Kontaktirajte nas na:
Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Nema prevelike razlike između Milanovićevog ‘Lex Perković’ i činjenice da je knjigu Hrvoja Klasića o zloglasnom komunističkom aparatčiku Miki Špiljlku financiralo Ministarstvo znanosti – izjavio je u Bujici na Z1 televiziji profesor suvremene povijesti Josip Jurčević i dodao: – Osim ministrice Divjak i ministar Oleg Butković blisko je poslovno povezan s obitelji Špiljak, a sinu komunističkog moćnika – Vanji Špiljku, omogućio je izgradnju luksuzne marine u Novom Vinodolskom. Znači, najmanje dva ministra iz Plenkovićeve Vlade izravno su uključena u udbašku hobotnicu kojoj je za cilj rehabilitirati ljude iz bivšeg komunističkog sustava.

“Upravo po nalogu Mike Špiljka, koji je 1983. godine bio predsjednik Predsjedništva SFRJ, dakle, čelna i najmoćnija osoba bivše države, u Njemačkoj je ubijen Stjepan Đureković, kako bi se prikrio kriminal Špiljkovog sina Vanje i djece drugih komunističkih moćnika, vezan uz INA-u,” podsjeća dr. Jurčević i nastavlja: “Sada se tim krvavim novcem osvaja Hrvatska!”

JOSIP MANOLIĆ I ANKA ŠPILJAK – 90-GODIŠNJACI S VOZAČKOM DOZVOLOM!

Bujica je objavila ekskluzivne video snimke s promocije Klasićeve knjige ‘Mika Špiljak – revolucionar i državnik’. U prvim su redovima bili Budimir Lončar, Josip Manolić, Anto Nobilo, Mirjana Rakić, Danijela Trbović, Tomislav Jakić, Davorko Vidović… Govornici su, uz autora, bili Tvrtko Jakovića i Boris Rašeta. Pupovac je malo zakasnio, došao je s djevojkom Slavicom Lukić… Klasić je posebno pohvalio sestru Mike Špiljka, 91-godišnju Anku, koja ima vozačku i sama vozi na more, slično kao i njezin stogodišnji drug, oznaš Josip Manolić!

“Sasvim je jasno da je moć u rukama ovakvih, koje smo vidjeli na promociji te knjige i to je ono što zaista treba zabrinjavati,” naglasio je prof. Jurčević i rekao kako se potrudio pročitati knjigu Hrvoja Klasića: “Osim što pokušava rehabilitirati samog Miku Špiljka, istog predstavja kao nekakvog državnika, a Špiljak nije bio nikakav državnik! On je tipični komunistički jugoslavenski aparatčik, koji je to bio od početka do kraja zbog svoje limitiranosti, na cijeli niz načina.”

Klasićeva knjiga pokušava omekšati, revitalizirati i banalizirati zločinački sustav koji je osuđen od svih demokratskih standarda, institucija, uključujući i Europsku uniju – napominje Jurčević i dodaje: – Svi komunistički sustavi, uključujući i onaj jugoslavenski, bili su zločinački i činili najgore vrste zločina, masovna ubojstva, masovna zatvaranja u logore, kršenja ljudskih prava svih vrsta…

ŠPILJAK JE ODGOVORAN ZA MICANJE SPOMENIKA BANU JELAČIĆU, A TAJNIK MU JE BIO VUK DRAŠKOVIĆ!

Tko je zapravo bio Mika Špilja? Jurčević je temeljito analizirao njegovu stvarnu biografiju: – Njegova karijera je iznimno zanimljiva i rekao bih tipična za jednog aparatčika, koji neprestano izvršava zapovijedi nadređenih i na taj način gradi svoju karijeru u zločinačkom sustavu. Još prije II. svjetskog rata bio je SKOJ-evac, koji je po zadatku partije ušao u HSS i pokušao demontirati Seljačku stranku u svome selu. Međutim, HSS-ovci su ga vrlo brzo prepoznali i izbacili iz HSS-a. Ubrzo je postao jedna od čelnih osoba SKOJ-a, komunističke omladine. Nakon rata je kapitalizirao tu svoju “vrijednost”, jer su ga stariji komunisti prepoznali kao vjernog aparatčika, bez ikakvih moralnih ili pravnih skrupula u izvršavanju najgorih stvari za partiju. Do ’51. godine bio je najmoćniji čovjek u Zagrebu, gdje su počinjeni najteži poslijeratni zločini. Bio  je šef partije, jedno vrijeme i predsjednik Gradske skupštine, nakon toga čak i predsjednik Izvršnog vijeća – imao je status gradonačelnika…

