HDZ je klijentelistička skupina, bez ideologije i bilo kakvog sadržaja – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, mladi analitičar Matija Štahan, koji je komentirao Plenkovićeve zadnje napade na medije i famoznu sjednicu predsjedništva vladajuće stranke: – Oni su tek privid demokrćanstva i suverenizma, a moglo bi ih se nazvati i demopoganima, u toj stranci podjednako ugodno osjećaju se i udbaši i tzv. ustaše!
Govorio je o sličnostima HDZ-a i Saveza komunista: – Sličnosti ima u unutarnjem ustroju i u mentalnim atavizmima ili zaostacima brojnih istaknutih članova HDZ-a, koji se danas, 2021. godine, ponašaju kao da Berlinski zid još uvijek nije pao!
“Cjelokupni HDZ može se usporediti s poznatom fotografijom patka ili zeca,” opisjuje vladajuću partiju mladi analitičar: “Tu Wittgensteinu omiljenu sliku, upotrijebio sam kako bih HDZ opisao kao stranku koja proizvodi iluzije o tome što ona jest, dok je, zapravo, perpetum mobile za održavanje na vlasti ili korporacija za proizvodnju privida o bivanju strankom.”
HDZ KAO ‘STRANKA FANTOM’ TEATAR SJENA ILI LAŽNI PROFIL NA FACEBOOKU!
Prividi koji se proizvode, često su međusobno isključujući – nastavlja Štahan: – Imali smo zeca Davora Ivu Stiera, kao prvaka demokršćanstva unutar HDZ-a, a imamo i patka, ministra Davora Božinovića, koji se afirmirao još u komunističkom sustavu. Pučanstvo i birači, koji gledaju na taj amalgam svega i svačega, mogu u tome, kao u testu Rorschachovih mrlja, vidjeti što god žele… Mnogi će prepoznati ono negativno i to će ih odbiti od HDZ-a, ali kako rezultati izbora pokazuju, još više njih će vidjeti nešto, što će im se svijdeti. Uzet će si taj jedan dijelić, jednu dimeziju tog multidimenzionalnog, a zapravo, bezsadržajnog kolektiva, kao što je HDZ, upisati neke svoje vrijednosti u taj dijelić i pretpostaviti da je čitava stranka takva, iako nije.
“Riječ je o fantomskoj stranci, stranci fanotomu,” slikovit je bio gost Bujice: “HDZ obuhvaća hrvatsko društvo kapilarno jer se njezini članovi prožimaju kroz sve moguće institucije, bilo da su u vlasništvu države ili nisu… Riječ je o kolopletu raznih vizija, od kojih ni jedna ne natkrivljuje druge, a sve su zapravo lažne i isprazne!”
Na opasku voditelja da mu se Plenkovićev HDZ čini kao neki lažni profil na Facebooku, gost odgovara: – Možemo reći da su oni i svojevrsni teatar sjena i ima puno metafora kojima bismo mogli opisati nepostojeću narav HDZ-a onkraj toga klijentelističkoga elementa, koji je uvijek prisutan. Ako odemo u grčku mitologiju, onda imamo mitskoga Proteja, božanstvo koje je opjevao Homer i mnogi drugi, a čija je značajka bila nepostojanost. On nije imao svoju stalnu pojavnost, nego se preobražavao iz jednog oblika u drugi. Otprilike tako nešto je i HDZ!
STIEROV ODLAZAK U VATIKAN ZNAČI DA NJEGOV POKUŠAJ PREOBRAŽENJA HDZ-a U DEMOKRŠĆANSKU STRANKU – NIJE UPSIO!
“Kad je potrebo u europskom kontekstu prikazati se slijednicom svih najsuvremenijih permisivnih lijevih ili liberalnih strujanja Bruxellesa i euroatlantskih organizacija i grupacija, HDZ će biti takav, a kada je potrebno obilježiti nekakav događaj iz Domovinskog rata, HDZ će biti u prvom redu. Kada je potrebno nazočiti Svetoj misi, HDZ je opet tu,” tvrdi Matija Štahan i zaključuje: “Ni jedno, ni drugo, ni treće ne određuje HDZ-ovu bit, osim jednu značajku toga pokrečućega mehanizma za održavanje na vlasti.”
