Kontaktirajte nas na:

Preporuka

DRAGAN ĐILAS: “Vučić je jedan od krivaca za rat u Hrvatskoj…”

– Ne mogu mir donijeti ljudi koji su okrvavili ruke u ratovima, ili im je jezik krvav jer su druge huškali i slali u rat.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Đilas i Vučić

Lider “Stranke slobode i pravde” Dragan Đilas u intervjuu za hrvatski “Večernji list” označio je Aleksandra Vučića kao jednog od “krivaca” za rat u Hrvatskoj i istakao da je “nosio crni flor za Sarajevo” dok su ga Srbi napadali.

“Danas na univerzitetima u Prištini, Sarajevu, Zagrebu i Beogradu studiraju djeca koja nisu bila ni rođena kad su vođeni ratovi. Možemo li napokon prestati da ih učimo da mrze svoje susjede? Možemo li se složiti da na ovaj svijet dolazimo prvo kao ljudi, a tek potom kao Hrvati i Srbi i da kao ljudi s ovog svijeta odlazimo”, kaže Dragan Đilas, predsjednik Stranke slobode i pravde.

“A ne da nismo isti, nego nismo ni slični. Vučić i ja. Recimo kada je on bio generalni sekretar kod Šešelja i izbacivao hrvatsku djecu iz vrtića u Zemunu, ja sam vodio studentski protest protiv Miloševića i borio se protiv širenja mržnje prema drugim narodima. Kad je on huškao na rat, ja sam nosio crni flor za Sarajevo. Dok je on pisao za Veliku Srbiju, ja sam radio kao urednik na kultnom Radiju B92”, ističe Đilas.

Kada ste u Savezu za Srbiju odlučivali o bojkotu izbora, koji su bili glavni argumenti za bojkot, a koji protiv?

– Da li postoji zemlja u Evropi u kojoj funkcioneri vladajuće stranke pale kuće novinarima, metalnim šipkama opozicionim liderima i studentskim aktivistima razbijaju glave na ulici, u kojoj predsjednik države i njegovi sledbenici izgovaraju kao pesmicu da opozicija želi da korona pobedi i da umre 300.000 penzionera? Da li postoji zemlja u Evropi u kojoj na četiri televizije s nacionalnom frekvencijom nijedan lider opozicije u dve godine nije dobio ni sekundu, u kojoj se na javnom servisu četiri godine nije pojavio nijedan profesor, akademik, čovek iz kulture koji bi rekao jednu reč kritike vlasti? Da li postoji zemlja u kojoj je na javnom servisu odnos medijskog prisustva vlasti i opozicije 99 prema 1 posto (Vučić 19977, ja 48 sekundi za četiri godine), u kojoj sve dnevne novine kontroliše režim i one vrše linč svih koji drugačije misle u čemu im se pridružuje TV Pink? Da li postoji zemlja u kojoj ljudi ostaju bez posla jer neće javno da glasaju za vladajuću partiju, u kojoj se prave spiskovi i ljudi kolektivno idu na glasanje? I tako dalje i tako dalje… O kakvim izborima mi u takvim okolnostima možemo da pričamo?

Jeste li zadovoljni učincima bojkota?

– Jasno se pokazalo da je Srbija jednopartijska država. Parlament Srbije u kome su samo stranke Miloševićevog učenika Dačića i Šešeljevog Vučića jasno pokazuje u kakvoj zemlji živimo. Vučić i njegovi tvrde da izlaznost usprkos bojkotu nije bila manja, nego čak i veća u odnosu na neke od prethodnih izbora.

Jedina izlaznost koja mene zanima je ona na graničnim prelazima koja je ogromna. Besmisleno je u uslovima pritisaka, krađe, ubacivanja listića, nepostojanja kontrolora na 80 posto biračkih mesta pričati o izlaznosti. Ali, ako već želite, činjenice su sledeće. Ovo je najmanja izlaznost u poslednjih 20 godina. Lako se izračuna da izlaznost nije prešla 40 posto uz sve pritiske koje je vlast sprovodila. To je za trećinu manje nego 2016.

