Kontaktirajte nas na:

Preporuka

HRVATI SU ŠLAMPAVA NACIJA: Izgubiti Bosnu, Hercegovinu, Boku, Istru, Dalmaciju!

Svi oni koji prozivaju Antonia Tajanija zbog njegove izjave da su Istra i Dalmacija bile talijanske nisu rekli da su to hrvatske zemlje. Ako je prema haaškom Tribunalu svaka Velika Srbija posve legitiman politički cilj, zašto nije prihvatljiva demokratska Velika Italija? Svima bi nam danas bilo bolje u Italiji koja bi se prostirala do Drave i do Morave. Da sam mogao birati između Velike Italije i partizanskog “oslobađanja” Istre i Dalmacije, odabrao bih Veliku Italiju. Partizanske fojbe za Talijane i Hrvate nisu bile sloboda, nego smrt.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Kada smo izgubili Bosnu, Hercegovinu, Boku, Celje, Kopar, Savriniju, Salinu i Kostabonu, nitko od Hrvata nije se pojavio u Uredu za izgubljene zemlje. Bila su čupava vremena. Tada nismo smjeli niti spomenuti da su te zemlje naše. Odlazilo se u pržun zbog pjesme “Srijem, Banata i Bačka”. Na našu žalost, nikada nije formiran Ured za izgubljene hrvatske zemlje. Vladala je komunjarska parola: Tko pronađe, njegovo je. Poništeni su privatno vlasništvo i državnopravne stečevine. Kada bi vam drug iz Šumadije upao u vaš dom, bili ste sretni ako vas i vašu obitelj žive izbaci na ulicu. Ne budi lijen, zaputio sam se do policijskog Ureda za izgubljene stvari. Što ste izgubili? Pa, izgubili smo Istru i Dalmaciju. Imate li kakvu potvrdu da su vaše vlasništvo? Potegnuo sam do Banskih dvora i osobno drugu premijeru Andreju Plenkoviću uručio fotokopiju pisma Svete stolice našem Branimiru, iz davne 879. Predsjedniku takozvane Vlade za zemlje i poduzeća koja još nismo izgubili. Ukratko sam objasnio sadržaj pisma pape Ivana VIII. “Nema razloga da vam ne vjerujem. Provjerit ću kod svojih ministara jeli netko pronašao vašu Istru i vašu Dalmaciju. Nekako mi ti nazivi zvuče poznato.” – premijer Plenković bio je susretljiv, kulturan čovjek. Prijeđem na drugo brdo, a tamo je u istoj državi neka druga predsjednica zemalja koje nismo izgubili, ako danas bilo koju posjedujemo. “Došli ste na pravu adresu. Čula sam nedavno da je neki talijanski fašist vikao da su Istra i Dalmacija talijanske zemlje. To me pogodilo. Znate, moji nona i nono bili su antifašisti.” – povjerila mi se naša Kolinda bez zemlje, koja je ovih dana ostala i bez naroda. Fina neka žena. Prisjetila se da su joj nona i nono jednom prilikom rekli da je rodom upravo između Istre i Dalmacije.

Ovih je dana zanimljivo promatrati antife kako se koprcaju u svojim lažima. Prije svega, trebamo im objasniti da je Istra ušla u Drugi svjetski rat u sastavu Italije, a nakon pada Italije, kontrolu u Istri i Dalmaciji preuzeli su nacisti. Svako zlo za neko dobro. Nitko ne može optuživati NDH i Hrvate za bilo kakve zločine u Istri i Dalmaciji, izuzimajući Hrvate koji su bili pripadnici partizanskih formacija i partizanskih hordi. “Istra i Dalmacija se od Antonija Tajanija i Mattea Salvinija mogu braniti samo silom onih argumenata kojim su oslobođeni, a zatim priključeni matici zemlji, onda Jugoslaviji, a slijedom jugoslavenskih državnih tradicija Sloveniji i Hrvatskoj” – izjavio je Miljenko Jergović, jugoslavenski izbjeglica iz Sarajeva.

Jugoslavenstvo je očigledno doživotna robija.

Ne mogu osuđivati nekoga tko se cijeli život osjeća Jugoslavenom. To je zaista jadno, odvratno. Jergović nikako da prizna da je Sarajevo raketirano od srbočetnika i zvjezde petokrake. U svome tekstu na temu talijanskog očitovanja o talijanskom Jadranu, spominje Glinu! Zar su srpsku crkvu u Glini spalili Talijani? Moglo je biti svašta. Zar nije “Prinz Eugen” spalio jedno duvanjsko hrvatsko selo nakon što je sve seljane pozatvarao u njihovim kućama? Sve zato što su dva mladića otišli u partizane. Znate, (talijansko) Duvno iliti Dalminium bilo je upravno središte Dalmacije. Koliko je naroda stradalo zbog Titovih bandita, a koliko su naroda Titovi banditi smakli? Nad svim tim fojbama od Trsta do Soluna.

