Kontaktirajte nas na:
Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Nema prevelike razlike između Milanovićevog ‘Lex Perković’ i činjenice da je knjigu Hrvoja Klasića o zloglasnom komunističkom aparatčiku Miki Špiljlku financiralo Ministarstvo znanosti – izjavio je u Bujici na Z1 televiziji profesor suvremene povijesti Josip Jurčević i dodao: – Osim ministrice Divjak i ministar Oleg Butković blisko je poslovno povezan s obitelji Špiljak, a sinu komunističkog moćnika – Vanji Špiljku, omogućio je izgradnju luksuzne marine u Novom Vinodolskom. Znači, najmanje dva ministra iz Plenkovićeve Vlade izravno su uključena u udbašku hobotnicu kojoj je za cilj rehabilitirati ljude iz bivšeg komunističkog sustava.

“Upravo po nalogu Mike Špiljka, koji je 1983. godine bio predsjednik Predsjedništva SFRJ, dakle, čelna i najmoćnija osoba bivše države, u Njemačkoj je ubijen Stjepan Đureković, kako bi se prikrio kriminal Špiljkovog sina Vanje i djece drugih komunističkih moćnika, vezan uz INA-u,” podsjeća dr. Jurčević i nastavlja: “Sada se tim krvavim novcem osvaja Hrvatska!”

JOSIP MANOLIĆ I ANKA ŠPILJAK – 90-GODIŠNJACI S VOZAČKOM DOZVOLOM!

Bujica je objavila ekskluzivne video snimke s promocije Klasićeve knjige ‘Mika Špiljak – revolucionar i državnik’. U prvim su redovima bili Budimir Lončar, Josip Manolić, Anto Nobilo, Mirjana Rakić, Danijela Trbović, Tomislav Jakić, Davorko Vidović… Govornici su, uz autora, bili Tvrtko Jakovića i Boris Rašeta. Pupovac je malo zakasnio, došao je s djevojkom Slavicom Lukić… Klasić je posebno pohvalio sestru Mike Špiljka, 91-godišnju Anku, koja ima vozačku i sama vozi na more, slično kao i njezin stogodišnji drug, oznaš Josip Manolić!

“Sasvim je jasno da je moć u rukama ovakvih, koje smo vidjeli na promociji te knjige i to je ono što zaista treba zabrinjavati,” naglasio je prof. Jurčević i rekao kako se potrudio pročitati knjigu Hrvoja Klasića: “Osim što pokušava rehabilitirati samog Miku Špiljka, istog predstavja kao nekakvog državnika, a Špiljak nije bio nikakav državnik! On je tipični komunistički jugoslavenski aparatčik, koji je to bio od početka do kraja zbog svoje limitiranosti, na cijeli niz načina.”

Klasićeva knjiga pokušava omekšati, revitalizirati i banalizirati zločinački sustav koji je osuđen od svih demokratskih standarda, institucija, uključujući i Europsku uniju – napominje Jurčević i dodaje: – Svi komunistički sustavi, uključujući i onaj jugoslavenski, bili su zločinački i činili najgore vrste zločina, masovna ubojstva, masovna zatvaranja u logore, kršenja ljudskih prava svih vrsta…

ŠPILJAK JE ODGOVORAN ZA MICANJE SPOMENIKA BANU JELAČIĆU, A TAJNIK MU JE BIO VUK DRAŠKOVIĆ!

Tko je zapravo bio Mika Špilja? Jurčević je temeljito analizirao njegovu stvarnu biografiju: – Njegova karijera je iznimno zanimljiva i rekao bih tipična za jednog aparatčika, koji neprestano izvršava zapovijedi nadređenih i na taj način gradi svoju karijeru u zločinačkom sustavu. Još prije II. svjetskog rata bio je SKOJ-evac, koji je po zadatku partije ušao u HSS i pokušao demontirati Seljačku stranku u svome selu. Međutim, HSS-ovci su ga vrlo brzo prepoznali i izbacili iz HSS-a. Ubrzo je postao jedna od čelnih osoba SKOJ-a, komunističke omladine. Nakon rata je kapitalizirao tu svoju “vrijednost”, jer su ga stariji komunisti prepoznali kao vjernog aparatčika, bez ikakvih moralnih ili pravnih skrupula u izvršavanju najgorih stvari za partiju. Do ’51. godine bio je najmoćniji čovjek u Zagrebu, gdje su počinjeni najteži poslijeratni zločini. Bio  je šef partije, jedno vrijeme i predsjednik Gradske skupštine, nakon toga čak i predsjednik Izvršnog vijeća – imao je status gradonačelnika…

