Kontaktirajte nas na:

Preporuka

HRVATSKI ANALITIČAR ZATRESAO REGIJU: Vučić preko mini-Schengena želi stvoriti četvrtu Jugoslaviju!

U Srbiji i nakon Miloševića živi stari refren o pravu svih Srba da žive u jednoj državi, piše hrvatski analitičar Tihomir Dujmović, koji smatra da se u pozadini Vučićeve ideje o “mini Schengenu” krije pokušaj stvaranja četvrte Jugoslavije.
Tekst Tihomira Dujmovića prenosimo u cijelosti.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Od dana kada se u krvi raspala, Jugoslaviju, doduše pod drugim nazivima, međunarodna zajednica želi na ovaj ili onaj način obnoviti. Ne, dakako, doslovno obnoviti bivšu Jugoslaviju, naime, nemoguća je Jugoslavija u kojoj milicionar s petokrakom na čelu stoji ispred vaše kuće kao nekad, ali okvir koji bismo mogli nazvati “regija kao treća Jugoslavija” ne samo da nije nemoguć nego se na njemu radi punom parom. Pogledajmo dokle su dogurali.

Franjo Tuđman je negdje u proljeće 1991. zatražio od Ministarstva vanjskih poslova da mu napravi analizu koliko je zemalja spremno priznati hrvatsku neovisnost kad u lipnju Sabor proglasi neovisnost. Nakon mjesec dana ispitivanja odgovor je bio: ni jedna. To je vrijeme kada James Baker u Beogradu ispred SAD-a otvoreno traži očuvanje Jugoslavije, kao što ostatak međunarodne zajednice stoji u proljeće 1991. na čvrstom stajalištu da Jugoslavija mora opstati. Ubrzo počinje brutalni rat, Hrvati pružaju žestoki otpor i na krvi časnih branitelja koja curi preko TV ekrana istoj toj međunarodnoj zajednici ravno na stol Hrvatska uspijeva formirati samostalnu državu.

Dakle, protiv volje najvećeg dijela međunarodne zajednice, i to valja zapamtiti. Jer od trenutka priznanja Hrvatske do trenutka Tuđmanove smrti, međunarodna zajednica je osmislila točno četiri plana od kojih baš svaki zagovara što tješnje povezivanje u regiji, što veću suradnju, što bolju bilateralnu bliskost, dakle sve suprotno od onoga što je raspad Jugoslavije predstavljao. S tim ciljem međunarodna zajednica daje zamjetne količine novca, stavlja na raspolaganje cijeli niz međunarodnih institucija, troši silnu energiju, sve s ciljem da se razbijena vaza nekako zakrpa, kako se svojedobno izrazio jedan diplomat. Svi ti paktovi o stabilnosti, svi ti SECI planovi, sve te “jugo sfere” i kako se sve nisu zvali ti planovi, sve ih uporno i časno odbija Franjo Tuđman i ako mene pitate, to je bio ključni razlog što mu je međunarodna zajednica odbila doći na sprovod.

Veze u regiji

Nakon Tuđmanove smrti Ivica Račan i Stipe Mesić organiziraju summit zapadnog Balkana u Zagrebu, cijela međunarodna zajednica ih podržava i dijametralno suprotno Tuđmanovoj politici, prihvaćaju sve ono što je Tuđman odbijao. Ne samo mogućnost haškog procesuiranja Oluje nego i tijesne veze u regiji, i to u svim segmentima društva. Račan se zapravo tim držanjem vraća točno tamo gdje je bio te 1991. Kako je znano, SDP te mitske 1991. nije podigao ruku za hrvatsku samostalnost. Račan je donio u Sabor svoju deklaraciju o neovisnosti koja predviđa hrvatsku samostalnost, ali on ultimativno traži da ta odluka sadrži i nastavak pregovora oko konfederalnih veza s raspadnutom Jugoslavijom.