Notorni Antefa Tomić ostao je bez suvislog teksta.

“Talijani su živjeli u Trogiru, Zadru, Rijeci, Buzetu, Poreču, pa i sad ih još tamo ima. Ako su i otišli, bezbroj je njihovih tragova u jeziku, tanjuru, pjesmama, ispranim nadgrobnim spomenicima, okrhnutim kamenim grbovima iznad ulaza u renesansne palače” – napisao je Tomić, nakon toga zaboravio temu, i raspisao se o Vojvodini. Kao, otišli su i Nijemci. Sve je to normalno. “Postoji i srpska Dalmacija”- kaže nam Tomić.

Meni osobno jako je zanimljiva kineska Dalmacija. Kao i hrvatska Austrija i hrvatska Italija – tamo su mnoga naša sela i tamošnjim kulturama svoj su značajan prilog dali i Hrvati.

Zanimljivo, IDS je ovih dana na svojim Internet stranicama objavio fotografiju na kojoj su prikazane Istra bez Hrvatske u blagostanju i Hrvatska bez Istre u apokaliptičkom rasulu. Zašto nisu prikazane Istra bez Jugoslavije u blagostanju i Jugoslavija bez Istre u apokaliptičkom rasulu? Jugoslavija bez Istre bila je moguća, ali bi tada Istra bila u sastavu Italije, izostale bi partizanske i jugoslavenske fojbe za Talijane i Hrvate, pa bi to već zbog toga bila bolja opcija. I u Dalmaciji bi vladalo blagostanje da je nakon Drugog svjetskog rata priključena Italiji. U cijeloj Hrvatskoj vladalo bi blagostanje da 1945. nije priključena apokaliptičkoj Jugoslaviji. Hrvatska bi postala raj na zemlji da je kojim slučajem izbjegla dvije Jugoslavije i pripadne korupcije.

Jako je neukusno da kod nas profesionalni Talijani i profesionalni Istrijani, uglavnom podrijetlom iz mješovitih brakova, krivnju za fojbe prevaljuju na NDH i još ponavljaju kako u Istri nisu problem Labrador i jugoslavenska agentura, nego hrvatski nacionalizam. Beograd je sustavno naseljavao Istru s ne-Hrvatima i ne-Talijanima. Raspitam se za obiteljsko stablo nekog profesionalnog Talijana ili profesionalnog Istrijana, oprezno da me netko ne prozove za prebrojavanje krvnih zrnaca, a ono je od dvije bake i dva djeda samo jedan djed podrijetlom Talijan i/ili Istrijan. Naravno da prikriveni Srbi i Jugoslaveni u Istri ne prepoznaju talijanski fašizam niti svoj fašistički antifašizam ili srbovanje, da isti ne prepoznaju Istru kao Mussolinijevu fašističku isturu, za vrijeme Drugog svjetskog rata, nego stalno prozivaju ostatak Hrvatske za “bujanje fašizma i ustaštva”. Godine 1948. Staljinovi partizani preimenovani su u Titove partizane, ali to ne može promijeniti granice s kojima smo ušli u Drugi svjetski rat.

Izgubili smo kopneni kontakt s Italijom

Što je za nas bilo važnije? Da Slovenci preotmu Talijanima i Hrvatima dio primorja i mora, ili da Talijani i Hrvati sačuvaju direktan kopneni kontakt? Udaljavanje komunističke SRH od Italije kroz formiranje Slovenije, donijelo nam je probleme već za komunizma. Isti problemi ostali su sve do danas. Katolička Jadranska regija pokazala se kao nemoguć projekt zato što se između Italije i Hrvatske zabila Slovenija, koja je formalno katolička, ali je 1945. simbolički kreirana kao Sovjetska Slovenija.

“Ekumenska” suradnja slovenske “katoličke” i ruske pravoslavne crkve ima svoju dugu povijest. Današnje pristajanje Slovenije uz Rusiju pokazuje da Kardeljeva utanačenja još uvijek žive, i nakon raspada komunizma. Poput Srbije i Republike Srpske u BiH, Slovenija je konflikt. Prometna smetnja koja traži da postane prometno čvorište. Nije problem talijanski karakter Istre ili Dalmacije – sve se svodi na to da mnoge protuhrvatske parazite u ovoj zemlji smeta katolički karakter Istre i Dalmacije. Hrvatska treba tražiti poništavanje Osimskog ugovora, nametnutog pod prijetnjom sovjetske invazije i sovjetskog plana “Polarna zvijezda”, koji je bio sovjetska obmana za potrebe formiranja takozvanog Slovenačkog primorja.