Jeste li razočarani držanjem međunarodne zajednice, EU, prema načinu izbora?

– Naprotiv. Izuzetno sam zadovoljan. Vučiću su čestitali samo Orban i Tusk. Tri poslaničke grupe u Evropskom parlamentu su osporile ove izbore i potpisale službeni dopis u kojem podržavaju zahtev srpske opozicije da se po ugledu na Makedoniju pošalju ekpertski timovi koji će oceniti stanje u oblasti medija i vladavine prava u zarobljenoj državi kakva je Srbija. Verujem da ćemo uz podršku Evrope doći do izbora na kojima će narod moći slobodno iskazati svoje mišljenje, odnosno smeniti Vučića.

A već godinama Vučić na prvom mjestu Vas imenuje kao najvećeg krivca za sve loše u Srbiji.

– Nije lako živeti dok vam decu vređaju u školi jer im je otac lopov, dok vam supruzi na ulici viču da je kurva i drolja, dok vas, dok nosite bebu u naručju, napada čovek jer ste “sve pokrali pa druga deca zbog toga umiru”… Samo na TV Pinku je 2013. više hiljada puta u nekoliko dana pročitano pismo Željka Mitrovića da sam lopov, nasilnik, da sam opljačkao rođenu ženu i pobio sve prijatelje na spavanju. Tada sam to sve teško podnosio, posebno kad su se starije kćerke zbog toga s majkom odselile iz Srbije. Nisam se bavio politikom od 2014. do 2018. Vratio sam se spreman da se sve to ponovi i to sto puta jače. Svaki dan lažu o meni Vučić, svi njegovi saradnici, skoro svi mediji. Ne obraćam više pažnju što god da kažu i verovatno sam jedini političar na svetu koji ne čita novine i ne gleda političke emisije. Jedini put kad sam odreagovao bilo je tokom vanrednog stanja kada su širom Srbije u vreme policijskog sata na krovove zgrada dovodili huligane koji su palili baklje i s koncertnih zvučnika emitovali skandiranje napravljeno po onom čuvenom “Heja, heja Cibosi” s tekstom “Đilase, Đilase, vrati pare lopove”. I to sam uradio samo zbog toga što su zvučnike postavili trideset metara od stana u kom žive moja deca uzrasta sedam i devet godina koja su se uplašila i plakala celo veče. Izašao sam na ulicu i kroz suze poručio da ću na svaki način sprečiti da na tom mestu to ponovo naprave. Izašlo je više stotina građana da me podrži. Nisu to ponovili, a ja sam dobio prekršajnu prijavu što sam braneći pravo na normalan život svoje dece prekršio zabranu izlaska iz stana u vreme policijskog sata. Ali sve je to nebitno kad radite stvari u koje verujete. Kad znate da je istina na vašoj strani niko vam ništa ne može.

U Deklaraciji o pomirenju koju ste objavili na srpskom i albanskom jeziku Vaša stranka predlaže način postupnog rešenja odnosa Kosova i Srbije, ustanovivši odgovornost dosadašnjih pogrešnih politika svih strana, uključujući i međunarodnu zajednicu.

– Ukoliko želimo živeti kao ljudi, neophodno je da dođe do pomirenja naroda. I to ne samo srpskog s albanskim, već i s hrvatskim i bošnjačkim. Mi svi i dalje živimo u ratovima završenim pre 75 ili 25 godina. Danas na univerzitetima u Prištini, Sarajevu, Zagrebu i Beogradu studiraju deca koja nisu bila ni rođena kad su vođeni ti ratovi. Možemo li napokon prestati da ih učimo da mrze svoje susede? Možemo li zajedno čuvati uspomenu i odavati počast svim žrtvama s idejom da se takve stvari nikada više ne ponove? Ja verujem da možemo.

