Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Hrvatska je odabrala: U drugi krug idu Zoran Milanović i Kolinda Grabar Kitarović

U drugom krugu, 5. siječnja snage će odmjeriti kandidati SDP-a i HDZ-a – Zoran Milanović koji je osvojio najviše glasova u prvom krugu i Kolinda Grabar Kitarović

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Hrvatska je u nedjelju na predsjedničkim izborima glasala za Zorana Milanovića (29,57 posto) i Kolindu Grabar Kitarović (26,64 posto) koji će ući u drugi krug. Na trećem mjestu, vrlo blizu, ali opet nedovoljno za drugi krug završio je Miroslav Škoro s 24,42 posto. Pokazuju to rezultati nakon obrađenih 99,83 posto biračkih mjesta.

Na četvrtom mjestu našao se Mislav Kolakušić s 5,87 posto, miljama daleko od najavljivanog cilja koji si je sam postavio – 600.000 glasova. Skupio ih je tek nešto više od 110.000. Značajno više od onog što su mu davale ankete dobio je Dario Juričan s 4,61 posto.

U nastavku donosimo poruke trojice vodećih kandidata.

Zoran Milanović: ‘Nitko se neće osjećati kao građanin drugog reda’

Zoran Milanović (SDP) poručio je u nedjelju nakon relativne pobjede u prvom krugu predsjedničkih izbora, u kojem je osvojio 29,5 posto glasova prema 26,7 posto glasova aktualne predsjednice i HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović, da “idemo u drugi krug, ali ne idemo u rat, ratovi su gotovi”. Milanović, dopraćen na pozornicu sa suprugom uz zvuke pjesme Svadbasa “Treblebass” i tijekom govora često prekidan euforičnim pljeskom i skandiranjem, najavio je da “idemo u civiliziranu utakmicu i neka bolji pobijedi, vjerujem da sam taj bolji ja”.

Najavio je da će se boriti da na izbore nagovori sve one kojima je hrvatski interes u prvom planu, da budemo solidarna država jer želi zemlju jednakih. Za dva tjedna bit će što bude, nema gorčine u meni, ali nema ni straha, istaknuo je. “Smatram da sam zreo, spreman i u dobroj vjeri pripravan raditi ovaj posao, ali to je više od posla, to je način života. Nitko se u Hrvatskoj u kojoj ću ja biti predsjednik neće osjećati kao građanin ili građanka drugog reda”, ustvrdio je. Svjestan sam da nisam svima po volji, ali prema svakome ću postupiti kao prema čovjeku. “Prema nikome s mržnjom, prema svima s dobrom vjerom. Svjestan sam da će biti i onih kojima se ne dopadam, ali je moj zadatak da se svima obratim – i onima koji će me podržati i ovima drugima”, rekao je Milanović oduševljenom mnoštvu i zahvalio SDP-u na podršci.

“U Hrvatskoj nitko ne smije biti drugi i nitko ne smije biti zapostavljen. Imate pravo na sreću i na miran život”, poručio je Milanović. Obećao je da se nitko u Hrvatskoj u kojoj će on biti predsjednik neće osjećati kao građanin ili građanka drugog reda. “Nemam one čvrste, financijske, izvršne instrumente da to ostvarim, morat ćete mi vjerovati na riječ i ovo što je pred nama je vjerovanje na riječ između dvoje kandidata temeljeno na onome što smo dosad radili, govorili i ostvarili. U toj sportskoj utakmici imam velike šanse i pozivam još jednom sve hrvatske ljude – one koji nisu izašli na izbore, one koji su izašli na izbore – da dobro razmisle, da gledaju sljedeća dva tjedna i na kraju izađu i daju mi taj mali komad vjere bez kojeg ne postojim. Nema me“, pozvao je Milanović birače.

“Kada budem predsjednik, svaka moja lojalnost prema svemu drugome osim hrvatskome Ustavu prestaje. Bit ću vjerski zagovaratelj tog Ustava. I to je sve, to je moja država, ali država nisam ja”, zaključio je pobjednički govor popraćen pljeskom, puštanjem balona i konfeta. Oko 22 sata kada su objavljeni rezultati prvog kruga izbora, u Tvornici kulture zavladala je euforija, pljesak i glasno skandiranje “Zoki, Zoki” i “Pobjeda, pobjeda”. Iza Milanovićeve predsjedničke kandidature stoji 13 stranaka – SDP, HSS, GLAS, IDS, HSU, Demokrati, SNAGA, PGS, Reformisti, SU, Hrvatski laburisti, Međimurski demokratski savez i Zelena Pula.