Plan “Polarna zvijezda” predviđao je brz sovjetski prodor kroz Austriju i konačno sovjetsko zaposjedanje Trsta, čime bi se Jugoslavija povukla iza Željezne zavjese. Zapad je progutao udicu, pa je potpisan Osimski ugovor, s kojim je ukinut status Slobodnog Teritorija Trst. Hrvatska nasušno treba postavu koja će otvoreno pozvati na poništavanje Osimskog ugovora i obnavljanje Slobodnog Teritorija Trst. Tko nam smeta svoju polovicu Savudrijske vale dati Talijanima u besplatnu koncesiju, na slijedećih 100 godina? Da tako jednostavno dohvatimo kopneni kontakt s Italijom. Pa neka onda Talijani nametnu kvalitetan kontakt sa Savudrijom. Pa neka onda Slovenci uvjere Talijane da trebaju uopće ostati u Savudrijskoj vali, a kamo li da svojataju tri hrvatske četvrtine. Nemojte zaboraviti sramotu da Slovenci u svojoj wikipediji preuzimaju srpske i srbijanske brojke o 700 tisuća stradalih u Jasenovcu, i da će Slovenci pozdraviti sve one krivotvorine plasirane za sramoćenje hrvatske nacije. Zona B obuhvaća Savudriju, Umag, Buje, Brtoniglu, Grožnjan i Novigrad, ali to nije žrtva, jer bi ti gradovi disali punim plućima, daleko od slovenskih igara. Mi danas ne znamo što je prepoznao Ante Pavelić, i zašto je podržao Italiju do Sirmiuma nasuprot Njemačkoj do Mostara.

Slovenci su pronašli kao svoje i ono što im nikada nije pripadalo

Nezavisna je glede svega bila carstvo slobode, a neka zastranjivanja nije trebalo dopustiti. Mnogi su Židovi bili članovi Ustaškog pokreta i Pavelić je morao u NDH proglasiti zaštitu za sve europske Židove, po cijenu da ga Hitler skrati za glavu. Partizani i četnici obavljali su zadaće za talijanske fašiste i predstavljati se kao antifašisti. Zemlja je “oslobođena” kroz fojbe za Hrvate i Talijane. Slovenci za Drugog svjetskog rata nisu oslobodili ili pronašli ništa svoje, jer ništa u prethodnoj povijesti nije bilo njihovo. Naziv Slovenačko iliti Slavensko primorje treba zabraniti, jer je u Tršćanskom zaljevu, koji je talijanski. Talijani su 1991. trebali uvjetovati svoje priznanje Slovenije s poništavanjem Osimskog ugovora. Zapadni dio prve Jugoslavije bio je stotinjak kilometara daleko od mora. Istra i dijelovi Dalmacije nisu 1945. oslobođeni ili pronađeni, nego su okupirani od strane partizana.

Hrvati su u Drugi svjetski rat ušli razdvojeni granicom između Italije i Jugoslavije, jedni u Italiji, a drugi u Jugoslaviji. Veći legitimitet imala je Velika Italija nego nekakva Jugoslavija. Mletačka Repubblica di Venezia obuhvaćala je našu Istru i dijelove naše Dalmacije sve do Dubrovnika, a ostatak je Austrougarska, odnosno Hrvatska. Austrijanci su 1525. vladali sjeverom Italije, uključujući Milano. Famozne 1848. Karl Marx objavio je Komunistički manifest, u Beču i Pešti dogodile su se radničke revolucije, hrvatski ban Josip Jelačić prelazi Dravu i guši radničke pobune, događa se zaista velika povijest, a Slovenci i Slovenija još uvijek ne postoje. Kako se mogao dogoditi državnopravni poremećaj da se na Jadranu između Talijana i Hrvata onako komunistički zabije “narod” koji za Marxa nije postojao? Suprotno nametnutim predrasudama, svim bi Hrvatima bilo bolje da su prema Italiji ostale prijeratne granice. Dok smo jedva preživljavali pod Titovom represijom, Italija je uživala najbolji kapitalizam u njegovoj povijesti. Prisjetimo se koje smo napore i poniženja trpjeli da se dokopamo Italije ili Austrije, i tamo kupimo odjeću koja neće izgledati kao kineske vojne odore.