U Deklaraciji se uošte ne spominje pitanje (ne)priznavanja Kosova, ali se zato govori o međusobnom priznavanju diploma, dokumenata, o podsticanju saradnje, o zajedničkom istraživanju svih ratnih zločina i sudbina nestalih, a preduslov za sve to je smena sadašnjih vladajućih garnitura i Srbije i Kosova…

Ne mogu mir doneti ljudi koji su okrvavili ruke u ratovima, ili im je jezik krvav jer su druge huškali i slali u rat. Srpski i albanski narod ne mogu se dogovoriti oko statusa Kosova jer o tome imamo dijametralno suprotne stavove. Ali, zašto se ne možemo dogovoriti da Albanci mogu prolaziti svojim automobilima kroz Srbiju bez obzira na to kakve tablice imaju, da se deca takmiče u raznim sportovima, da se Albanci s Kosova i Metohije leče u bolnicama u Nišu ili Beogradu ne tako što nose gotovinu i plaćaju unapred već da im je dovoljan uput kosovskog fonda za zdravstvo? Šta mislite koliko bi lekovito bilo da se na prištinskoj televiziji pojave Srbi koji su štitili Albance tokom rata, a na beogradskoj Albanci koji su štitili Srbe? Hajde da o tim ljudima govorimo, a da svako uradi sve da oni koji su zločine činili završe tamo gde im je mesto. Hajde da ekonomski sarađujemo, da ljudima porastu plaće, da svako može planirati da ide s decom na more, a ne da nema ni za sladoled da im kupi. Kad sve to uradimo, kad postanemo region zadovoljnih ljudi, onda ćemo rešiti i najteže probleme.

Vjerujete li da je moguća u skoroj budućnosti istinska katarza i pomirenje?

– Apsolutno da. Pogledajte koliko je pomirenju Srba, Bošnjaka i Hrvata doprineo vladika Grigorije. Njegove inicijative za zajedničko delovanje triju religija u Bosni, njegov govor u Dubrovniku i isprika zbog bombardovanja tog istorijskog grada. Kada bi se svi ili bar oni koji vode države ponašali na takav način, tražili stvari koje nas spajaju, a ne one koje nas razdvajaju, stvari bi se promijenile. Zašto da se svađamo oko Nikole Tesle? Da li je činjenica da je bio Srbin koji se rodio i odrastao na teritoriju današnje države Hvatske? Pa može li pobogu Tesla da nas spaja umesto da nas razdvaja? Sećate li se fotografije s Olimpijade u Riju kada jedan pored drugog stoje Bojan Bogdanović Hrvat i Bogdan Bogdanović Srbin? Ja je se sećam jako dobro, kao i komentara mnogih svetskih medija.

Konkretno, kako pomiriti tako različite narative, sjećanja, emocije i načine na koje će se i ove godine u Srbiji i Hrvatskoj obilježavati godišnjica Oluje?

– Možemo li se za početak složiti da se ne slažemo oko ocene te vojne operacije? Da Hrvati Oluju doživljavaju kao oslobođenje dela hrvatske teritorije, a mi Srbi kao operaciju kojom je proteran ogroman broj naših sunarodnika? Možemo. Imam li ja pravo da glasno kažem da je tokom te vojne operacije ubijen moj rođak koji je pre rata živio u Zagrebu i kojeg je iz Srbije u Krajinu na silu poslao Milošević, koji nikada metak nije opalio i koji se predao hrvaskim snagama? I da očekujem da Vi kažete da vam je žao zbog toga ili zbog toga što je tokom Oluje u selu Očigrije u planini iznad Martin Broda spaljena kuća u kojoj su živeli moji baka i deda? Mislim da imam. A da li Vi imate pravo da navedete ko je od vaših stradao tokom rata ili da kažete da je Vukovar uništen od strane JNA i da su mnogi civili izgubili živote? Apsolutno da. I reći ću Vam i da mi je iskreno žao zbog toga. A možemo li se složiti da na ovaj svet dolazimo prvo kao ljudi, a tek potom kao Hrvati i Srbi i da kao ljudi s ovog sveta odlazimo? I da je svako ubijeno ili poginulo dete pre svega dete bez obzira na nacionalnost? Mislim da i to možemo. Da li svako ima pravo da oplakuje svoje žrtve i da je normalno da nam je žao svakog nevinog čoveka koji je stradao u tom ratu? Verujem da da. Kada kao narodi izaberemo da nas vode ljudi koji mogu izgovoriti ovo što sam napisao onda će biti šanse da napravimo korak naprijed u našim odnosima.

