Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Hoće li Milanović pred Šeparovićem reći “Tako mi Bog pomogao” ili “Tako vam Bog pomogao”?

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Predsjednički izbori su za nama. Nema, kao u nogometu VAR-a. Sve je čisto i regularno. Pobijeđeni i pobjednici bez velikih emocija. Lagana politička ambivalencija. Kaj je, je…

Pomalo podsjećaju Hrvate na dragu TV seriju “Ljubav na selu”. Svi svakoga, ali na kraju nitko nikoga. Čeka se Zoki. Hoće li pred Šeparovićem reći “Tako Mi Bog pomogao” ili “Tako Vam Bog pomogao”. Naravno, cinici poput mene znaju da nam nitko ne može pomoći… Ali onih koji bi nas s veseljem gurnuli u “živo blato” ima k’o žutih mrava.

Naravno, neki klišeji i zablude opet su isplivale na površinu. HDZ kao stranka “desnog centra”. Predsjednik Sabora munjevitom analizom otkriva da je njihova kandidatkinja izgubila jer je “išla desnije od stranke…”. Pa se stranka “desnog centra” iznenadila i uvrijedila. Beljak, Stazić, Radnička fronta, Katarina Peović… imali su svježe izbalansirane ideje, a KGK okreće volan isključivo desno. Znate onu o Muji i Hasi… Voze se njih dva i u jednom trenutku Haso se počeo derati: “Lijevo, skreći lijevo… histerično će Haso…!”. “Što se dereš”, flegmatičan je Mujo, “pa ti voziš!”.

Na fejsu se javljaju i oni kojima je drago što je HDZ izgubio, a ne mogu prežaliti što je SDP pobijedio. Klasičan primjer podvojenih osjećaja. K’o kad ti punica s tvojim potpuno novim autom odleti u provaliju! HDZ, da bi skinuo sa sebe stigmu “desne” stranke, odmah imenuje novog direktora Fonda za zaštitu okoliša Sinišu Kukića. Siniša je SDP-ovac, vjenčani kum već opjevanog Nenada Stazića koji još uvijek cmizdri što su “njegovi” u proljeće 1945. g. “šlampavo odradili svoj posao”. Sad je Neno vjerojatno živnuo. Nije 1945. g definitivno zatvorena knjiga…

Što se tiska tiče, u Hrvatskoj je sve normalno

Što se tiska tiče, tu je sve u Hrvatskoj normalno. Lijevi Jutarnji je oprezan. Osjeća se zadovoljstvo, ali ga mute ovlasti novog stanara Pantovčaka. “Desni” Večernjak je u laganoj euforiji: “Kako je i zašto ličnost Zorana Milanovića pobijedila stranku KGK”. Evo ti ga na…Snažna, progresivna, slobodarska ličnost našeg Zokija obrisala pod s HDZ-om. A tko je ono na čelu HDZ-a? Lijevo Večernjakovo krilo Petra Maretić Žonja je u ekstazi: “Uspjelo mu je što nikome nije, ali mora prijeći s riječi na dijela”. Bez obzira na impotentnost njegovih ovlasti koje mu barem za sada dozvoljavaju da RH napumpa kao cyber ljepoticu za gledanje straight filmića. Žonja tvrdi da je Zoki jedini hrvatski političar koji je bio premijer i predsjednik države… novost. Zaboravila je “svog” Stipu Mesića koji je bio prvi HDZ-ov predsjednik Vlade pa predsjednik RH u dva mandata. Na “sreću i zadovoljstvo” naših  ognjištara i rigidnih… itd.

