Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Drago Bojić: O pobjednicima i poraženima

Ništa tako ne dočarava stanje duha među bosansko-hercegovačkim Hrvatima kao dugi redovi na biračkim mjestima na dan predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. Taj narod nikako da se oslobodi „mentaliteta autobusa“ i dirigiranog upravljanja njegovom političkom voljom. Dobro je i za Hrvatsku i za bosansko-hercegovačke Hrvate što njihovi glasovi nisu utjecali na izborni rezultat. Dosadašnja iskustva pokazuju da je za bosansko-hercegovačke Hrvate bolje kad ne pobijede oni za koje glasaju.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Točno prije trideset godina, nakon što je izabran za predsjednika tada još zajedničke države Čeha i Slovaka, Václav Havel je održao novogodišnji govor. „Dragi sugrađani“, započeo je govor Havel, „četrdeset godina na ovaj ste dan iz usta mojih prethodnika slušali iste riječi u različitim varijantama: da naša zemlja cvate, da smo proizveli milijune tona čelika, da smo svi sretni, da vjerujemo svojoj vladi i da nam se otvaraju krasne perspektive. Pretpostavljam da me u ovaj ured niste predložili kako bih vam i ja lagao. Naša zemlja ne cvate. Veliki stvarateljski i duhovni kapital naših naroda nije smisleno ostvaren. Čitave grane industrije proizvode stvari za koje ne postoji interes, dok nam ono što trebamo nije dostupno. Država koja sebe naziva državom radnika, radnike ponižava i iskorištava…“

Ima smisla podsjetiti na ovaj Havelov govor, jer je rijetko koji političar tako racionalno, trezveno i smisleno govorio, bez euforije, hvalisanja i laži, kojima se služe mnogi suvremeni političari. Novi hrvatski predsjenik Zoran Milanović nema obrazovnu i duhovnu širinu i dubinu misli kakvu je imao Havel, ali su njegove poruke nakon što je izabran za predsjednika Hrvatske bile pomirlijve i suzdržane. Ako je suditi po Milanovićevom prvom govoru, Hrvatska je dobila razumnog i razboritog predsjednika, ali s takvim prosudbama treba biti oprezan, jer znamo da Milanovićevi javni nastupi znaju biti i neracionalni i politički destruktivni. Kako god, građani u Hrvatskoj imaju razloga za zadovoljstvo jer su se riješili predsjednice koja je predsjedničku funkciju i cijelu državu konstantno sramotila, a međunacionalne i međudržavne odnose na ovim prostorima pogoršavala.

Milanovićevu izbornu pobjedu su mnogi prebrzo i lakomisleno označili kao pobjedu ljevice nad desnicom, iako je i prilikom sučeljavanja u njegovim stavovima više bilo desnih nego lijevih sadržaja. Zoran Milanović nije dobio izbore zastupajući lijeve i građanske vrijednosti, jer te vrijednosti ne zastupa ni stranka koja ga je kandidirala i jer ljevice u Hrvatskoj praktično i nema, ako izuzmemo male i politički marginalne stranke i pojedince. Prije će biti da Zoran Milanović nije ni dobio izbore, nego ih je politički potkapacitirana, istrošena i smušena Kolinda Grabar-Kitarović izgubila. Teško je, naime, pretpostaviti da bi Kolinda Grabar-Kitarović, nakon petogodišnjeg mandata punog političkih gafova, afera i sramoćenja, mogla pobijediti iole ozbiljnog kandidata u izravnom sučeljavanju.

Izborni poraz Kolinde Grabar-Kitarović nije posljedica ni toga što je njezina kampanja previše otišla udesno, kako tvrdi dio analitičara, jer se kod Hrvata i naroda na ovim prostorima nikad ne može pretjerati u desničarenju. Njezin poraz je više odraz krize i unutarnjih podjela u HDZ-u, ali i činjenice da se i Milanović umješno dodvoravao desnim biračima, obećavajući im da više neće biti podjela, da će se poštivati sve razlike, da neće biti ideoloških ratova… Kad se takve poruke ogole do kraja, to praktično znači, da bi novi predsjednik mogao uvažavati i političku baštinu Franje Tuđmana, što ne bi bilo dobro ni za Hrvatsku ni za narode i zemlje u njezinom okruženju.

Ako znamo da je najveći dio Katoličke crkve podržavao gospođu Grabar-Kitarović, onda je njezin poraz istodobno i poraz Crkve koja se konstantno kompromitira u vlastitom narodu, pa „hrvatske i katoličke ovčice“ više ne slušaju tako pokorno glasove svojih pastira. To je svakako poražavajuće iskustvo za Katoličku crkvu, ali je obećavajuće za hrvatsko društvo koje je u cijeloj svojoj novijoj povijesti često bilo talac crkvene politike i crkvenih interesa. Milanovićeva izborna pobjeda tim više dobiva na značenju jer nije tražio podršku Katoličke crkve, nije kupio glasove bosansko-hercegovačkih Hrvata, nije se slikao po crkvama, s fratrima i svećenicima, niti stajao za ambonima odakle se naviješta Božja riječ.