Mika Špiljak bio je povezan i s Brezovicom 22. lipnja 1941. godine: – Kažu da je u ime partije izvana pomagao taj nazovi sisački odred, pa da se potom uključio u njega i da je uspostavio cijeli niz veza s Marijanom Cvetkovićem i Stevom Krajačićem, na području sjeverozapadne Hrvatske. Zato je Manolić i bio na promociji knjige o njemu…

“Nakon zagrebačke razine, Špiljak je otišao na republičku razinu, gdje je bio čelni čovjek izvršne vlast, rekli bismo danas – premijer,” nastavlja analizirati karijeru notornog Špiljka profesor Jurčević: ”Zatim je bio čak premijer Jugoslavije, jedno vrijeme i predsjednik Sindikata Jugoslavije, a njegov tajnik bio je skandalozni Vuk Drašković!”

Iako je upravo Mika Špiljak bio odgovoran za micanje spomenika Josipa bana Jelačića sa središnjeg zagrebačkog trga, Klasić to ne spominje, banalizira i relativizira – tvrdi Josip Jurčević.

DR. HASANBEGOVIĆ O MIKI ŠPILJKU: BIO JE PREDMET SPRDNJE I SIROV U NASTUPIMA!

Osim Jurčevića, knjgu Hrvoja Klasića o komunističkom funkcioneru Miki Špiljku, za Bujicu je komentirao i dr. Zlatko Hasanbegović, povjesničar i čelnik Bloka za Hrvatsku: – Ova knjiga treba izvršiti rehabilitaciju Mike Špiljka, kojeg se želi predstaviti kao “revolucionara” i posebno bizarno “državnika”, iako svi znamo da je on bio jedna od najopskurnijh figura posttitoizma, rezdoblja kada se raspadao jugoslavenski samoupravni socijalizam. Mika Špiljak ne da nije imao državnička nagnuća ili bilo kakvu državničku ulogu, već je bio predmet različitih sprdnji i viceva, s obzirom na činjenicu njegova skromnog obrazovanja i stanovite sirovosti u nastupima…

I Hasanbegović smatra da se knjigom o Špiljku pokušavaju opravdati zločini Udbe, kojoj je u procesu protiv Perkovića i Mustača, presuđeno u Muenchenu: – Na djelu je pokušaj saniranja štete koja je nastupila nakon poznatoga njemačkoga procesa, u kojem su šefovi jugoslavenskih tajnih službi osuđeni na dugogodišnje, na neki način doživotne zatvorske kazne. Jedan od ključnih aktera slučaja likvidacije Stjepana Đurekovića, na posredan način, bio je i Vanja Špiljak, vrlo moćna siva eminencija onoga što danas kolokvijalno nazivamo ”dubokom državom”. Klasiću je potpuno jasno da Mika Špiljak nije bio državnik, već ga možemo samo promatrati kao jednog u nizu političara aparatčika u jugoslavenskome komunizmu.

Dr. Hasanbegović je razotkrio i glavni cilj okupljanja u Novinarskom domu, na promociji Klasićeve knjige: – Ovdje se aludira na nešto drugo, a to je uloge političko-obavještajnog i paraobavještajnog podzemlja u nastanku moderne Hrvatske države, budući da se ti krugovi koji su naslijedili veliku moć, manipulacijom žele legitimirati da su upravo oni položili temelje moderne Hrvatske države, iako je notorna činjenica da je sustav koji su predstavljali bila negacija te iste države i da je moderna Hrvatska država nastala nasuprot Jugoslaviji, kojoj su oni bili stupovi.

LIKVIDIRALI ĐUREKOVIĆA DA BI PRIKRILI KRIMINAL SVOJE DJECE… KRVAVI NOVAC SADA ULAŽU U HRVATSKU!

Prof. Jurčević je autor knjige “Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti” i kroz istraživanje je u detalje razotkrio pozadinu ubojstva hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekoviće: – Sjetimo se 2013. godine i neviđenog skandala koji se dogodio prilikom ulaska Hrvatske u Europsku uniju, što su sve napravili Milanović i Josipović, Pusićka i cijela ta struktura… Što su sve poduzeli da bi spasili Perkovića i Mustača, a zapravo zločinačku budućnost. Pred njemačkim su sudom osuđeni i Prates i Perković i Mustač i nedvojbeno je dokazano da je ubojstvo Đurekovića motivirano pokušajem Mike Špiljka i njegovog klana da prikrije kriminal svoje djece, uključujući sina Josipa Broza, sina Steve Krajačića i djece komunističkih generala koji su bili u INA-i, ali i u drugim državnim poduzećima koja su nemilice pljačkali.

