Kontaktirajte nas na:

Preporuka

HRVATSKA GARDA Marginalci s ruba političkog spektra

Vlasti su donijele hrpe zakona o hrvatskim braniteljima, a ti zakoni ili su mrtvo slovo na papiru ili ih mogu konzumirati samo vojnici vladajuće partije. O tome se ne govori na našim obljetnicama, ni u hrvatskom javnom prostoru, to se prešućuje ili je zabranjena tema.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

garda

Živko Zrilić umirovljeni je brigadni general HV-a, za Domovinskog rata bio je zapovjednik u legendarnim Tigrovima, a u jednoj je vojnoj operaciji teško ranjen dok je spašavao također ranjenog suborca. Bio je pročelnik vojnog kabineta prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, tajnik Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost (VONS) te zapovjednik Tuđmanova ZDRUG-a.

Za impresivan ratni put i nemjerljive zasluge u Domovinskom ratu dobitnik je više odličja i priznanja.

Povodom Dana Hrvatske vojske i Hrvatske državnosti prenosimo riječi koje je ispisao za portal Danica, čiji je suradnik, a koje hrvatski branitelji smatraju jednim od najboljih ikad:

“Kad prođe rat i zvijeri odu, kad nam opet sloboda svane, hrvatski narod pamtit će gardu i ove crne krvave dane… Stihovi ove pjesme s početka rata bodrili su hrvatsku mladost koja je hrabro branila naša sela i gradove, tješili hrvatske majke koje su oplakivale sinove, davali nadu prognanicima da će se vratiti svojim kućama. U isto vrijeme pripadnici crvene buržoazije, nadahnuti istim stihovima, sklanjali su djecu u inozemstvo, fiktivno upisivali na fakultete, izmišljali liječničke dijagnoze čekajući da se na kraju rata priklone pobjednicima ma tko oni bili.

Zaboravljena pjesma Ive Fabijana koju sam nedavno čuo na trenutak me vratila u vremena ponosa i slave, a istodobno potaknula na razmišljanje o sudbini Hrvatske garde bez čije hrabrosti i žrtve ne bi bilo hrvatske države. Danas, 30 godina kasnije, s puno emocija s jedne te posve trezveno i realno s druge strane, pitam se što je ostalo od Hrvatske garde.

To je pitanje koje se rijetko postavlja ili se izbjegava. Uglavnom se priča i evocira ono što smo bili i na što smo ponosni, ali što smo sada, o tom se šuti ili, kako mi nedavno jedna ‘zenga’ reče: “Na prošlost smo ponosni, u sadašnjosti ne postojimo, budućnosti nemamo”.

Po završetku rata upali smo u u dobro postavljenu zamku koju su nam priredila djeca crvene buržoazije i prodavači guste magle, prihvatili smo njihovu igru, vratili su nas u rovove iz kojih smo netom izašli. Bijemo, dakle, bitke koje smo odavno dobili. Ukopali smo se u svojoj Platonovoj pećini i iz nje se nikud nedamo. Ona je naše jedino sigurno utočište.

Umjesto da iz te prošlosti izvučemo pouke i da je iskoristimo kao odskočnu dasku za sadašnjost i budućnost, u njoj se neprestano vrtimo kao pas koji pokušava ugristi vlastiti rep. To vješto koriste oni koji nemaju nikakve dodirne točke s našom slavnom i krvavom prošlošću i oni nas svestrano podržavaju i guraju da i nakon 30 godina i dalje ostanemo tamo i vodimo jalove rasprave, dok oni puneći vlastite džepove kradu sadašnjost i budućnost nama, narodu i državi.

Razvili smo i do savršenstva usavršili komemorativnu kulturu, polažemo vijence, palimo svijeće i tako već 30 godina nismo ni primijetili ili nismo htjeli primjećivati da nam je u međuvremenu mafija ukrala državu i da je stotine tisuća Hrvata napustilo domovinu pred njihovim terorom. Stradalim pripadnicima garde odajemo dužnu i zasluženu počast, a da se nikad javno ne zapitamo jesu li naši suborci umrli za ovakvu Hrvatsku.

Mrtvim pripadnicima garde trebao obvezno odati dužnu i zasluženu počast i pustiti ih da počivaju u miru Božjem, a mi trebamo graditi živu, snažnu i suverenu demokratsku Hrvatsku. To je ono što dugujemo našim preminulim suborcima, jedino u tom slučaju njihova žrtva nije bila uzaludna. Uostalom, i otac domovine Ante Starčević je davno poručio: “Prestanimo umirati za Hrvatsku, počnimo za nju živjeti”.