A bosansko-hercegovački Hrvati su kao i uvijek dosad glasali po volji i direktivi Dragana Čovića i HDZ-a pa su gotovo svi oni koji su izišli na izbore svoj glas dali Kolindi Grabar-Kitarović. Ništa tako ne dočarava stanje duha među bosansko-hercegovačkim Hrvatima kao dugi redovi na biračkim mjestima na dan predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. Taj narod nikako da se oslobodi „mentaliteta autobusa“ i dirigiranog upravljanja njegovom političkom voljom. Dobro je i za Hrvatsku i za bosansko-hercegovačke Hrvate što njihovi glasovi nisu utjecali na izborni rezultat. Dosadašnja iskustva pokazuju da je za bosansko-hercegovačke Hrvate bolje kad ne pobijede oni za koje glasaju.

I ovaj put su bosansko-hercegovački Hrvati potvrdili da su narod bez samosvijesti i samopoštovanja, narod kojim je lako manipulirati i strašiti ga „komunjarama i nevjernicima“ – stalnim neprijateljima hrvatskog naroda i katoličke vjere. Dok istodobno svakodnevno iseljavaju iz vlastite domovine i dok im prijeti propast u demografskom, kulturnom i duhovnom smislu, oni su daleko zabrinutiji za „maticu“ Hrvatsku. Patološka navezanost na zemlju u kojoj ne žive, posljedica je tridesetogodišnje političke obmane, nemogućnosti da se samostalno misli i djeluje i da se vlastitu sudbinu uzme u svoje ruke, ali i straha koji vladajuća hadezeovska garnitura stalno ubrizgava u krvotok tog naroda. Strah je, piše u svojoj knjizi Fluidni strah sociolog Bauman, najstrašniji kad je difuzan, rasut, nejasan, nevezan, neusidren, bez jasnog cilja i uzroka, kad nas opsjeda bez vidljivog smisla ili značenja, kad se prijetnja koje se treba plašiti može svuda naslutiti, a nigdje vidjeti.

Na takvom strahu se Dragan Čović i HDZ konstantno održavaju. Poraz Kolinde Grabar-Kitarović među Hrvatima u Hrvatskoj je istodobno nova pobjeda Dragana Čovića među Hrvatima u Bosni i Hercegovini bez obzira što ih je procentualno gledano malo izišlo na izbore. Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu ništa naučili iz vlastite povijesti, iz vlastitih gubitaka. Oni konstantno odgađaju suočavanje s realnošću i njeguju mitove Herceg-Bosne, u čemu ih, uz loše političke vođe, podržavaju i mnogi biskupi, svećenici i fratri.

U spomenutom govoru, Havel je naglasio da je najveći problem ondašnjeg čehoslovačkog društva to što živi u moralno pokvarenom okruženju. Zato je važno,  govorio je Havel, da poučimo i sebe i druge da politika mora biti izraz čežnje da se doprinese sreći zajednice, a nipošto izraz potrebe da se zajednica potlači i ugnjetava. Politika ne mora biti umijeće spekulacija, kalkulacija, intriga, tajnih nagodbi i pragmatičnog manevriranja, već može biti i umijeće nemogućeg, odnosno umijeće usavršavanja sebe i svijeta. I novoizabrani hrvatski predsjednik Zoran Milanović je slično govorio nakon izborne pobjede. Hoće li to po tko zna koji put biti isprazna obećanja, treba tek vidjeti. Dosadašnja iskustva upozoravaju da su velika politička obećanja često obrnuto proporcionalna političkoj praksi.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar

Dodajte novi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Preporuka

COVID-19: Dan nakon registracije 20 zemalja već naručilo milijardu doza ruskog cjepiva

Nakon što je Rusija registrirala prvo cjepivo protiv Covida-19 na svijetu, Svjetska zdravstvena organizacija priopćila je da još nije dobila dovoljno podataka da provede evaluaciju novog cjepiva, piše Jutarnji list.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Nakon što je Rusija registrirala prvo cjepivo protiv Covida-19 na svijetu, Svjetska zdravstvena organizacija priopćila je da još nije dobila dovoljno podataka da provede evaluaciju novog cjepiva, piše Jutarnji list.

“Blisko surađujemo s ruskim zdravstvenim vlastima”, izjavio je glasnogovornik WHO-a, dodajući da su “u tijeku razgovori vezani uz moguću prekvalifikaciju cjepiva” koje je Rusija nazvala Sputnik V aludirajući na prvi satelit u svemiru – ruski. “No, riječ je o rigoroznim provjerama i kvalifikaciji svih informacija vezanih uz sigurnost i učinkovitost cjepiva”, poručio je glasnogovornik Tarik Jasarević, time potvrđujući da će evaluacija biti dugotrajna.

Vlastiti prestiž

A dok se oko novog cjepiva lome koplja i postavlja pitanje je li Rusija nemarno stavila vlastiti prestiž ispred zdravlja i sigurnosti ljudi, ruski mediji naveliko pišu da je već 20 zemalja naručilo milijardu doza Sputnika V. Riječ je o zemljama u Latinskoj Americi, Africi i Aziji. “Zajedno s našim partnerima sposobni smo proizvesti pola milijarde doza godišnje”, istaknuo je šef ruskog tijela za inovaciju Kirill Dmitrijev, potvrđujući da Rusija ima već cijeli niz klijenata.

Jedan od njih je filipinski predsjednik Diego Duterte, koji je javno objavio da će sam prvi uzeti injekciju. Tehnološki institut iz Parane, jedne od saveznih država pandemijom teško pogođenog Brazila, najavio je da će u svojim pogonima proizvoditi rusko cjepivo. Njihova najava iznenadila je tamošnje središnje vlasti.