Kako toga nije bilo u HDZ-ovoj deklaraciji, SDP demonstrativno napušta sabornicu. Ne želimo samostalnu hrvatsku državu ako bar na neki način nije dio jugoslavenske zajednice, prava je poruka tog odlaska iz Sabora. I onda, deset godina poslije, pruža mu se prilika da nastavi gdje je stao. I Račan tu priliku 2000. ne propušta. Dolazi do temeljite obnove kulturnih, gospodarskih, diplomatskih, sportskih povezivanja, do razine da ponekad ne znate gdje završava Hrvatska, a počinje Srbija. Taj plan je do te razine odmakao i već je realiziran da je u Milanovićevo vrijeme na stolu bila čak i srpska ponuda o zajedničkim veleposlanstvima. Slovenija je ponudu otklonila jer je članica EU-a, Hrvatska tada ništa nije odgovorila, a Crna Gora, Makedonija i BiH su, kako je 2014. izvijestio srpski šef diplomacije, načelno pristale o tome razgovarati. Ponuda je u prvi plan izbacila uštede i zajednička veleposlanstva u Latinskoj Americi, Africi i Aziji, no kako će se pokazati, tada taj plan nije uspio.

Radilo se temeljito i na brojnim drugim područjima. Primjerice, povezivanje sveučilišta na zapadnom Balkanu projekt je koji se vodio više od deset godina i tu je Hrvatska odolijevala jedno vrijeme, ali Damir Boras je 2017.  ipak stavio potpis na ulazak hrvatskog sveučilišta u zajednicu balkanskih sveučilišta. Na kulturnom planu danas se može vidjeti da praktički nema ozbiljnijeg filma ni TV serije koja nije koprodukcija Srbije i Hrvatske, srpski pjevači pjevaju više po Hrvatskoj negoli po Srbiji, a doslovno sve sportske lige osim nogometa su regionalne. Tako da vam vaterpolisti Rijeke igraju u istoj regionalnoj ligi s vaterpolistima – Šapca. Kad su Rijeka i Šabac bili jedna regija osim u Jugoslaviji? Čak i nogomet za juniore funkcionira u regionalnoj, dakle bivšoj jugoslavenskoj ligi. Nekako je najsporije stvar išla s gospodarstvom, no Srbija je pripustilaTodorića koliko je god ovaj htio ulagati u Srbiju, znajući da ništa ne snaži bolje stare veze od zajedničkog gospodarstva.

Sve je potpisano

Za Račanova, a onda i za Sanaderova mandata nema što nismo potpisali. Recimo, Memorandum o razumijevanju u cilju formiranja regionalnog foruma za migracije, azil i povratak izbjeglica. Tim memorandumom Srbija je uz podršku međunarodne zajednice maksimalno zagovarala povratak hrvatskih Srba u Hrvatsku. Mi u tom smislu nismo uzvratili ni kod povratka Hrvata u BiH niti u Vojvodinu. Potpisali smo, primjerice, deklaraciju o jedinstvenom ugovoru o slobodnoj trgovini u jugoistočnoj Europi, dok smo ulazili u Uniju koja počiva na slobodnoj trgovini.

Hrvatski predstavnici su se kod potpisivanja te deklaracije toliko opustili, da ona uopće nije bila prevedena na hrvatski. Potpisali smo zaključak o jačanju suradnje ministarstava unutarnjih poslova i pravosuđa zemalja zapadnog Balkana, a za taj sporazum se tvrdilo da će ubrzati pronalaženje ratnih zločinaca. Dogodilo se suprotno. Srbija je tražila da im predamo popise ljudi kojima prijeti uhićenje pa će tobože oni pomoći, mi smo im popise predali, a oni su onda te iste ljude obavijestili da u Hrvatsku ne putuju. Vrhunac ludila je bio Mesićev skup na Brijunima, gdje je održan prošireni sastanak načelnika glavnih stožera oružanih snaga potpisnica Jadranske povelje. Premda Srbija, Crna Gora i BiH uopće nisu potpisnice te povelje, i oni su pozvani.

Histerija regionalne ljubavi otišla je tako daleko da je jednom prigodom prije petnaestak godina predsjednik Uprave Zagrebačke burze izjavio za časopis Manager da će “tržišta Hrvatske, Srbije, BiH, Crne Gore i Makedonije s vremenom postati jedno tržište pa da stoga Zagrebačka burza kupuje novi softver kao temelj nastupa u regiji jer je regionalna integracija naša budućnost”. Dotični gospodin je samo podlegao tadašnjoj modi, što nije čudno. Osobito jer je te iste godine bivši talijanski premijer Amato kao predsjednik Međunarodnog povjerenstva za Balkan rekao da za kraj 2006. planira sazvati “summit EU-a i Balkana na kojem bi se između ostaloga predložio i balkanski proračun”. Balkanski proračun. Dotle smo dogurali u samo šest godina od Tuđmanove smrti.