Na žalost, moramo prihvatiti činjenicu da su neki “mangupi iz naših redova” svojim nečasnim radnjama i bijednim postupcima dali štofa novinama za takvo pisanje.
O preživjelim pripadnicima garde nitko ne priča i njihova sudbina nikog ne interesira. Prema njima se vlast, ukoliko nisu pripadnici njene paravojske, odnosi kao prema mrtvacima koji još nisu pokopani. Posljedice nebrige o preživjelim gardistima opisuje i brojka od 3277 onih koji su u miru sebi oduzeli živote. Tisuće pripadnika garde su poslije rata nakon povratka s bojišta ostale bez posla i bile prepuštene na milost i nemilost novoformiranoj buržoaziji.

Lupeži i izdajnici

Pred terorom tajkunsko-političke mafije tisuće djece hrvatskih branitelja moralo je sreću i budućnost potražiti u državama diljem svijeta. Oni nisu pripadnici zlatne mladeži, oni su djeca čiji su očevi branili hrvatsku državu i i za njih u Hrvatskoj nema mjesta. Vlasti su donijele hrpe zakona o hrvatskim braniteljima, a ti zakoni ili su mrtvo slovo na papiru ili ih mogu konzumirati samo vojnici vladajuće partije. O tome se ne govori na našim obljetnicama, ni u hrvatskom javnom prostoru, to se prešućuje ili je zabranjena tema.

Mnogo je pitanja koja bismo mi preživjeli pripadnici garde nakon 30 godina trebali postaviti sami sebi. Jedno od njih je i zašto nakon pobjeda u ratu i stvaranja države za koje imamo neizmjerne zasluge i uza svu slavu koju smo u narodu uživali nismo u ovih 20 godina uspjeli iznjedriti ozbiljnog kandidata za predsjednika države, Vlade ili za neku drugu dužnost, već smo sudbinu i budućnost isporučili u ruke lupeža, izdajnika i ratnih profitera. I onda se u čudu čudimo da nam ti isti ruše spomen ploče ili nas nazivaju marginalcima s ruba političkog spektra.

Jesmo li zaista toliko nesposobni, nepismeni i neuki, za kakve nas ti isti drže, ili smo u međuvremenu od hrabrih ratnika postali obične sluge i kukavice? Zar od nas stotinu tisuća nema ni jednog časna i učena čovjeka ili smo i mi svi ucijenjeni i korumpirani pa se ne usudimo izaći pred narod? Ako je tako, onda drugačiju sudbinu od ove i ne zaslužujemo, a sudbina nije samo stvar slučajnosti. Sudbina je stvar izbora.

Što je onda zapravo ostalo od nekad slavne hrvatske garde? Ostalo je sjećanje na 8379 poginulih, 437 nestalih, 55.765 ranjenih, 3277 onih koji su u miru sebi oduzeli život. Ostala su djeca crvene buržoazije koja danas imaju Hrvatsku.

San o nezavisnoj državi

U procesu dekroatizacije Hrvatske koji je počeo 2000. godine i traje do danas Hrvatska garda je nasilno umirovljena i demobilizirana. Locirana, transferirana, hapšena, zatvarana. Svi oni koji nisu savili kičmu i nisu prisitali biti paravojska političko-interesnih kartela društveno su izopćeni, a vladajuće strukture prema tom dijelu pobjedničke hrvatske vojske odnose se s mnogo manje obzira nego prema aboliranim agresorima. Tako, unatoč svim pobjedama i državi koju smo vlastitom krvlju stvorili, “roblje još smo snijuć samo o slobodi”.

U procesu dekroatizacije Hrvatske novinski naslovi i stupci potpuno neobjektivno i nekritički bili su puni takvih priča o Hrvatskoj gardi da bi neupućen čitatelj pomislio da se radi o nekoj poraženoj okupatorskoj vojsci. A ne vojsci koja je svojim pobjedama skinula stoljetni jaram ropstva s leđa hrvatskog naroda i ostvarila hrvatski san o slobodnoj i nezavisnoj državi.

Mnogo su tinte pomiješane sa žuči mržnjom prolili po tim golobradim mladićima koji su samo branili i oslobodili svoju domovinu. I to od strane onih koji su se teško mirili ili se nisu mogli pomiriti sa stvaranjem hrvatske države. Na žalost, moramo prihvatiti činjenicu da su neki “mangupi iz naših redova” svojim nečasnim radnjama i bijednim postupcima dali štofa novinama za takvo pisanje. Ti psi rata, taj polusvijet iz naših redova svojim kriminalnim i koruptivnim radnjama obeščastio je grobove garde, stigmatizirao nas preživjele i na kraju došao glave i nama i državi.