Kada bi u samo jednoj rečenici morao definirati HDZ, rekao bih da je riječ o korporaciji koja prozivodi privide o bivanju stranka – kaže Šrahan i nastavlja: – Oni nisu ništa doli konglomerat međusobno isključujućih i nerijetko proturiječnih politika ili pseudopolitika privida pojedinih svjetonazora, koja postoji kao perpetum mobile za održavanje na ili pri vlasti i pri polugama moći hrvatskoga društva, koje često nije na vlasti nego u nekim zakulisnim dimenzijama.
Štahan smatra da se HDZ samo kiti demokršćanstvom: – To nije demokršćanstvo, to je nešto potpuno suprotono. Oni su postdemokratska i postkršćanska stranka. Postoje mnogobrojne sličnosti između HDZ-a i njihovih sestrinskih stranaka u kontekstu Europske unije, gdje druge demokršćanske stranke, također zagovaraju onakve politike ili antipolitike, kakave provodi i HDZ. Oni možda jesu demokršćanska stranka po tome što su se demokršćanske stranke danas preobrazile u Europi, ali nisu demokršćanska stranka po tome što te riječi doista etimološki i znače. Svoj demokratski aspekt oni su najjasnije, najizravnije izdali, blago rečeno, netransparentnim tretmanom dviju referendumskih inicijaziva iz prethodnog mandata – Istina o istanbulskoj i Narod odlučuje, čije su potpise na sumnjiv način prebrojali i potom uništili dokazne materijale, bez nazočnosti zainteresiranih strana. Riječ je o izigravanju demokratskih načela. Demokracija može postojati dok se ne zadre u neko stečeno leglo osobnog interesa, tada prestanu funkcionirati demokratski mehanizmi i tada se aktiviraju one stare, restriktivne sile, koje su djelovale uspavanima zadnjih trideset godina, ali kada zagusti, one opet stupaju na scenu. Što se tiče kršćanske provinijencija, ona je opet dovedena u pitanje upravo istim tim referendumskim inicijativama, koje upućuju na problematičnost nekih aspekata Istanbulske konvencije, nespojivih s kršćanskom antropologijom ili nekim judeokršćanskim pogledom na stvari – kako u društvu tako i u obitelji ili među ljudima.
Komentirao je odlazak Davora Ive Stiera za veleposlanika u Vatikan: – On je bio amblematska figura pokušaja preobražavanja HDZ-a u neku vrstu demokršćanske stranke, o čemu se višekratno očitovao, vrlo dobro definirajući slabe točke HDZ-a, kao što su klijentelizam i očuvanje dogovorne ekonomije iz pretdemokratskih vremena. Njegovo premještanje u Vatikan možemo protumačiti kao signal da njegova misija preobrazbe HDZ-a u stranku demokršćanskoga tipa nije uspjela!
PROTUDEMOKRATSKA SRŽ HDZ-a, SDP-a, HNS-a, IDS-a i SDSS-a…
Što se krije ispod tzv. demokratske površine novopečenih elita, zanimalao je voditelja, a mladi analitačar je rekao: – Ispod površine se krije protudemokratska srž aktualne hrvatske političke elite i onih glavnih stranaka establishmenta – HDZ-a, SDP,a HNS-a, IDS-a i SDSS-a. Iako se one nominalno ili prividno služe demokratskim mehanizmima, zapravo samo žele očuvati svoju moć što netaknutijom i perepetuirati je što dalje u budućnost.
Štahan je posebno prokomentirao Plenkovićevo najnovije prozivanje medija, nakon prozivki za lošu reakciju na potres koji je pogodio Banovinu: – Ako se čvrsto želimo držati demokratskih načela slobodnoga društva, slobodnih građana i slobodnoga tržišta, što Hrvatska načelno ili deklarativno jest, onda bi odgovorni nositelji javnih funkcija trebali vrlo suzdržamo primijećivati kako se mediji odnose prema njima.