Igre prijestolja

Godine 1350. srpski despot Dušan napao je Bosnu u pokušaju da preotme Zahumlje, ali je poražen. Tri godine kasnije, Elizabeta Bosanska, kćer bosanskog bana Stjepana II iz hrvatske loze Kotromanić, postala je ugarsko-hrvatska kraljica sa svojom udajom za ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I Anžuvinca, kasnije i poljskog kralja. Tada Elizabetin mladi rođak Tvrtko dolazi na bosansko prijestolje. Majka Elizabete od Bosne bila je Elizabeta Kujavska iz prve poljske vladarske loze Piast. Kralja Ludovika naslijedila je 1382. njihova kćer Marija, a Elizabeta je preuzela poziciju ugarsko-hrvatskog regenta. Za svoje uprave Dalmacijom i Hrvatskom, Elizabeta se suočila s zavjerom zagrebačkog biskupa Pavla Horvata i njegovog ujaka Ivana Palisne iliti Paližne, priora vranskog. Pozvali su napuljskog kralja Karla Dračkog da preuzme ugarsko-hrvatsku krunu.

Jedna zanimljivost: kao titularni kralj Jeruzalema bio je Karlo III, a kao ugarsko-hrvatski kralj Karlo II. Marija i Elza pokrenule su vojni pohod, zauzele utvrdu Vranu, iz koje se Palisna sklonio na dvor kralja Tvrtka. Nakon Karlove krunidbe kao ugarsko-hrvatskog monarha 1386. Elizabeta ga dva mjeseca kasnije dala ubiti. Nakon što su poražene u bitci kod Gorjana, Marija i Elza bile su zarobljene i zatočene u Novigradskoj tvrđavi. U župnoj crkvi Sv. Marije u Novigradu čuva se kraljevski plašt “Panita”, koji je izvezla Elizabeta. Palisna je postao ban Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Navodno je 1387. Elizabetu osobno zadavio Palisna, a Mariju je oslobodio njen zaručnik Sigismund Luksemburški. Potisnuo je Palisnu u utvrde Klis i Vrana. Početkom slijedeće godine kralj Tvrtko imenovao je Palisnu svojim namjesnikom u Hrvatskoj i Dalmaciji. Predali su mu se Split, Šibenik i Trogir. Marija je imala samo godinu dana kada je obećana Sigismundu Luksemburškom, koji 1385. postaje Marijin suprug i već slijedeće godine ugarsko-hrvatski suvladar. Uz podršku plemstva, Sigismund se 1387. krunio za ugarsko-hrvatskog kralja. Horvati su uz podršku Marijinog ujaka kralja Tvrtka proglasili za kralja Ladislava Napuljskog, sina ubijenog Karla II i/ili III. Marija je umrla 1395. u visokoj trudnoći. Slijedeće godine Sigismund je vodio europske kršćanske vitezove, njih 90 tisuća, protiv Turaka. Poražen je u tragičnoj Bitci kod Nikopolja, koja je trajala od 25. do 28. rujna. Srbi su se borili na turskoj strani. Nešto slično dogodilo se 1389. u Bitci na Kosovu polju. Ladislav Napuljski 1403. osvaja Zadar, čime je ušao u rat s Venecijom. Nakon što je oslabio u Italiji, Ladislav je 1409. za 100 tisuća dukata prodao Veneciji svoja prava na Dalmaciju, kakva god da su bila, i na to se najvjerojatnije poziva Antionio Tajani. Upravo se u Zadru Ladislav Napuljski krunio za hrvatskog kralja, i položio zakletvu da će “braniti cjelokupnost Dalmacije, Hrvatske i Slavonije”. Sigismund je 1406. oženio Marijinu rođaku Barbaru Celjsku. Bila je kćer grofa Hermanna II Celjskog, kojega je rodila Katarina Kotromanić. Katarina i Elizabeta bile su sestre, rodoslovno ili po posvojenju. Neki povjesničari uzimaju da je Tvrtko ubijen u ožujku 1391. na Sigismundovu zapovijed. Tako su padali kraljevi, njihovi ugovori i dogovori, stotine tisuća dukata, ali to ne može poništiti državnopravnu baštinu Branimia, niti famozno pismo pape Ivana VIII iz naše sudbonosne 879.

Izvor: dnevno.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Novi zakon: Zbogom komentarima čitatelja ispod članaka, izdavači odgovaraju i za oglase

Predloženi zakon postao je vrlo nepopularan kod zainteresirane javnosti, posebno medijskih kuća, već u procesu javnog savjetovanja

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek očekuje kako će se prijedlog novog Zakona o elektroničkim medijima za dva tjedna naći na Vladinoj sjednici. Nakon toga zakonski prijedlog bit će upućen u Sabor, kako doznajemo, u redovnu proceduru – u dva čitanja. A što se čekalo više od pola godine nakon što je Zakon o elektroničkim medijima prošao proces javnog savjetovanja još početkom ožujka?