Usporeni plan

No Hrvatska je ušla u Europsku uniju, puno prije i u NATO, i sve je to ipak te planove zauzdalo, pogotovo naš ulazak u Europsku uniju jer je bilo jasno da od tada frontalni pritisak na Hrvatsku više nema smisla. Stoga se na terenu na svaki način produbljivala suradnja u regiji, ponekad za aktere koji čine regiju, do crte vlastite neprepoznatljivosti, ali nominalno se ipak nije našao ključ koji bi otključao i tu bravu. Sve do potpisivanja ekonomskog sporazuma između Srbije i Kosova u Bijeloj kući, kada je Vučić otkrio što se smjera. Smjera se balkanski “mini-Schengen”.

Dakle, na obnovu bivše Jugoslavije od dana kad se raspala potrošeno je jako puno i energije i novca da bi se pripremio teren za završni projekt, koji je sada osmišljen i najavljen za posjeta Vučića Trumpu. Valja reći da je cijelo to vrijeme na političkoj razini trajala teška, rovovska, haška borba za izjednačavanje ratne krivnje, gdje su Srbi u dobroj mjeri uspjeli relativizirati ratnu krivnju i, što je važnije, od suda spasiti brojne časnike, generale, ali i kompletnu mrežu KOS-a koja niti je otkrivena niti procesuirana. Kad su tu bitku dobili, vratili su se starom poslu. Novom krugu formiranja velike Srbije.

Dakle, što su sada novo Srbi smislili? Prije nekoliko dana srpski ministar obrane Aleksandar Vulin dao je intervju beogradskom listu Pečat i u njemu otvoreno istaknuo da je osnovno srpsko polazište nastavak borbe “za ujedinjenje svih Srba u jedinstvenu državnu i političku zajednicu”. On je eksplicitno rekao da “Srbi imaju prirodno pravo da za sebe traže ono što su uvijek davali drugima. Pravo da se ujedine i žive zajedno”.

Dakle u Srbiji i nakon Miloševića živi stara glazba o pravu svih Srba da žive u jednoj državi. Ostvarenje tog prava redovito je vodilo u rat, ovaj put Vulin naglašeno govori o mirnoj opciji, što kao ministar obrane jednostavno mora. Srpski ministar obrane u istom intervjuu dodaje da ako “ne bi došlo do promjene granica i do uspostave jedne jedine države”, tada “Srbi moraju pronaći institucionalni mehanizam svog povezivanja i objedinjavanja”. Kakav bi to bio “institucionalni mehanizam” Vulin ne precizira, ali o tome već otvoreno govori jedan drugi Aleksandar. Vučić. On na tome predano radi već godinama, tako da je još 2014. nudio ukidanje trgovačkih barijera Albaniji i sjevernoj Makedoniji, da bi nakon susreta s Trumpom i kosovski premijer potvrdio spremnost Kosova da se pridruži “mini-Schengenu”.

Novi plan za zapadni Balkan zadovoljava brojne interese, u prvom redu srpske interese i zato i jest Aleksandar Vučić najveći promotor tog plana. Srbija time ponovno postaje lider u regiji jer je od svih zemalja koji će pristupiti ovom “mini-Schengenu” ona ipak najrazvijenija. S druge strane, time će sadržajno očuvati pojam zapadnog Balkana i postaviti se kao politički lider tog prostora, što osobito veseli Berlin. Zašto? Zato što taj usitnjeni prostor postaje povezan i zato što taj projekt Srbiju još drži izvan dosega Moskve. Osim toga, nema dvojbe da će se jednom cijeli taj prostor uklopiti u Uniju kao jedinstveni prostor zapadnog Balkana.