Kolinda Grabar Kitarović: ‘Ovo je bila bitka deset na jednu’

“Drage Hrvatice i Hrvati i hrvatski državljani , hvala vam što ste pokazali koliko je bitno da se hrvatski predsjednik ili predsjednica biraju izravno iz naroda i od naroda. Čestitam i svim sukandidatima na njihovim rezultatima. Ovo je bila bitka, kako bi neki rekli, 10 na jednoga odnosno na jednu, a imala sam i sukandidata na svom političkom spektru u odnosu na Milanovića. Ali eto, sada se svi moramo skupiti na okup i idemo u pobjedu”, poručila je predsjednica. Zahvalila je braniteljima i mladima.

“Zahvaljujem svojoj obitelji, svakom članu svoga tima. Borili smo se kao jedno, puno smo radili i zato smo danas odvje. Bili ste uz mene i kada su mi pljeskali i kada su me prozivali zbog navodnih grešaka, nametali krive interpretacija premda nikad nisam učinila ništa što bi naštetilo Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Želim posebno zahvaliti svim hrvatskim braniteljima koji su svoju ljubav za Hrvatsku pokazali u njenom najtežem trenutku”, rekla je Kolinda Grabar Kitarović na što je uslijedilo skandiarnje: “Vukovar, Vukovar…!”

“Svi smo mi rođeni u nekim drugim vremenima, još nosimo tragove nekih podjela. Vi ste rođeni u miru, u demokratskoj, slobodnoj Hrvatskoj. Vi ste budući lideri i zbog toga morate biti samosvjesni hrvatski u europski građani. Moramo gledati u budućnost, a nikako u prošlost. Večeras ovdje ponosno, ali i osjećajem duboke odgovornosti stojim pred vama i tražim vaše povjerenje za glas u drugom krugu. Pozivam sve vas, od Slavonije do Dalmacije, da izađete na izbore i da u drugom krugu date glas za bolju Hrvatsku, rekla je Kolinda Grabar Kitarović na što je ponovno uslijedilo skandiranje: “Pobjeda, pobjeda…”

Predsjednica je rekla da će njen drugi mandat biti svakodnevna borba protiv podjela u društvu koje nas vraćaju unatrag. Ponovnila je kako je vrijeme da idemo u budućnost. “Treba nam borba za demografsku obnovu, da vratimo ljude koji su drugi potjerali. Treba nam borba i za veći standard, bolje školstvo, tehnološki razvoj. Trebamo dati priliko inovativnoj, a ne podobnoj Hrvatskoj. Treba nam optimizam i samopouzdanje, znamo da moramo bolje i nitko nas ne može zaustaviti kad smo zajedno i kad sanjamo velike snove i ostvarujemo ih zajedno. Zajedništvo je bilo ključ uspjeha u Domovinskom ratu i zajedništvo ostaje ključ uspjeha u miru. Svi mi smo jedna Hrvatska s jednakim prilikama za sve. Ovo su izbori na kojima se bira osoba koja će nastaviti biti s narodom sljedećih pet godina, a ne oni koji su se otuđili i sjedili u salonima, brzim automobilima i zrakoplovima. Biramo predsjednicu koja radi za narod i bori se za narod”, poručila je kandidatkinja HDZ-a dodavši da će se ponovno u ime Hrvatske, u prvom redu boriti za Hrvatsku.

Naglasila je da joj ne trebaju veće ovlasti: “Vi, a ne ja smo u središtu moga programa i moje politike. Želim se posebno obratiti biračima koji su dali glas nekom od drugih sukandidata. Znam da su neki htjeli izraziti određeno nezadovoljstvo. Vaša mi je poruka sasvim jasna, čula sam je, razumijem je. Ali, sada nije vrijeme da se ponovno dijelimo. Ili mi ili oni ne smije biti hrvatska politika. Petnaest godina trebalo je da vratimo politiku zajedništva, ne smijemo dopustiti da se ona sada razara.”

Dodala je kako se ne smijemo vraćati na politiku ideloških sukoba: “Drage Hrvatice i Hrvati, možete ne voljeti mene ili bilo koju stranku koja me podržala, ali kao hrvatski domoljubi, ne možete nevoljeti Hrvatsku. I još jedna važna stvar – moj protukandidat želi da se predsjednik bira u Sabor. Zapitajte se zašto je uopće ušao u svoju bitku ako vjeruje da se ne može ništa napraviti. Upravo je današnje glasanje pokazalo kako hrvatski narod želi da se predsjednik bira na izborima.” Kolinda je pozvala sve birače koji joj u prvom krugu nisu dali glas da se okupe zajedno oko njenog programa jer to je glas za “još bolju Hrvatsku iza predsjednicu koja radi, koja je među vama, s vama i za vas.” “Nakon Božica krećemo žestoko jer Hrvatska je ponosna i snažna država. Hrvatska nije slučajna država nego je itekako namjerna država, krvlju plaćena i stvarana.”

