Kontaktirajte nas na:

Politika

Hrvati u BiH su prevareni od onih koji ih „legalno“ predstavljaju.

Član HDZ-a Nikola Lovrinović je za N1 izjavio da je jedini uvjet da se formira vlast na državnoj razini da “bošnjački” blok povuče uvjet za MAP, odnosno usvajanje Godišnjeg nacionalnog plana.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Photo: Internet

Ovo je jasna poruka svima da je HDZ odustao od MAP-a i da čvrsto stoje uz svog partnera SNSD a sve kako bi se udovoljilo, koje li ironije, članu predsjedništva BiH koji ne priznaje BiH za svoju državu. Ovo je još jedna u nizu prevara i izdaja Hrvata od strane HDZ-a.

Dok aktualni predsjednik HDZ-a, sudeći po onome što mediji prenose, pozdravlja odluku NATO saveza koji od vlasti u BiH traže dostavu prvog Godišnjeg državno programa, sa druge strane visoki dužnosnici iz te iste stranke govore potpuno drugačije. Postavlja se pitanje tko vodi HDZ te komu u ovim trenutcima više vjerovati i da li će netko snositi odgovornost. Ovo nije prvi put da su Hrvati u BiH prevareni od onih koji ih „legalno“ predstavljaju.

Već deset godina traje borba oko knjiženja vojne imovine na državu BiH, što je bio glavni preduvjet za aktiviranje MAP-a, vrlo dobro znamo tko je bio glavni kočničar tog procesa. NATO savez je shvatio u kojim poteškoćama se nalazi BiH te su se odlučili za kompromisno rješenje i da ne uvjetuje BiH knjiženjem vojne imovine. Ali, neki rušitelji BiH i u ovome vide opasnost, te bez obzira na ustupke koje dobivamo ne žele to iskoristiti da napokon BiH povedu u pravome smjeru ohrabreni činjenicom da HDZ čvrsto stoji uz njih i njihov rušilački savez, priopćava se iz Ureda za informiranje HS BiH.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar

Dodajte novi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Politika

Azem Vlasi: Velikosrpski nacionalizam nije odustao od ideja za teritorijalnim proširenjem

Crnu Goru žele posrbiti cijelu i utopiti je u Srbiju. Prema Kosovu Srbija želi barem neki komad, na sjeveru. U BiH žele RS. Prema Crnoj Gori posao odrađuje Srpska Pravoslavna Crkva. Prema Bosni Milorad Dodik i njegova stranka.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Azem Vlasi

Politički analitičar iz Prištine i nekadašnji visoki politički funkcioner Azem Vlasi komentirao je u razgovoru za Vijesti.ba posljednja politička dešavanja na Kosovu, ali i u regionu.

Vlasi je komentirao izjavu kosovskog predsjednika Hashima Thacija koji je kazao kako Kosovo neće učestvovati u pregovorima sa Srbijom ako će ih voditi Miroslav Lajčak, koji je nedavno imenovan za specijalnog predstavnika EU za Zapadni Balkan.

Vlasi je istakao kako bi se kriza nastala na relaciji Beograd-Podgorica mogla prenijeti i na druge zemlje u regionu, a da je jedini put za i pronalazak trajnog mira odustajanje Srbije od svojih velikosrpskih ciljeva.

Predsjednik Kosova Hashim Thaci izjavio je prije nekoliko dana da neće učestvovati u pregovorima s Beogradom ukoliko će pregovore voditi Miroslav Lajčak. Kako gledate na ovaj stav predsjednika Thacija?

VLASI: Kosovska i srpska strana ne odlučuju ko će u ime EU i američke administracije posredovati i pomoći u pregovorima. Svaka strana izlaže i brani svoje stavove. Ni Lajčak u ime EU ni Grenel u ime Trumpa ne nameću svoje stavove već pomažu da strane dođu do prihvatljivog sporazuma. Prema ranijoj odluci Parlamenta Kosovo će u pregovorima predstavljati Vlada, što znači premijer.

Predsjednik Thaci je jasno poručio kako ima potpuno povjerenje u američko rukovodstvo.Da li to znači da nikakvi pregovori nisu mogući bez Amerikanaca?

VLASI: Kosovska strana svakako ima povjerenje u američko posredovanje i Amerikanci preko specijalnog izaslanika već su uključeni u dijalog. Ali i EU je u tome važan faktor. Kosovo je u Evropi i želi u evropske integracije. Vjerujem da ce Grenel i Lajčak dobro sarađivati na ovom poslu. Kad su Amerikanci tu, mi Kosovari se sigurnije osjećamo. No, glavni problem je na kosovskoj strani. Nema Vlade, ne zna se ko će voditi razgovore, nema ideja ni vizije kakav će biti ishod razgovora.

Kako ocjenjujete aktuelnu političku situaciju na Kosovu?