Iznijeli ste ove sedmice vrlo razrađen ekonomski program za spas Srbije koji ste predložili. Kome zapravo?

– Najviše bih voleo kada nikada ne bih spomenuo ni Vučića ni njegovu kamarilu. Bio sam gradonačelnik u čijem su mandatu napravljena tri mosta, 45 dečjih vrtića, osam osnovnih škola, otvorena dva porodilišta, 100.000 penzionera je primalo još jednu-dve penzije, davali smo novac svakoj ženi tokom trudnoće i nakon rođenja deteta… Plaćali smo vantelesnu oplodnju za parove koji nisu mogli imati decu prirodnim putem… I na osnovu toga sam uverljivo pobedio Vučića 2012. I danas vidim politiku kao posao u kome ljudima rešavate probleme. Zato i predlažem ekonomske mere u ovoj katastrofi koja nas je snašla, kao i mere u obrazovanju, zdravstvu. Mere za spas života. I to po meni treba raditi opozicija boreći se zajedno s Evropom da Srbija prihvati evropske vrednosti. Verujem da ćemo doći do slobodnih izbora na kojima Vučić nema nikakve šanse da pobedi. Da li ćemo se za potvrdu pobede morati boriti na ulici, ne znam. Šešeljevi radikali su kroz istorij uvek bili najveće kukavice koje se iživljavaju nad slabijima. Kad zagusti prvi su bežali. Verujem da je i ova njihova apdejtovana verzija ista.

Vidite li odgovornost ranijih vlada i vlasti u kojima ste i Vi učestvovali?

– Da li smo mi iz opozicije idealni? Daleko od toga. Da li je bilo grešaka kada smo vršili vlast? Da. Ali nismo bili u dilu s kriminalcima, ni organizovali mitinge podrške ispred sudova gde se sudi funkcionerima za pokušaje ubistva novinara ili seksualno zlostavljanje. Nismo žrtvovali živote ljudi da bi dokazali da se mogu održati izbori, ni falsifikovali broj obolelih i preminulih da pokažemo kako se uspešno borimo protiv korone. Nismo krivotvorili ekonomske podatke da pokažemo kako napredujemo i ono što je najvažnije – nismo i ni danas ne mrzimo one koji mrze nas. Srbiji je dosta podela. Vreme je da se napokon promeni.

Izvor: Večernji list

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Aktualna politička bagra želi izazvati “koronizaciju” kako bi uz što manje izlaznosti ostvarila pobjedu!

U Bosni i Hercegovini u petak je i službeno započela predizborna kampanje za sve lokalne sredine osim za Grad Mostar, u kojem će se izbori održati naknadno, odnosno 20.12. 2020. godine.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

politička bagra

Početak izborne utrke obilježava niz problema od kojih su mnogi već bezbroj puta već viđeni, a u međuvremenu su se pjavili i novi koji čak prijete da ugroze čitav izborni proces, a možda čak u najtežoj situaciju pod silom prilika prouzroče njihovo odgađanje.