Miroslav Škoro: ‘Vratit ćemo Hrvatsku narodu. Idemo na parlamentarne izbore’

Miroslav Škoro je došao u stožer pet minuta do 23 sata. Svi su ga dočekali s velikim, euforičnim pljeskom a u pozadini je svirala njegova pjesma “Vrijedilo je”. “Vrijedilo je svake kaplje znoja lica mog, vrijedilo je jer nas danas blagoslivlja Bog”, pjevaju svi zajedno. “Škoro! Škoro!”, skandiraju u stožeru. “Hvala lijepa. Dragi prijatelji, Hrvatice, Hrvati, pripadnici nacionalnih manjina, dobra vam večer. Hvala puno na svemu. U ovom stožeru se slavi pobjeda, slobode izbora. Promjene su moguće i nema nas malo. 450.000 birača”, rekao je Škoro.

“Na današnjim izborima građani su pokazali da misle drugačije. Na početku sam rekao, dakle četvrtina birača je uz nas, nemojte biti tužni. Ja sam kao pravi štreber i političar početnik nešto zapisao”, rekao je. “Želim u svoje ime čestitati ljudima koji su ušli u drugi krug. Volio bih se zahvaliti svim svojim biračima, promatračima, suradnicima i obitelji. Puno toga smo napravili, napravili smo čudo, povijesni rezultat. Nitko nam nije davao šansu, nitko. Jedna anketa je promašila toliko puno. Ovo je na neki način bio referendum koji je pokazao da dvije trećine birača nije zadovoljna ovom vlasti”.

“Na parlamentarnim izborima ćemo vratiti još i više”, rekao je. Pozvao je sve da ostanu u Hrvatskoj premda u drugi krug ulaze “dva lica istog sustava”.“Promjene su nužne. U ovoj kampanji smo raskrinkali jednu interesnu hobotnicu koja je premrežena po cijeloj Hrvatskoj. I ja i cijela javnost smo se uvjerili u to. Volio bih da shvatite svi da slogan da ćemo vratiti Hrvatsku narodu neće umrijeti večeras. On će živjeti i dalje. Vratili smo Hrvatksu narodu. Najteže je bilo prorok u vlastitom selu. Pobijedili smo u onom dijelu Hrvatske koji je najviše napaćen. U Slavoniji i Baranji, u dijelu koji je najviše napaćen. Dobili smo moj rodni Osijek, rodno mjesto mojih roditelja Imotski. Vraćat ćemo i dalje Hrvatsku narodu.

Mi ćemo nastaviti vraćati Hrvatsku narodu i moram reći, uvjeravam vas na parlamentarnim izborima ćemo vratiti još i više! Ja vas neću ostaviti. Ovu sam kampanju sam financirao… Želim još jednu stvar reći, žao mi je onih ljudi koji su znali reći da će napustiti Hrvatksu ako ne pobijedim. Poručujem vam: Nemojte! Bez obzira što u drugi krug idu dva kandidata koji su isti…. Želim svima vama, gledateljima, biračima, Sretan Božić i uspješnu novu godinu, Vratit ću se koncertima, vinogradu, Sveučilištu… Ali paralelno ću raditi na uspostavljanju kvalitetnije mreže da na idućim izborima vratimo i ostalo narodu. Napravili smo čudo, hvala vam!”

Izvor: net.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Dr. Anto Ivić: Bosna nije oslobođena, već oružjem porobljena

Osvrt Mustafe Cerića, bivšeg reis-ul-uleme u BiH, predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa, na devetnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i sedamnaesto vojno hodočašće na Bobovac 24. listopada ove godine (uoči spomendana smrti bosanske kraljice Katarine), na prvi pogled mogao bi izgledati kao dobronamjeran poziv na molitveno i duhovno zajedništvo pripadnika svih konfesionalnosti u Bosni i Hercegovini, da detaljnijim čitanjem ne otkriva niz proturječnosti i nelogičnih konstrukcija s političkim ciljevima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Za Bosansko kraljevstvo koje je postojalo 86 godina (1377.-1463.), Cerić u kolumni za portal Pressmedia.ba piše: „Dolaskom Osmanlija u Bosnu, bosanska kraljevina je ukinuta tako što je Bosna postala dio univerzalne osmanske carevine.“

Pogled na prošlost ocjenjuje: „Nema apsolutne suglasnosti ni oko jedne, pa tako ni oko bosanske historije o tome tko oslobađa a tko porobljava jednu zemlju, kraljevinu ili državu. Uvijek je bilo i uvijek će biti da je neko za jedne osloboditelj, dok je za druge porobljivač.“

Ovim se ne samo promiče teza da je Bosna oslobođena osmanlijskom invazijom, već se relativizira ono što je opće poznato. Osmanlije su u svojoj ekspanzionističkoj politici usmjerenoj prema Europi, vojno osvojile ove krajeve, a njihov vođa sultan Mehmed II. s ponosom nosio je ime „El-Fatih“ – Osvajač, a ne Osloboditelj. Bosanska Kraljevina nije ukinuta, nego silom i oružjem osvojena i porobljena. Bosanski kralj je ubijen i pored obećanja da će mu biti pošteđen život ako preostale utvrde mirno preda, što je učinio, ali time život nije sačuvao.