– Nacrt prijedloga zakona prošao je javno savjetovanje koje je trajalo do 5. ožujka i slijedom okolnosti izazvanih pandemijom nije bio upućen ranije u daljnju proceduru. Predloženim Zakonom o elektroničkim medijima u nacionalno zakonodavstvo RH transponirat će se odredbe revidirane Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama u pogledu promjenjivog stanja na tržištu – poručuju iz Ministarstva kulture i medija.

Predloženi zakon postao je vrlo nepopularan kod zainteresirane javnosti, posebno medijskih kuća, već u procesu javnog savjetovanja tijekom kojeg je upućeno više od 600 primjedbi, odnosno prijedloga poboljšanja zakona, od čega su brojni prijedlozi odbijeni u cijelosti. Neki od njih za medijske izdavače bili su od krucijalne važnosti.

Ograničenja medija

– Predloženi novi Zakon o elektroničkim medijima znatno se razlikuje od aktualnog te je općenito ocjena Udruge novinskih izdavača HUP-a da se njime u cijelosti znatno otežava rad pružatelja elektroničkih publikacija. Time se zapravo ugrožava sloboda i neovisnost medija, što i jest njihova primarna zadaća u skladu s odredbama Zakona o medijima. Zakon o medijima propisuje što sloboda medija znači, koja je uloga medija i koja su ograničenja medija.

Ta ograničenja su s ovim prijedlogom izmjena Zakona o elektroničkim medijima znatno pooštrena. Primjena zakona proširena je na pružatelje elektroničkih publikacija kroz više odredbi, što do sada nije bilo, pa je teško procijeniti kakav će to utjecaj imati na pružatelje elektroničkih publikacija i što to znači za medije.

Najveći problem izdavači vide u propisivanju odgovornosti izdavača za komentare i u iznimno rigidnim prekršajnim odredbama. Naime, prvi se put izrijekom propisuje odgovornost izdavača za komentare čitatelja, što bi posljedično moglo dovesti do tužbi radi naknade štete neovisno o odredbama Zakona o medijima – kažu u Udruzi novinskih izdavača.

Bez jasne definicije

Naime, člankom 93. Zakona o elektroničkim medijima predlaže se “odgovornost pružatelja elektroničkih publikacija za cjelokupni sadržaj, uključujući i onaj koji je generirao korisnik”. Drugim riječima, urednici i vlasnici medija mogu biti kažnjeni i zbog nekog rasističkog komentara ili, primjerice, zbog komentara koji potiču na nasilje, a koji se objavljuju ispod novinarskih tekstova na portalima, a najčešće to čine anonimne osobe.

Za kršenje odredbi iz članka 93. predviđa se kazna u rasponu od 100 tisuća do milijun (!?) kuna.

– Prekršajne odredbe su proširene (više od 100 prekršaja) i pritom nejasno definirane te prepuštene arbitrarnom tumačenju Agencije (potpuno su izmijenjene), a kazne su goleme. Minimalna kazna predviđena je u iznosu od 100.000 kuna, a tekst je sročen tako da sve može biti prekršaj. Dodatni problem je to što se u prekršajnim odredbama taksativno nabrajaju prekršaji koji su već predviđeni u Zakonu o medijima i drugim matičnim zakonima koji precizno definiraju kršenja u svom području, tako da se zapravo time predviđa mogućnost višestrukog kažnjavanja za isti prekršaj.

Također, proizlazi i da će većina oglašavanja moći biti kažnjiva prema tom prijedlogu zakona jer su prekršajne odredbe preširoke i bez jasne definicije da bi se moglo razlučiti što i kako se uopće može objavljivati i prema kojem zakonu će onda biti kažnjivo. HUP Udruga novinskih izdavača stoga je zakonodavcu uputila detaljno očitovanje te očekujemo prihvaćanje prijedloga izdavača kako bi se na vrijeme spriječile navedene neusklađenosti i moguće negativne posljedice – poručuju iz Udruge novinskih izdavača HUP-a.

Neravnopravan položaj

Boris Trupčević, predsjednik izvršnog odbora udruge, pridodaje da su “kad je riječ o odgovornosti izdavača za komentare čitatelja, domaći izdavači na domaćem tržištu stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na globalne internetske platforme”.

– Od lokalnih sudionika traži se praktički da pronađu rješenje za probleme koje ne uspijevaju riješiti ni globalni giganti, pri čemu znamo da se najveći dio govora mržnje događa na svima dostupnim globalnim platformama koje ostaju zaštićene od odgovornosti. Paradoksalno, ishod takvog rješenja mogla bi biti zabrana komentiranja te neizravno dodatno osnaživanje globalnih platformi – kaže Trupčević.