No, dok neki javno iskazuju potpuno povjerenje u rusko cjepivo, mnogi upozoravaju na oprez. Naime, u travnju je ruski predsjednik Vladimir Putin donio zakon kojim je skraćeno trajanje standardnih provjera o učinku i nuspojavama cjepiva.

Objavom da će proizvoditi cjepivo i istodobno ga testirati u trećoj fazi kliničkog ispitivanja kod mnogih je upalilo crveni alarm.

“Ovo je nerazborita i glupa odluka. Masovno cijepljenje s nedovoljno testiranim cjepivom nije etično. Ako se pojavi problem, to će biti pogubno ne samo za zdravlje ljudi, već i zato što će potkopati prihvaćenost cijepljenja u društvu”, izjavio je Francois Balloux, genetičar na britanskom University College London.

Strogo praćenje

Posve isto misli i Peter Hotez, stručnjak za imunizaciju s teksaškog sveučilišta. “Preskaču korake i to bi moglo imati štetne posljedice za globalnu bitku za pronalazak cjepiva”, izjavio je Hotez. Naime, i mnoga druga cjepiva, napose šest na koja posebno računa WHO, u trećoj su fazi kliničkog ispitivanja koja uključuje strogo praćena testiranja na desetinama tisuća ljudi. No, Rusija je odlučila krenuti prečicom.

Vladimir Putin objavio je u utorak da je siguran u učinkovitost, da cjepivo stvara jak imunitet te da je jedna od njegovih kćeri uzela dozu. Rusija je najavila da će ruski medicinski radnici i učitelji kao prvi na liniji bojišnice dobiti novo cjepivo.

Voditelj američkog instituta za zarazne bolesti i glavno lice bitke protiv Covida-19 u SAD-u Anthony Fauci otvoreno je izjavio kako “jako sumnja da je rusko cjepivo spremno za široku upotrebu”. “Nadam se da su Rusi sa sigurnošću utvrdili da je cjepivo sigurno i učinkovito. No, iskreno sumnjam da su to učinili”, izjavio je Fauci za ABC News.

Naime, Fauci ističe da su dvije različite stvari imati cjepivo i znati da je sigurno i učinkovito. “Mi imamo najmanje pet ili šest cjepiva. I mi bismo ih mogli početi davati idući tjedan ako želimo. No, to bi moglo biti štetno za ljude i to se tako ne radi”, istaknuo je Fauci.

Ministar zdravstva SAD-a Alex Azar istaknuo je odmah u utorak da SAD ima stroge sigurnosne propise i da “ovo nije utrka za prvo mjesto”. Ruski mediji slične su izjave nazvali netrpeljivošću Zapada i pokušajem da se diskreditira rusko cjepivo.

Promjena zakona

Prema WHO-u, na ljudima se širom svijeta trenutno testira već 28 cjepiva. Dva od šest američkih cjepiva su nedavno ušla u treću fazu, a za rusko se zna da je tek testirano na ljudima u lipnju, dodao je Azar.

U Rusiji je treća faza kliničkog testiranja počela u srijedu, iako je cjepivo registrirano dan ranije. Sudjelovat će 2000 ruskih dobrovoljaca, a ostali su iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije, Brazila i Meksika. “Novi zakon omogućio nam je da u ovakvoj situaciji treću fazu provedemo u sklopu davanja cjepiva skupinama koje su najizloženije virusu i vjerujemo da je to najbolji pristup, rekao je šef centra za inovacije Kirill Dmitrijev.

Rusija je inače četvrta na svijetu po broju zaraženih, a brojke vezane uz Covid-19 pokazuju da je 20 milijuna ljudi u svijetu dosad zaraženo, dok je njih 750.000 umrlo od posljedica infekcije. Na objavu Rusije da je registrirala cjepivo reagirale su i burze prvo poskočivši u nadi da bi cjepivo moglo biti među nama brže od planiranog, ali i bilježeći pad krajem dana s obzirom na informacije i nedovršenost svih potrebnih ispitivanja.

Štetni pripravak mogao bi izazvati ogromnu štetu

Gordan Lauc

molekularni biolog

Da je u slučaju pronalaska cjepiva najvjerojatnije riječ o ruskoj propagandi smatra Gordan Lauc, molekularni biolog i član Vladina znanstvenog savjeta.

Prema njemu, dok Rusija ne objavi točne rezultate istraživanja, prisiljeni smo “vjerovati Putinu na riječ”.

– Treća faza, za koju tvrde da su priveli kraju ili privode kraju mora uključivati deset ili dvadeset tisuća ljudi na kojima je cjepivo testirano, a o tome ne znamo ništa – skeptičan je Lauc.

Priznaje da postoji mogućnost da su Rusi provodili nekakva tajna cijepljenja, na tragu ranijih najava da će cjepivo testirati na vojnicima, ali i to treba uzeti sa zrnom soli.

Francois Balloux

University College London

Genetičar s britanskog University College London Francoix Balloux , neuvijeno se ne slaže s ruskom odlukom da krene u masovno cijepljenje pučanstva, i to što prije, s cjepivom koje nije prošlo potrebna klinička ispitivanja koja zahtijeva moderna znanstvena praksa.

– Ovo je nerazborita i glupa odluka. Masovno cijepljenje s nedovoljno testiranim cjepivom nije etično. Ako se pojavi problem, to će biti pogubno ne samo za zdravlje ljudi, već i zato što će potkopati prihvaćenost cijepljenja u društvu – upozorava genetičar Balloux. Posljedice bi se moglo osjetiti i na povjerenje u druga cjepiva.

