možda će nakon svega najveći dobitak izbora biti svjesnost da je u Bosni i Hercegovini potrebno uvesti i mogućnost elektronskog glasovanja koje bi barem dijelom smanjilo mogućnost izbornih manipulacija i osiguralo veći odaziv građana na izbore. Nažalost, ako se to dogodi – bit će to zasluga ‘korone’ a ne vizije vladajućih političara.

Izvor: Dnevni.ba

Nastavi čitati

Preporuka

Hrvati pred novom seobom u Njemačku

Analiza digitalnih tragova pokazuje kako se u Hrvatskoj pojam zamolba za posao koji na njemačkom jeziku glasi „Bewerbung“ pretražuje sve intenzivnije pa taj pojam nadilazi i samo pretraživanje na materinskom jeziku.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

autobus za Njemačku

To je snažna indicija da se hrvatski građani pripremaju za daljnje iseljavanje u Austriju i Njemačku, a iz podataka se također može iščitati kako se svaki peti tražitelj posla u Hrvatskoj raspituje za zaposlenje u tim dvjema zemljama. Osobito se u iduće dvije godine očekuje ubrzano iseljavanje u Austriju.

Pretraživanje posla u toj zemlji najviše raste u sjevernim hrvatskim županijama poput Međimurske, Varaždinske i Karlovačke, standardno i u Slavoniji, ali pojavljuje se i Split odnosno Splitsko-dalmatinska županija i to vjerojatno zbog izgubljenih radnih mjesta u turizmu zbog Covida 19 u proteklih godinu dana.

To su neki od preliminarnih rezultata iz najnovije inovativne studije „Praćenje migracija pristupima digitalne demografije – Što nam mogu reći Facebook i Google Trends o hrvatskim migracijama?“ koju je autor doc. dr. sc. Tado Jurić s Odsjeka za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu predstavio u četvrtak na HKS-u suradnji sa Zakladom Konrada Adenauera u Zagrebu.

Digitalna demografija grana je znanosti u nastajanju, a studija je u osnovnim rezultatima pokazala kako su digitalni alati poput Facebooka, Google Trendsa, Instagrama i Linkedina validni instrumenti praćenja migracija, kaže profesor Jurić.

– U studiji koju predstavljamo razvijamo model predviđanja migracija i stupnja integracije putem praćenja digitalnih tragova. U tu svrhu koristimo analitičke alate, prije svega Google Trends (GT) i Facebook (FB). Glavni cilj rada je ponajprije predstaviti novi model za praćenje i predviđanje migracija kao i generalnu procjenu stupnja integracije novih hrvatskih iseljenika – navodi Tado Jurić, ističući kako ovakvi alati omogućuju da prvi put možemo predvidjeti migracije, a ne samo ustanoviti da su se one dogodile.

Nakon što je Njemačka 2015. godine ukinula restrikcije, iz Hrvatske se u tu zemlju iseljava oko 50 tisuća Hrvata godišnje, dok ih je još 2010. bilo oko pet tisuća godišnje. Osobe iz Hrvatske koje pretražuju pojmove iz kategorije „posao u Njemačkoj“ najvjerojatnije su zaposlene, jer je vrijeme pretraživanja obično prije 6.30 ujutro i iza 15 sati popodne, a ne u periodu radnog dana.

Nova studija pokazala je također, a tu se podudaraju službeni podaci i oni dobiveni putem FB-a, kako je dobna struktura novih hrvatskih iseljenika od 22 do 40 godina. I ostali alati poput Linkedina otkrivaju kako se iseljavaju visokoobrazovani mladi ljudi iz STEM područja, ekonomisti i liječnici.

– Ukupan broj aktivnih korisnika Facebooka na hrvatskom jeziku samo u njemačkom gradu Muenchenu, prema procjeni FB-a, u 2019.-oj godini iznosio je između 60 i 70 tisuća, a u 2020. između 70 i 80 tisuća, što znači da je njihov broj samo u godinu dana skočio za deset tisuća – ističe profesor Jurić.

U prilog tome da se u Hrvatsku ne namjeravaju vratiti te da je njihova želja integrirati se što prije u njemačko društvo govori nekoliko podataka: jedan od najčešće pretraživanih pojmova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj je „odjava hrvatskog državljanstva“ kao i pojmovi vezani za učenje njemačkog jezika. Pojam koji se traži je i “misa na hrvatskom”.

– Osobno, najzanimljiviji mi je dio studije koji pokazuje što hrvatski iseljenici najviše, a što nikako ne pretražuju. Tako su među najtraženijim pojmovima još i Severina, Thompson, Oliver Dragojević, ali i „razvod braka“. To je indicija da dolazi do većeg broja razvoda brakova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj ali i da će taj trend rasti – ocjenjuje profesor Jurić.

Međutim, indikativno je također da pojmovi koje naši iseljenici uopće ne pretražuju jesu „investiranje u Hrvatsku“, “povratak u Hrvatsku”, imena velikana poput Stjepana Radića, Krleže, Tina Ujevića, kao ni bilo što drugo vezano za hrvatsku kulturu.

Kao zanimljivost dodajmo i to da Nijemci o Hrvatima (na njemačkom jeziku) najčešće pretražuju pitanja poput onoga jesu li Hrvati muslimanske vjeroispovijesti i uzimaju li socijalnu pomoć.