S druge strane, u Ministarstvu kulture i medija poručuju da su “vodeći računa o potrebi donošenja propisa koji će biti u skladu s razvojem tehnologije, načelima slobode medija i potrebom promicanja javnog interesa u obavljanju djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga” predloženim Zakonom o elektroničkim medijima uredili brojna pitanja i riješili probleme.

Izvor: jutarnji.hr

Nastavi čitati

Preporuka

Zašto je Mostar “svjetski lider” po broju zaraženih u odnosu na broj stanovnika?

S obzirom na povećanje broja inficiranih korona virusom u Mostaru, djelatnici Doma zdravlja Mostar na svojoj Facebooke stranici iznijeli su alarmantne brojke o broju zaraženih u Mostaru te uputili su upozorenje i molbu građanima Mostara da se pridržavaju svih mjera za sprječavanje širenja covida-19 kako bi sačuvali svoje i zdravlje svojih sugrađana te pomogli i olakšali zdravstvenim djelatnicima u borbi protiv ove infekcije.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

– Alarmantne brojke zaraženih stanovnika HNŽ-a nam ukazuju da se nalazimo u ozbiljnom problemu. Brojke i slike govore same za sebe – upozoravaju iz Doma zdravlja Mostar i navode zabrinjavajuće brojke.
Kažu da je u periodu od 28.9.2020. do 18.10.2020. godine u Domu zdravlja Mostar obavljeno 4511 testiranja, do čega je na SARS CoV-2 pozitivnih PCR testova bilo 796. Od tog broja 30% su na SARS CoV-2 pozitivna djeca školske dobi. Ukupna incidenca (broj novooboljelih) iznosi 710,25 na 100 000 stanovnika.

U Domu zdravlja su napravili i usporedbu dvotjedne incidence na SARS Cov-2 pozitivnih PCR testova Mostara sa Republikom Hrvatskom i Njemačkoj pa je tako grad Mostar ima 554,99 pozitivnih testova na 100 000 stanovnika , Hrvatska 193,8 na 100 000 stanovnika, a Njemačka 40 na 100 000 stanovnika.
– Iz navedenih podataka je evidentno da je transmisija u zajednici izvan kontrole te ukoliko nastavi ovakav trend prijeti ozbiljna opasnost od urušavanja zdravstvenog sustava – apeliraju iz Doma zdravlja Mostar.

Kako vidimo, iz mostarskog Doma zdravlja ponovo, po tko zna koji put, apeliraju na građane da se odgovorno ponašaju kako bi se spriječilo širenje opasnog virusa. Međutim, umjesto upornog apeliranja na građane, čime posredno krivicu i odgovornost prebacuju na njih, konačno bi vrijeme bilo da i zdravstveni radnici jedan apel upere tamo gdje mu je i mjesto te da jasno identificiraju gdje se pravi problemi nalaze

U nekoliko navrata smo predvidjeli da će vrlo brzo dnevni broj zaraženih doseći broj od 1000 dnevno oboljelih u BiH, a da će se pogotovo u Hercegovini dramatično povećati čak i odnosu na ostale krajeve BiH.

Jer, nekažnjavanje ‘prekršitelja’ mjera i toleriranje svadbenih, kafanskih druženja, vjerskih i sličnih slavlja na kojima su redovni posjetitelji upravo oni koji donose mjere, pa ih krše i ne pridržavaju ih se, čak i zbog uskostranačkih, često i financijskih interesa sada dolazi na naplatu.
Zbog toga, čak i kad dolazi iz Doma zdravlja, koji je usput rečeno, također pod apsolutnom stranačkom kontrolom apel koji se upućuje građanima je u potpunosti licemjeran.

Umjesto građanima, taj apel potrebno je uputiti nadležnim strukturama vlasti da konačno počne obračun s neodgovornim ponašanjem vladajućih struktura koji apsolutno ništa ne čine kako bi se spriječila izvorišta masovnog širenja virusa. Također, ne čini ništa ni kada je u pitanju kontroliranje širenja virusa u školama, pa ni dan danas nemamo obavezno periodično testiranje nastavnog osoblja niti serološka testiranja djece.

Očekivati od običnih građana i pozivati ih apelima na odgovornost potpuno je besmisleno kada znamo da su u prvom redu čelni ljudi raznih ministarstava, premijeri vlada, članovi kriznih stožera prvi u neodgovornom ponašanju kako u obavljanju svojih funkcija, tako i u svakodnevnom ponašanju mimo tih funkcija.

Zato, upravo bi zdravstveni radnici trebali biti prvi koji će jasno i otvoreno govoriti gdje se pravi problemi nalaze, a ne apelima odgovornost ‘svaljivati’ na građane.

Izvjesno je da nas čeka novi svojevrsni ‘lockdown’ , makar u Mostaru, možda čak već od ponedjeljka kada će nadležne vlasti da bi pokušale spasiti cijelu situaciju prekinuti izvođenje nastave i zatvoriti škole.