Anthony Fauci

američki infektolog

Voditelj američkog instituta za zarazne bolesti i glavno lice bitke protiv Covida-19 u SAD-u Anthony Fauci otvoreno je izjavio kako “jako sumnja da je rusko cjepivo spremno za široku upotrebu”.

– Nadam se da su Rusi sa sigurnošću utvrdili da je cjepivo sigurno i učinkovito.

No, iskreno sumnjam da su to učinili”, izjavio je Fauci za ABC News. Naime, Fauci ističe da su dvije različite stvari imati cjepivo i znati da je sigurno i učinkovito.

– Mi imamo pet ili šest cjepiva. I mi bismo ih mogli početi davati idući tjedan ako želimo. No, to bi moglo biti štetno za ljude i to se tako ne radi”, istaknuo je.

Putin je objavio ono što je želio i Trump. No, je li objava istinita?

Putinovu objavu da je Rusija u manje od dva mjeseca testiranja razvila uspješno cjepivo za Covid-19 mnogi uspoređuju s utrkom u naoružavanju u vrijeme hladnog rata.

Kremlj želi da se Rusija dokaže kao globalna znanstvena sila, objašnjava CNN zašto je Rusiji toliko važno da njihova zemlja prva u svijetu izađe s cjepivom protiv Covida-19. Cjepivo će se nazvati Sputnik V, u spomen na prvi satelit kojeg je Sovjetski Savez uputio 1957. u svemir, označavajući tako spektakularan početak svemirske utrke između SAD-a i tadašnjeg Sovjetskog Saveza kao dio hladnog rata.

Samo 10 posto kliničkih testova je uspješno i neki znanstvenici se boje da bi Moskva nacionalni prestiž mogla postaviti ispred sigurnosti, prenosi agencija Reuters. Treba li vjerovati ruskom cjepivu više nego što vjerujemo ruskim izbornim rezultatima, pita CNN. Podsjećaju da Putin redovito pobjeđuje s dvije trećine glasova, dok Amerikanci ne poznaju išta oko čega bi ih se dvije trećine moglo složiti. Novi američki predsjednik se najčešće bira s jedva natpolovičnim brojem birača, pa opet se svi ostali slože s njegovim izborom.

Nadam se da su Rusi definitivno dokazali da je cjepivo sigurno i djelotvorno, ozbiljno sumnjam u to, izjavio je američki stručnjak Anthony Fauci. Američki ministar zdravstva Alex Azar ističe da su sigurnost i zadnja faza testiranja ključni. Sjedinjene Države istražuju šest mogućih cjepiva i očekuju uspjeh do kraja godine, poručio je Azar. “Nije ključno biti prvi. Ključno je dobiti sigurno i djelotvorno cjepivo”, istaknuo je Azar za ABC News. Putin je objavio ono što bi htio i Trump.

Prošlog tjedna američki predsjednik Donald Trump obznanio je kako vjeruje da će dobiti cjepivo do izbornog dana, što je ove godine 3. studenoga. Ili oko tog datuma, ogradio se Trump. No stručnjaci s kojima su razgovarali novinari CNN-a to ne smatraju realnim.

Nema šanse, kaže dr. Peter Hotez, imunolog i zdravstveni ekspert CNN-a, najranije moguće bilo bi krajem siječnja. Širom svijeta trenutačno se razvija 100 potencijalnih cjepiva za Covid-19. Prema WHO-u, najmanje četiri projekta su u završnoj fazi testiranja za ljudsku upotrebu. (S. Pavić)

Ruski znanstvenici otkrili virus, stvorili laser, izveli prve transplantacije…

1892.: Dmitrij Ivanovski otkrio virus: istražujući bolesti duhana na Krimu, ruski botaničar je filtratom soka bolesne biljke oslobođenim od bakterija uspio zaraziti zdravu biljku i time otvorio put za otkriće virusa.

1908.: Biolog Ilja Mečnikov dobio je Nobelovu nagradu za otkriće kako funkcionira imunitet čovjeka. Proučavajući ličinke zvjezdača, opisao je kako se bijele krvne stanice okupljaju na mjestu upale i ubijaju patogene.

1933.: Prvu uspješnu transplantaciju bubrega izveo je ruski kirurg Jurij Voronoj u Hersonu, u blizini ukrajinskog Harkova. Iskoristio je bubreg izvađen šest sati ranije s umrloga pacijenta. Dva dana kasnije pacijent s transplantiranim bubregom je umro zbog neodgovarajuće krvne grupe .

1937.: Transplantacija srca: ruski fiziolog Vladimir Demikov prvi je uspio transplantirati umjetno srce jednom psu. Demikovu je 1946. pošlo za rukom u jednoj operaciji presaditi srce i pluća, a godinu dana kasnije izveo je uspješnu transplantaciju pluća.

1954.: Transplantacija glave: Vladimir Demikov uspio je transplantirati glavu psu: s gornje strane vrata njemačkog ovčara nasadio je još jednu glavu, zadržavajući cerebralne funkcije.

1964.: Aleksandar Prohorov i Nikolaj Basov dobili Nobelovu nagradu za fiziku za stvaranje lasera. Prohorov je radio na upotrebi lasera u medicini, prije svega u oftalmologiji i kirurgiji.

1974.: Radijalna keratomija, kirurško liječenje kratkovidnosti, izum ruskog oftalmologa Svjatoslava Fjodorova. (S. Pavić).