“Autor knjige Hrvoje Klasić blizak je rođak Mike Špiljka,” napomenuo je prof. Jurčević i podsjetio: “Aktivno je bio uključen u obranu Perkovića i Mustača, preko ključnog čovjeka – Ante Nobila, odvjetnika koji je još u Jugoslaviji bio duboko povezan s udbaškom strukturom.”

U detalje je objasnio i odnos Plenkovićevog ministra mora, prometa i infrastructure s obitelji Špiljak: – Oleg Butković je, još dok je bio gradonačelnik Novog Vinodolskog, omogućio Vanji Špiljku da golemi novac koji je opljačkao u vrijeme Jugoslavije, a nastavio ga je pljačkati i nakon ’90. godine, bez ikakve zadrške uloži u luksuznu marinu. Vanja Špiljak je danas jedan od najbogatijih ljudi na području bivše Jugoslavije. Investira nekoliko desetaka milijuna eura u vinodolsku marinu, a nitko ga ne pita odakle mu novac! Kada su svojedobno pitali Butkovića kako to da uzima prljavi i krvavi novac, on je samo rekao da je to “jako dobra investicija” i da bi “bio sretan da su sve investicije takve”! Ministar Butković je blisko povezan sa obitelji Špiljak, koja je inače ljetovala, imala vikendicu u Novom Vinodolskom.

JURČEVIĆ: STIER JE KAPITULIRAO PRED PLENKOVIĆEM, A ĐAKIĆ PRED PUPOVCEM!

Dr. Josip Jurčević je u Bujici komentirao i zakonski prijedlog promjene državnih blagdana, a posebno 22. lipnja: – Taj tzv. praznik treba u potpunosti ukinuti, jer afirmira zločinački komunistički sustav i negira demokratsku Hrvatsku državu.

“Nedvojbeno je da 22. lipanj  ne simbolizira neku tamo prvu pušku u Brezovici, nego simbolizira odanost i vjernost jugoslavenskom komunističkom sustavu, koji je u suprotnosti sa svime što simbolizira samostalna, demokratska, moderna Hrvatska država,” složio se dr. Jurčević sa saborskim izlaganjem Zlatka Hasanbegovića, koje je Bujica emitirala u cijelosti.

ZAVNOH je bio centar zločinačke organizacije – tvrdi ugledni povjesničar i dodaje: – U ZAVNOH-u se organizirao sav zločinački poduhvat koji se dogodio krajem i nakon Drugog svjetskog rata.

Između Srba i Brezovice postoji sadržajna, ali ne simbolička ni identitetska razlika – konstatirao je dr. Jurčević.

Jurčevića su posebno razočarali Davor Ivo Stier, koji je na facebooku pokušao braniti 22. lipnja, ali i Josip Đakić, koji je odustao od amandmana kojim to više ne bi bio državni praznik i neradni dan: – Obojica su politički kapitulirali; Stier pred Plenkovićem, a Đakić pred Pupovcem!

“Ono što je rekao o 22. lipnju u javnom smislu je Stierova politička kapitulacija,” uvjeren je prof. Jurčević, uz obrazloženje: “Možda pokušava ušićariti neku poziciju moći, ali u tome neće uspjeti! Stier svojom facebook objavom o 22. lipnju šalje poruku da će nastaviti Plenkovićev posao, ako dođe na njegovu poziciju!”

PLENKOVIĆ JE SOFISTICIRANI MILANOVIĆ!

Andreja Plenkovića dr. Jurčević je u Bujici nazvao “sofisticiranim Milanovićem”: – Plenković je zaista doveden da destruira HDZ i njegove ostatke, onoga što bi HDZ trebao značiti i što je nekada značio… S druge strane, pokušava etablirati razne strane geopolitičke interese, a pogotovo želi etablirati jugoslavenske paradigmatske interese, iz kojih je on na kraju i potekao.