VLASI: Politička situacija na Kosovu je krajnje nepovoljna. U jeku borbe protiv korona virusa srušena je Vlada. Razlozi za to nikome razumnom nisu jasni. Kriza je nastala zbog neodgovornog ponašanja političke elite i pomame za vlast. Poslije najboljih izbora koje smo do sad imali, održanih u oktobru 2019., formirana je Vlada na osnovu izbornih rezultata. Jedan od koalicionih partnera u Vladi pokrenuo je postupak za njeno rušenje. Narod je izluđen, a na vidiku nema izlaska iz stvorene situacije.

Da li smatrate da bi se problemi nastali na relaciji Beograd-Podgorica mogli prenijeti i na druge zemlje u regionu, pogotovo na Kosovo i BiH?

VLASI: Ako se nastavi pogoršanje odnosa na relaciji Crna Gora- Srbija, realno je očekivati pogoršanje i odnosa Srbije sa BiH i Kosovom, pa i Makedonijom, jer velikosrpski nacionalizam nije odustao od ideja za teritorijalnim proširenjem. Crnu Goru žele posrbiti cijelu i utopiti je u Srbiju. Prema Kosovu Srbija želi barem neki komad, na sjeveru. U BiH žele RS. Prema Crnoj Gori posao odrađuje Srpska Pravoslavna Crkva. Prema Bosni Milorad Dodik i njegova stranka. Prema Kosovu tzv. Srpska lista u Parlamentu Kosova. U Makedoniji ostaje da se vidi šta će biti sa predstojećim izborima. Rusija, osloncem na Srbiju teži dokazati da NATO nema šta tražiti na Balkanu i ne može tu zaštititi nikoga. Tu može biti mira, po ruskoj i srpskoj viziji samo ako se Srbija zadovolji u svojim pretenzijama. A ratovi 90-ih su počeli zbog takvih pretenzija i upravo je srpska strana počinila tolike zločine. Ne smijemo dopustiti da se to ponovi. Mira će ovdje biti kada se Srbija konačno uvjeri da nema šta tražiti od svojih susjeda i da gleda svoja posla. | SB

Nastavi čitati

Politika

U Beogradu pokrenuta inicijativa: Razbijanje mita da Srbija nije sudjelovala u ratovima i zločinima

“Rat u Srbiji – jeste se desilo” moto je serije tekstova na internetskoj stranici ratusrbiji.rs koji su dostupni od ovog ponedeljka. Poduhvat Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji podržalo je njemačko Ministarstvo vanjskih poslova.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Slobodan Milošević

To je prvi pokušaj da se, na osnovu presuda domaćih i međunarodnih sudova, svjedočenja, istraživanja novinara i nevladinih organizacija, predstave činjenice koje ukazuju na to da se rat dešavao i na teritoriju Srbije, kao i da je ona sudjelovala u ratnim sukobima, a nerijetko i ratnim zločinima u BiH, Hrvatskoj te na Kosovu.

Inicijativa posebnu pažnju poklanja sudskim epilozima teških kršenja ljudskih prava tijekom devedesetih godina u Srbiji. Ova organizacija podsjeća na odgovorne, među kojima su neki i danas na važnim funkcijama u državi, piše portal Deutsche Welle.

Masovne grobnice

Podsjeća se da su Albanci ubijeni u zločinima srpskih snaga za vrijeme sukoba na Kosovu najprije sahranjivani u blizini mjesta gdje su ubijeni, a da je potom, uoči ulaska snaga NATO-a na Kosovo, više od 900 tijela premještano u masovne grobnice u središnjoj Srbiji. Ova organizacija podsjeća da je 1999. pronađena hladnjača u Dunavu, u kojoj su bili leševi oko 80 albanskih civila.

Navodi se podatak da je 1999. Slobodan Milošević naredio tadašnjem ministru policije Vlajku Stojiljkoviću da ukloni dokaze o ubojstvima albanskih civila. On je za to zadužio Vlastimira Đorđevića, tadašnjeg načelnika Resora javne sigurnosti, koji je kasnije pred Haškim tribunalom osuđen na 18 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti – između ostaloga i zbog prebacivanja leševa albanskih civila.

Za prikrivanje dokaza o ubojstvima kosovskih Albanaca nikad nije procesuiran Goran Radosavljević Guri, svojevremeno nadležan za Nastavni centar u Petrovu Selu, gdje su otkrivene dvije masovne grobnice. Inicijativa mladih skreće pažnju da je Radosavljević danas član Glavnog odbora vladajuće Srpske napredne stranke.

Za zločine je znao i nekadašnji pomoćnik ministra policije Obrad Stevanović, koji je 1999. godine na sastanku državnog vrha zapisao: “Nema leša – nema zločina”. Ni on za to nikad nije odgovarao, a danas je profesor na Kriminalističko-policijskom sveučilištu u Beogradu.