Iako to nitko javno neće reći potpuno je jasno da su susjedne zemlje poput Hrvatske, Srbije i Crne Gore, za razliku od BiH, napravile pravi potez kada su svoje izbore održali ranije od predviđenog roka. Odnosno, smjestili su ih u ‘ljetnje’ vremenske prilike i tako smanjili rizik da epidemija koronavirusa dramatično pohara stanovništvo.

Doktori – političari bez jasnog stava o izborima u ‘koroni’

Za razliku od njih, BiH je, zbog političkih razloga, učinila upravo suprotno – pomakla ih u duboku jesen, a kada je riječ o Mostaru faktički čak u zimu. Sama ta činjenica dovoljno govori koliko je vladajućim političkim elitama stalo do mišljenja struke i realne brige za stanovništvo.

Tako, primjerice, ovih dana imamo apsurdne i kontradiktorne izjave i intervjue pojedinih doktora koji su predstavljeni kandidatima za gradonačelnike Mostara (iako se ta funkcija ne bira na izborima) koji između ostalog pozivaju na oprez, smanjivanje distance i kontakata, zalažu se za različite zabrane, okrivljuju građane za širenje virusa zbog nepoštivanja mjera, a da se s druge strane uopće ne očituju o opasnostima koje će donijeti izborni dan 20.12., nego bez obzira na to, već sada pozivaju svoje glasače da izađu na izbore kako bi baš njima dali glas.

Još jedan dokaz da su stranački interesi, čak kada se politikom bave doktori, ipak ispred zdravlja građana.

No, iako to nitko javno neće reći, s obzirom na svakodnevni rast broja zaraženih i sudeći po onome što se događa u okolnim zemljama nije nemoguć ni scenarij da se izbori ipak ne održe, odnosno da silom prilika u zadnji tren budu još jednom odgođeni.

Ukoliko se to ne dogodi, prijeti opasnost da malim odazivom zbog epidemioloških razloga, legitimitet izbora bude ugrožen. Oni bi bili u tom slučaju potpuno zakoniti, ali bi legitimitet izabranih vijećnika, načelnika i gradonačelnika u budućnosti sigurno bio jako poljuljan i duboko preispitivan.

(Pred)izborne manipulacije

Osim, epidemioloških razloga, niz je drugih problema koji ugrožavaju legalnost izbora a vezani su uglavnom za već naširoko opisivane pokušaje raznih izbornih manipulacija. Lažno prijavljivanje glasača za izbore, ‘trgovanje’ biračkim odborima, podmićivanje, ‘kupovina’ glasova proračunskim sredstvima, stotine dokazanih primjera zloupotrebe javnog novca u svrhu promocije političkih kandidata čak i prije formalnog početka izborne kampanje dovode već sada u sumnju regularnost izbora. Kao i svaki put dosada evidentno je da će neki iskoristiti svaku mogućnost, čak i one nezakonite kako bi dobili koji glas više.

No, unatoč svemu, izbori koji slijede jako su bitni jer rezultati u pojedinim sredinama, pogotovo većim gradovima mogli bi promijeniti i širu političku sliku, pa čak dovesti i do promjene vlasti u županijama, a možda i u Federaciji BiH. Već uoči izbora, potpuno je jasno da se na političkoj sceni BiH događa novo preslagivanje karata pa će ishodi izbora, pogotovo u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Zenici, Tuzli, a možda i u manjim sredinama poput Livna, Tomislavgrada, Jablanice debelo utjecati na formiranje novih parlamentarnih većina u raznim županijama, a možda i na višim razinama.

Ujedno, ovi izbori, iako lokalnog karaktera, utvrdit će startne pozicije glavnih političkih subjekata kada su u pitanju Opći izbori 2022. godine, te će biti svojevrsni test za trenutnu vladajuću koaliciju koja funkcionira samo u momentima kada im to treba. Zbog toga, potrebno je da se svi relevantni faktori, kako domaće institucije tako i međunarodna zajednica pobrinu da nakon održanih izbora bude što manje ‘repova’ i sumnji u regularnost predstojećih lokalnih izbora.