Lijevi sociolog Dražen Lalić stručnjak je za sve i svašta. Hajduk, politika, ljevičarenje u Večernjaku… Žali ga, što će jadan ne bio: “Za nekoliko tjedana Zoran Milanović morat će ući u ‘žrvanj koji melje’ – u suradnju s Andrejom Plenkovićem i njegovom Vladom”. Dok je Žonja pokazala palac dolje za biskupa Želimira Puljića jer nije u roku odmah čestitao Zokiju, dotle Ajdukov sociolog sav razdragan spominje Dubrovačkog biskupa Matu Uzinića koju mu je čestitao i poželio “da krene novim putem”. Što to god značilo…

Odahnuo je napokon i Brane Pofuk. Brane nam otkriva opće poznatu dobro “čuvanu” tajnu, “tu, kod gospođe KGK i HDZ-a čiji je bila kandidat, počinju moji problemi s vjerovanjem u ljude…”. Brane nam otkriva “toplu vodu”. Brane kao i Večernjakov “Obzor” vjeruju u ljude, u ljude posebnog kova, kako su u Jugi komunjare tepali sami sebi. Brane vjeruje i to iskreno u Nenada Stazića, Katarinu Peović, Matu Kapovića, Krešu Beljaka, Vedranu Rudan, Beogradsku filharmoniju, Slavka Linića, Obersnela i Titov Galeb, bez obzira na meteorologiju Brane se razvedri kad vidi ogromnu Crvenu zvijezdu na vrhu Riječkog nebodera. Ne vjeruje u ljude ni Brane, ni Gera Gerovac…

Kad netko spomene Hudu jamu, Bleiburg, Križni put, Goli otok, obitelji pobijene od UDB-e po svijetu. Stoga je pobjeda Zorana Milanovića sveti gral čija će ljekovitost dovesti do reprodukcije novog Josipa Manolića, Pavla Gažija, Bude Lončara, Stazića. Blago nama. Jedina mala svjetlost na kraju tunela je Plenkijev HDZ-koji se još nije odlučio hoće li krenuti s desnog ili lijevog perona.

Ovogodišnji Božić u Betlehemu evociran je kao povijesni. K štalici punoj slame pristižu Sveta tri kralja, nad njima interbalistička repatica u pratnji bornih kola, adaptiranih iz opreza u vatrogasna kola.

Postoji čovjek koji je još u rujnu pogodio da će pobjednik biti Milanović

Svakodnevno uglavnom zvani mudraci analiziraju što je dovelo do toga da nakon Tuđmana ljevica u pohodu na Pantovčak vodi s 4:1…Analizira se, baca se grah, bulji i staklene kugle. Pupovčevi “prosto ne mogu da veruju”. Mirakul, sveti Sava. No postoji čovjek koji je sredinom rujna prošle godine pred brojnim svjedocima rekao otprilike ovo: “Nemojte se zamarati s predsjedničkim izborima. Već sad je potpuno sigurno da će pobjednik biti Zoran Milanović. Naknadna pamet? Da ne bi! Svjedoci smo moja supruga, ja, prof. Žukina, Zdravko Jurić, Josip Radeljak… Radi se o prof. dr. Josipu Jurčeviću, sveučilišnom profesoru, autoru bezbroj knjiga o najnovijoj hrvatskoj povijesti. Jura je i moj teniski partner. Svake srijede sam ga prije ili nakon tenisa nastojao uvjeriti koliko je jadan u krivu.

Otrcana formula. Birači Kolinde Grabar-Kitarović i Škorini zajedno prelaze 50% itd. itd. Sve moje argumente Jura bi prekoračio k’o plitki potok. Bio sam i ciničan… Malo ga i vrijeđao uvjeren da će na brdo ili KGK ili Miroslav Škoro. U društvu bih tvrdoglavom profi predlagao da se uključi u savjetničku ekipu KGK ili Škorinu. Ako može Mirjana Hrga koja se proslavila pitanjem “što Hrvati imaju s Dubrovnikom” pa se nakon toga našla na Pantovčaku s Matom Granićem i modernim apostolima, čak sam Jurčeviću predlagao da objavi na fejsu pitalicu “Što Hrvati imaju s Dalmacijom” pa ga možda pozovu na brdo. Kako je završilo, znamo. Znamo i tko je ispao glup. Sad je Pantovčak otvoren za Klasića, Jakovinu, Markovinu, Pericu, Goldsteina… Ali priča nije gotova. Prije nekoliko dana igrao sam po tko zna koji put s Jurom. U laganoj depresiji nakon poraza Jura me je odlučio malo utješiti riječima.