“Moć u Hrvatskoj i dalje drži bivša jugoslavenska komunistička struktura,” uvjeren je Jurčević, uz napomenu: “Zlorabili su ideju hrvatske pomirbe  i sve ono što je ta ideja trebala značiti ’90. i ’91. godine. Danas je potpuno jasno i razumljivo da Andrej Plenković radi svoj posao i da je zbog toga doveden…”

Profesor se narugao Plenkovićevoj priči o “detuđmanizaciji” u kontekstu protivljenja 22. lipnju: – To je poznata “pila naopako”, gdje se zbog političke i medijske moći pokušavaju potpuno izokrenuti uloge. Tuđman je bio komunist i jugoslavenski partizan i u svom životu je doživio preobrazbu i postao hrvatski domoljub i demokrat. Kada je Plenković preuzimao HDZ i vlast, onda se predstavljao hrvatskim domoljubom i demokratom, a sada kada je maska pala, vidimo da je zapravo nedemokrat i jugoslavenski komunist!

Bujica

xBox

Željko Olujić u Bujici: Podržavam Škoru, Kolinda je prošlost!

Olujić: “Prije pet godina bio sam uz Kolindu i protiv Josipovića, teško me je razočarala, sada podržavam Miroslava Škoru!”

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Atmosfera na skupu Miroslava Škore u Lisinskom ove nedjelje, po mnogočemu je podsjećala na atmosferu devedesete, kada sam bio uz Tuđmana – izjavio je u Bujici na Z1 televiziji prvi Glavni državni odvjetnik u demokratskoj RH i čovjek koj je 80-ih pred komunističkim sudom branio dr. Franju Tuđmana – Željko Olujić. Na skupu nezavisnog kandidata za hrvatskog predsjednika dr. Miroslava Škore u Zagrebu, sjedio je zajedno s Tuđmanovim sinom Stjepanom i unukom Nerom Tuđman: – Stjepan Tuđman je bio među osnivačima i utemeljitelj je HDZ-a i to je vrlo znakovita poruka!

“Moje poznanstvo s pokojnim dr. Franjom Tuđmanom, osnivačem i stvarateljem suvremene države, datira od 1981. godine, kada sam ga branio na tadašnjem Okružnom sudu u Zagrebu. Bio je optužen i prijetila mu je robija, “ podsjetio je Olujić i nastavio: “Od tada, pa sve do objede HDZ-a na izborima 90-te godine, mjesečno sam se nalazio s dr. Tuđmanom i po nekoliko puta, davao mi je knjige koje su me na određeni način i determinirale u budućnosti. Nakon sloma komunizma postao sam prvi javni tužitelj, a kasnije i Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske.”

Bujica je emitirala dirljiv prilog s Mirogoja, gdje su jučer članovi obitelji Tuđman, povodom 20-te obljetnici smrti, položili vijanac i zapalili svijeću na grob pokojnog dr. Franje Tuđmana.

“Od odlaska dr. Tuđmana prohujalo je 20 godina i on nama strašno fali,” konstatirao je Željko Olujić.

AKTUALNE POLITIČKE ELITE POZIVAJU SE NA TUĐMANA, A S NJIM NEMAJU NIKAKVE VEZE!

U emisiji su prikazane i fotografije nezavisnog kandidata za hrvatskog predsjednika dr. Miroslava Škore, kako pali svijeću na Tuđmanovom grobu, iako ga je Plenkovićev HDZ na društvenim mrežama prozvao da to nije učinio. Olujić je i to prokomentirao: – Aktualne političke elite često se pozivaju na Tuđmana u ovakvim prigodama, a u stvarnom političkom životu vode politiku potpuno suprotnu onoj koju je zagovarao prvi hrvatski predsjednik. Sve ono loše što se sada događa u HDZ-u, ogleda se i u lažnom denuncijanstvu, napročito protiv dr. Miroslava Škore. Ljudi iz politike već su naučili kako se manipulira i za svoje jeftine političke probitke spremni su lagati.

Željko Olujić otvoreno podržava Miroslava Škoru u utrci za hrvatskog predsjednika: – Potpisujem sve od riječi do riječi što je rečeno u Lisinskom! Dr. Škoro je praktički izložio osnovne premise programa s kojim je i HDZ dobio izbore, kada je zajedno s Hrvatskim narodom stvorio Hrvatsku državu devedesetih.

Olujić osobno ne poznaje dr. Škoru i svega su se nekoliko puta čuli telefonom: – Upoznao sam ga kroz domoljubne pjesme, koje je prekrasno artikulirao i one su ušle u narod do te mjere da je to sad dio našeg identiteta, to su naše narodne pjesme. Škoro je bio i narodni zastupnik, bio je generalni konzul u Mađarskoj, govori jezike, dugo je živio u Americi i on nama treba. Treba nam, prije svega, kao osvježenje i radi njegova programa, nužnih ustavnih promjena. Pojedini saborski zastupnici danas kao nogometaši pretrčavaju iz jedne stranke u drugu, da bi dobili neku materijalnu korist i pri tome se zapravo izigrava volja naroda. Na vlasti su i HNS i SDSS, a to ne treba posebno komentirati… Zato Škoro i kaže da će vratiti Hrvatsku narodu. I to je neophodno potrebno.