Dobitna kombinacija

Srbija, dakle, ostaje Pijemont, ali tu su Kosovo i Albanija koje jamče da to sve skupa neće biti velika Srbija u pravom smislu riječi. Dakle, konačno dobitna kombinacija za međunarodnu zajednicu. Sve druge članice dobit će priliku za bolje gospodarske odnose jer će cijeli prostor biti bez uzajamnih carina i svi skupa će puno jače pritiskati Uniju da uđu u njezino članstvo nego što bi to radili pojedinačno. I dok Vulin govori o uspostavi neke vrste srpskog Commonwealtha, misleći na povezivanje država gdje žive Srbi, pa treba zapamtiti da u ovoj priči za Srbe posebnu težinu ima baš ta relacija, Vučić mudro govori o “mini-Schengenu”. Sve u svemu, ukupna nova jugoslavenska priča sada je usmjerena na formiranje svojevrsne konfederacije. Prvi potpisnici trebali bi biti Srbija, sjeverna Makedonija i Albanija, a onda će im se u “mini-Schengenu” pridružiti Kosovo, Crna Gora i BiH. Što “mini-Schengen” nudi svojim članicama?

Cijeli prostor imao bi karakter bescarinskog  područja, granice bi se prelazile s osobnom iskaznicom, uvela bi se jedinstvena radna dozvola i ukinule bi se sve trgovačke barijere među državama. Pokušala bi se, dakle, ekonomski kopirati Europska unija. Politički gledajući, svi bi Srbi nominalno dakle živjeli u jednoj državi, svi osim hrvatskih Srba. Stoga se poseban pritisak i očekuje na Zagreb, ali ne prije negoli se zamišljeni “mini-Schengen” ne postavi na noge. Tada bi se Hrvatska vabila gospodarskim benefitima koje bi kao najrazvijenija mogla imati na tom, tada zajedničkom tržištu.

Dođe li do ostvarenja tog plana, to će biti znak da je na kraju pobijedila međunarodna zajednica jer će nakon ekonomskog povezivanja ove vrste, kako to uvijek bude, sasvim sigurno doći i do političkog povezivanja. Hrvatska tu ima specifičnu poziciju, jedina je članica EU-a i jedina s tog naslova može izbjeći taj plan. Osim ako Berlin koji inzistira na zajedničkom zapadnom Balkanu ne bude inzistirao da na čelu kolone bude – Zagreb, a ne Beograd! Da će se ovdje u Hrvatskoj naći jataka koji će jedva dočekati taj plan, ne treba previše sumnjati.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Novi zakon: Zbogom komentarima čitatelja ispod članaka, izdavači odgovaraju i za oglase

Predloženi zakon postao je vrlo nepopularan kod zainteresirane javnosti, posebno medijskih kuća, već u procesu javnog savjetovanja

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek očekuje kako će se prijedlog novog Zakona o elektroničkim medijima za dva tjedna naći na Vladinoj sjednici. Nakon toga zakonski prijedlog bit će upućen u Sabor, kako doznajemo, u redovnu proceduru – u dva čitanja. A što se čekalo više od pola godine nakon što je Zakon o elektroničkim medijima prošao proces javnog savjetovanja još početkom ožujka?

– Nacrt prijedloga zakona prošao je javno savjetovanje koje je trajalo do 5. ožujka i slijedom okolnosti izazvanih pandemijom nije bio upućen ranije u daljnju proceduru. Predloženim Zakonom o elektroničkim medijima u nacionalno zakonodavstvo RH transponirat će se odredbe revidirane Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu – poručuju iz Ministarstva kulture i medija.

Predloženi zakon postao je vrlo nepopularan kod zainteresirane javnosti, posebno medijskih kuća, već u procesu javnog savjetovanja tijekom kojeg je upućeno više od 600 primjedbi, odnosno prijedloga poboljšanja zakona, od čega su brojni prijedlozi odbijeni u cijelosti. Neki od njih za medijske izdavače bili su od krucijalne važnosti.

Ograničenja medija

– Predloženi novi Zakon o elektroničkim medijima znatno se razlikuje od aktualnog te je općenito ocjena Udruge novinskih izdavača HUP-a da se njime u cijelosti znatno otežava rad pružatelja elektroničkih publikacija. Time se zapravo ugrožava sloboda i neovisnost medija, što i jest njihova primarna zadaća u skladu s odredbama Zakona o medijima. Zakon o medijima propisuje što sloboda medija znači, koja je uloga medija i koja su ograničenja medija.

Ta ograničenja su s ovim prijedlogom izmjena Zakona o elektroničkim medijima znatno pooštrena. Primjena zakona proširena je na pružatelje elektroničkih publikacija kroz više odredbi, što do sada nije bilo, pa je teško procijeniti kakav će to utjecaj imati na pružatelje elektroničkih publikacija i što to znači za medije.