Na taj način će zaključati i ogroman broj roditelja da sa svojom djecom realiziraju faktički nepostojeću ‘online’ nastavu. Jednostavno, osim ‘lockdowna’ oni niti znaju niti mogu niti su sposobni da uraditi bilo šta drugo. Sve to će pravdati, fantomskom obranom zdravstvenog sistema, a da pri tome ništa nisu uradili da takav scenarij spriječe.

Naprotiv, u pogoršavanju tog scenarija svojom nesposobnošću i svojim neodgovornim ponašanjem na svojim funkcijama, pa čak i osobnim primjerima, sudjelovali! Jer, očigledno nekima kao da odgovara da bude što više zaraženih i što više mrtvih.

U svemu, za nadati se da se građani ne slažu baš sa takvim ishodima te da će na predstojećim izborima, ako se oni uopće i održe – ipak ovaj put birati pametnije

Izvor: denevno.ba

Nastavi čitati

Preporuka

U HRVATSKOJ SE PROVODI DIKTATORSKI KOMUNISTIČKI REŽIM! Ovršni zakon imaju samo Rusija, Sjeverna Koreja i Hrvatska

Tek su prošla tri dana od završetka moratorija na ovrhe, a građanima su na kućne adrese počela pristizati nova ovršna rješenja.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zanimljivo je kako ta rješenja dolaze u poslijepodnevnim satima i ne donose ih poštari koji uobičajeno dolaze u određeni kvart već sasvim nove osobe koje su vjerojatno određene za raznošenje “plavih kuverata od kojih se građanima ledi krv u žilama”.

Navest ćemo primjer ovršnog prijedloga koji je dobila umirovljena profesorica prosječne mirovine 3500 kuna (podaci poznati redakciji) i to za neplaćenu pristojbu HRT-u za šest mjeseci. Taj dug iznosi 480 kuna, no u ovršnom prijedlogu se popeo na 796,89 kuna! Kako je specificirano, kamata iznosi 16,89 kuna, na troškove poštarine otpada 37,50 kuna, javnobilježnička naknada iznosi 75 kuna dok je odvjetnička naknada 187,50 kuna. U svemu tome, nije jasno zašto u ovršnom prijedlogu mora biti i odvjetnik i javni bilježnik, ali kako smo već nekoliko puta pisali, to je vjerojatno stoga što svi u ovršnom lancu moraju ostvariti prihod preko leđa ovršenika.

Ovršenica je dobila rok plaćanja od 8 dana! Neobično je i to što je ovrha došla u drugom dijelu mjeseca kada umirovljenici još nisu dobili mirovinu što znači da nikako neće moći podmiriti dug u roku od 8 dana. I tada dolazimo do problema. Rješenje odlazi u Finu, a kako bi se namirila i ta “država u državi” za nju je napravljen model tzv. predviđenih troškova. Na dug od 480 kuna, predviđeni troškovi iznose dodatnih 506,25 kuna! Kako je objašnjeno, namet u obliku pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti iznosi 250 kuna + PDV, zatim sastav prijedloga za provedbu ovrhe daljnjim sudionicima u postupku ovrhe (to je vjerojatno naša Fina) stoji 125 kuna + PDV dok klauzula pravomoćnosti i ovršnosti iznosi 30 kuna + PDV.

I tako umirovljenica umjesto 480 kuna duga mora platiti ukupno 1303,14 kuna! Kao što bi premijer Plenković rekao “dugovi se moraju platiti”. Naravno! Ali moraju li se platiti i svi ostali izmišljeni nameti kako bi se što više sudionika u ovršnom procesu namirilo? Kada se uzima kredit kod banke, ni kamate na kredit nisu toliko visoke kao što je ovakvo legalno lihvaranje hrvatskih građana. I još se nešto ne smije zaboraviti. Ako naša umirovljenica ne uspije odjednom uplatiti dugovanje već se ono produlji za mjesec, dva, tri… dodatno teku zatezne kamate pa se ukupni dug još više povećava.

Zanimljivo je kako ovršne prijedloge i dalje šalje uglavnom odvjetničko društvo Hanžeković&Partneri koje je to radilo i prethodnih godina.

Kako bismo saznali što je poduzela Udruga Ovršni u vezi ove nove nemilosrdne situacije hrvatske države prema njenim građanima, upitali smo potpredsjednika te udruge Radovana Preložnjaka za komentar.