“Ajde, sve će biti u redu, na parlamentarnim izborima ponovit će se isti scenarij…”. Smatrao sam to još jednim niskim udarcem… A što ako opet bude u pravu… Sjetih se što je jednom o Hrvatekima rekao jedan partizanski slikar, Edo Murtić. Taj tekst mi je poslao sveučilišni prof. Zlatko Milas. Novinar postavlja pitanje Murtiću: “Što bi to i kako moglo probuditi hrvatsku javnost?”. “Teško je govoriti o hrvatskoj javnosti, pa ću vam zato opet ispričati priču kako sam je ja doživljavao. Imao sam 14 godina kad je ubijen kralj Aleksandar. Tada su od Savskog mosta do Dubrave bile tisuće Zagrepčana na ispraćaju svog kralja. Klečali su uz prugu i plakali, grupa opatica bila je kraj mene i ridala je za svojim kraljem. Došle su Švabe – dočekali smo ih cvijećem. Došli su partizani – Zagreb je bio na nogama, oduševljen. (zato sam i napravio digresiju o partizanskom slikaru. Posjedujem fotografiju od 8. svibnja 1941. g. Jelačić plac prazan, samo dva psa lutalice. To je cijenjeni Edo projicirao svoje partizanske želje o punom trgu i oduševljenim građanima). Umro je Tito – cijeli je Zagreb plakao, stotine tisuća pjevalo je: ‘Za svaku dobru reč… i plakalo. To su činjenice. I to je ilustracija nas Hrvata”.

Tko je crni labud, a tko mudo labudovo?

Uz Zorana na Pantovčaku viđat ćemo Stipu Mesića i Budu Lončara. Sinopsis koji je danas jasan i Juri i većini desne populacije je jednostavan. Podijeliti desnu biračku scenu da pobijedi lijeva. Savršeno jednostavno i lako za spriječiti. Teoretski. Problem je otkrio Antun Gustav Matoš: “Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno. No, na čudan način oni postupaju s njima. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom. Englezi ih povješaju po podrumima. Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju kao najveće nacionalno bogatstvo”.

Ako HDZ odluči da ode još malo u lijevo, onda neka se “pripravi”, kako kažu Zagorci, na zabavan život uz Stazića, Marasa i ekipu. A HDZ-u ostaje da otkrije tko je crni labud, a tko mudo labudovo. Da bi Hrvati malo uljepšali sliku o sebi samima, prijedlog je da svaki hrvatski birač udomi barem jednog psa lutalicu.

Stara engleska poslovica glasi: “Lord, help me be the person my Dog thinks I am”. Ili “Bože, pomozi mi da budem takav čovjek kao što moj pas misli da jesam”.

Izvor: projektvelebit.com

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

GRAHOVAC: “Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu

– On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Grahovac o Dodiku

Blagoje Grahovac, penzionisani general i geopolitički analitičar, rekao je večeras u Pressingu da Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine komentarišući sve učestalije najave Milorada Dodika, lidera SNSD-a, o ”razdruživanju”.

Gost emisije je rekao da je to ”zavaravanje srpskog etnosa u BiH”.

”To je zavaravanje sebe i zavaranje srpskog etnosa u BiH. Ne vjerujte u tu priču, Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine. Bosni i Hercegovini je potrebna vladavina prava, nema razdruživanja. Dodik će uskoro postati sopstveni problem. On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Hoće li ishod izbora u Americi promijeniti politiku ove velesile prema BiH?