U „univerzalnoj osmanskoj carevini“ kako je Cerić naziva, možemo reći da nije provodila veliki pritisak u cilju islamizacije, niti je ona bila izrazita, dok im je god „za vratom puhao“ ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin, a središnja Bosna bila pogranično područje prema još neosvojenom hrvatsko-ugarskom teritoriju. Tek 60 godina nakon pada Bosanskog Kraljevstva, tj. padom Srebreničke, a zatimi Jajačke banovine, islamizacije je potaknuta terorom i rigoroznim zakonima. Posljedica takvog „univerzalizma“ je bila da od gotovo 500 poznatih katoličkih crkava koje su postojale na području koje danas zauzima Bosna i Hercegovina, do kraja 17. stoljeća nisu porušene ili pretvorene u džamije samo 5 crkava!

Među predosmanskim crkvama bile su i tri na Bobovcu. Nalazile su se unutar bobovačke fortifikacije kao i jedan od ukupno sedam kraljevskih dvorova bosanskih vladara. Crkve, kao i dvor, uništeni su u turskom razdoblju.

Nadalje, Cerić veli: „Bobovac ima i svoj duhovni značaj u smislu sjećanja na vjeru i tradiciju drevnih Dobrih Bošnjana ‘Bono Homini’, koji su imali svoju Bosansku crkvu – ni istočnu ni zapadnu, ni hrišćansku ni kršćansku, već svoju ‘krstjansku’.“

Nije jasno kako to Bobovac, a napose ostatci njegovih crkava, od kojih je jedna i restaurirana, podsjećaju i na što drugo osim na ono što jesu. Upravo na tom mjestu prilikom hodočašća i danas se slavi sv. misa.

Dobri Bošnjani – „bonoHomini“ nisu nikakva etnička ili vjerska skupina, odnosno pripadnici Bosanske crkve, nego oznaka za društveni status kojeg treba promatrati u europskom kulturološkom krugu. Budući da autor teksta nije povjesničar, shvatljivo je nerazumijevanje tih termina, ali nikako i opravdano pogrešno tumačenje.

Jezičnim promjenama i palatalizacijom, katolici od kraja 19. stoljeća sebe nazivaju „kršćani“, dok su se ranije nazivali „krstjani“. Dakle, ovdje je riječ ili o temeljnom neznanju ili o manipulaciji koja ima za cilj dokazati neku jezičnu posebnost, ali bez argumenta.

Pišući o „crkvi bosanskoj“ i osvrtu na pojavu katara, albigenza, paterana, babuna i bogumila u Europi, Cerić previđa da je Bosna bila dio kršćanskog duhovnog prostora Europe i da je dijelila duhovna kretanja i pojave na tom prostoru, sa specifičnostima kao i u drugim područjima. Dakle, Bosna nije bila na Mjesecu, na kojeg je sletio „osloboditelj“ El-Fatih.

S konstatacijom da Bobovac „nije izgubio svoj povijesni i simbolički značaj u smislu drevne tradicije bosanskog kraljevstva i bosanske državnosti“, možemo se uvjetno složiti, ali s napomenom da je od tradicije srednjovjekovne Bosne jedini kontinuitet do danas zadržan jedino u postojanju Franjevačke provincije Bosne Srebrene kroz sva ta stoljeća. (Jedan od franjevačkih samostana povezan je upravo s Bobovcem). Osmanlijske provincije nisu imale nikakvu državnost, pa tako niti one koje su nosile ime Bosne ili Hercegovine.

Indikativno je da Cerić našu zajedničku domovinu naziva Bosna. Mi živimo u međunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini, nastaloj spajanjem dviju povijesnih pokrajina, Bosne i Hercegovine – ranije Huma. Hrvati katolici imaju potpuno pravo moliti se za svoju domovinu upravo na mjestu gdje su molili i njihovi pretci prije nego što su Osmanlije svojom osvajačkom politikom ne samo porušile njihove bogomolje, već i izmijenile etničku i konfesionalnu strukturu ovog područja.

Cerićev stav da: “nema nitko pravo Bobovac prisvajati samo sebi ni nacionalno, ni državno, ni duhovno zato što simbol Bobovca pripada jednom vlasniku, a to je Bosna i njeni autohtoni Bošnjaci/Bosanci različitih vjera, Bosna koja nikad nije bila ni hrvatska ni srpska, ni turska, ni austrougarska, ni jugoslovenska, već isključivo i samo bosanska“, upravo negira temelje na kojima Bosna i Hercegovina jedino može i postojati, a to je da bude država i Hrvata, i Srba i Bošnjaka (ranije Muslimana).