On je rekao kako su članovi udruge pregovarali s ministrom pravosuđa i uprave Ivanom Malenicom koji je saslušao sve njihove prijedloge i imao razumijevanja za njih. “Jedan od naših prijedloga bio je da ljudi na ovrhu plaćaju 10 posto od svoje plaće ili mirovine kako bi im ostalo i za režije i život i ministar se s tim složio. Mi znamo da se dug mora podmiriti i ne bježimo od toga, a s ovakvim načinom plaćanja svi bi bili zadovoljni –  i vjerovnici i dužnici”, rekao je Preložnjak.

Dodao je kako su s Malenicom razgovarali i o preprodaji dugova raznim agencijama za što je ministar rekao kako to “nije u njegovoj nadležnosti već u resoru ministra financija Zdravka Marića“.

“Dužnici imaju pet, šest ovrha, a naplaćuje se prvi na listi prioriteta. Za to vrijeme oni koji su drugi i treći postaju nervozni i ne mogu dočekati da se i oni naplate pa dugovanje preprodaju trećoj strani – agenciji za naplatu potraživanja čiji djelatnici počinju nazivati ljude i maltretirati ih. Kada smo to objasnili, Marić je shvatio o čemu je riječ”, istaknuo je Preložnjak.

Kako još uvijek traje pandemija koronavirusa, ali i koronakriza, iz Udruge Ovršni zatražili su produljenje moratorija na ovrhe za dodatna tri mjeseca jer je sve prekratko trajalo. Za to vrijeme bi se napravio novi Ovršni zakon. No, s tim prijedlogom nisu naišli na odobravanje.

“Premijer je rekao da se dugovi moraju vraćati. Mi nismo protiv toga nego smo protiv lihvarenja i nabijanja kamata na dug. Smatramo da prvo trebamo platiti glavnicu te smanjiti kamate. Nažalost, u našoj državi je sve u ovršnom ropstvu. I u Ministarstvu financija smo naišli na razumijevanje. Rekli smo im da Finu treba izbaciti iz ovršnog postupka. Marić nas je prvo malo čudno gledao, a onda shvatio da bi to bilo dobro”, rekao je Preložnjak.

Podsjetio se kako su Ovršni zakon “za svoj dobar biznis napravili Hanžeković i Bošnjaković”. “No, ne smijemo zaboraviti ni Milanovićevu vladu u kojoj je ministar Orsat Miljenić dodatno podržao i pogoršao taj zakon”, istaknuo je.

Preložnjak je naglasio kako je jedini u Hrvatskoj koji brine o ovršenim, blokiranim i deložiranima međimurski župan Matija Posavec. On je kroz Udrugu Ovršni napravio fond za pomoć od 150 tisuća kuna. “Imamo svog odvjetnika i ostale pravnike i oni pomažu ovršenima. Ljudi sve rade sami, a to nije dobro. Čovjek je možda vlasnik kuće, a ima plaću ili mirovinu od 3000 kuna i ne može dobiti pomoć. Kroz taj fond ipak im se pomaže. Na taj način smo spasili ljudima kuće”, rekao je.

No, taj se fond odnosi samo na ovršene iz Međimurske županije. “Prema tom modelu željeli smo napraviti iste takve fondove po Hrvatskoj, no kako su nam župani ‘otvorili vrata’ tako su ih i ‘zatvorili’. To je jedna velika nebriga za građane. Govorili su nam da ljudima daju jednokratnu pomoć, a djeluje i Crveni križ koji pomaže ljudima te smatraju da samo na taj način mogu zbrinuti svoje ovršene građane”, rezolutan je Preložnjak.

Dodao je kako je to “jednostavno jedna tužna priča”.

Govoreći o sljedećim koracima Udruge Ovršni, Preložnjak je rekao kako će za nekoliko dana ići na sastanak s predsjednikom Zoranom Milanovićem. “Odgovorno tvrdim da je premijer Plenković svojim činom ugrozio nacionalnu sigurnost. Ljudi su nervozni zbog koronavirusa, a s provedbom ovrha bit će još gore. Pokušat ćemo još jednom ići razumno i razgovarati. Cilj nam je novi Ovršni zakon koji mora biti pravedniji od sadašnjeg. Naši odvjetnici su napravili prijedlog novog zakona na 328 stranica na kojima se može iščitati da će svi biti namireni i zadovoljni – i vjerovnici i država i dužnici”, istaknuo je.

Još jedan od sljedećih koraka im je treći odlazak u Bruxelles u Europski ured za borbu protiv prijevara (Olaf) jer, kako je naglasio Preložnjak, očito trebamo pomoć izvana od Europske unije.

“Naime, očito je da se ovdje provodi diktatorski komunistički režim! Želimo to prenijeti u EU. Ovršni zakon imaju samo Rusija, Sjeverna Koreja i Hrvatska”, zaključio je Preložnjak.

Izvor: dnevno.ba

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x