Mika Špiljak bio je povezan i s Brezovicom 22. lipnja 1941. godine: – Kažu da je u ime partije izvana pomagao taj nazovi sisački odred, pa da se potom uključio u njega i da je uspostavio cijeli niz veza s Marijanom Cvetkovićem i Stevom Krajačićem, na području sjeverozapadne Hrvatske. Zato je Manolić i bio na promociji knjige o njemu…

“Nakon zagrebačke razine, Špiljak je otišao na republičku razinu, gdje je bio čelni čovjek izvršne vlast, rekli bismo danas – premijer,” nastavlja analizirati karijeru notornog Špiljka profesor Jurčević: ”Zatim je bio čak premijer Jugoslavije, jedno vrijeme i predsjednik Sindikata Jugoslavije, a njegov tajnik bio je skandalozni Vuk Drašković!”

Iako je upravo Mika Špiljak bio odgovoran za micanje spomenika Josipa bana Jelačića sa središnjeg zagrebačkog trga, Klasić to ne spominje, banalizira i relativizira – tvrdi Josip Jurčević.

DR. HASANBEGOVIĆ O MIKI ŠPILJKU: BIO JE PREDMET SPRDNJE I SIROV U NASTUPIMA!

Osim Jurčevića, knjgu Hrvoja Klasića o komunističkom funkcioneru Miki Špiljku, za Bujicu je komentirao i dr. Zlatko Hasanbegović, povjesničar i čelnik Bloka za Hrvatsku: – Ova knjiga treba izvršiti rehabilitaciju Mike Špiljka, kojeg se želi predstaviti kao “revolucionara” i posebno bizarno “državnika”, iako svi znamo da je on bio jedna od najopskurnijh figura posttitoizma, rezdoblja kada se raspadao jugoslavenski samoupravni socijalizam. Mika Špiljak ne da nije imao državnička nagnuća ili bilo kakvu državničku ulogu, već je bio predmet različitih sprdnji i viceva, s obzirom na činjenicu njegova skromnog obrazovanja i stanovite sirovosti u nastupima…

I Hasanbegović smatra da se knjigom o Špiljku pokušavaju opravdati zločini Udbe, kojoj je u procesu protiv Perkovića i Mustača, presuđeno u Muenchenu: – Na djelu je pokušaj saniranja štete koja je nastupila nakon poznatoga njemačkoga procesa, u kojem su šefovi jugoslavenskih tajnih službi osuđeni na dugogodišnje, na neki način doživotne zatvorske kazne. Jedan od ključnih aktera slučaja likvidacije Stjepana Đurekovića, na posredan način, bio je i Vanja Špiljak, vrlo moćna siva eminencija onoga što danas kolokvijalno nazivamo ”dubokom državom”. Klasiću je potpuno jasno da Mika Špiljak nije bio državnik, već ga možemo samo promatrati kao jednog u nizu političara aparatčika u jugoslavenskome komunizmu.

Dr. Hasanbegović je razotkrio i glavni cilj okupljanja u Novinarskom domu, na promociji Klasićeve knjige: – Ovdje se aludira na nešto drugo, a to je uloge političko-obavještajnog i paraobavještajnog podzemlja u nastanku moderne Hrvatske države, budući da se ti krugovi koji su naslijedili veliku moć, manipulacijom žele legitimirati da su upravo oni položili temelje moderne Hrvatske države, iako je notorna činjenica da je sustav koji su predstavljali bila negacija te iste države i da je moderna Hrvatska država nastala nasuprot Jugoslaviji, kojoj su oni bili stupovi.

LIKVIDIRALI ĐUREKOVIĆA DA BI PRIKRILI KRIMINAL SVOJE DJECE… KRVAVI NOVAC SADA ULAŽU U HRVATSKU!