Izvor: Jutarnji list

Nastavi čitati

Preporuka

Željko Ivanković: Herceg-Bosna

Drug mi se ozbiljno zabrinuo. Priča kako im je umro kolega s posla. Korona. Njegovo godište. Zdrav bio, ali višak kilograma. Trideset kilograma viška. Obećava sebi, preda mnom, kako će skinuti još koji kilogram, biciklira, smanjit će pivo, kolače, zdravije će živjeti… Kad eto ti Mide.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Željko Ivanković

Ne znam kad sam ga zadnji put takvoga vidio. Doduše, umrli je i njegov kolega. Ljutit je kao osica.

-Vidite li vi ove Bošnje? Svijet im pomrije. Jučer šesnaest mrtvih, danas petnaest, a u Kantonu nemaju ministra zdravstva. Nemaju! Svađaju se koja će ga stranka dati. Svijet umire u dvocifrenim brojevima, a oni ne znaju gdje bi izolatorij otvorili. Prodali groblje u Banjoj Luci, hej mezarje prodali, svoje mrtve prodali… Mrtvog bi ćaću Bošnjo prodao, a za sve im uvijek drugi krivi. To su isti oni što su nanu Fatu nagovarali da sve proda i ostavi u svom dvorištu onu crkvu… Da samo kaže cifru… Eno im se i šefica Kriznog štaba s uputama javlja iz Turske s mora… Ma, ludilo!

Imam i ja takvih u komšiluku koji pričaju da je Armija BiH sudjelovala u Oluji i da je i nju trebalo odlikovati, a Atif Dudaković, još se sjećam naslova u novinama, vrišti: ”Bez hrvatske vojske još bismo čekali slobodu”

Sreća, brzo to njega prođe i vedrina mu domalo zaiskri iz očiju… Nije on netko tko bi se uz jutarnju kavu bavio političkim budalaštinama, ali reagira na glupost… Njegova je deviza, osim eura dakako: ”Dok se smijemo ništa nam ne mogu.”

Drug jedva dočeka pa dodade:

– Imam i ja takvih u komšiluku koji pričaju da je Armija BiH sudjelovala u Oluji i da je i nju trebalo odlikovati, a Atif Dudaković, još se sjećam naslova u novinama, vrišti: ”Bez hrvatske vojske još bismo čekali slobodu.”

– Pa i ondašnji Dani pišu o istom – umiješam se i ja. – Senad Pećanin izvještava iz netom oslobođenog Bihaća… Svjedoči kako pokušava s mještanima govoriti o Sili nebeskoj, kako su tada zvali taj peti korpus, a narod uporno govori o hrvatskoj vojsci…

– Sila nebeska? – zeza se Mido. – Vidio sam sve te naše sile. Sam sam bio u jednoj od tih sila. Ne možeš pedalj pomjeriti naprijed za četiri godine. Bilo bi njima kao i u Srebrenici da nije bilo Hrvatske… Hrvatske i vojske i logistike.

– Isto su mi govorili Špegelj i Dudaković na promociji Špegeljeve knjige Sjećanja vojnika, na kojoj sam ja govorio, ovdje u Sarajevo, u ljeto 2001. godine – potvrđujem… – A sad bi malo falsificirali…

– Da, dobro si, u pravu si. Čitao sam ti ono kad nas nisi ni spomenuo – zajedljivo će tobože drug. – Ono o lažima i falsifikatima. Na sve strane laži, falsifikati, novi mitovi, kao da nema nas koji još uvijek pamtimo. A kamoli toliki pisani dokumenti.

Ma sve čekam da mi naleti to o falsifikatu da i ja dođem do riječi, premda se korona polako uvlači i među ljude koje poznajemo, pa se govoriti o nečemu drugom čini gotovo neprimjerenim.

A meni baš u glavi višednevno povlačenje po medijima Bayernova golmana Manuela Neuera zbog glupih optužbi da je pjevao ustaške pjesme. Ista priča, uvijek ista priča o drugima da se ne bi pričalo o tome kako eto prodaju Srbima muslimansko groblje u Banjoj Luci, kako im umiru mladi ljudi više zbog neorganiziranosti zdravstva, zbog nekompetencija i neodgovornosti nego zbog korone. Jer, kako su organizirali zdravstvo, ljudi će početi umirati i od slijepog crijeva, a opravdanje će za sve biti korona ili ”tako je dragi Alah htio”.

– Narod koji se boji propuha ili napuni tri Zetre kad se pojavi Torabi, ne vjeruje u koronu – Mido se uključi u moj monolog. – I, eto sad. Isti je to narod koji tvrdi da je zadnje nevrijeme pogodilo Tuzlu, jer se u Tuzli jede krmetina… To su oni isti koji su govorili da se korona pojavila u Kini, jer tamo progone muslimane.

– Takvima je jedan duhovito odgovorio: ”Šteta što im babo nije imao love za kondome!”

Prasak smijeha natren prekinu i svaku pomisao na razgovor.

Što ćemo s barem sto godina imena Herceg-Bosna koje znači Bosna i Hercegovina? Što? Treba li, očito treba, sve ove neznalice podučiti da i Nada Mamula pjeva o Herceg-Bosni svoju sevdalinku?
– A taj je Neuer, meni inače najbolji golman na svijetu, s kolegama na ljetovanju pjevao pjesmu Lijepa li si koju Slaven Bilić, u svom javljanju iz Londona, braneći Neuera, naziva pjesmom hrvatske nogometne reprezentacije.