Moralna apokalipsa

A što je, dakle, ostalo od države koju smo u rovovima sanjali? Ostale su uništene tvornice, u privatizaciji opljačkana poduzeća, banke u stranom vlastništvu, devastiran Brodarski institut, strancima na balu u Veroni prodana Pliva, mađarskom kapitalu isporučena INA, uništen Imunološki zavod, osiromašeni i obespravljeni radnici. A ostala su i napuštena sela, ratni profiteri i tajkuni, Borg skupina, Fimi media, korumpirani suci i političari, podmićena pera.

Oni su vam obećali da će vaša imena biti zlatnim slovima upisana u hrvatskoj povijesti, a svoja imena su upisali u vlasničke listove tvornica, banaka i trgovačkih društava
Ostala je i poštena inteligencija, masonske lože, ratni dezerteri koji danas vode hrvatsku državu, udvornici i laskavci, mladost bez nade u bolje sutra, opljačkana i korumpirana država. Ostao je Generalski zbor, 1600 braniteljskih udruga i njihove vođe koje cijelo ovo vrijeme za tridesetak srebrnjaka drže ljestve jahačima hrvatske moralne i gospodarske apokalipse ili im služe kao smokvin list. Kao što jedan pravaški pjesnik davno reče: “Hrvatsku mi moju objesiše ko lopova dok se njeno ime briše”.

U gluhim noćima, kad me napadaju kojekave misli, svjestan činjenice da nam je mafija ukrala državu, da su metastaze korupcije i kriminala zahvatile sve pore društva, u tom stanju između sna i jave uhvatim se u razmišljanju da je možda jedino rješenje ove situacije okupiti “ostatke ostataka” nekad slavne Hrvatske garde i izdati zapovijed: “Kreni gardo, bandu gazi, pravda je na našoj strani”.

No, onda me iz sna trgnu i vrlo brzo u realnost vrate davni Matoševi stihovi: “Čemu iskren razum koji zdravo sudi / Čemu polet duše i srce koje sniva / Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi / Usred kukavicâ čemu krepost diva”.

Ukrali su pobjede

Koliko god pokušavao i trudio se, jednostavno ne mogu razumjeti i sa tim se teško mirim da su do jučer hrabri ratnici, ratni zapovjednici pokazali tako nisku razinu samopštovanja prodajući osobni integritet dezerterima i ratnim profiterima, tako postajući mrtve duše, a često i korisni idioti u rukama tajkunsko-političkih kartela i ekspozitura svjetske masonerije u Hrvatskoj. Uvijek sam u dvojbi, pa i danas, kako se odnositi prema ovoj kategoriji do jučer svojih ratnih drugova. Da li ih kritizirati, osuđivati ili ih jednostavno žaliti.

Nije mi poznato je li se ikad u povjesti dogodilo da je neka vojska nakon veličanstvenih pobjeda u ratu tu istu pobjedu u miru na pladnju izručila u ruke tajkuna, dezertera i ratnih profitera. A sebe pretvorila u pretorijansku gardu tih istih porazivši tako samu sebe, pa i ideju slobodne, bogate i demokratske države. U svakoj prilici, u svakom razgovoru, tako i ovaj put, svoje dojučerašnje suborce pitam i ne nalazim odgovore.

Pa zar ne shvaćate, oni vas godinama lažu, a vi im i dalje vjerujete? Dok ste vi branili domovinu, oni su bili odsutni jer to nije bio njihov rat. Oni su ukrali vaše pobjede i zasluge prepisali sebi. Oni drže govore na vašim obljetnicama, a vi kličete njihova imena. Oni vas uvijek upozoravaju da je ova država u krvi stvorena, a zaboravljate da ste je vi stvorili i da je na njenim zastavama upravo vaša krv.

Zlatna mladež

Oni su za vas izglasali saborsku deklaraciju o Domovinskom ratu, a sebi su izglasali članstva u upravnim i nadzornim odborima. Oni su vam obećali da će vaša imena biti zlatnim slovima upisana u hrvatskoj povijesti, a svoja imena su upisali u vlasničke listove tvornica, banaka i trgovačkih društava. Za sebe su izmislili bonuse i menadžerske ugovore, a vama su namijenili ovrhe i bezvrijedno ordenje. Ako se pobunite protiv njih, onda vi niste protiv njih, nego protiv države. One iste koju ste vi, a ne oni krvlju stvorili.