”Neće to naročito promijeniti, rekao sam – da je sreće da Bernie Sanders ostane kandidat. Ako ne on, onda će pobijediti Donald Trump. Zašto? Amerika je svjesna da je to učmao sistem i da postaje problem za sebe. Da li će promijeniti situaciju prema nama ako BIden pobijedi? Ne, naročito. Siguran sam da će Srbiji biti postavljeni strožiji zahtjevi za priznanje Kosova. To je završen posao samo što u Srbiji nema nijedan političar toliko snage da realnost saopšti sebi i drugima. To je gotovo. Šta će se desiti poslije izbora? Neće se promijeniti interes Amerike prema Balkanu, bit će pojačan interes”, rekao je gost Pressinga.

O Dejtonu i njegovim eventualnim promjenama…

”Da BiH nije zarobljena od svojih političara, Dejtona se niko ne bi sjećao. Profunkcionisaće jer će građani BiH, kada počnu da ih mijenjaju, političare će mijenjati svakih pola godina. Mijenjati vlast – to će biti poželjno pomodarstvo u Bosni i Hercegovini. Profunkcionisaće, ali sa zakašnjenjem jer će građani vrlo brzo shvatiti da se s ovakvim političarima više ne može”, procijenio je on.

Naglasio je da očekuje da će ”Aleksandar Vučić na vlasti ostati još godinu i po dana”. Zašto?

”Navijam da ostane godinu i po dana i kada profunkcioniše ovaj program američki za Srbiju i Kosovo, a to će se desiti u martu, a siguran sam da će u julu dobiti zahtjev da promijeni Ustav i da u preambuli izbriše da je Kosovo dio Srbije. Nakon toga će biti priznanje Kosova. Pošto on to neće imati snage da prevali, on je ograničio i sljedeći mandat. Na treći april 2022. godine. On tačno zna kako će to ići terminski i pošto neće biti u stanju da prihvati Kosovo, tražit će referendum i oni će ga odbiti”, najavio je Grahovac.

Grahovac je govorio i o ostalim aktuelnim temama, Uskoro donosimo video kompletnog razgovora.

Za Milorada Dodika je rekao da je kabadahijski političar, a Dragana Čovića ocijenio je opasnim.

U nastavku su komentari ostalih regionalnih lidera.

Milorad Dodik: Kabadahijski političar koji mora ići.

Dragan Čović: Neiskren, opasan.

Izvor: N1

Nastavi čitati

Preporuka

Dr. Anto Ivić: Bosna nije oslobođena, već oružjem porobljena

Osvrt Mustafe Cerića, bivšeg reis-ul-uleme u BiH, predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa, na devetnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i sedamnaesto vojno hodočašće na Bobovac 24. listopada ove godine (uoči spomendana smrti bosanske kraljice Katarine), na prvi pogled mogao bi izgledati kao dobronamjeran poziv na molitveno i duhovno zajedništvo pripadnika svih konfesionalnosti u Bosni i Hercegovini, da detaljnijim čitanjem ne otkriva niz proturječnosti i nelogičnih konstrukcija s političkim ciljevima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Za Bosansko kraljevstvo koje je postojalo 86 godina (1377.-1463.), Cerić u kolumni za portal Pressmedia.ba piše: „Dolaskom Osmanlija u Bosnu, bosanska kraljevina je ukinuta tako što je Bosna postala dio univerzalne osmanske carevine.“

Pogled na prošlost ocjenjuje: „Nema apsolutne suglasnosti ni oko jedne, pa tako ni oko bosanske historije o tome tko oslobađa a tko porobljava jednu zemlju, kraljevinu ili državu. Uvijek je bilo i uvijek će biti da je neko za jedne osloboditelj, dok je za druge porobljivač.“

Ovim se ne samo promiče teza da je Bosna oslobođena osmanlijskom invazijom, već se relativizira ono što je opće poznato. Osmanlije su u svojoj ekspanzionističkoj politici usmjerenoj prema Europi, vojno osvojile ove krajeve, a njihov vođa sultan Mehmed II. s ponosom nosio je ime „El-Fatih“ – Osvajač, a ne Osloboditelj. Bosanska Kraljevina nije ukinuta, nego silom i oružjem osvojena i porobljena. Bosanski kralj je ubijen i pored obećanja da će mu biti pošteđen život ako preostale utvrde mirno preda, što je učinio, ali time život nije sačuvao.