Logori za Hrvate i Bošnjake

U logore za Hrvate nakon pada Vukovara doveden je velik broj zarobljenika, a među zatočenicima su bili i Hrvati iz Vojvodine. Logori su se nalazili u okolini Zrenjanina, u Nišu, Beogradu i Sremskoj Mitrovici, a odluku o njihovu osnivanju potpisao je general JNA Veljko Kadijević.

– Pri dolasku u logore zatočenici su prolazili kroz špalir vojnika, odnosno između dva reda vojnika okrenutih jednih naspram drugih, koji bi ih tukli rukama, nogama, ali i pendrecima – piše Inicijativa.

O tome je pred Haškim tribunalom na suđenju Goranu Hadžiću svjedočio Mladen Lončar, bivši logoraš, koji je rekao da u logoru u Begejcima ni silovanja nisu bila rijetkost. U logoru u Sremskoj Mitrovici ubijeno je sedam, u Nišu jedna, a u Begejcima i Stajićevu pet osoba.

Pred Haškim sudom za zločine u logorima optuženi su i Slobodan Milošević i Goran Hadžić, a pred Višim sudom u Beogradu zbog nasilja nad logorašima u Sremskoj Mitrovici na godinu i pol dana osuđen je jedan od čuvara, Marko Crevar.

Kad je nakon pada Srebrenice, između 31. srpnja i 25. listopada 1995., u Srbiju s područja Žepe prešlo oko 800 Bošnjaka, dočekali su ih granični bataljoni Vojske Jugoslavije i pripadnici Posebne jedinice policije, koji su ih odveli u logore Šljivovica i Mitrovo Polje, piše Deutsche Welle.

Zatočenici su bili prebijeni, držani u nehigijenskim uvjetima, izgladnjivani i psihički maltretirani. Za zatvaranje i torturu Bošnjaka nitko nije procesuiran, a glavni isljednici u tim logorima, Radisav Ojdanić i Vladimir Milićević, danas su u mirovini.

Prva i jedina presuda kojom se potvrđuje da su logori za Bošnjake postojali u Srbiji donesena je 2013. godine kad je Mujo Vatreš, koji je u tim logorima proveo šest mjeseci i izgubio oko 50 kilograma, dobio novčanu nadoknadu od 500.000 dinara.

Prisilne mobilizacije

Građane u Srbiji su između 1993. i 1995. godine prisilno mobilizirale Vojska Jugoslavije i policija Srbije. Na udaru su posebno bile izbjeglice iz Hrvatske i BiH, pa je u lipnju 1995. između dvije i četiri tisuće osoba odvedeno najprije u policijske stanice, potom u sabirne centre, a zatim na ratišta u BiH i Hrvatskoj.

Jedan od najozloglašenijih kampova za prisilno mobiliziranje bio je Nastavni centar Srpske dobrovoljačke garde (SDG) u Erdutu, pod komandom Željka Ražnatovića Arkana. MUP Srbije je SDG-u predao 5000 izbjeglica, koje su bile izložene poniženjima, psihičkom i fizičkom maltretiranju. “Odgovornost Srbije nesumnjivo je utvrđena u postupcima naknade štete prisilno mobiliziranih”, navodi Inicijativa. Podsjeća se da Arkan nije odgovarao za to krivično djelo, ali da je pred Haškim tribunalom optužen za ratni zločin u Sanskom mostu.

Inicijativa ukazuje da je u sprezi s JNA nerijetko djelovalo više od 50 paravojnih jedinica, kao što su Arkanova Srpska dobrovoljačka garda, Škorpioni i Knindže, koje su počinile ratne zločine. Tako je u travnju 1992. JNA najprije opkolila Bijeljinu, a potom su, dok su srpske snage preuzimale vlast, pripadnici srpskih paravojnih snaga u tom gradu ubili najmanje 48 civila.

Pripadnici paravojnih jedinica su zbog ratnih zločina procesuirani pred sudovima u Beogradu, a vođa Knindži, Dragan Vasiljković poznatiji kao Kapetan Dragan, koji je u Hrvatskoj osuđen na 13 godina zatvora, odslužio je kaznu i namjerava se kandidirati na predstojećim parlamentarnim izborima u Srbiji.

Progon Hrvata i Bošnjaka

Pošto je u svibnju 1992. u Hrtkovcima Vojislav Šešelj rekao da u Srbiji nema mjesta za Hrvate, iz Vojvodine je otišlo oko 10.000 Hrvata. Tijekom 1992. godine ubijeno je sedam građana hrvatske nacionalnosti, a sudski epilog imalo je samo ubojstvo Mijata Štefanca.