Ne ulazeći u elaboraciju nastanka suvremenih nacija, činjenica je da Hrvati kao narod nemaju potrebu svoj identitet graditi u 21. stoljeću, jer je on ovdje nastajao i razvijan još od vremena nastanka islama na Bliskom istoku. Gotovo 1.100 godina je od uspostave Hrvatskog Kraljevstva i to upravo na području koje je danas dio Bosne i Hercegovine. Unatoč stavovima poput Cerićevih, uvažavajući BiH i kao domovinu drugih, Hrvati su uvijek smatrali i smatrat će bosanske kraljeve i kraljice svojim, napose se sjećajući spomendana smrti kraljice Katarine, koja je upravo spašavajući glavu pred El-Fatihom svoje konačno utočište našla u Rimu, gdje je i umrla 25. listopada 1478. godine. | HMS

NAPOMENA: Autor teksta je doktor povijesnih znanosti. Doktorirao je na Sveučilištu u Zadru. Autor je i koautor 13 knjiga o migracijama stanovništva u vrijeme Osmanlijske okupacije Bosne i Huma.

Nastavi čitati

Preporuka

HASANBEGOVIĆ POSLAO OŠTRU PORUKU! Govorio o ‘kućnom odgoju političara’ i jasno poručio Plenkoviću i Milanoviću…

Zastupnik Domovinskog pokreta Zlatko Hasanbegović za N1 je govorio o radikalizaciji društva, za koju tvrdi kako se uopće ne događa te je kao ozbiljniji problem istaknuo trivijalizaciju javne rasprave.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zlatko Hasanbegović

Protivnik sam moralne panike i stvaranja psihoza. Moramo pristupiti racionalno i konstatirati elementarne činjenice. Korona nije karijes, jer se karijes može liječiti, ali nema potrebe stvarati psihozu i ozračje kuge i kolere i situacije da mrtvi ljudi leže po cestama, jer nije tako. U pozadini medijske psihoze imamo problem koji se zove elementi kolapsa zdravstvenog sustava. On, prema navodima liječnika, počinje kolabirati. Imamo situaciju u kojoj kapaciteti još nisu popunjeni, ali se tvrdi da nema dovoljno hrane, kisika, da pacijentima nema tko promijeniti pidžamu, a ne vidim uzročno posljedičnu vezu između ove razine problema Covida 19 i onoga što se događa na pojedinim mjestima. Koronakriza koja još uvijek nije došla do razine potpune preopterećenosti sustava, samo nas je podsjetila na ključni problem hrvatskog zdravstva – bilo koronakrize ili ne”, rekao je o trenutnoj situaciji u zemlji i borbi s koronavirusom.

Rekao je i kako ne može previše govoriti o zdravstvenoj reformi.

“Korjenite promjene, to vrijedi za bilo koje područje hrvatskog javnog života, odnosno izbjegavanje bilo kakvih korjenitih promjena, sada doživljava svoj klimaks. Korona će otići, a ove probleme treba rješavati. Život se ne može zaustaviti”, tvrdi Hasanbegović.

Ne želi da se uvede izvanredno stanje.

“Ustav je jasan – svako ograničenje ljudskih prava i sloboda može se donijeti isključivo aktiviranjem stanovitog Ustavnog članka, te dvotrećinskom većinom u Saboru – to ne može biti predmet rasprave. Samo je pitanje treba li proglasiti izvanredno stanje. Mi ne možemo prebacivati odgovornost na struku. Korona je pokazala i naličje onoga što se naziva strukom. Sve odluke trebaju donositi politički čimbenici koji su od naroda za to dobili povjerenje. Ako se ograničavaju ljudska prava i slobode, Ustav propisuje procedure. Predmet rasprave samo je jedan – treba li nam izvanredno stanje ili ne. Moj stav je da izvanredno stanje ne treba uvoditi. Hrvatska Vlada mora preuzeti odgovornost, ne smije se skrivati iza epidemiologa i struke. Struka političke čimbenike može savjetovati, ali oni moraju donijeti odluku”, kaže.

Siniša Hajdaš Dončić je rekao kako bi Hrvatska uskoro mogla imati deset tisuća zaraženih koronavirusom dnevno, a Hasanbegović na to govori:

“Hajdaš Dončić je jučer proricao da će broj zaraženih doći na 10.000 i kaže da ove mjere nisu dostatne. On zaziva lockdown. Kriterij za uvođenje takvih mjera je smrtnost. Mi ne znamo – umiru li ljudi od Covida ili s Covidom. Možemo izdvajati pojedinačne slučajeve, ali jasno je da je teško ustanoviti uzrok smrti sada.”