Prof. Jurčević je autor knjige “Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti” i kroz istraživanje je u detalje razotkrio pozadinu ubojstva hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekoviće: – Sjetimo se 2013. godine i neviđenog skandala koji se dogodio prilikom ulaska Hrvatske u Europsku uniju, što su sve napravili Milanović i Josipović, Pusićka i cijela ta struktura… Što su sve poduzeli da bi spasili Perkovića i Mustača, a zapravo zločinačku budućnost. Pred njemačkim su sudom osuđeni i Prates i Perković i Mustač i nedvojbeno je dokazano da je ubojstvo Đurekovića motivirano pokušajem Mike Špiljka i njegovog klana da prikrije kriminal svoje djece, uključujući sina Josipa Broza, sina Steve Krajačića i djece komunističkih generala koji su bili u INA-i, ali i u drugim državnim poduzećima koja su nemilice pljačkali.

“Autor knjige Hrvoje Klasić blizak je rođak Mike Špiljka,” napomenuo je prof. Jurčević i podsjetio: “Aktivno je bio uključen u obranu Perkovića i Mustača, preko ključnog čovjeka – Ante Nobila, odvjetnika koji je još u Jugoslaviji bio duboko povezan s udbaškom strukturom.”

U detalje je objasnio i odnos Plenkovićevog ministra mora, prometa i infrastructure s obitelji Špiljak: – Oleg Butković je, još dok je bio gradonačelnik Novog Vinodolskog, omogućio Vanji Špiljku da golemi novac koji je opljačkao u vrijeme Jugoslavije, a nastavio ga je pljačkati i nakon ’90. godine, bez ikakve zadrške uloži u luksuznu marinu. Vanja Špiljak je danas jedan od najbogatijih ljudi na području bivše Jugoslavije. Investira nekoliko desetaka milijuna eura u vinodolsku marinu, a nitko ga ne pita odakle mu novac! Kada su svojedobno pitali Butkovića kako to da uzima prljavi i krvavi novac, on je samo rekao da je to “jako dobra investicija” i da bi “bio sretan da su sve investicije takve”! Ministar Butković je blisko povezan sa obitelji Špiljak, koja je inače ljetovala, imala vikendicu u Novom Vinodolskom.

JURČEVIĆ: STIER JE KAPITULIRAO PRED PLENKOVIĆEM, A ĐAKIĆ PRED PUPOVCEM!

Dr. Josip Jurčević je u Bujici komentirao i zakonski prijedlog promjene državnih blagdana, a posebno 22. lipnja: – Taj tzv. praznik treba u potpunosti ukinuti, jer afirmira zločinački komunistički sustav i negira demokratsku Hrvatsku državu.

“Nedvojbeno je da 22. lipanj  ne simbolizira neku tamo prvu pušku u Brezovici, nego simbolizira odanost i vjernost jugoslavenskom komunističkom sustavu, koji je u suprotnosti sa svime što simbolizira samostalna, demokratska, moderna Hrvatska država,” složio se dr. Jurčević sa saborskim izlaganjem Zlatka Hasanbegovića, koje je Bujica emitirala u cijelosti.

ZAVNOH je bio centar zločinačke organizacije – tvrdi ugledni povjesničar i dodaje: – U ZAVNOH-u se organizirao sav zločinački poduhvat koji se dogodio krajem i nakon Drugog svjetskog rata.

Između Srba i Brezovice postoji sadržajna, ali ne simbolička ni identitetska razlika – konstatirao je dr. Jurčević.

Jurčevića su posebno razočarali Davor Ivo Stier, koji je na facebooku pokušao braniti 22. lipnja, ali i Josip Đakić, koji je odustao od amandmana kojim to više ne bi bio državni praznik i neradni dan: – Obojica su politički kapitulirali; Stier pred Plenkovićem, a Đakić pred Pupovcem!

“Ono što je rekao o 22. lipnju u javnom smislu je Stierova politička kapitulacija,” uvjeren je prof. Jurčević, uz obrazloženje: “Možda pokušava ušićariti neku poziciju moći, ali u tome neće uspjeti! Stier svojom facebook objavom o 22. lipnju šalje poruku da će nastaviti Plenkovićev posao, ako dođe na njegovu poziciju!”

PLENKOVIĆ JE SOFISTICIRANI MILANOVIĆ!

Andreja Plenkovića dr. Jurčević je u Bujici nazvao “sofisticiranim Milanovićem”: – Plenković je zaista doveden da destruira HDZ i njegove ostatke, onoga što bi HDZ trebao značiti i što je nekada značio… S druge strane, pokušava etablirati razne strane geopolitičke interese, a pogotovo želi etablirati jugoslavenske paradigmatske interese, iz kojih je on na kraju i potekao.