Oni su u tom slučaju država, a vi ste marginalna skupina s ruba političkog spektra. Oni su isto godište kao vi, ali oni su hrvatska sadašnjost i budućnost, a vi ste davno zaboravljena prošlost. Njihova djeca su hrvatska zlatna mladež, a vaša djeca su hrvatska dijaspora.

Čovjek zaista mora izgubiti i one zadnje mrvice srama toliko potrebne za očuvanje osnovne ravnoteže vlastitog dostojanstva da bi godinama bio u službi onih koji su nas na početku rata nazivali paravojnim postrojbama, a po završetku rata su nas locirali, transferirali, hapsili i isporučivali. A usput su opljačkali i unakazili državu za koju smo još jučer bili spremni umrijeti. Držati ljestve onima kojima se pred hrvatskim sudovima sudi kao kriminalcima i ratnim profiterima, a njihovom partijama kao zločinačkim organizacijama, isključuje svaku kategoriju ljudske časti, dostojanstva i morala.

Ako i ovaj put ništa ne napravimo, morat ćemo priznati da su u pravu svi oni koji se na nas svih ovih godina nabacuju blatom, nazivajući nas neukim i nepismenim marginalcima s ruba političkog spektra
Pandemija koronavirusa sigurno će napraviti reset i svekoliku promjenu čitavog svijeta, a samim tim i hrvatskog društva i države. Možda je ovo prilika i nama, časni i hrabri vojnici hrvatskog Domovinskog rata, vrijeme je da izvadimo brvno iz svog oka i skinemo paučinu s očiju, okončamo jalove rasprave, razlučimo bitno od nebitnoga i prestanemo za sve okrivljavati druge. Naš je izbor – ili ćemo i dalje biti beskorisne sluge i korisni idioti ratnih profitera i masonsko-političkih kartela ili ćemo se u okviru zakona organizirati i s hrvatskim narodom konačno početi graditi suverenu demokratsku i gospodarski jaku državu iz koje hrvatska mladost neće bježati, nego će željeti živjeti i raditi.

Prilika poslije Oluje

Hrvatskoj je potrebna demontaža postojećeg koruptivno-kriminalnog sustava, reindustrijalizacija gospodarstva, korjenita promjena javne uprave i samouprave, revitalizacija sela i poljoprivrede, reforma pravosuđa. Bez tih promjena Hrvatska neće moći ne samo prebroditi trenutnu gospodarsku pandemijsku krizu, nego je pitanje hoće li moći opstati kao država na političkoj karti novoga svjetskog poretka. Stvar je vrlo jednostavna, kao što je rekao J. F. Kennedy: “Ako ne mi, tko, ako ne sad, kad“?

Promjena nije ništa doli drugačije razmišljanje od dosadašnjeg, a shodno tomu i djelovanje. Vrijeme je za hrabrost, a još više je vrijeme za poštenje, znanje, mudrost i razboritost. Samo se na trenutak se zapitajmo čemu tolika žrtva u ratu ako dopustimo da u miru Hrvatska šaptom padne. Zadnjih 25 godina samo brundamo i jadikujemo, ništa ne poduzimamo i za sve okrivljujemo druge. Propustili smo priliku poslije Oluje. Ako i ovaj put ništa ne napravimo, morat ćemo priznati da su u pravu svi oni koji se na nas svih ovih godina nabacuju blatom, nazivajući nas neukim i nepismenim marginalcima s ruba političkog spektra.

Ako ostanemo po strani ili ako i ovaj put pristanemo biti falange masonsko-političkog kartela, povijest nas neće pamtiti samo kao nijeme i nemoćne promatrače, nego i kao direktne suučesnike moralnog, gospodarskog i demografskog sloma države. Hrvatski narod jos uvijek, unatoč svemu, u Hrvatskoj gardi gleda vojsku spasa i dugo u nikog nije polagao nadu kao u hrvatsku vojsku i njene zapovjednike i generale.

Riječi Brune Bušića

A kazano je: “Onima kojima je puno dato, od njih će se puno tražiti”. Vjerojatno će mnogi reći da je nakon 30 godina potpuno promašeno i deplasirano pisati, za mnoge, o nepotrebnom ratu. Ti isti reći će da je još veći promašaj pisati o zaboravljenoj gardi i mnogi će ovaj tekst možda ocijeniti kao pokušaj oživljavanja mrtvaca. Možda su sve želje i nade u ovom tekstu samo pusti snovi i utopija jednog starog i knjigovodstveno rashodovanog vojnika.