U „univerzalnoj osmanskoj carevini“ kako je Cerić naziva, možemo reći da nije provodila veliki pritisak u cilju islamizacije, niti je ona bila izrazita, dok im je god „za vratom puhao“ ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin, a središnja Bosna bila pogranično područje prema još neosvojenom hrvatsko-ugarskom teritoriju. Tek 60 godina nakon pada Bosanskog Kraljevstva, tj. padom Srebreničke, a zatimi Jajačke banovine, islamizacije je potaknuta terorom i rigoroznim zakonima. Posljedica takvog „univerzalizma“ je bila da od gotovo 500 poznatih katoličkih crkava koje su postojale na području koje danas zauzima Bosna i Hercegovina, do kraja 17. stoljeća nisu porušene ili pretvorene u džamije samo 5 crkava!

Među predosmanskim crkvama bile su i tri na Bobovcu. Nalazile su se unutar bobovačke fortifikacije kao i jedan od ukupno sedam kraljevskih dvorova bosanskih vladara. Crkve, kao i dvor, uništeni su u turskom razdoblju.

Nadalje, Cerić veli: „Bobovac ima i svoj duhovni značaj u smislu sjećanja na vjeru i tradiciju drevnih Dobrih Bošnjana ‘Bono Homini’, koji su imali svoju Bosansku crkvu – ni istočnu ni zapadnu, ni hrišćansku ni kršćansku, već svoju ‘krstjansku’.“

Nije jasno kako to Bobovac, a napose ostatci njegovih crkava, od kojih je jedna i restaurirana, podsjećaju i na što drugo osim na ono što jesu. Upravo na tom mjestu prilikom hodočašća i danas se slavi sv. misa.

Dobri Bošnjani – „bonoHomini“ nisu nikakva etnička ili vjerska skupina, odnosno pripadnici Bosanske crkve, nego oznaka za društveni status kojeg treba promatrati u europskom kulturološkom krugu. Budući da autor teksta nije povjesničar, shvatljivo je nerazumijevanje tih termina, ali nikako i opravdano pogrešno tumačenje.

Jezičnim promjenama i palatalizacijom, katolici od kraja 19. stoljeća sebe nazivaju „kršćani“, dok su se ranije nazivali „krstjani“. Dakle, ovdje je riječ ili o temeljnom neznanju ili o manipulaciji koja ima za cilj dokazati neku jezičnu posebnost, ali bez argumenta.

Pišući o „crkvi bosanskoj“ i osvrtu na pojavu katara, albigenza, paterana, babuna i bogumila u Europi, Cerić previđa da je Bosna bila dio kršćanskog duhovnog prostora Europe i da je dijelila duhovna kretanja i pojave na tom prostoru, sa specifičnostima kao i u drugim područjima. Dakle, Bosna nije bila na Mjesecu, na kojeg je sletio „osloboditelj“ El-Fatih.

S konstatacijom da Bobovac „nije izgubio svoj povijesni i simbolički značaj u smislu drevne tradicije bosanskog kraljevstva i bosanske državnosti“, možemo se uvjetno složiti, ali s napomenom da je od tradicije srednjovjekovne Bosne jedini kontinuitet do danas zadržan jedino u postojanju Franjevačke provincije Bosne Srebrene kroz sva ta stoljeća. (Jedan od franjevačkih samostana povezan je upravo s Bobovcem). Osmanlijske provincije nisu imale nikakvu državnost, pa tako niti one koje su nosile ime Bosne ili Hercegovine.