“Moć u Hrvatskoj i dalje drži bivša jugoslavenska komunistička struktura,” uvjeren je Jurčević, uz napomenu: “Zlorabili su ideju hrvatske pomirbe  i sve ono što je ta ideja trebala značiti ’90. i ’91. godine. Danas je potpuno jasno i razumljivo da Andrej Plenković radi svoj posao i da je zbog toga doveden…”

Profesor se narugao Plenkovićevoj priči o “detuđmanizaciji” u kontekstu protivljenja 22. lipnju: – To je poznata “pila naopako”, gdje se zbog političke i medijske moći pokušavaju potpuno izokrenuti uloge. Tuđman je bio komunist i jugoslavenski partizan i u svom životu je doživio preobrazbu i postao hrvatski domoljub i demokrat. Kada je Plenković preuzimao HDZ i vlast, onda se predstavljao hrvatskim domoljubom i demokratom, a sada kada je maska pala, vidimo da je zapravo nedemokrat i jugoslavenski komunist!

Bujica

xBox

Sedam najvećih kleveta o Tuđmanu – Kleveta br. 1: Izdaja Vukovara

U Podcastu Velebit povjesničar Josip Jurčević temeljito je razotkrio najčešće klevete o predsjedniku Franji Tuđmanu. Jurčević se ovim temama bavio u svojim znanstvenim radovima ili kao svjedok ekspert na Sudu u Haagu te prvi puta javno iznosi neke do sada manje poznate ili potpuno nepoznate detalje o spornim situacijama i događajima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Podcast Velebit objavio je serijal epizoda na temu kleveta o bivšem hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Gost emisije bio je povjesničar Josip Jurčević koji iznosi svoja zapažanja o svakoj od kleveta. Jesu li argumentiranja gospodina Jurčevića utemeljena i doprinosi li njegova diskusija razobličavanju tih mitova otkrit ćete sami. Činjenica da je Jurčević javno iznio niz zanimljivih opservacija na nedavne povjesne događaje vezane uz lik i djelo pokojnog predsjednika Franje Tuđmana nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Danas objavljuemo prvu epizodu koja govori o kleveti za izdaju Vukovara. Je li Tuđman utjecao na pad Vukovara i što o svemu kaže povjesničar Jurčević pogledajte u priloženom videu.

 

Nastavi čitati

xBox

Zašto u BiH nije moguće ono što jest u Belgiji i Švicarskoj?

Ono što u Bosni i Hercegovini više zabrinjava jest bošnjačka politika koja se kune u BiH, a sve čini da se stanje pogoršava, da ljudi odlaze i da zemlja ostaje pusta.

Luka Marković

Online:

/ Datum objave:

Uvijek kad netko progovori o tome da je BiH tempirana bomba ili bure baruta, likuju srpski političari, a uznemire se bošnjački duhovi. Srbi se raduju jer u tim izjavama vide svoju priliku za podjelu BiH, dok Bošnjaci to promatraju kao provokaciju i imaju silnu potrebu govoriti o tome kako je u Bosni i Hercegovini sve dobro i da nema nikakvih opasnosti od mogućih sukoba.

Nažalost stvarnost izgleda drugačije. Na koncu te suprotne reakcije, kao i hrvatska šutnja, govore jako puno o vrlo nestabilnom političkom stanju u BiH. Srpsko sanjarenje o pripajanju Srbiji i nije toliko problematično, jer je to samo san bolesnoga političkoga, velikosrpskoga uma koji nema ikakve podloge u realnosti. Republika Srpska nije cjeloviti prostor. Distrikt Brčko ju dijeli na dvije regije, koje zbog ekonomskoga lošega stanja doživljavaju masovni egzodus mladoga stanovništva. U bilo kojem pokušaju ujedinjenja sa Srbijom izazvali bi rat s nesagledivim posljedicama. Izgubili bi ga kao što je ovih dana Srbija izgubila u rukometu od male Crne Gore.

Srbi iz Srbije jesu politički čudan narod, ali nisu toliko glup da bi išli ponovno ginuti za prostore koji će ionako jednoga dana ostati prazni. Nešto su naučili iz nedavnih, prošlih ratova. Uostalom i tamo gdje su napravili velika zlodjela, u Srebrenici, ima ih jako malo. Trenutna brojka Srba u toj općini je nekoliko puta manja od one prije devedesetih godina. Očito se i tu pokazalo da se ne može živjeti od pljačke, ubijanja i progona nesrpskoga stanovništva.