Najveći problem izdavači vide u propisivanju odgovornosti izdavača za komentare i u iznimno rigidnim prekršajnim odredbama. Naime, prvi se put izrijekom propisuje odgovornost izdavača za komentare čitatelja, što bi posljedično moglo dovesti do tužbi radi naknade štete neovisno o odredbama Zakona o medijima – kažu u Udruzi novinskih izdavača.

Bez jasne definicije

Naime, člankom 93. Zakona o elektroničkim medijima predlaže se “odgovornost pružatelja elektroničkih publikacija za cjelokupni sadržaj, uključujući i onaj koji je generirao korisnik”. Drugim riječima, urednici i vlasnici medija mogu biti kažnjeni i zbog nekog rasističkog komentara ili, primjerice, zbog komentara koji potiču na nasilje, a koji se objavljuju ispod novinarskih tekstova na portalima, a najčešće to čine anonimne osobe.

Za kršenje odredbi iz članka 93. predviđa se kazna u rasponu od 100 tisuća do milijun (!?) kuna.

– Prekršajne odredbe su proširene (više od 100 prekršaja) i pritom nejasno definirane te prepuštene arbitrarnom tumačenju Agencije (potpuno su izmijenjene), a kazne su goleme. Minimalna kazna predviđena je u iznosu od 100.000 kuna, a tekst je sročen tako da sve može biti prekršaj. Dodatni problem je to što se u prekršajnim odredbama taksativno nabrajaju prekršaji koji su već predviđeni u Zakonu o medijima i drugim matičnim zakonima koji precizno definiraju kršenja u svom području, tako da se zapravo time predviđa mogućnost višestrukog kažnjavanja za isti prekršaj.

Također, proizlazi i da će većina oglašavanja moći biti kažnjiva prema tom prijedlogu zakona jer su prekršajne odredbe preširoke i bez jasne definicije da bi se moglo razlučiti što i kako se uopće može objavljivati i prema kojem zakonu će onda biti kažnjivo. HUP Udruga novinskih izdavača stoga je zakonodavcu uputila detaljno očitovanje te očekujemo prihvaćanje prijedloga izdavača kako bi se na vrijeme spriječile navedene neusklađenosti i moguće negativne posljedice – poručuju iz Udruge novinskih izdavača HUP-a.

Neravnopravan položaj

Boris Trupčević, predsjednik izvršnog odbora udruge, pridodaje da su “kad je riječ o odgovornosti izdavača za komentare čitatelja, domaći izdavači na domaćem tržištu stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na globalne internetske platforme”.

– Od lokalnih sudionika traži se praktički da pronađu rješenje za probleme koje ne uspijevaju riješiti ni globalni giganti, pri čemu znamo da se najveći dio govora mržnje događa na svima dostupnim globalnim platformama koje ostaju zaštićene od odgovornosti. Paradoksalno, ishod takvog rješenja mogla bi biti zabrana komentiranja te neizravno dodatno osnaživanje globalnih platformi – kaže Trupčević.

S druge strane, u Ministarstvu kulture i medija poručuju da su “vodeći računa o potrebi donošenja propisa koji će biti u skladu s razvojem tehnologije, načelima slobode medija i potrebom promicanja javnog interesa u obavljanju djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga” predloženim Zakonom o elektroničkim medijima uredili brojna pitanja i riješili probleme.

Izvor: jutarnji.hr

Nastavi čitati

Preporuka

Zašto je Mostar “svjetski lider” po broju zaraženih u odnosu na broj stanovnika?

S obzirom na povećanje broja inficiranih korona virusom u Mostaru, djelatnici Doma zdravlja Mostar na svojoj Facebooke stranici iznijeli su alarmantne brojke o broju zaraženih u Mostaru te uputili su upozorenje i molbu građanima Mostara da se pridržavaju svih mjera za sprječavanje širenja covida-19 kako bi sačuvali svoje i zdravlje svojih sugrađana te pomogli i olakšali zdravstvenim djelatnicima u borbi protiv ove infekcije.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

– Alarmantne brojke zaraženih stanovnika HNŽ-a nam ukazuju da se nalazimo u ozbiljnom problemu. Brojke i slike govore same za sebe – upozoravaju iz Doma zdravlja Mostar i navode zabrinjavajuće brojke.
Kažu da je u periodu od 28.9.2020. do 18.10.2020. godine u Domu zdravlja Mostar obavljeno 4511 testiranja, do čega je na SARS CoV-2 pozitivnih PCR testova bilo 796. Od tog broja 30% su na SARS CoV-2 pozitivna djeca školske dobi. Ukupna incidenca (broj novooboljelih) iznosi 710,25 na 100 000 stanovnika.