– Uzimaju najmanje od svih etničkih skupina što je još jedan pokazatelj kako će se vrlo brzo integrirati u njemačko društvo – zaključuje profesor Jurić.

Opada interes i za posao u Švedskoj

– Nova studija pokazala je kako će trend iseljavanja u Irsku znatno oslabiti, jer će novi iseljenici birati lokacije bliže domovini – ističe doc. dr. sc. Tado Jurić, navodeći kako opada interes i za posao u Švedskoj.

Zanimanje za Irsku još donekle postoji u Slavoniji čiji su stanovnici i dalje općenito najviše zainteresirani za iseljavanje. Kao jednu od zanimljivosti vezanih za tu regiju, studija je pokazala da je u Slavoniji od 2013. godine potrošnja vode u svim općinama pala između pet do 20 posto što ukazuje na depopulaciju.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Nastavi čitati

Preporuka

HRVATSKI ANALITIČAR POTOPIO ČOVIĆA: “Odlaskom na noge Vučiću, Čović je opalio šamar Plenkoviću. To neće proći bez posljedica posljedica”

“Mislim da Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći”, rekao je u razgovoru za Vijesti.ba zagrebački politički analitičar Davor Gjenero, istakavši kako je ostao zaprepašten odlaskom lidera SNSD-a Milorada Dodika i HDZ-a BiH Dragana Čovića u Beograd i njihovim sastankom s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

– Naime, privevši ga na razgovor s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem, hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je Draganu Čoviću uputio jasnu poruku: “Hrvati moraju rješavati svoje probleme u Sarajevu, koje je i njihov glavni grad, i to u dogovoru i uz kompromise s Bošnjacima”, a ne petljanjem sa lokalnom balkanskom ruskom agenturom koja izaziva nestabilnost u BiH i koja radi na njenom rastakanju – govori Gjenero.

Prema njegovim riječima, Čović je na ovaj način izravno opalio šamar premijeru Plenkoviću, ali to neće ostati bez posljedica.

– Nažalost, službena reakcija Zagreba bit će “gromoglasno ignoriranje”, dakle neće biti verbalne osude neprihvatljivih poteza Dragana Čovića, ali prvi puta kad on osobno bude trebao pomoć Vlade RH, ona će izostati – mišljenja je naš sagovornik.

Nakon Čovićeve “beogradske avanture” s Aleksandrom Vučićem, nastavlja Gjenero, jasno je da “ona opasna Dodikova izjava o tome kako će, i to bez oružanih sukoba, entitet pod njegovom okupacijom izaći iz BiH, a kako će ga pritom pratiti i Hrvati, nije bila izrečena bez Čovićeva znanja”.

– Objašnjenje o tome da su s Aleksandrom Vučićem, pazite – Vučićem koji je svoju državu doveo u blokadu pristupnog dijaloga i koji je ove godine dobio najgore izvješće Europske komisije o napretku njegove zemlje u pristupanju EU ikada, koji već nekoliko semestara nije otvorio niti jedno pristupno poglavlje, išli razgovarati o EU integraciji BiH, naprosto je groteskno – ocjenjuje Gjenero.

Ipak, kako navodi, možda se govorilo o nekoj drugoj integraciji, na primjer onoj euroazijskoj, čiji je okvir “Русский мир”, što je samo širi okvir “Srpskog sveta” ili Vučićevog Schengena, zone u kojoj bi on htio uspostaviti dominaciju Srbije.

– Malo je vjerojatno da njegovo biračko tijelo odobrava ovakvu politiku Čovića, koji se sam proglasio “liderom europeizacije” u BiH – poručuje Gjenero.

Potom se kratko osvrnuo i na negodovanje Izetbegovića što nije pozvan na sastanak u Beograd.

– Mislim da gospodin Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći, jer mu je radijus kretanja vrlo ograničen – naglašava Gjenero.

Napominje da predsjednik HDZ-a BiH ugrožava hrvatsko-bošnjačke odnose, a konsolidacija tih odnosa ključ je stabilizacije Federacije, te stvara pretpostavku za drukčiji razgovor s manjim entitetom o uvjetima očuvanja suvereniteta, jedinstva i nedodirljivosti BiH.

– Nadam se da će Zagreb naći načina da službenom Sarajevu pošalje poruku kako Čović ne uživa niti potporu za svoje poteze, niti naklonost hrvatske oficijelne vanjske politike – ističe Gjenero.

O susretu Dodik-Čović-Vučić oglasio se i član Predsjedništva BiH i lider Demokratske fronte Željko Komšić, koji je rekao da se u stvari iza tog sastanka kriju motivi koji ugrožavaju evropske perspektive BiH.

– Nemoguće je ne složiti se s gospodinom Komšićem. U Beogradu se o europskoj perspektivi ne razgovara, jer Beograd nije faktor na putu BiH prema članstvu u EU. Kao što je trenutni hrvatski predsjednik Zoran Milanović imao neke druge, a ne europske ili prema Hrvatima u BiH zaštitničke političke interese, kad je pozivao Dodika u svoje odaje, tako niti Čovića europejstvo ne vodi pod noge Vučiću. Vjerojatno se doista radi o prizemnim ekonomskim interesima, zbog kojih se ugrožava pozicija Hrvata u BiH i njihov odnos s Bošnjacima – zaključuje Gjenero u razgovoru za Vijesti.ba.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x