Indikativno je da Cerić našu zajedničku domovinu naziva Bosna. Mi živimo u međunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini, nastaloj spajanjem dviju povijesnih pokrajina, Bosne i Hercegovine – ranije Huma. Hrvati katolici imaju potpuno pravo moliti se za svoju domovinu upravo na mjestu gdje su molili i njihovi pretci prije nego što su Osmanlije svojom osvajačkom politikom ne samo porušile njihove bogomolje, već i izmijenile etničku i konfesionalnu strukturu ovog područja.

Cerićev stav da: “nema nitko pravo Bobovac prisvajati samo sebi ni nacionalno, ni državno, ni duhovno zato što simbol Bobovca pripada jednom vlasniku, a to je Bosna i njeni autohtoni Bošnjaci/Bosanci različitih vjera, Bosna koja nikad nije bila ni hrvatska ni srpska, ni turska, ni austrougarska, ni jugoslovenska, već isključivo i samo bosanska“, upravo negira temelje na kojima Bosna i Hercegovina jedino može i postojati, a to je da bude država i Hrvata, i Srba i Bošnjaka (ranije Muslimana).

Ne ulazeći u elaboraciju nastanka suvremenih nacija, činjenica je da Hrvati kao narod nemaju potrebu svoj identitet graditi u 21. stoljeću, jer je on ovdje nastajao i razvijan još od vremena nastanka islama na Bliskom istoku. Gotovo 1.100 godina je od uspostave Hrvatskog Kraljevstva i to upravo na području koje je danas dio Bosne i Hercegovine. Unatoč stavovima poput Cerićevih, uvažavajući BiH i kao domovinu drugih, Hrvati su uvijek smatrali i smatrat će bosanske kraljeve i kraljice svojim, napose se sjećajući spomendana smrti kraljice Katarine, koja je upravo spašavajući glavu pred El-Fatihom svoje konačno utočište našla u Rimu, gdje je i umrla 25. listopada 1478. godine. | HMS

NAPOMENA: Autor teksta je doktor povijesnih znanosti. Doktorirao je na Sveučilištu u Zadru. Autor je i koautor 13 knjiga o migracijama stanovništva u vrijeme Osmanlijske okupacije Bosne i Huma.

Nastavi čitati

Preporuka

HASANBEGOVIĆ POSLAO OŠTRU PORUKU! Govorio o ‘kućnom odgoju političara’ i jasno poručio Plenkoviću i Milanoviću…

Zastupnik Domovinskog pokreta Zlatko Hasanbegović za N1 je govorio o radikalizaciji društva, za koju tvrdi kako se uopće ne događa te je kao ozbiljniji problem istaknuo trivijalizaciju javne rasprave.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zlatko Hasanbegović

Protivnik sam moralne panike i stvaranja psihoza. Moramo pristupiti racionalno i konstatirati elementarne činjenice. Korona nije karijes, jer se karijes može liječiti, ali nema potrebe stvarati psihozu i ozračje kuge i kolere i situacije da mrtvi ljudi leže po cestama, jer nije tako. U pozadini medijske psihoze imamo problem koji se zove elementi kolapsa zdravstvenog sustava. On, prema navodima liječnika, počinje kolabirati. Imamo situaciju u kojoj kapaciteti još nisu popunjeni, ali se tvrdi da nema dovoljno hrane, kisika, da pacijentima nema tko promijeniti pidžamu, a ne vidim uzročno posljedičnu vezu između ove razine problema Covida 19 i onoga što se događa na pojedinim mjestima. Koronakriza koja još uvijek nije došla do razine potpune preopterećenosti sustava, samo nas je podsjetila na ključni problem hrvatskog zdravstva – bilo koronakrize ili ne”, rekao je o trenutnoj situaciji u zemlji i borbi s koronavirusom.