U Domu zdravlja su napravili i usporedbu dvotjedne incidence na SARS Cov-2 pozitivnih PCR testova Mostara sa Republikom Hrvatskom i Njemačkoj pa je tako grad Mostar ima 554,99 pozitivnih testova na 100 000 stanovnika , Hrvatska 193,8 na 100 000 stanovnika, a Njemačka 40 na 100 000 stanovnika.
– Iz navedenih podataka je evidentno da je transmisija u zajednici izvan kontrole te ukoliko nastavi ovakav trend prijeti ozbiljna opasnost od urušavanja zdravstvenog sustava – apeliraju iz Doma zdravlja Mostar.

Kako vidimo, iz mostarskog Doma zdravlja ponovo, po tko zna koji put, apeliraju na građane da se odgovorno ponašaju kako bi se spriječilo širenje opasnog virusa. Međutim, umjesto upornog apeliranja na građane, čime posredno krivicu i odgovornost prebacuju na njih, konačno bi vrijeme bilo da i zdravstveni radnici jedan apel upere tamo gdje mu je i mjesto te da jasno identificiraju gdje se pravi problemi nalaze

U nekoliko navrata smo predvidjeli da će vrlo brzo dnevni broj zaraženih doseći broj od 1000 dnevno oboljelih u BiH, a da će se pogotovo u Hercegovini dramatično povećati čak i odnosu na ostale krajeve BiH.

Jer, nekažnjavanje ‘prekršitelja’ mjera i toleriranje svadbenih, kafanskih druženja, vjerskih i sličnih slavlja na kojima su redovni posjetitelji upravo oni koji donose mjere, pa ih krše i ne pridržavaju ih se, čak i zbog uskostranačkih, često i financijskih interesa sada dolazi na naplatu.
Zbog toga, čak i kad dolazi iz Doma zdravlja, koji je usput rečeno, također pod apsolutnom stranačkom kontrolom apel koji se upućuje građanima je u potpunosti licemjeran.

Umjesto građanima, taj apel potrebno je uputiti nadležnim strukturama vlasti da konačno počne obračun s neodgovornim ponašanjem vladajućih struktura koji apsolutno ništa ne čine kako bi se spriječila izvorišta masovnog širenja virusa. Također, ne čini ništa ni kada je u pitanju kontroliranje širenja virusa u školama, pa ni dan danas nemamo obavezno periodično testiranje nastavnog osoblja niti serološka testiranja djece.

Očekivati od običnih građana i pozivati ih apelima na odgovornost potpuno je besmisleno kada znamo da su u prvom redu čelni ljudi raznih ministarstava, premijeri vlada, članovi kriznih stožera prvi u neodgovornom ponašanju kako u obavljanju svojih funkcija, tako i u svakodnevnom ponašanju mimo tih funkcija.

Zato, upravo bi zdravstveni radnici trebali biti prvi koji će jasno i otvoreno govoriti gdje se pravi problemi nalaze, a ne apelima odgovornost ‘svaljivati’ na građane.

Izvjesno je da nas čeka novi svojevrsni ‘lockdown’ , makar u Mostaru, možda čak već od ponedjeljka kada će nadležne vlasti da bi pokušale spasiti cijelu situaciju prekinuti izvođenje nastave i zatvoriti škole.

Na taj način će zaključati i ogroman broj roditelja da sa svojom djecom realiziraju faktički nepostojeću ‘online’ nastavu. Jednostavno, osim ‘lockdowna’ oni niti znaju niti mogu niti su sposobni da uraditi bilo šta drugo. Sve to će pravdati, fantomskom obranom zdravstvenog sistema, a da pri tome ništa nisu uradili da takav scenarij spriječe.

Naprotiv, u pogoršavanju tog scenarija svojom nesposobnošću i svojim neodgovornim ponašanjem na svojim funkcijama, pa čak i osobnim primjerima, sudjelovali! Jer, očigledno nekima kao da odgovara da bude što više zaraženih i što više mrtvih.