– Onu Thompsonovu…? – drug će.

– Da – ljutnem se. – Pa o Thompsonu i njegovu ustašovanju možemo sve najgore, i ne bi nam bilo prvi put, ali ta pjesma je benigna osim što se spominje, uza sve prostore gdje žive Hrvati, i Herceg-Bosna…

– E, ali Herceg-Bosna… – drug će.

– Zar je svako spominjanje pojma Herceg-Bosna politički sumnjivo, ili čak ustašluk?!

– Tu baš nema ustašluka… – Mido će. – A i šta seru, Čavoglave smo svi po Sarajevu, Igmanu, Treskavici pjevali u ratu i još nam je bilo krivo što mi nemamo neku takvu pjesmu, nego sve neke srceparajuće, plačljive, pune kuknjave… A da počinje s ustaškim pozdravom – počinje! Bilo, prošlo, jebaji ga.

– Smije li Vice Vukov pjevati Bokeljsku noć? Jer je Boka u Crnoj Gori? Smije li se pjevati o Bunjevcima? Jer su u Vojvodini? Zašto ne, pa i tamo žive Hrvati. Zašto hrvatska nogometna reprezentacija ili golman Bayerna s njima ne bi pjevao ”Herceg-Bosno, srce ponosno”?

Herceg-Bosna je u kratkoj pameti ovih mrzitelja samo ona Tuđmanova, Šuškova i Bobanova ratna tvorevina. No, što ćemo s barem sto godina imena Herceg-Bosna koje znači Bosna i Hercegovina? Što? Treba li, očito treba, sve ove neznalice podučiti da i Nada Mamula pjeva o Herceg-Bosni svoju sevdalinku? Niste čuli? Nađite, nije teško. ”Herceg-Bosno, djedovino stara”! Treba li reći da je spominju i slave i pjesnici muslimanskoga imena? Safvet-beg Bašagić svoju pjesmu ”Mile uspomene” započinje stihom: ”Herceg-Bosno!”, a Džemaludin Čaušević tvrdi da ”nema ljepše zemlje na svijetu od Herceg-Bosne…”

Hoćete li još? Osman Nuri Hadžić također je spominje. Pa nisu valjda svi oni prije toga i svi oni poslije toga koji spomenu Herceg-Bosnu odmah za političku diskvalifikaciju? Počeo sam s autorima muslimanskoga imena, ali i hrvatski pisac i folklorist Ivan Zovko (1864.-1900.) uporno za BiH rabi pojam Herceg-Bosna.

A sad pogledajte Hrvatsku enciklopediju o tom pojmu: ”Naziv koji se upotrebljavao za cijelu BiH još od austrougarske okupacije. U tome značenju služili su se njime sve do 1991. najviše Hrvati, ali i Bošnjaci. Taj je naziv imao određenu stilsku vrijednost i funkciju, gotovo da se i nije upotrebljavao u običnome govoru, nego ponajprije u geslima, pjesmama, manifestima, svečanim govorima i sl.”

Eto, a sad zamislite da Nada Mamula pjeva: Bosno i Hercegovino, djedovino stara ili Bosno i Hercegovino, srce ponosno… I nakon 1991. taj pojam nije izgubio stilsku funkciju… Problem imaju oni koji su zaraženi banalnom ispolitiziranosti gore nego koronom.

– Da, meni je suludo tako razumjeti pjesmu – kaže moj drug. – Kao kad je, sjećate se prije koju godinu, izmišljena ona navijačka pjesma ”Hajmo, Bosno, Bosno, Bosno; hajmo Hercegovino!” kad su ono Hercegovci vrisnuli što se Bosna spominje tri puta a Hercegovina samo jednom…

– Kad nam ime zemlje nije pogodno za navijanje i pjevanje, tko nam je kriv? – Mido će sad već kroz zezanje…

”Sve što smo čuli i od najzadnjeg anadolskog ciganina, držimo pod najvišu svetinju… pa bi ti naš čovjek razbio glavu ako mu umjesto pendžer kažeš prozor ili umjesto sabahi olsun kažeš dobro jutro…”
– A, kakvi smo, izgleda nije ni za šta, osim za koronu…

– Znaš li ti – uozbilji se Mido – kad već spomenu tog Osmana Nuri Hadžića, a vidio sam i ono što si pisao o bivšem reisu i plagijatima, da je Osman Nuri Hadžić prije sto godina bio pametniji od svih ovih današnjih…

Gledamo ga, čekamo Midin nastavak, zna on, ima on što reći. Naoštren dok razmišlja ići sutra kolegi na dženazu ili ne ići… Ne zbog mrtvog nego zbog živih koje ondje valja susresti, a tko zna koje je i kakve sve kontakte svaki od njih imao…

– On je, taj Osman Nuri Hadžić, tvrdio da naši muslimani ne poznaju islam s izvora, nego onako kao kroz maglu, da tako je govorio, preko Turaka, islam pomiješan s kojekakvim poganskim običajima koji su u protuslovlju s islamom. ”Sve što smo čuli i od najzadnjeg anadolskog ciganina, držimo pod najvišu svetinju… pa bi ti naš čovjek razbio glavu ako mu umjesto pendžer kažeš prozor ili umjesto sabahi olsun kažeš dobro jutro. Sačuvali smo njihove iz Turkestana donesene plemenske, a ne vjerske, običaje i za njih bismo u vodu i u vatru…” Ama na pasja je preskakala opaučio domaće tzv. alime i hodže, zamrznute mozgove, kako ih on zove… Tako da vam ništa ovo, moji drugovi, nije slučajno. Naći ću vam ja taj tekst…. Od prije stotinu godina. Zajeban čičica bio! Ma da se ikad itko nad tim zamislio?! Da se barem počešao po guzici, ako već nema glave…

– Znači, tobe jarabi – Torabi! – drug će veselo, a onda se uozbilji: – Ja, bogme, na dženazu ne idem!