Dakle, čitavo to srpsko političko junačenje u BiH (Republici Srpskoj) ide za tim da se zadrže stečene privilegije političara i njihovih saveznika na račun srpske sirotinje koja masovno odlazi raditi u druge zemlje ili u Federaciju BiH. Ako je ikome jasno da je čitava priča od ujedinjenja sa Srbijom obično političko prodavanje magle, onda je to jasno Dodiku i Vučiću.

Zašto to čine svome narodu? Da zadrže što duže vlast. Jer u trenutku shvaćanja istine od strane srpskoga naroda, završit će Dodik i Vučić tamo gdje im je mjesto, na smetištu povijesti.

Dobro im je poznato da im majčica Rusija, i pored sve galame iz taktičnih razloga, može pomoći samo onoliko koliko je pomogla Srbiji u rukometnoj utakmici protiv Crne Gore. A tu Crnu Goru bi daleko radije vidjela pod svojim patronatom nego Srbiju i Republiku Srpsku. Uostalom, što to imaju Srbija i Republika Srpska, osim prazne priče, što bi istinski moglo motivirati Ruse da se upuste u rizičan sukob s NATOM? Ništa. Imaju nekolicinu bolesnika koji od vremena do vremena tvrde da su Srbi najstariji narod na svijetu. Ali i sama velika Rusija ima takvih kreatura dovoljno.

Ono što u Bosni i Hercegovini više zabrinjava jest bošnjačka politika koja se kune u BiH, a sve čini da se stanje pogoršava, da ljudi odlaze i da zemlja ostaje pusta.

Nitko pametan neće zanijekati da je hrvatska politika u BiH (HDZ) učinila mnoge krive poteze, vežući se previše uz iluzionističku politiku Dodika, ali to ne opravdava bošnjačko ignoriranje realnosti, niti pokušaj da se tri konstitutivna naroda pretvori u jedan. Dok se ideolozi oko SDA zdušno bore protiv izdajnika u bošnjačkim redovima inzistirajući na bosanskom jeziku i posebnosti Bošnjaka unutar naroda u BiH, čine ti isti ideolozi sve kako bi gurnuli Hrvate u zagrljaj Dodiku.

Malo više taktičnosti i osjećaja za etničke probleme na prostoru BiH, uvažavanje posebnosti svake etničke grupe, a napose Hrvata, došlo bi do pozitivne promjene u zemlji. Što više Hrvati bi mogli postati politički partner Bošnjacima u uređenju Bosne i Hercegovine po želji sva tri naroda.

Začuđuje činjenica da bošnjački političari, kako oni oko SDA tako i oni sekularni, ne vide da ignoriranjem hrvatskih zahtjeva guraju Hrvate u savezništvo sa Srbima.

Zašto u BiH ne bi bilo moguće ono što je moguće u Belgiji. Ta država funkcionira dobro ekonomski i pored toga što se Flamanci, koji govore varijantu nizozemskoga jezika,  i Valonci, koji govore francuski,  u mnogim političkim pogledima razilaze. Na okupu ih ne drži samo glavni grad Bruxelles, koji se nalazi u flamanskoj regiji, kako to tvrde površni stručnjaci, nego izgrađena demokracija u kojoj i njemačka manjina od kojih 80 tisuća pripadnika ima svoj geografski prostor, sva etnička, kulturološka, jezična i tradicijska prava kao i ove veće dvije skupine.

Ne samo da govore na svom području njemački, nego imaju i svoju televiziju i radio, u istoj mjeri od podržavane od države kao i one na nizozemskom ili francuskom jeziku.

Zašto to nije moguće u BiH?

Zašto Bošnjaci misle da Hrvati nemaju pravo na svoju državnu televiziju i svoj radio, dok se istovremeno uvažava pravo Srba na posebnost? Zloban analitičar bi mogao zaključiti kako se iza toga krije pokušaj da se ovlada čitavom Federacijom i nadoknadi na račun Hrvata ono što je izgubljeno u sukobu sa Srbima.

Zašto Bošnjaci kontinuirano forsiraju građansku državu kad im je jasno da to Hrvati ne mogu prihvatiti, jer bi im Bošnjaci s vremenom mogli dokinuti i županije koje su kakav takav zaštitni mehanizam?