U svemu, za nadati se da se građani ne slažu baš sa takvim ishodima te da će na predstojećim izborima, ako se oni uopće i održe – ipak ovaj put birati pametnije

Izvor: denevno.ba

Nastavi čitati

Preporuka

U HRVATSKOJ SE PROVODI DIKTATORSKI KOMUNISTIČKI REŽIM! Ovršni zakon imaju samo Rusija, Sjeverna Koreja i Hrvatska

Tek su prošla tri dana od završetka moratorija na ovrhe, a građanima su na kućne adrese počela pristizati nova ovršna rješenja.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zanimljivo je kako ta rješenja dolaze u poslijepodnevnim satima i ne donose ih poštari koji uobičajeno dolaze u određeni kvart već sasvim nove osobe koje su vjerojatno određene za raznošenje “plavih kuverata od kojih se građanima ledi krv u žilama”.

Navest ćemo primjer ovršnog prijedloga koji je dobila umirovljena profesorica prosječne mirovine 3500 kuna (podaci poznati redakciji) i to za neplaćenu pristojbu HRT-u za šest mjeseci. Taj dug iznosi 480 kuna, no u ovršnom prijedlogu se popeo na 796,89 kuna! Kako je specificirano, kamata iznosi 16,89 kuna, na troškove poštarine otpada 37,50 kuna, javnobilježnička naknada iznosi 75 kuna dok je odvjetnička naknada 187,50 kuna. U svemu tome, nije jasno zašto u ovršnom prijedlogu mora biti i odvjetnik i javni bilježnik, ali kako smo već nekoliko puta pisali, to je vjerojatno stoga što svi u ovršnom lancu moraju ostvariti prihod preko leđa ovršenika.

Ovršenica je dobila rok plaćanja od 8 dana! Neobično je i to što je ovrha došla u drugom dijelu mjeseca kada umirovljenici još nisu dobili mirovinu što znači da nikako neće moći podmiriti dug u roku od 8 dana. I tada dolazimo do problema. Rješenje odlazi u Finu, a kako bi se namirila i ta “država u državi” za nju je napravljen model tzv. predviđenih troškova. Na dug od 480 kuna, predviđeni troškovi iznose dodatnih 506,25 kuna! Kako je objašnjeno, namet u obliku pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti iznosi 250 kuna + PDV, zatim sastav prijedloga za provedbu ovrhe daljnjim sudionicima u postupku ovrhe (to je vjerojatno naša Fina) stoji 125 kuna + PDV dok klauzula pravomoćnosti i ovršnosti iznosi 30 kuna + PDV.

I tako umirovljenica umjesto 480 kuna duga mora platiti ukupno 1303,14 kuna! Kao što bi premijer Plenković rekao “dugovi se moraju platiti”. Naravno! Ali moraju li se platiti i svi ostali izmišljeni nameti kako bi se što više sudionika u ovršnom procesu namirilo? Kada se uzima kredit kod banke, ni kamate na kredit nisu toliko visoke kao što je ovakvo legalno lihvaranje hrvatskih građana. I još se nešto ne smije zaboraviti. Ako naša umirovljenica ne uspije odjednom uplatiti dugovanje već se ono produlji za mjesec, dva, tri… dodatno teku zatezne kamate pa se ukupni dug još više povećava.

Zanimljivo je kako ovršne prijedloge i dalje šalje uglavnom odvjetničko društvo Hanžeković&Partneri koje je to radilo i prethodnih godina.

Kako bismo saznali što je poduzela Udruga Ovršni u vezi ove nove nemilosrdne situacije hrvatske države prema njenim građanima, upitali smo potpredsjednika te udruge Radovana Preložnjaka za komentar.

On je rekao kako su članovi udruge pregovarali s ministrom pravosuđa i uprave Ivanom Malenicom koji je saslušao sve njihove prijedloge i imao razumijevanja za njih. “Jedan od naših prijedloga bio je da ljudi na ovrhu plaćaju 10 posto od svoje plaće ili mirovine kako bi im ostalo i za režije i život i ministar se s tim složio. Mi znamo da se dug mora podmiriti i ne bježimo od toga, a s ovakvim načinom plaćanja svi bi bili zadovoljni –  i vjerovnici i dužnici”, rekao je Preložnjak.