Kao društveni problem vidi nekvalitetu javnog diskursa, no ne i radikalizaciju.

“Postoje različiti oblici marginalne društvene patologije, ali ne postoji radikalizacija. Odbijam raspravljati o nečemu što ne postoji. Živimo u slobodnoj zemlji, sučeljavanje političko-ideoloških stajališta je poželjno, i ako se ne želimo vratiti na neke prijašnje političke obrasce, Hrvatskoj toga nedostaje još više”, govori.

Što se tiče odnosa premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića, Hasanbegović smatra kako je nedostatak kućnog odgoja opći problem hrvatske politike.

“Problem hrvatske politike nije radikalizacija, nego trivijalizacija, banalizacija i u mnoštvu slučajeva nedostatak kućnog odgoja. Nije mi jasna pozadina polemike, ali jasno mi je da dosega nema. Ukazuje na infantilizaciju, trivijalizaciju i banalizaciju diskursa hrvatske političke elite. Na to gledam kao da vrstu osobne zadovoljštine, ne ulazeći u motive izričaja predsjednika Republike. Iz meni nepoznatih razloga on je iznosio stanovite interpretacije, uvodio neke pojmove – parapolitički, internetska septička jama, i slične koje prate hrvatski politički život. Na neki način osobno polažem autorstvo. Prezirem licemjerje. Samo u Hrvatskoj je moguća montipajtonovska situacija, da jedan akter proziva drugog da je izdanak crvene buržoazije, a proziva ga onaj koji je izdanak istog socijalno-političkog miljea. Milanović nastupa na način koji mi je blizak – da treba imati jasan stav i da se ne treba nikome svidjeti… Sa žaljenjem mogu konstatirati da imamo prvorazredno licemjerje i banalizaciju javne rasprave”, zaključuje zastupnik Domovinskog pokreta.

Izvor: dnevno.hr

Nastavi čitati

Preporuka

ANALIZA HRVATSKOG NOVINARA GORDANA DUHAČEKA: Vučić sastavio vladu od ratnih huškača i ulizica

Nakon više od četiri mjeseca od održavanja parlamentarnih izbora, koje je bojkotirala većina opozicije, premijerka Brnabić objavila sastav ministara među kojima su brojna kontroverzna imena, piše hrvatsku novinar Gordan Duhaček, u anlizi koju s portala Index hr prenosimo u cijelosti.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Nakon više od četiri mjeseca od održavanja parlamentarnih izbora, koje je bojkotirala većina opozicije, Srbija bi trebala dobiti novu vladu, na čelu s novom-starom premijerkom Anom Brnabić. Pritom nova vlada već ima rok trajanja, otprilike do travnja 2022. godine, dakle manje od godinu i pol, što je najavio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i prije nego što je premijerka Brnabić objavila sastav svoje druge vlade.

U travnju 2022. bi se pak trebali održati redoviti predsjednički izbori, a s njima i unaprijed najavljeni prijevremeni parlamentarni. Izliku za ovu odluku Vučić je našao u pandemiji koronavirusa.

Zemlja bez opozicije u institucijama

To su samo neki od apsurda koji prate formalno uspostavljanje formalno najmoćnijeg tijela izvršne vlasti u susjednoj zemlji, kojom u stvarnosti vlada samo jedna osoba – predsjednik države i Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandar Vučić.

Apsurdna je i situacija koja nakon izbora vlada u Skupštini Srbije: SNS ima dvotrećinsku većinu, što znači da im ne treba nikakva koalicija da bi sastavili vladu, a nemaju ni opoziciju, jer su u Skupštinu još ušle koalicija Socijalističke partije Srbije (SPS) Ivice Dačića, Vučićevog dugogodišnjeg koalicijskog partnera, i stranka bivšeg vaterpolista Aleksandra Šapića, kojeg mnogi smatraju političkim projektom vladajućih. Na kraju su dio vladajuće koalicije sve tri stranke odnosno koalicije koje su ušle u Skupštinu, što znači da je Srbija jedna od rijetkih europskih država u kojoj unutar institucija uopće nema opozicije.

Cijeli proces formiranja nove vlade funkcionirao je u standardom suludom Vučićevom stilu. Prvo se cijelo ljeto ignoriralo tu temu, dok se Vučić bavio “borbom za Kosovo” i svojim eskapadama u vanjskoj politici, naročito posjetom Bijeloj kući i potpisivanjem sporazuma s Kosovom o normalizaciji odnosa. Srbija je mjesecima zapravo bila u demokratski i ustavno upitnoj situaciji: nije imala konstituiranu novu Skupštinu, formalno je vladala tehnička vlada Ane Brnabić, no zapravo se moglo svjedočiti potpunom urušavanju demokratskih institucija i demonstraciji Vučićeve sile nad svima u Srbiji.