Ali, pišem jer smatram da se “i u najgorim prilikama uvijek dade nešto napraviti. Treba uvijek ići naprijed. Od profesionalnih političara nema ništa. Oni ne vjeruju u Hrvatsku, a možda je i ne žele”. Kazao je to Bruno Bušić jos davne 1976. godine. Nijedan narod ne može uživati ni slobodu ni Božji blagoslov ukoliko pritom zaboravi muškarce i žene čijom je krvlju ta sloboda plaćena. Zato vjerujem da “hrvatski narod pamtit će gardu / koja je u ratu hrabrost i čast pokazala / gardu koja je u miru uspravna ostala / i nije kičmu savila / koja obraz i čast nije prodala”.

Toj Hrvatskoj gardi čestitam Dan Hrvatske vojske i Hrvatske državnosti te je pozdravljam ovim stihovima slavnog hrvatskog pjesnika:

Al vrcnuti će iskra iz vašeg kremena!

Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu

sve žrtve vam i mučeništva budu?

Da, roditi će rod od slavnog sjemena!

A ako neće, sam ću zazvat pakla vatre

da spale sve i grom da ropski narod satre!

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar

Dodajte novi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Preporuka

URBANI DESNIČAR: Ulazak (anti) FAŠISTA u Sabor

“Možemo”-7 mandata, “SSIP”-3 mandata. Izgleda malo, sitno, nebitno…. Varamo se dame i gospodo. Sad imamo 10 ultra ljevičarskih debila u Saboru. Plus “ugledni” SDP. A to uopće nije zanemarivo. Jednoga dana će ovi štovatelji ćopavog bravara, dobiti prigodu da sastave Vladu. Garantiram. Je li stvarno mislite da naši glasovi nešto znače? Znače, ali u k*rcu. Bitne su zapovijedi iz Brisela, Londona i Pariza. Jer ne može me nitko uvjeriti da je ovih 10 tifusara prešlo izborni prag. Nema teorije.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Sabor

Niti smo neovisna država, niti odlučujemo o svojoj sudbini. I to je činjenica. Koju nisam ja izmislio, nego se temelji na faktima. Cijeli sustav nam je otišao ne u 3, nego u 33 P.M.! Što znači da ga treba iz temelja mijenjati. Ali kako? Ako ne zna 7-8 milijuna Hrvata u Domovini i Dijaspori, logično je da ni ja nemam pojma. Ustvari, postoji jedan izuzetno efikasan način ali ga ne smijem napisati. Jer bi me momentalno privelo.

Pogledajmo neke od zemalja EU, kojima su godinama vladali konzervativci. A danas su im na čelu “zeleno-crvene” koalicije. Sve je počelo upravo na ovakav perfidan način. Na početku lijevi anarhisti “stidljivo” uđu u parlament, a poslije prerastu u pokret koji je u stanju ucijenjivati vlast. Njemačka, Italija, Austrija…, samo su neki od primjera.

Što se u stvari dogodilo? Ne može jedna Rada Borić biti zastupnik. NE-MO-ŽE! Jer to je stvar opće kulture. Znamo da je Plenki poslušan đak globalističke elite. I da mu je u cilju što duže ostati na vlasti. Za tu privilegiju, treba uzvratiti uslugu. Jer danas ništa nije besplatno. “There’s no such thing as a free lunch” – kaže Englez. U prijevodu, ništa u životu nije besplatno. Dakle, evo tebi sinko 2/3 većina i stabilna Vlada, ALI uz uvjet da skupina STALJINISTA uđe u Sabor. Normalno da je očalinko odmah pristao.

Jeste li primjetili da je većina Andrejinih oponenata unutar ХДЗ-а, jednostavno nestala? Ni David Copperfield ovo ne bi bolje odradio. Okupirani svojim problemima, zaboravili smo na puno malih ali bitnih stvari. A to nas može skupo koštati. Pardon, već nas je koštalo ali najgore tek dolazi.
Pošto je na izborima pobijedila SOTONISTIČKA opcija, zanima me što je slijedeće? Dolazak multi-kulti migranata, prisilno cijepljenje, uvođenje 5G mreže, ukidanje kune, ulazak smrdije u EU..? Ili “radni logori” za neposlušne, po uzoru na Kinu?

Postoji još jedan neobjašnjiv fenomen. Hrvati BiH. Često sam pisao o njihovom lošem položaju i majorizaciji od strane druga dva naroda. Nakon ovih izbora više neću. Jer kako reče gosp. Marko Jurič, njima je izgleda dobro? Ma što dobro, njima je IZVRSNO! Nakon svih prevara i laži, oni opet masovno glasuju za HDZ!? Mazohizam, glupost ili nešto treće? Obatroje!