Dodao je kako su s Malenicom razgovarali i o preprodaji dugova raznim agencijama za što je ministar rekao kako to “nije u njegovoj nadležnosti već u resoru ministra financija Zdravka Marića“.

“Dužnici imaju pet, šest ovrha, a naplaćuje se prvi na listi prioriteta. Za to vrijeme oni koji su drugi i treći postaju nervozni i ne mogu dočekati da se i oni naplate pa dugovanje preprodaju trećoj strani – agenciji za naplatu potraživanja čiji djelatnici počinju nazivati ljude i maltretirati ih. Kada smo to objasnili, Marić je shvatio o čemu je riječ”, istaknuo je Preložnjak.

Kako još uvijek traje pandemija koronavirusa, ali i koronakriza, iz Udruge Ovršni zatražili su produljenje moratorija na ovrhe za dodatna tri mjeseca jer je sve prekratko trajalo. Za to vrijeme bi se napravio novi Ovršni zakon. No, s tim prijedlogom nisu naišli na odobravanje.

“Premijer je rekao da se dugovi moraju vraćati. Mi nismo protiv toga nego smo protiv lihvarenja i nabijanja kamata na dug. Smatramo da prvo trebamo platiti glavnicu te smanjiti kamate. Nažalost, u našoj državi je sve u ovršnom ropstvu. I u Ministarstvu financija smo naišli na razumijevanje. Rekli smo im da Finu treba izbaciti iz ovršnog postupka. Marić nas je prvo malo čudno gledao, a onda shvatio da bi to bilo dobro”, rekao je Preložnjak.

Podsjetio se kako su Ovršni zakon “za svoj dobar biznis napravili Hanžeković i Bošnjaković”. “No, ne smijemo zaboraviti ni Milanovićevu vladu u kojoj je ministar Orsat Miljenić dodatno podržao i pogoršao taj zakon”, istaknuo je.

Preložnjak je naglasio kako je jedini u Hrvatskoj koji brine o ovršenim, blokiranim i deložiranima međimurski župan Matija Posavec. On je kroz Udrugu Ovršni napravio fond za pomoć od 150 tisuća kuna. “Imamo svog odvjetnika i ostale pravnike i oni pomažu ovršenima. Ljudi sve rade sami, a to nije dobro. Čovjek je možda vlasnik kuće, a ima plaću ili mirovinu od 3000 kuna i ne može dobiti pomoć. Kroz taj fond ipak im se pomaže. Na taj način smo spasili ljudima kuće”, rekao je.

No, taj se fond odnosi samo na ovršene iz Međimurske županije. “Prema tom modelu željeli smo napraviti iste takve fondove po Hrvatskoj, no kako su nam župani ‘otvorili vrata’ tako su ih i ‘zatvorili’. To je jedna velika nebriga za građane. Govorili su nam da ljudima daju jednokratnu pomoć, a djeluje i Crveni križ koji pomaže ljudima te smatraju da samo na taj način mogu zbrinuti svoje ovršene građane”, rezolutan je Preložnjak.

Dodao je kako je to “jednostavno jedna tužna priča”.

Govoreći o sljedećim koracima Udruge Ovršni, Preložnjak je rekao kako će za nekoliko dana ići na sastanak s predsjednikom Zoranom Milanovićem. “Odgovorno tvrdim da je premijer Plenković svojim činom ugrozio nacionalnu sigurnost. Ljudi su nervozni zbog koronavirusa, a s provedbom ovrha bit će još gore. Pokušat ćemo još jednom ići razumno i razgovarati. Cilj nam je novi Ovršni zakon koji mora biti pravedniji od sadašnjeg. Naši odvjetnici su napravili prijedlog novog zakona na 328 stranica na kojima se može iščitati da će svi biti namireni i zadovoljni – i vjerovnici i država i dužnici”, istaknuo je.

Još jedan od sljedećih koraka im je treći odlazak u Bruxelles u Europski ured za borbu protiv prijevara (Olaf) jer, kako je naglasio Preložnjak, očito trebamo pomoć izvana od Europske unije.

“Naime, očito je da se ovdje provodi diktatorski komunistički režim! Želimo to prenijeti u EU. Ovršni zakon imaju samo Rusija, Sjeverna Koreja i Hrvatska”, zaključio je Preložnjak.

Izvor: dnevno.ba

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x