Pritisci na Hrvate pojačali su se u Zemunu nakon dolaska Srpske radikalne stranke na lokalnu vlast, a u srpnju 1997. u stan obitelji Barbalić uselila se Ljiljana Mihajlović. Nakon nekoliko sudskih postupaka, 2013. godine donesena je presuda da Barbalići ne polažu pravo na stan. Oni danas žive u Hrvatskoj, a Ljiljana Mihajlović je zastupnica Srpske radikalne stranke i zamjenica predsjednika skupštinskog Odbora za ljudska i manjinska prava.

U skupštini Srbije sjedi i Vojislav Šešelj, iako je pred Haškim tribunalom osuđen na deset godina zatvora zbog progona Hrvata u Vojvodini. Milan Bačević, koji se također zalagao za iseljavanje Hrvata, danas je veleposlanik u Kini i član Predsjedništva Srpske napredne stranke.

Teror nad Bošnjacima u Sandžaku počeo je 1992. godine. Najbrutalniji zločin počinili su pripadnici grupe Osvetnici, predvođeni Milanom Lukićem, koji su u mjestu Mioče u BiH iz autobusa iz Srbije izveli 17 putnika, ubili ih i bacili u Drinu.

Za taj zločin su pred sudom u Beogradu osuđene četiri osobe na kazne zatvora od 20 i 15 godina. Osvetnici su u veljači 1993. iz vlaka na liniji Beograd-Bar izveli 18 Bošnjaka, brutalno ih prebili i potom ubili, a suđenje za taj zločin počelo je u Beogradu prošle godine.

– U razdoblju opće glorifikacije osuđenih ratnih zločinaca u Srbiji, ovo je pokušaj da razbijemo mit o tome da se u Srbiji nije dešavao rat i da država Srbija nije sudjelovala u ratnom raspadu druge Jugoslavije – navodi Inicijativa mladih za ljudska prava.

Izvor: jutarnji.hr

Nastavi čitati

Politika

Miroslav Škoro: ‘Zbog rasta potpore našem pokretu, Pupovac i Plenković su za napade zadužili bivšega šefa hrvatskih tajnih službi’

Na svojoj službenoj Facebook stranici Miroslav Škoro je u petak komentirao napade na Domovinski pokret od strane Milorada Pupovca, saborskog zastupnika srpske manjine i predsjednika HDZ-a i Vlade Andreja Plenkovića te njihove duboke države.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Miroslav Škoro

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

“Ovih dana svjedočimo gubitničkom jurišu Pupovca, Plenkovića i njihove duboke države na Domovinski pokret i mene osobno. Povod su očito rezultati ankete Crobarometra prema kojima je Domovinski pokret, u posljednjih mjesec dana, porastao za gotovo 30% (s 10.5% na 13.5%). Milorad Pupovac i Andrej Plenković toliko su šokirani i nervozni da su odmah žestoko napali Domovinski pokret, naš predizborni savez, te mene osobno, za što su angažirali ostatke duboke države.

Prvi se javio stvarni gazda bivše saborske većine, gospodin Milorad Pupovac koji je izjavio: „Plenković bi puno izgubio koalicijom sa Škorom. Ne znam zašto bi vraćao HDZ u 2015.“

Podvijena repa, javno se nadovezao formalni koalicijski šef, gospodin Plenković: „Spreman sam sjesti za stol s onima koji će Hrvatsku vući naprijed. Miroslav Škoro to nije, pogotovo ne nakon predsjedničkih izbora.“.

Reakcija gospodina Pupovca potpuno je razumljiva, jer poznat je stav Domovinskog pokreta i mene osobno da manjine u Hrvatskoj trebaju uživati prava koja im jamče hrvatski zakoni i Ustav, ali da njihovi doživotni saborski zastupnici ne smiju biti jezičac na vagi kod uspostave zakonodavne i izvršne vlasti. Srpski narod u Hrvatskoj od toga nema ništa. Samo gospodin Pupovac koji u hrvatskoj politici djeluje kao glasnogovornik velikosrpske politike Aleksandra Vučića i Milorada Dodika.

Svjesni da je rast biračke potpore našem pokretu iz dana u dan sve veći, spomenuti dvojac za napade je zadužio bivšega šefa hrvatskih tajnih službi i nekolicinu doušnika komunističkih tajnih službi koji i dalje uporno brane promašene politike elita jer im to osigurava egzistenciju.

Zato želim javno kazati da će Domovinski pokret, prije izbora transparentno objaviti pod kojim uvjetima i pretpostavkama je spreman na pregovore i suradnju nakon izbora. Ti uvjeti i pretpostavke odnose se isključivo na dobrobit i blagostanje hrvatske države i naroda te svih građana, a ne na klijentelističke sinekure i podjelu plijena na koji su navikli HDZ, SDSS, SDP, HSS, HNS i druge globalističke i kartelske stranke i strančice”, objavio je Škoro.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najčitanije objave

Popularno