Umjesto jedinog čovjeka, koji je 4 godine zastupao njihova prava (posebice Branitelja HVO-a), oni izaberu dva hoštaplera i Zdravku Bušić. Pričam o Generalu Glasnoviću, čovjeku koji se bez ikakve naknade (plaću je dao u humanitarne svrhe) sam borio protiv vjetrenjača. I to mu je hvala? Uzalud činjenica da je pobijedio u Njemačkoj, SAD, Australiji, Južnoj Americi, Kanadi… To danas ne pije vode. Samo je bitan Mostar! Glavno uporište jugoslavenčine Čovića i njegovih uhljeba.

Kad sam prije izbora napisao da se sprema prijevara u režiji Ćuprije, bio sam u pravu. Nažalost. Izvjesni Milović sa njihove liste (ni kriv, ni dužan), je uzeo oko 10% glasova. Kome? HDZ-u nije sigurno. Jer oni imaju svoje poslušno stado, koje od rođenja zna koga treba zaokružiti. Po starom narodnom običaju, kad se beba rodi prvo zaokruži HDZ, pa joj onda prekinu pupčanu vrpcu.  

Dakle Mostovi glasovi bi otišli Generalu, koji bi onda bez ikakvih problema osvojio novi mandat. Ali pošto udbaška hobotnica ništa ne prepušta slučaju, dogodilo se upravo ono što su i planirali. Je li dotični drug Tvrtko bio samo “korisna budala” ili je kapnula koja marka za ćevape? Prije će bit’ ovo drugo. Jer kao što smo već konstatirali, danas ništa nije džaba.

Da skratim. Hrvatski narod je na ovim izborima još jednom dokazao, da je totalno politički nepismen i naivan. Dobar dio njih je “pao” na Plenkijevu priču, kako ovaj HDZ ide Tuđmanovim putem!?
Misovo…

Ovo nije jedini slučaj masovne zablude. Trećina države još uvijek misli da je u titino doba bilo bolje. Kako sad objasnit’ budali da nije tako? Mission impossible. Jedan mali dio dobrih ljudi i čestitih vjernika, još smatra da je lažni prorok i antikrist Franjo-pravi Papa?! Vidilo ga da nosi bijelu kapicu i njima dosta. Pa nije ga postavio dragi Bog, nego Soroš! O Vatikanskom puču, kućnom pritvoru Pape Benedikta, globalističkoj politici ovoga južnoameričkog ljevičara, štovanju poganskih simbola…., oni nemaju POJMA. Niti hoće da imaju. Jer lakše je ovako. Mozak na pašu i uživaj. Ko’ mu jebe mater kume…. .

Zaključak? Naši najveći neprijatelj nisu ni komunjare, ni četnici, ni globalisti, nego NEINFORMIRANOST i NEZNANJE! Nemam više nikakvih iluzija a ni emocija. Niti sam popizdio, niti sam razočaran. Jednostavno sam u nekom čudnovatom stanju. Ne kontam, kako ljudi mogu biti tako naivni i čemu sav taj strah od istine?

Moj savjet Hrvatskom iseljeništvu je slijedeći. Ne šaljite više ni $1 u ovu UDBAŠKU tvorevinu. Jer će vaš krvavo zarađeni novac jednostavno ispariti. U vidu magle. Šaljite samo svojim obiteljima i najbližima. I to je to. Prepametni “hrvati” su vas se odrekli, i zaključili da im više ne trebate. Ubuduće se i vi tako ponašajte. Jer nekima su očito draži domaći četnici od vas. I to su jasno pokazali na izborima.

Ako nekome stalno pomažete a ta vam osoba umjesto zahvale, opali šamarčinu, onda ne zaslužuje ništa.“Pomozi sirotu, na svoju sramotu” – rekao je Mate Parlov, u pauzi između 6. i 7. runde. A kad vas uhvati nostalgija, neka vam poveznica sa Domovinom budu Thompsonove pjesme i SVETA Hrvatska nogometna reprezentacija. Samo nam je još to ostalo.

Ipak se malo bolje osjećam kad vidim kako se komšije međusobno kolju. Opšti haos, šok, neverica i zabezeknutost! Dok žene, deca i nejač mirno protestvuju i zasipaju milicajce porukama ljubavi, pirinaćom, kačamakom i šargarepama, ovi uzvraćaju suzavcem!? Samo naprijed junačine! Ako zatreba oštrih predmeta, tu sam. Sve šaljem zabadava i to bez poštarine.