Autor: Željko Ivanković | autograf.hr

Nastavi čitati

Preporuka

George Soros: Njegovih 90 burnih godina

Malo je osoba koje toliko uzbuđuju duhove kao što je George Soros. I na svoj 90. rođendan je još uvijek glavni lik teorija zavjere i cilj nebrojenih objeda, među ostalim i iz rodne Mađarske. Ima li u tome istine?

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

George Soros

On je jedan od vođa tajne svjetske vlade. Svojim novcem plaća golemu mrežu pristaša po čitavom svijetu. Oni se predstavljaju kao novinari, aktivisti i zagovornici građanskih prava, ali su zapravo njegovi agenti. I važne političare manipulira kako mu je volja. Njegov cilj je čitavim narodima oteti njihov kulturni i nacionalni identitet i prisiliti ih u ropstvo vječitog plaćanja dugova. Svojim špekulacijama je već milijune ljudi strovalio u nevolju, a planira i zamjenu stanovništva Europe: umjesto kršćanskih starosjedioca tamo želi naseliti muslimanske došljake. Tko se usprotivi svim njegovim naumima, njega se u međunarodnoj javnosti proziva kao lažova i klevetnika.

Možda sve ove optužbe protiv američkog burzovnog špekulanta, milijardera i filantropa mađarsko-židovskog porijekla Georga Sorosa uopće ne bi bilo vrijedno spominjati da ih šire anonimni nacionalisti po opskurnim društvenim mrežama. Ali sve su to citati predsjednika vlade jedne, načelno demokratske članice Europske unije, mađarskog premijera Viktora Orbana. I nipošto nije jedini član neke vlade, osobito na istoku EU-a, od kojeg se mogu čuti takve izjave o Sorosu. Čak i danas kad ove srijede Soros slavi svoj 90. rođendan.

György Schwartz, kako se zvao kad je rođen u Budimpešti, je još u osamdesetima prošlog stoljeća shvatio kako nije tek dovoljno srušiti komunističke režime Istoka. Još je teža zadaća stvoriti građansko društvo koje će znati cijeniti i prenositi vrijednosti demokracije – obrazovanjem, javnim angažmanom i promicanjem vrijednosti građanskog društva. Tako je stvorena njegova zaklada Otvoreno društvo u koju je pretočio milijarde svog vlastitog imutka. Ali naravno da je takvim angažmanom stekao i neprijatelje među onima koji su komunističke simbole tek željeli zamijeniti nacionalističkim obilježjima – i nastaviti voditi istu politiku kao i u doba diktature.

Istina, neistina, svejedno…

Zapravo je apsurdno da je jedan od mađarskih mladića kojem je pomogla Sorosova zaklada bio i Viktor Orban. Ali utoliko je mađarski premijer još ogorčeniji protivnik tog milijardera. Orbanovi napadi ne prestaju ni danas: u Mađarskoj se upravo vodi neka vrsta “ispitivanja” građana kod kojeg im se nude tri moguća odgovora. Naravno, samo jedan je “pravi”, a sad je postavljeno pitanje o Sorosovoj inicijativi da se državama pogođenima pandemijom korone dade vremenski neograničena pozajmica. Ali već i samo pitanje pokazuje kako tu inicijativu tumači Orbanova stranka: “Odbijate li plan Georgea Sorosa da naša domovina na neodređeno vrijeme bude zadužena?” Odgovor kojim upitani dokazuje svoju podobnost naravno glasi kako odbija “dužničko ropstvo koje će se protezati kroz naraštaje i vječito plaćanje kamata”.

Ne samo krivo tumačenje, nego i čiste laži su nešto čime se neprestance kleveće Sorosa. Samo jedan primjer: čak dvije trećine upitanih Mađara je mislilo da na parlamentarnim izborima 2018. Soros nastupa u Mađarskoj kao kandidat – već i zbog toga koliko često je Orban spominjao Sorosa u svojoj kampanji. Ali zapravo, takva stranka nikad nije postojala, niti je Sorosu ikad palo na pamet kandidirati se u Mađarskoj.

No objede i optužbe protiv Sorosa ne prestaju. Ima li u njima ipak i neke istine?

Soros kao suradnik nacista

I to je optužba protiv sina imućnih židovskih roditelja iz Budimpešte koja se čuje i od Orbana. Njegova obitelj je preživjela holokaust zahvaljujući krivotvorenim dokumentima i krijući se od fašista. Optužbe nekih mađarskih medija kako se “obogatio surađujući s nacistima dok su oni otimali židovski imutak” počivaju na činjenici da se George doista neko vrijeme tijekom rata predstavljao kao kumče jednog službenika ministarstva poljoprivrede Hortyjeve vlade. Čini se točnom i tvrdnja kako je taj službenik bio nadležan i za evidenciju djelića imutka koji je bio oduzet Židovima.