“U Hrvatskoj su mediji često ispostava političkih stranaka razno, raznih provinijencija i društveno-političkog establishment,” konstatira Štehan: “Riječ je o jednoj bari, umjesto da se radi o potpuno odvojenim dimenzijama kao što bi bio slučaj u nekom zdravijem društvu. Instrumentalizacija medija u političke svrhe, nije samo hrvatski slučaj, istome svjedočimo i na cjelokupnom zapadu… U Hrvatskoj je riječ o nesretnoj kombinaciji očuvanja statusa pretdomokratskih elita iz komunističkog vremena, stare nomenklature, tzv. crvne buržoazije i njihovih nasljednika.”
Bilo je zanimljivo vidjeti kako se premijer Plenković uznemirio kada su mediji doveli u pitanje učinkovitost državnih unstitucija, po pitanju sanacije potresom stradalih područja i protumačio to kao svojevrsnu demontažu države. Možemo se slobodno zapitati, s obzirom na uznemirenost premijera, jesu li ti temelji države zaista toliko labavi i klimavi da ih može ozbiljno rasklimati neki društveni potres, kao što je ovaj istinski, pravi potres, uništio loše temelje mnogih kuća i zgrada na području oko Siska i Petrinje – pita se Štahan i zaključuje: – Premijerovu zabrinutost možemo tumačiti, kao jedan trenutak lucidne samospoznaje…
BEZSADRŽAJNA HRVATSKA POLITIČKA ELITA LIŽE PETE STRANIM CENTRIMA MOĆI!
Šrahan je magistar komparativne književnosti, a voli Silvija Strahimira Kranjčevića: – Jedna se njegova pjesma svakodnevno uprizoruje u našem životu, a to je Gospodski Kastor… Ako je riječ o Gospodskom Kastoru i veselom psiću slugi, koji liže pete svojim gospodarima, onda ne možemo reći da postoji samo jedan u ulozi gospodara ili samo jedan u ulozi psića, nego je riječ o bezsadržajnoj hrvatskoj političkoj eliti, koja simbolički liže pete stranim centrima moći i duhu vremena koji nameće nove vrijednosti, ne nužno kompatibilne htijenjima hrvatskog naroda.
Nakon Tuđmanove smrti, primijetit ćemo kako je bezsadržajnost pod krinkom opredjeljenja, postala pravilo, a snažno ideološko opredjeljenje iznimka u HDZ-u – analizirao je Matija Štahan: – Jedino u mandatu Tomislava Karamarka kao predsjednika stranke, HDZ pokazao čvrsto zauzimanje nekih svjetonazorskih pozicija, dok je u svim ostalim slučajevima, bio tek plutajući označitelj ili pojam u koji se mogu upisati bezbrojni sadržaji.
Mnogi se danas pozivaju na dr. Franju Tuđmana, a Štahan je to nazvao ‘retuđmanizacijom’: – Čak je i Arsen Bauk, prije nekoliko godina izjavio kako će u svojem saborskom uredu postaviti sliku Tuđmana kao partizanskog oficira, u generlaskoj unirformi! Moja teza je da je retuđmanizacija koju proživljavamo, od, zapravo, nova detuđmanizacija! Svi dionici političkoga života, ili gotovo svi, pozivaju se na jedan izdvojeni aspket Tuđmanove ostavštine i njegove ličnosti, njegove politke, ali oni međusobno nisu kompatibilni. Tomislav Karamarko je krenuo u misiju retuđmanizacije HDZ-a i Andrej Plenković, koji je oprečan Karamarku, hvali se kako je HDZ pozicionirao upravo tamo gdje ga je Franjo Tuđman želio staviti. Riječ je o proizvoljnom uzimanju različitih aspekata, međusobno proturiječne, duge Tuđmanove biografije i njihovom proglašavanju univerzalnim znakom valjanosti i tuđmanizmai koji nas onda legitimira za upravljanje njegovom strankom. Ako bih ja morao od svih tih Tuđamanai koji su postojali; Tuđmana generala u JNA, Tuđmana disidenta, Tuđmana proljećara, Tuđmana zatvorenika, Tuđmana pjesnika, Tuđmana ratnog i povijesno-političkog teoretičara, Tuđmana ustanovitelja demokratskih institucija Hrvatske, Tuđmana utemeljitelja HDZ-a, Tuđmana pobjednika u ratu i Tuđmana suverenista, birati koji je od svih tih elemenata ključan i koji odražava srž Tuđmanovog djelovanja i po čemu bi on bio bitan i nama danas 2021. godine a koji su već zastarjeli za hrvatsku stvarnost, onda bih odabrao upravo taj suverenistički nerv.