Ali postoji i druga strana medalje. Kakvi god da su, četalji su se pobunili protiv vlasti i masovno izašli na ulice. Kod nas je takav prizor čista fikcija. Upravo su došle i nove upute iz stožera:“Treba se što češće tuširati a ne samo prati ruke. Prvo ručnikom osušite lice i kosu, pa tek onda guzicu.” Tako kažu Vili i Alemka a u njihove se riječi ne sumnja.

Po nekom logičnom slijedu događaja, vrlo je izvjesno što nas čeka. Slijedeći PreCjednik će biti kornjača Manolić a Premijer partizanka Kata Peović. Imat ćemo i novu himnu, koja će glasiti otprilike ovako: “Sjedi Kata na kamen studencu, stisla noge, ne da koke Nijemcu”. Zastava se također mijenja, i umjesto grba na njoj će ponosno stajati lik Светог Саве sa zlatnom ćunom. A crven, bijel i plavi, zamijenit ćemo duginim bojama. EU se drastično smanjuje i ostaje samo 6 “najrazvijenijih” članica. Makedonija, srbija (bez Kosova), BiH, Crna Gora, Slovenija i RH.

Još sam nešto htio napisati ali sam zaboravio. Glava mi sve više liči na Bermudski trokut. Stalno je punim informacijama koje neobjašnjivo nestaju. I više ih nikako ne mogu naći.

Čak se više ne sjećam ni ko’ nas zavadi, ni kakvi su se sve “nesrećni” sukobi odvijali na ovim prostorima?

Jebaji ga…

“ZA DOMOVINU SPREMNI”

Izvor: urbanidesnicar.wordpress.com

Nastavi čitati

Preporuka

Željko Glasnović: Je li Franjo Tuđman na ‘Tuđmanovom putu’?

Gost u Podcastu Velebit je kandidat za saborskog zastupnika general Željko Glasnović. O netom proteklim izborima, HDZ-u, Domovinskom pokretu i aktualnostima vezanim uz izbore Glasnović odgovara na pitanje Marka Juriča.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Željko Glasnović

Gost u Podcastu Velebit je kandidat za saborskog zastupnika general Željko Glasnović. O netom proteklim izborima, HDZ-u, Domovinskom pokretu i aktualnostima vezanim uz izbore Glasnović odgovara na pitanje Marka Juriča.

Postavljene teme i pitanja na koje odgovara general Glasnović u priloženom videu u nastavku.

► Kakve su sve bile prepreke na glasačkim mjestima u BiH?
► Što se dogodilo s Neovisnom listom Željka Glasnovića? Koliko je bilo nevažećih glasova?
► Kako je Veleposlanstvo RH u Stockholmu preuzelo ulogu Državnog izbornog povjerenstva?
► Je li HDZ poslao telegram zahvalnosti svim malim desnim političkim opcijama koje su sudjelovale na izborima i omogućile HDZ-u ovako veliku pobjedu slijedećeg sadržaja: ‘Čestitamo vam na sudjelovanju na izborima i osobito cijenimo vašu političku inteligenciju’?
► Je li HDZ na ‘Tuđmanovom putu’?
► Vjeruju li i u HDZ-u da je HDZ na ‘Tuđmanovom putu’?
► Bi li Tuđman financirao tjednik Novosti s 4 mil. kuna da svakog tjedna vrijeđaju i ponižavaju hrvatski identitet, državu i narod i sastavljaju popise za likvidaciju?
► Bi li Tuđman kroz financiranje takvog tobože medijskog rada omogućio stvaranje i financiranje snažne političke platforme koja u svojem programu ima elemente onih političkih ideja koje su stajale u temeljima piolitike koja je izvršila agresiju na Hrvatsku?
► Bi li se u Tuđmanovo vrijeme progonilo novinare koji ukazuju na četničke pojave?
► Tuđman je uvijek inzistirao i tražio plebiscitarnu potporu hrvatskog naroda. Hoće li Plenković započeti najprije pregovore s Domovinskiom pokretom i Mostom, bez obzira na rezultat, jer Tuđmanov bi HDZ najprije njima uputio poziv na razgovore, a osim toga to bi bilo sukladno logici političke pristojnosti i poštivanja volje većine?
► Je li to uzurpaciju i nepoštivanje demokratske volje većine ako se ne pregovara sa strankama koje su dobile najviše glasova, nego s onima koje su dobile najmanje, s manjincima?
► Bi li Tuđman mirno promatrao da mu se ubijaju suborci?
► Bi li Tuđman koji se i sam bavio istraživanjem Jasenovca razobličio klevetničke manipulacije o hrvatskom narodu?
► Bi li za vrijeme Tuđmana bilo moguće da policija i DORH u sukobu uzimaju izjavu samo jedne strane kao meritornu, od sukoba navijača u Vukovaru, od Uzdolja, u sukobu Škalamere i Arsića?
► Bi li Tuđman dozvolio da se sramoti hrvatski sabor egzibicijom Miroslava Pupovca koji je s trakom oko ruke aludirao da je u Hrvatskoj na vlasti nacistički režim?
► Žive li Hrvati u BiH dobro, ne žele nikakvu promjenu te su zato većinom glasali za HDZ?
► Koliko su Ankete i njihovi autori kompetentntni, koliko upće poznaju taj posao istraživanja javnoga mnijenja?
► Kako to da su tim anketama povjerovali i oni koji su ih naručili?
► Kako su lijevi i desni mediji izbušili Domovinski pokret?
► Je li desnica u Hrvatskoj izgubila hrabrost i ideju?
► Je li se desnica u Hrvatskoj pretvorila u salonske mudrijaše?
► Jesu li američki procesi uklanjanja nazivlja i znakovlja principijelno isti kao i uklanjanje znakovlja HOS-a u Hrvatskoj?
► Jesu nacionalisti postali politički dinosauri – vrsta koja izumire?