Ali George? Najprije, njemu je 1944. bilo 14 godina i već po tome je ta optužba apsurdna. Soros je sam govorio o tim danima u jednom intervjuu TV–postaji CBS, ali ništa nije rekao o tome da je bilo kako pomagao navodnom “kumu”, nego se samo sjećao svog straha i želje kao dječaka koji želi preživjeti.

Špekulant koji je milijune ljudi odveo u propast

George Soros je još prije pola stoljeća bio špekulant koji je razvio čitavu strategiju o vrijednosnicama visokog rizika – mnogi fondovi će kasnije slijediti njegov primjer. No postao je doista slavan tek svojom špekulacijom protiv britanske funtekada je njegova tvrtka u kratkom vremenu zaradila gotovo milijardu dolara. Naravno da je ta špekulacija bila usmjerena protiv gospodarstva Velike Britanije i neke britanske tvrtke su već i zbog toga morale proglasiti stečaj.

Ali jedino što je Soros tu zapravo učinio je bila procjena kako se vlada u Londonu žestoko preračunala u procjeni vrijednosti funte prema tada netom stvorenom “paketu” Europskog monetarnog sustava (EMS), fiksnog mjenjačkog tečaja. “Krivac” je u najboljem slučaju bio isprva britanski ministar financija i kasniji premijer John Major, ali ni on nije bio jedini koji je doveo do Crne srijede 16.9.1992. kad više nije bilo druge nego smanjiti vrijednost funte – prema američkom dolaru će to biti za čak 25% u sljedećih pet tjedana. To je London skupo koštalo – morao je napustiti EMS, ali i Soros bi veoma skupo morao platiti da je njegova procjena bila pogrešna. Ali – nije. Dapače, upravo je Soros sad taj koji se zalaže za stroga pravila na tržištu vrijednosnicama kako se takva propast više ne bi mogla dogoditi.

Kritiziranje Sorosa kao “morskog psa” financijskog svijeta tu ne staje: tako se ističe da spremno sklanja svoj imutak u porezne oaze (točno: u Nizozemske Antile i na Djevičanske otoke, ali to je bilo još koncem šezdesetih – i apsurdno je za tako nešto optuživati čovjeka koji je kasnije vlastite milijarde potrošio za boljitak društava). On je i pravomoćno osuđen zbog špekulacija dionicama francuske banke Société Générale – no čitava optužba se na koncu svela na tvrdnju kako je raspolagao povjerljivim podacima banke. Naravno: kod špekulacija su informacije vrijedne zlata, ali treba ih znati i naći i procijeniti.

No i tu je bilo riječ tek o negdje dva milijuna dolara, što je maltene beznačajan iznos u usporedi s onim što je prepustio svojoj zakladi. A i Soros priznaje: “Ja rado zarađujem mnogo novaca kako bi ga onda potrošio u dobre svrhe.”

Soroseva “mreža agenata”

Još od osamdesetih je Soroseva zaklada Otvoreno društvo doista pokrenula čitavo mnoštvo projekata u izgradnji demokratskog društva, ljudskih prava, obrazovanja i zdravstva. Naravno, počeo je u svojoj rodnoj Mađarskoj, ali se njegova djelatnost brzo proširila po čitavom nizu bivših socijalističkih zemalja. U svom postojanju njegova je zaklada u tu svrhu potrošila oko 15 milijardi dolara, ali nikad nije postojala nikakva “mreža” agenata. Održavali su se sastanci regionalnih djelatnika kako bi se razmjenjivala iskustva, ali već duže vremena je i sam Soros shvatio kako je aktivnost na istoku Europe i u, na primjer, Gruziji svakako važna – ali kako se u naše doba na žalost mora raditi na gradnji institucija demokratskog društva i u samim Sjedinjenim Američkim Državama.

Kada je pak riječ o Mađarskoj, u toj zemlji jedva da i postoji neka nevladina organizacija koja još uvijek potpuno ovisi o zakladi Otvoreno društvo. Ali čak i kad bi postojala, po važećim mađarskim zakonima to nije zabranjeno. Dapače: čak i među nevladinim udrugama se zaklada Otvoreno društvo smatra otvorenom i transparentnom.

Soroseva “zamjena stanovništva Europe”

Orban ne oklijeva da proglasi izbjeglice koje su 2015. krenule prema Europi “Sorosevim planom” kako bi Stari kontinent naselio možda podatnijim muslimanskim stanovništvom s Bliskog istoka umjesto europskih starosjedioca. Jedino što je Soros doista rekao je bila njegova ljudska pogođenost sudbinama tih ljudi – i tvrdoglavo odbijanje nekih europskih država kao što je bila Mađarska da uopće prihvate te migrante. Soros se založio za pravednu raspodjelu migranata među članicama EU-a, ali i njihov broj je ograničio na milijun godišnje – kasnije je i taj broj smanjio na 300.000. To će se teško moći nazvati “zamjenom stanovništva” Europske unije koja broji negdje oko 440 milijuna stanovnika. Štoviše: i sam Soros se založio za bolji nadzor granica Europske unije – zahtjev koji se redovito čuje i od Viktora Orbana.

Je li to razlog da ovaj mađarski nacionalistički političar – a takvih ima i u Bugarskoj i u drugim državama EU-a – prestane s napadima na George Sorosa? Sasvim suprotno od toga: u demonizaciji ovog filantropa očito mogu poslužiti i čiste laži i neistine – samo da bi se ostalo na vlasti.

Izvor: dw.com

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najčitanije objave

Popularno