Kako će izgledati kampanja?

U cijeloj situaciji, za očekivati je da će se političke stranke u vođenju ove kampanje susresti sa nizom izazova s kojima se do sada nisu susretale. Zbog opasnosti povezane sa epidemijom koronavirusa, pitanje je na koji način će se voditi stranačke kampanje, jer od nekih tradicionalnih metoda, poput velikih stranačkih skupova, morat će se odstupiti.

Zbog toga, za očekivati je tešku, prljavu i bespoštednu bitku putem medija na ‘nacionalnim’ temama, a koju su već odavno na sebe preuzeli lideri nacionalnih stranaka, dok će se s druge strane veliki dio kampanje preseliti na društvene mreže jer će to biti najsigurniji način komunikacije s biračima.

Ako ništa drugo, ako se ovi izbori održe i završe, možda će nakon svega najveći dobitak izbora biti svjesnost da je u Bosni i Hercegovini potrebno uvesti i mogućnost elektronskog glasovanja koje bi barem dijelom smanjilo mogućnost izbornih manipulacija i osiguralo veći odaziv građana na izbore. Nažalost, ako se to dogodi – bit će to zasluga ‘korone’ a ne vizije vladajućih političara.

Izvor: Dnevni.ba

Nastavi čitati

Preporuka

Hrvati pred novom seobom u Njemačku

Analiza digitalnih tragova pokazuje kako se u Hrvatskoj pojam zamolba za posao koji na njemačkom jeziku glasi „Bewerbung“ pretražuje sve intenzivnije pa taj pojam nadilazi i samo pretraživanje na materinskom jeziku.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

autobus za Njemačku

To je snažna indicija da se hrvatski građani pripremaju za daljnje iseljavanje u Austriju i Njemačku, a iz podataka se također može iščitati kako se svaki peti tražitelj posla u Hrvatskoj raspituje za zaposlenje u tim dvjema zemljama. Osobito se u iduće dvije godine očekuje ubrzano iseljavanje u Austriju.

Pretraživanje posla u toj zemlji najviše raste u sjevernim hrvatskim županijama poput Međimurske, Varaždinske i Karlovačke, standardno i u Slavoniji, ali pojavljuje se i Split odnosno Splitsko-dalmatinska županija i to vjerojatno zbog izgubljenih radnih mjesta u turizmu zbog Covida 19 u proteklih godinu dana.

To su neki od preliminarnih rezultata iz najnovije inovativne studije „Praćenje migracija pristupima digitalne demografije – Što nam mogu reći Facebook i Google Trends o hrvatskim migracijama?“ koju je autor doc. dr. sc. Tado Jurić s Odsjeka za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu predstavio u četvrtak na HKS-u suradnji sa Zakladom Konrada Adenauera u Zagrebu.

Digitalna demografija grana je znanosti u nastajanju, a studija je u osnovnim rezultatima pokazala kako su digitalni alati poput Facebooka, Google Trendsa, Instagrama i Linkedina validni instrumenti praćenja migracija, kaže profesor Jurić.

– U studiji koju predstavljamo razvijamo model predviđanja migracija i stupnja integracije putem praćenja digitalnih tragova. U tu svrhu koristimo analitičke alate, prije svega Google Trends (GT) i Facebook (FB). Glavni cilj rada je ponajprije predstaviti novi model za praćenje i predviđanje migracija kao i generalnu procjenu stupnja integracije novih hrvatskih iseljenika – navodi Tado Jurić, ističući kako ovakvi alati omogućuju da prvi put možemo predvidjeti migracije, a ne samo ustanoviti da su se one dogodile.