Izvor: projektvelebit.com

Nastavi čitati

Preporuka

Krišto čestita Plenkoviću i govori o zajedništvu, a u njenoj županiji HDZ posvađan i nema vlasti dvije godine

Zamjenica predsjedatelja Zastupničkog doma PS BiH Borjana Krišto uputila je čestitku Andreju Plenkoviću i izabranim kandidatima Hrvatske demokratske zajednice te zahvalila biračima u XI. izbornoj jedinici. Dok Kršto čestita i kaže da je upućena “poruka zajedništva”, u njenoj županiji, Herceg-bosanskoj, skoro dvije godine od posljednjih lokalnih izbora nije formirana vlast i to zbog raskola u HDZ-ovim ograncima u Livnu i Tomislavgradu.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

“Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine i Provedbeni izborni stožer (HDZ BiH) zahvaljuju svim biračima koji su i ovaj put iskoristili svoje pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i izašli na parlamentarne izbore za Sabor Republike Hrvatske.

Također, hvala vam što ste prepoznali listu HDZ-a za XI. izbornu jedinicu i dali joj uvjerljivu potporu te time sudjelovali u velikoj pobjedi Hrvatske demokratske zajednice na čelu s predsjednikom Andrejem Plenkovićem.

To je naša zajednička pobjeda i poruka da Hrvatsku nosimo u srcu i smatramo svojom domovinom i da je neodvojivi dio identiteta nas Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Naša izborna jedinica daje tri zastupnika i od njih u potpunosti očekujemo da artikuliraju interese hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i iseljeništvu.

Posebna zahvala članovima Provedbenog izbornog stožera HDZ-a BiH, članstvu i simpatizerima HDZ-a BiH, gradskim/općinskim odborima i temeljnim ograncima, brojnim volonterima, svim našim glasačima i onima koji su nam pružili potporu te svima koji su na bilo koji način pomogli da danas slavimo veliku pobjedu.

Drage Hrvatice i Hrvati u BiH i iseljeništvu, još jednom hvala vam što ste bili dio ovog izbornog procesa i uputili snažnu poruku zajedništva”, piše Krišto u svojoj zahvali.

Podsjetimo, općinska organizacija HDZ-a Tomislavgrad u Skupštini HBŽ-a imaju većinu, od osam njih šest, te je unutar Kluba zastupnika HDZ-a BiH izglasana odluka da kandidat za sastavljanje nove vlade bude Ivan Vukadin.

Međutim, bez obzira na bolji rezultat tomislavgradskog ogranka, natpolovičnom većinom članova Županijskog odbora HDZ-a BiH HBŽ-a za mandatara je izabran aktualni predsjednik Vlade HBŽ-a i predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH Livno Ivan Jozić. Ovo nije prihvatio tomislavgradski ogranak tako da je reagiralo i samo Predsjedništvo HDZ BiH podržavši ponovni izbor mandatara iz Livna. Epilog svega je izbacivanje iz stranke istaknutih članova, formiranje nove stranke i slabljenje HDZ-a u HBŽ-u te izvjestan gubitak vlasti.

Također, HBŽ je jedna od županija s najvišim postotkom iseljavanja Hrvata.

Izvor: republikainfo.com

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najčitanije objave

Popularno