Nova-stara premijerka Ana Brnabić – od tehnokratkinje do mini Vučića

Nakon toga se ušlo u fazu pogađanja koga će Vučić imenovati mandatarom ili mandatarkom nove vlade, vlastima bliski mediji su lansirali razna imena kao potencijalne nasljednike Ane Brnabić, no na kraju nije bilo iznenađenja. Vučić je ponovo za premijerku postavio svoju možda i najvjerniju suradnicu, koja je u četiri godine na čelu vlade Srbije prošla zastrašujuću transformaciju od koliko-toliko kompetentne tehnokratkinje do mini verzije Vučića, koja po količini izrečenih laži u javnosti i bahatosti može ponekad konkurirati svojem šefu, kako Brnabić javno naziva Vučića. Brnabić je u svakom smislu političko čedo Aleksandra Vučića, čija lojalnost ne poznaje ni granicu ljudskog dostojanstva, pa je za predsjednika Srbije ona bila najsigurnija opcija.

Naravno, Vučić nije izdržao da objavu imena mandatara ne pretvori u reality show pa je prije desetak dana sazvao konferenciju za medije na kojoj je dramatično objavio ono svima očekivano: Brnabić nastavlja biti prva pudlica predsjednika Srbije.

Notorni Vulin postaje ministar policije

Uslijedio je još luđi dio konstituiranja vlade, a to je objava imena ministara. Pred novinarima su se pojavili Brnabić i Vučić, a iz svega je još jednom bilo jasno tko je tu šef. Brnabić je objavila da će nova vlada Srbije, koju se, iako je premijerka, ne može nazvati njenom vladom, imati 21 ministarstvo, tri više nego prošla. Nova ministarstva su Ministarstvo za brigu o selu, Ministarstvo za brigu o porodici i demografiji i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog.

Objavila je i imena većine novih ministara, među kojima su brojna kontroverzna imena, a onda je riječ preuzeo Vučić. Objasnio je, primjerice, da je on naredio rošadu Nebojše Stefanovića i Aleksandra Vulina u ministarstvima policije i obrane. Sada je Stefanović ministar obrane, dok hodajući skandal Vulin preuzima Ministarstvo unutarnjih poslova.

Vučić još jednom najavio borbu protiv mafije

Vulinovo imenovanje na čelo MUP-a treba gledati i u kontekstu nedavne Vučićeve objave na Instagramu da njegova vlast započinje borbu protiv mafije. Rijetki neovisni mediji su podsjetili da je to najmanje treća najava borbe protiv mafije otkako Vučić vlada Srbijom te da se ta tematika redovito plasira u javnost kada Vučićev režim ostane bez inspiracije za proizvođenje paralelne stvarnosti preko svojih medijskih eksponenata poput televizija Pink, Happy i RTS te tabloida poput Informera.

Vulin je prava osoba za lažnu, ali medijski sveprisutnu borbu protiv mafije, već se istaknuo besramnim javnim nastupima, laganjem i adoracijom Vučića, naročito je uvredljiv bio na račun Hrvatske kad god mu je šef signalizirao, pa bi mogao bez problema provoditi sve od Vučića naređene ludorije u fingiranom ratu protiv mafije.

Druga važna rošada je ona koja se tiče Ivice Dačića, bivšeg ministra vanjskih poslova, kojega je Vučić pred kraj mandata posve marginalizirao – nije ga uopće vodio sa sobom u Bijelu kuću – koji je sada postavljen za predsjednika Skupštine. Kako je srbijanski parlament bez opozicije, Dačić se sigurno neće preznojiti od rada na svojoj novoj funkciji. Bivša predsjednica Skupštine Maja Gojković je pak premještena na poziciju ministrice kulture i informiranja. Dačića na poziciji ministra vanjskih poslova zamjenjuje Vučićev vjerni kadar iz SNS-a Nikola Selaković, koji je svojedobno bio i ministar pravde u jednoj od prethodnih vlada.

Cinično stvaranje novog Ministarstva za ljudska prava i društveni dijalog

Vladu čine 23 osobe, a njih 11 su žene, čime će se Vučić nedvojbeno hvaliti u nadolazećim mjesecima, napose u razgovoru sa zapadnoeuropskim čelnicima, što je u osnovi ponavljanje iste finte kao kada je svojedobno Brnabić, aut lezbijku, imenovao premijerkom. Naročito je cinično što u novoj vladi postoji posebno Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, na čije je čelo imenovana tragikomična pojava Gordana Čomić, nekad poznata opozicijska političarka.