U Švicarskoj, koja je županijski  (kantonalno) uređena, ne može nitko dobiti švicarsko državljanstvo i boravak u dotičnoj županiji prije nego dobije pristanak lokalne vlasti. Time se sprječava mogućnost državnoga nametanja i ignoriranja lokalne samouprave. Ali što je još važnije, time se sprječava svaki pokušaj potiskivanja etničke grupe u njezinoj županiji.

Zašto Bošnjaci ne uvaže sva ta iskustva i ne pruže priliku Hrvatima da se osjećaju sigurnim u BiH, da neće jednoga dana biti preglasani ili potisnuti od većinskoga naroda? Zloban analitičar bi mogao zaključiti kako im je to i cilj. A kad bi to doista bi bio cilj ponekih bošnjačkih političara, bila bi to velika pogrješka. Jer Hrvati na to neće pristati. A kad ih ostane sasvim malo u BiH, shvatiti će Bošnjaci da nema niti njih.

Istina, Hrvati odlaze zbog neriješenoga hrvatskoga pitanja, loše hrvatske politike, ali odlaze i Bošnjaci. A kad im se otvori mogućnost, otići će još masovnije. Ukoliko Bošnjaci, svejedno da li se radi o onima oko SDA ili sekularnima, žele graditi prosperitetnu državu, moraju činiti sve da se riješe etnički problemi, da se stvori takvo političko stanje koje će dugoročno garantirati svima sigurnost.

Švicarci su ratovali zbog neriješenih etničkih problema. Kad su ih riješili, počeo je procvat te države. Danas nitko, ni etnički Nijemci, ni Francuzi, niti Talijani ne žele raspad Švicarske. Postala im je domovina koju vole. Zašto je to nemoguće u BiH? Vjerojatno zato što nitko ne igra poštenu igru. Jer svi imaju neke sakrivene ciljeve. Srpski su poznati, iako od toga nema ništa. Hrvatski su svedeni na političku realnost, osim kod pojedinih naivaca. Titove pristalice su na izmaku snage, jer vide da je nemoguće ostvariti one privilegije koje su imali prije. A i Komšić im je svojom izdajom zadao zadnji udarac. Ostaju Bošnjaci, oni među njima koji se smatraju jedinim pravim prijateljima Bosne i Hercegovine. A tu se krije po BiH možda ponajveća opasnost. Ukoliko budu i dalje živjeli u uvjerenju da sve ovisi o njima, te ostanu vjerni Erdoganovoj ideologiji, koja od jake i obljubljene sekularne Turske pravi nakaradnu, srednjovjekovnu vjersku državu, kakvih je bilo i kod kršćana prije nekoliko stotina godina, ujedinit će sve protiv sebe. A tada bi BiH mogla postati opasnom tempiranom bombom na Balkanu. Jer vrag nikada ne spava. On čeka uvijek svoju priliku.

Što preostaje? Prije svega suradnja s Hrvatima. Zajednički zahtjevi za pravednim uređenjem BiH u kojoj će biti garantirano etničko i građansko. A tada? Zajednički rad na osvješćivanju Srba kako trebaju odustati od praznih priča o ujedinjenju Republike Srpske sa Srbijom. Što prije dođe do toga, ostat će u BiH više hrvatske, bošnjačke i srpske mladosti koja će se moći jednoga dana brinuti za već sada ostarjelu populaciju.

Ako ne dođe do toga, mogla bi BiH, upravo zbog nedostatka mladih ljudi, postati odličan prostor na koji bi europske države mogle smjestiti nepoželjne izbjeglice. Te države imaju dovoljno novca za financiranje takvoga projekta, a ne nedostaje im niti političke podlosti.

Nastavi čitati

xBox

VOX POPULI: Otvoreno pismo Anti Domiću i Ivi Filipoviću

Prenosimo integralni tekst otovrenog pisma branitelja HVO-a Blaža Plavotića kojim se putem internet medija obrušio na Antu Domića i Ivicu Filipovića. Plavotić u pismu iznosi svoje razloge i motive da se obrati javnosti, a mi ih prenosimo u cijelosti.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Povodom 27. godišnjice od zločina nad hrvatskim civilima u Ulicama i Laništima, kao i povodom 27. obljetnice osnivanja 108. pješačke HVO brigade gdje su se ponovno Anto Domić i Ivica Filipović u društvu svojih poslušnika naslikavali u prvim redovima i polagali vijence želim se obratiti obojici ovim otvorenim pismom.