RETUĐMANIZACIJA JE NOVA DETUĐMANIZACIJA!
Tuđmanovo upravljanje državom, od upravljanja svih njegovih nasljednika, razlikovao je upravo suverenizam i borba za vlastite, nacionalne vrijednosti,” napominje Štrahan, koji je vrlo kritičan prema Plenovićevom ‘novom suverenizmu’: – Pojam novog suverenizma jako me podsjeća na ono što je Ivo Josipović nazvao ‘novom pravednošću’. U svojoj srži, riječ je o besmislici jer to su pojmovi koji pretendiraju biti apsolutnima, pojmovi koji imaju neki svoj smisao i koji se ne bi trebali mijenjati iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec, iz konteksta u kontekst. Nešto što je bilo pravedno prije 20 godina, pravedno je i danas i bit će pravedno i za sto godina, slično je i sa suverenizmom. Reći da je nešto ‘novi suverenizam’ ili ‘nova pravednost’ može ili ne značiti ništa ili značiti da je to potpuna suprotnost suverenizmu i pravednosti.
SLOBODAN PROSPEROV NOVAK PUPOVCA NAZVAO ‘NAVODNIM LINGVISTOM’ I PORUČIO: “Hrvatski jezik ne određuju ni Milošević ni Pupovac, a čuva ga Hrvatska vojska!“
U Bujicu se iz Gradca kod Makarske, uživo javio ugledni hrvatski književnik, Slobodan Prosperov Novak. U vikendicu na moru otišao je usred zime, zato što u stanu, u središtu Zagreba, koji je stradao u potresu, još nema grijanje i obnova mu, kao i mnogima drugima – kasni. Složio se s voditeljem Bujice da se u javnost sada namjerno plasiraju rasprave poput one o Baniji ili Banovini, kako bi se skrenula pozornost s velikih problema, s kojima se vlast susrela nakon strašnog potresa kod Petrinje: – Došlo je do totalnoga medijskoga i informacijskoga kaosa i meni se čini da bi se možda na tom primjeru moglo pokazati kako se kod nas stvaraju afere, koje zagađuju hrvatski duhovni okoliš.