Nakon što je Njemačka 2015. godine ukinula restrikcije, iz Hrvatske se u tu zemlju iseljava oko 50 tisuća Hrvata godišnje, dok ih je još 2010. bilo oko pet tisuća godišnje. Osobe iz Hrvatske koje pretražuju pojmove iz kategorije „posao u Njemačkoj“ najvjerojatnije su zaposlene, jer je vrijeme pretraživanja obično prije 6.30 ujutro i iza 15 sati popodne, a ne u periodu radnog dana.

Nova studija pokazala je također, a tu se podudaraju službeni podaci i oni dobiveni putem FB-a, kako je dobna struktura novih hrvatskih iseljenika od 22 do 40 godina. I ostali alati poput Linkedina otkrivaju kako se iseljavaju visokoobrazovani mladi ljudi iz STEM područja, ekonomisti i liječnici.

– Ukupan broj aktivnih korisnika Facebooka na hrvatskom jeziku samo u njemačkom gradu Muenchenu, prema procjeni FB-a, u 2019.-oj godini iznosio je između 60 i 70 tisuća, a u 2020. između 70 i 80 tisuća, što znači da je njihov broj samo u godinu dana skočio za deset tisuća – ističe profesor Jurić.

U prilog tome da se u Hrvatsku ne namjeravaju vratiti te da je njihova želja integrirati se što prije u njemačko društvo govori nekoliko podataka: jedan od najčešće pretraživanih pojmova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj je „odjava hrvatskog državljanstva“ kao i pojmovi vezani za učenje njemačkog jezika. Pojam koji se traži je i “misa na hrvatskom”.

– Osobno, najzanimljiviji mi je dio studije koji pokazuje što hrvatski iseljenici najviše, a što nikako ne pretražuju. Tako su među najtraženijim pojmovima još i Severina, Thompson, Oliver Dragojević, ali i „razvod braka“. To je indicija da dolazi do većeg broja razvoda brakova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj ali i da će taj trend rasti – ocjenjuje profesor Jurić.

Međutim, indikativno je također da pojmovi koje naši iseljenici uopće ne pretražuju jesu „investiranje u Hrvatsku“, “povratak u Hrvatsku”, imena velikana poput Stjepana Radića, Krleže, Tina Ujevića, kao ni bilo što drugo vezano za hrvatsku kulturu.

Kao zanimljivost dodajmo i to da Nijemci o Hrvatima (na njemačkom jeziku) najčešće pretražuju pitanja poput onoga jesu li Hrvati muslimanske vjeroispovijesti i uzimaju li socijalnu pomoć.

– Uzimaju najmanje od svih etničkih skupina što je još jedan pokazatelj kako će se vrlo brzo integrirati u njemačko društvo – zaključuje profesor Jurić.

Opada interes i za posao u Švedskoj

– Nova studija pokazala je kako će trend iseljavanja u Irsku znatno oslabiti, jer će novi iseljenici birati lokacije bliže domovini – ističe doc. dr. sc. Tado Jurić, navodeći kako opada interes i za posao u Švedskoj.

Zanimanje za Irsku još donekle postoji u Slavoniji čiji su stanovnici i dalje općenito najviše zainteresirani za iseljavanje. Kao jednu od zanimljivosti vezanih za tu regiju, studija je pokazala da je u Slavoniji od 2013. godine potrošnja vode u svim općinama pala između pet do 20 posto što ukazuje na depopulaciju.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Nastavi čitati

Preporuka

HRVATSKI ANALITIČAR POTOPIO ČOVIĆA: “Odlaskom na noge Vučiću, Čović je opalio šamar Plenkoviću. To neće proći bez posljedica posljedica”

“Mislim da Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći”, rekao je u razgovoru za Vijesti.ba zagrebački politički analitičar Davor Gjenero, istakavši kako je ostao zaprepašten odlaskom lidera SNSD-a Milorada Dodika i HDZ-a BiH Dragana Čovića u Beograd i njihovim sastankom s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

– Naime, privevši ga na razgovor s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem, hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je Draganu Čoviću uputio jasnu poruku: “Hrvati moraju rješavati svoje probleme u Sarajevu, koje je i njihov glavni grad, i to u dogovoru i uz kompromise s Bošnjacima”, a ne petljanjem sa lokalnom balkanskom ruskom agenturom koja izaziva nestabilnost u BiH i koja radi na njenom rastakanju – govori Gjenero.