Rekao je i kako ne može previše govoriti o zdravstvenoj reformi.

“Korjenite promjene, to vrijedi za bilo koje područje hrvatskog javnog života, odnosno izbjegavanje bilo kakvih korjenitih promjena, sada doživljava svoj klimaks. Korona će otići, a ove probleme treba rješavati. Život se ne može zaustaviti”, tvrdi Hasanbegović.

Ne želi da se uvede izvanredno stanje.

“Ustav je jasan – svako ograničenje ljudskih prava i sloboda može se donijeti isključivo aktiviranjem stanovitog Ustavnog članka, te dvotrećinskom većinom u Saboru – to ne može biti predmet rasprave. Samo je pitanje treba li proglasiti izvanredno stanje. Mi ne možemo prebacivati odgovornost na struku. Korona je pokazala i naličje onoga što se naziva strukom. Sve odluke trebaju donositi politički čimbenici koji su od naroda za to dobili povjerenje. Ako se ograničavaju ljudska prava i slobode, Ustav propisuje procedure. Predmet rasprave samo je jedan – treba li nam izvanredno stanje ili ne. Moj stav je da izvanredno stanje ne treba uvoditi. Hrvatska Vlada mora preuzeti odgovornost, ne smije se skrivati iza epidemiologa i struke. Struka političke čimbenike može savjetovati, ali oni moraju donijeti odluku”, kaže.

Siniša Hajdaš Dončić je rekao kako bi Hrvatska uskoro mogla imati deset tisuća zaraženih koronavirusom dnevno, a Hasanbegović na to govori:

“Hajdaš Dončić je jučer proricao da će broj zaraženih doći na 10.000 i kaže da ove mjere nisu dostatne. On zaziva lockdown. Kriterij za uvođenje takvih mjera je smrtnost. Mi ne znamo – umiru li ljudi od Covida ili s Covidom. Možemo izdvajati pojedinačne slučajeve, ali jasno je da je teško ustanoviti uzrok smrti sada.”

Kao društveni problem vidi nekvalitetu javnog diskursa, no ne i radikalizaciju.

“Postoje različiti oblici marginalne društvene patologije, ali ne postoji radikalizacija. Odbijam raspravljati o nečemu što ne postoji. Živimo u slobodnoj zemlji, sučeljavanje političko-ideoloških stajališta je poželjno, i ako se ne želimo vratiti na neke prijašnje političke obrasce, Hrvatskoj toga nedostaje još više”, govori.

Što se tiče odnosa premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića, Hasanbegović smatra kako je nedostatak kućnog odgoja opći problem hrvatske politike.

“Problem hrvatske politike nije radikalizacija, nego trivijalizacija, banalizacija i u mnoštvu slučajeva nedostatak kućnog odgoja. Nije mi jasna pozadina polemike, ali jasno mi je da dosega nema. Ukazuje na infantilizaciju, trivijalizaciju i banalizaciju diskursa hrvatske političke elite. Na to gledam kao da vrstu osobne zadovoljštine, ne ulazeći u motive izričaja predsjednika Republike. Iz meni nepoznatih razloga on je iznosio stanovite interpretacije, uvodio neke pojmove – parapolitički, internetska septička jama, i slične koje prate hrvatski politički život. Na neki način osobno polažem autorstvo. Prezirem licemjerje. Samo u Hrvatskoj je moguća montipajtonovska situacija, da jedan akter proziva drugog da je izdanak crvene buržoazije, a proziva ga onaj koji je izdanak istog socijalno-političkog miljea. Milanović nastupa na način koji mi je blizak – da treba imati jasan stav i da se ne treba nikome svidjeti… Sa žaljenjem mogu konstatirati da imamo prvorazredno licemjerje i banalizaciju javne rasprave”, zaključuje zastupnik Domovinskog pokreta.

Izvor: dnevno.hr

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x