Čomić je na čelu resora koji bi se prvenstveno trebao boriti  protiv samog Vučića ako im je doista stalo do ljudskih i manjinskih prava te društvenog dijaloga, jer predsjednik Srbije neupitno predstavlja najveću prijetnju ljudskim pravima i društvenom dijalogu u Srbiji. Ljudska prava gazi cijelu svoju političku karijeru, od početaka u svojstvu potrčka Vojislava Šešelja pa do danas, a otkako je na vlasti, Vučić je de facto onemogućio bilo kakav društveni dijalog u Srbiji, sustavno progoneći kritičke medije, pretvarajući određene medije u bezočne propagandiste vlasti, provodeći i tolerirajući zastrašivanje neistomišljenika, koje tabloidi redovito čereče na Vučićev mig. Jednostavnije rečeno, kada bi se Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava i društvenog dijaloga doista htjelo baviti svojim poslom, najviše bi se trebalo baviti borbom protiv predsjednika Srbije.

Da stvari budu luđe, Čomić je u predizbornoj kampanji lansirala nenamjerno komični spot u kojem pokazuje srednji prst “fašistima” te se prikazuje spremnom i žrtvovati svoj život u borbi protiv fašizma da bi onda postala dio Vučićeve vlasti, iako ta ista vlast ima brojna fašistička obilježja.

Ministar demografije misli da su svi Hrvati ustaše

Nema sumnje da će skandale među novim ministarskim kadrom izazivati i kovinar Ratko Dmitrović, nekoć dopisnik beogradske politike iz Zagreba, kasnije propagandist Slobodana Miloševića, koji je uz podršku ex-vaterpolista Šapića imenovan ministrom za demografiju. Dmitrović je poznat po tome da mu je sve hrvatsko automatski ustaško, napisao je i knjigu Krst na križu o “bolesnoj mržnji Hrvata prema Srbima”, a na svom Twitteru već godinama plasira raznolike šovinističke, seksističke i prostačke ispade. Teško je zamisliti da bi osoba poput Dmitrovića postala ministar u vladi neke članice Europske unije, a njegovo imenovanje definitivno predstavlja srozavanje ionako urušenog statusa vlade Srbije kao državne institucije.

Još jedna kontroverzna kadrovska akvizicija u novoj vladi je Darija Kisić Tepavčević, liječnica koje je od početka uključena u (ne baš uspješnu) borbu protiv pandemije koronavirusa u Srbiji. Kisić Tepavčević je nastupila kao neovisna stručnjakinja, no ubrzo se nametnula kao Vučićeva omiljena epidemiologinja, zaredali su se redoviti nastupi na Pinku i pola godine kasnije Kisić Tepavčević je postavljena na čelo Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Hvalio Vučića na Twitteru pa postao ministar građevine

U vladi Srbije su ostali provjereni kadrovi poput Siniše Malog (financije) i Zlatibora Lončara (zdravlje), a među novim ministrima ima još kurioziteta. Među njima svakako je i mladi Tomislav Mimorović, ministar građevine, koji je nasljednik bogate obiteljske hotelijerske tvrtke, pa tvrdi da će u vlast donijeti “iskustvo iz realnog sektora”. No, za poziciju ministra su ga više kvalificirali hvalospjevi Vučiću na Twitteru nego iskustvo koje bi mogao donijeti u svoj resor.

Vučić je stoga za njega imao samo riječi hvale. “Toma Momirović je spreman da prihvati udarce političkih i ekonomskih neznalica. Njemu smo dali da brine o poslu, biznisu, da pregovara o narednim poslovima izgradnje autoputova, on je jedini koji je rekao i imao hrabrosti da kaže da on kao poslodavac nije za to da država povećava minimalac kako hoće”, rekao je Vučić o novom ministru.

U vladi su još i Milan Krkobabić (Ministarstvo za brigu o selu), Vanja Udovičić (Ministarstvo omladine i sporta), Jadranka Joksimović (Ministarstvo za europske integracije), Marija Obradović (Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave), Maja Popović (Ministarstvo pravde), Tatjana Matić (Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija), Zorana Mihajlović (Ministarstvo rudarstva i energetike), Irena Vujović (Ministarstvo zaštite životne sredine), Branislav Nedimović (Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede) itd.

Vlada kao reality show u režiji Aleksandra Vučića

Bilo kako bilo, nakon višetjednog medijskog igrokaza o sastavu nove vlade, jasno je da je cijeli taj reality show bio u režiji Aleksandra Vučića, koji je još jednom potvrdio svoju dominaciju Srbijom. Svi ostali, uključujući premijerku i ministre, kao i koalicijske partnere SNS-a, samo su statisti bez posebnog utjecaja.

U Srbiji se već govori o “oročenoj vladi”, no tužna je istina da je većini ljudi iz vrha vlasti Srbije u političkom i moralnom smislu odavno istekao rok trajanja. Drugim riječima, Srbijom vlada kvarna roba.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x