Prema njegovim riječima, Čović je na ovaj način izravno opalio šamar premijeru Plenkoviću, ali to neće ostati bez posljedica.

– Nažalost, službena reakcija Zagreba bit će “gromoglasno ignoriranje”, dakle neće biti verbalne osude neprihvatljivih poteza Dragana Čovića, ali prvi puta kad on osobno bude trebao pomoć Vlade RH, ona će izostati – mišljenja je naš sagovornik.

Nakon Čovićeve “beogradske avanture” s Aleksandrom Vučićem, nastavlja Gjenero, jasno je da “ona opasna Dodikova izjava o tome kako će, i to bez oružanih sukoba, entitet pod njegovom okupacijom izaći iz BiH, a kako će ga pritom pratiti i Hrvati, nije bila izrečena bez Čovićeva znanja”.

– Objašnjenje o tome da su s Aleksandrom Vučićem, pazite – Vučićem koji je svoju državu doveo u blokadu pristupnog dijaloga i koji je ove godine dobio najgore izvješće Europske komisije o napretku njegove zemlje u pristupanju EU ikada, koji već nekoliko semestara nije otvorio niti jedno pristupno poglavlje, išli razgovarati o EU integraciji BiH, naprosto je groteskno – ocjenjuje Gjenero.

Ipak, kako navodi, možda se govorilo o nekoj drugoj integraciji, na primjer onoj euroazijskoj, čiji je okvir “Русский мир”, što je samo širi okvir “Srpskog sveta” ili Vučićevog Schengena, zone u kojoj bi on htio uspostaviti dominaciju Srbije.

– Malo je vjerojatno da njegovo biračko tijelo odobrava ovakvu politiku Čovića, koji se sam proglasio “liderom europeizacije” u BiH – poručuje Gjenero.

Potom se kratko osvrnuo i na negodovanje Izetbegovića što nije pozvan na sastanak u Beograd.

– Mislim da gospodin Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći, jer mu je radijus kretanja vrlo ograničen – naglašava Gjenero.

Napominje da predsjednik HDZ-a BiH ugrožava hrvatsko-bošnjačke odnose, a konsolidacija tih odnosa ključ je stabilizacije Federacije, te stvara pretpostavku za drukčiji razgovor s manjim entitetom o uvjetima očuvanja suvereniteta, jedinstva i nedodirljivosti BiH.

– Nadam se da će Zagreb naći načina da službenom Sarajevu pošalje poruku kako Čović ne uživa niti potporu za svoje poteze, niti naklonost hrvatske oficijelne vanjske politike – ističe Gjenero.

O susretu Dodik-Čović-Vučić oglasio se i član Predsjedništva BiH i lider Demokratske fronte Željko Komšić, koji je rekao da se u stvari iza tog sastanka kriju motivi koji ugrožavaju evropske perspektive BiH.

– Nemoguće je ne složiti se s gospodinom Komšićem. U Beogradu se o europskoj perspektivi ne razgovara, jer Beograd nije faktor na putu BiH prema članstvu u EU. Kao što je trenutni hrvatski predsjednik Zoran Milanović imao neke druge, a ne europske ili prema Hrvatima u BiH zaštitničke političke interese, kad je pozivao Dodika u svoje odaje, tako niti Čovića europejstvo ne vodi pod noge Vučiću. Vjerojatno se doista radi o prizemnim ekonomskim interesima, zbog kojih se ugrožava pozicija Hrvata u BiH i njihov odnos s Bošnjacima – zaključuje Gjenero u razgovoru za Vijesti.ba.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x