“Hrvoje Klasić, onaj notorni nastavnik s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, rekao je da se tu dogodilo nešto što je pohrvaćenje nečega vezanoga za Srbe. On, dakle, smatra da je netko pohrvatio jedan geografski termin u Hrvatskoj. Došlo je do veselja priučenih lingvista, čak i u slučaju Milorada Pupovca, koji je to, navodno i profesionalno. Došlo je do veselja kad im se pružila prilika da govore kako postoje dvije riječi za jednu stvar. Milošević kaže da jedva čeka vrijeme kad će Banovina i Banija biti jedini problem i kaže da je za Baniju. Onda Pupovac kaže da Banija ima dugu uporabu… Imala je, dragi moj, ali je više nema,” poručio je Prosperov Novak šefu SDSS-a pa mu onda očitao pravu lekciju: “Termin Banovina izabrana je u javnu upotrebu ’91. godine i ta se stvar u zemlji mora poštovati! Mene čudi da hrvatska vlast to ne zna poštovati i dopušta ovakve šumove u komunikaciji. U velikom akademijnom riječniku od tridesetak svezaka, već 1880. godine, u prvom svesku, koji je od a do slova b, navode obje riječi, ali kod riječi Banije piše: “Vidi pod Banovina!” Onda pod Banovina piše ono što piše kod starih pisaca, navode se primjeri… Podijeliti ljude oko jezika, mene to podsjeća na Vučićevu Srbiju i njegove obožavatelje! To je isto kao kad Vučić i njegovi, u Srbiji stalno govore Republika Kosovo i Metohija, a sav ostali svijet govori Kosovo i to postaje normalno. To su geografski dubleti koji su opasni. Ta dva čovjeka koji sudjeluju u vlasti – i Milorad Pupovac i Boris Milošević, se poigravaju s vrlo opasnim temama! Oni smatraju da jezik nije ozbiljna tema, no, jezik je, na njihovu nažalost, ozbiljna tema, ne zato što ga se manipulira. Uzmite samo u Srbiji manipulaciju s riječju Bunjevac za Hrvate, gdje se riječ bunjevački Hrvati ne smatraju za dvije riječi nego za dva pojma. Bunjevci su po tamošnjim manipulacijama, neki drugi Hrvati, koji nisu baš Hrvati jer su oni vezani s Jugoslavijom, itd… Nije jezik nešto što bi trebalo preskočiti i reći da je sve to jedan jezik. Što se tiče Banije i Banovine, to je Hrvatska i hrvatski jezik, a njega, srećom, ne određuju ni Pupovac ni Milošević!”
UGLEDNI HRVATSKI KNJIŽEVNIK NARUGAO SE NAZIVU ‘REPUBLIKA SRPSKA’: “Zemlja koja se zove po pridjevu, ne treba ni postojati, to je sprdačina!”
Danas hrvatski jezik ne čuvaju samo lingvisti, jer kad bi ga čuvali samo lingvisti, onda bi ga čuvao Milorad Pupovac – nastavio je ugledni književnik u istom tonu: – Čuvaju ga ratni zrakoplovi, graničari, Hrvatska vojska i to je notorna stvar! Osim toga, u Hrvatskoj su regije mijenjale imena kroz povijest. Zamislite da ntko Dubrovnik počne zvati Ragusa… Ti dubleti naprosto nisu dopustivi! Može netko govoriti Švajcarska ili Švicarska, ali u hrvatskoj službenoj upotrebi je Švicarska!
Zaključio je s još jednom porukom Pupovcu: – Dosjetka, koju je Milorad Pupovac danas rekao za zagrebačku Knežiju, da je netko napisao da ‘Knežija nikad neće biti Kneževina’, to me podsjeća na onaj slavni natpis iz rata ‘Osijek nikada neće biti Ocek’… To je ružno i mislim da bi vlast trebala reagirati, a ako to ne učini, onda je nesposobna!
Naš hrvatski jezik je političko pitanje upravo zbog Pupovca i njemu sličnih – smatra Slobodan Prosperov Novak.
A što ugledni književnik misli o nazivu ‘Republika Srpska’ – zanimalo je voditelja Bujice. Prosperov Novak: – Tzv. RS je nastala kao Republika Srpska Bosne i Hercegovine. Onda je netko nepoznat, obrisao Bosne i Hercegovine i ostala je ‘Republika Srpska’. U naslovu ‘Republika Srpska’ postoji jedna gotovo parodija, sprdačina sa imenom Hrvatska! To je njima dublet po zvuku, samo su se prevarili; Hrvatska je imenica, a srpska je pridjev. Hrvatska je kao Engleska, kao Francuska, nisu to pridjevi… A ovo je pridjev! Zemlja koja se zove po pridjevu, doista ne traba postojati!
BUJICA
xBox1 tjedan staro
Politika6 dana staro
xBox6 dana staro
Društvo1 tjedan staro
Magazin1 tjedan staro
Preporuka1 tjedan staro
xBox1 tjedan staro
xBox4 dana staro