Gospodine Anto Domiću znate li Vi i Vaš stranački prijatelj Ivica Filipović šta se zapravo dešavalo tih ratnih godina u Brčkom i okolici? Ako mislite da znate preispitajte opet svoje znanje. Da znate ne bi se tako drsko i bezobrazno ponašali prema najzaslužnijim pojedincima i razvojačenim braniteljima. Naravno samo onima koji nisu sluge vaše privatne stranke HDZ-a.

Iako ste svim medijima prenijeli da je Ivica Filipović ratni general mi koji smo ginuli na prvim crtama na Boderištu i gdje god je trebalo ipak znamo da je Ivica Filipović bio do-zapovjednik pa zapovjednik brigade, ne general. Ta brigada koju je vodio je do kraja rata izgubila 178 najhrabrijih momaka. Na obilježavanju obljetnice brigade nikoga od obitelji tih poginulih, nikoga od pravih ratnih branitelja. Samo ste Vi, vaši branitelji iz Minhenske bojne, koji su sada zaposleni na najistaknutijim mjestima u Vladi Brčko distrikta i Javnim preduzećima, obilježili ove datume. A znate li zašto nije bilo pravih branitelja ni obitelji poginulih branitelja? Vjerujem da vas to i ne zanima.

Ne znam jeste li znali da smo mi Hrvati kao i Muslimani u Brčkom bili napadani od Srba. Da je Brčko i okolica od srpske strane etnički očišćen, a svi koji nisu Srbi poslani u logore, pobijeni i mučeni. Da to znate ne biste se svake godine cerili 9. januara kada na slavu i dan Republike Srpske lomite s Dodikom slavsku pogaču slaveći dan kada je donesena odluka da je ispravno istrijebiti Hrvate i Muslimane iz Brčkog i okolice. Da imate i malo obraza i časti ne biste više nikada otišli na Ulice i u Boderište i pogledali u oči ljudima čiji su očevi i sinovi tamo pobijeni.

Domiću, ako ti ne znaš tko je koga ubijao i tjerao u logore pa slaviš „pogrešnu slavu“ pitaj svoga stranačkog prijatelja Ivicu Filipovića, kažu da on zna. Ako ne znaš Domiću uzmi pa pogledaj VHS snimak smrti Josipa Filipovića iz Boderišta koji je uhvaćen živ u Laništima i vezan u lance pa transporterom vučen po putu dok nije umro. Pogledaj Domiću taj snimak pa pogledaj snimak sebe kako se ceriš  lomeći pogaču 9. januara na dan Republike Srpske.

Šutnjom o zločinima nad Hrvatima i Muslimanima čuvate fotelje. A tom istom šutnjom i radom samo za sebe i uzak krug podobnih ljudi oko sebe otjerali ste sve Hrvate, naročito prave branitelje.

Domiću tko su ti sad Hrvati oko tebe? Većina njih dok je rat trajao bili su u Njemačkoj i Austriji na sigurnom. Sad su u vrhu HDZ-a, biraju poslove, članovi su upravnih odbora, odbora za zapošljavanje, direktori su javnih preduzeća.

Braniteljima koji su bili u ratu i ostali uz svoje kuće nema ni običnog posla za 500 maraka, a „Hrvati“ oko tebe primaju po 3000 maraka pa im je i to malo pa su još i u upravnim odborima za još 1500 maraka. Njima su i kćerke i sinovi zaposleni čak prije nego završe i škole. Svoje poslušne „Hrvate“ nagradili ste pozicijama, a one koji nisu htjeli slijepo slušati vašu nesretnu politiku šikanirate.

Uzeli ste sve pod svoju kontrolu (stranačku) pa i udruge iz rata. Tražio sam od sve tri udruge da se ograde od vašeg slavljenja dana Republike Srpske, ali ni jedna nije smjela to uraditi znajući da bi bile uskraćene za financijska sredstva iz proračuna. Mnogi od njih s vama se ne slažu, ali šute. Neka oni šute, financijska sredstva svake godine za svoju šutnju dobiju. Ja neću šutjeti. Ja vas se ne bojim jer ionako ste se potrudili da posla nigdje ne mogu dobiti. Nisam se bojao nikoga ni onih ratnih godina kad je glava bila na panju pa se ne bojim ni vas ni vaših kupljenih partijskih prijatelja.

Blaž Plavotić

Nastavi čitati

Popularno