OLUJIĆ: NEMAMO NIŠTA OD TOGA ŠTO JE NAŠA PREDSJEDNICA LJEPŠA OD ANGELE MERKEL!

U emisiji je pušten prilog u kojem je uspoređen nastup Kolinde Grabar-Kitarović u Lisinskom, kada je u veljači prošle godine bila na mitingu Pupovčeva SNV-a, s nastupom Miroslava Škore ove nedjelje.

“Tužno je ovo što je činila trenutačna predsjednica! Na njezinu inicijativu je Vučić došao u Hrvatsku. To je samo po sebi škandal,” rezolutan je bio Olujić i nastavio u istom tonu: “U prijateljske posjete se poziva ljude koji su prijateljski naklonjeni Hrvatskoj, a Vučić to sigurno nije. Taj pristup i takvo ponašanje može oduševiti samo neku masonsku organizaciju koje će reći: – Pogledajte kako lijepo ova pudlica postupa i čini što mi želimo! To je jedan od velikh gafova Kolinde Grabar-Kitarović.”

Ugledni odvjetnik je objasnio svoj odnos prema trenutačnoj predsjednici: – Podržao sam Kolindu u borbi protiv Jospovića, vjerujući u ono što je govorila. Međutim, ništa od toga ispunila nije! Ona je tijekom svog predsjednikovanja učinila toliko gafova da ih mi ne možemo niti nabrojiti, jer nam je prekratka emisija. Prosvjed učitelja nazvala je ‘cirkusom’, a ratne udovice ‘marginalkama’, zamislite koji je to bezobrazluk! Mi nemamo ništa od toga što imamo ljepuškastu predsjednicu, koja je naravno ljepša od Angele Merkel, ali kakve to veze ima s državništvom?! Sve što je činila u ovih pet godina je čisti promašaj i nadamo se da će 22. prosinca tome doći kraj!

Olujić se slaže sa Škorom da je glas za Kolindu glas za Andreja Plenkovića i njegovu politiku: – Pravi državnik u svakom trenutku pokazuje dostojanstvo, no ona to nema. Sve što navodno zna, naučila je u Ministarstvu vanjskih poslova, odakle potječu i Milanović i Plenković. To je jedan mentalitet koji će učiniti sve da svoje činovničke prohtjeve zadovolji na način da onima u inozemstvu pokažu da su oni njima lojalni do kraja, bez obzira što će se i kako dešavati u Hrvatskoj.

KOLINDA JE TREBALA ZAUSTAVITI AUTOBUS I PITATI LJUDE JESU LI DOBRO…

Olujić u Bujici nije štedio ni Zorana Milanovića, za kojeg kaže da je “iz iste zrinjevačke kuhinje, baš kao i Andrej Plenković”: – Njjh su dvojica vrlo slični, bahati… Sjetite se samo ‘Lex Perković’ i Milanovićevog odnosa spram ljudi koji su branili Hrvatsku, pljačke koja je učinjena u hrvatskom poljodjelstvu…

Poznati odvjetnik prokomentirao je i nezgodu kod Lobora u Zagorju, u kojoj je sudjelovao Kolindin autobus, koji je s ceste izgurao vozilo Silvije Soldo, u kojem je bilo i njezino dijete. Autobus se nije zaustavio, niti je itko pitao unesrećene jesu li dobro: – Neki ljudi postanu prilično bahati kada osjete trunku vlasti. Vlast nije samo čast, ona je i slast. Kod ljudi koji nisu kompletni ona svakako unosi i bahatost, a to je slučaj i s Milanovićem i s Plenkovićem i s Kolindom. Nemaju oni nikakve empatije prema običnom, malom čovjeku. Kada je došlo do prometne nesreće kod Lobora, bez obzira je li riječ o štićenoj osobi i koloni ili ne, oni su mogli stati i provjeriti je li sve u redu s ljudima koji su bili u automobilu koji je udaren i izguran s ceste, a među njima je bilo i dijete… Produžiti hladno dalje, baš kao da se ništa nije dogodilo, ukazuje na karakter tih osoba. Ne kažem ja da je Kolinda upravljala tim autobusom, ali je ona bila osoba u tom autobusu koja je mogla reći: “Stani čovječe, da vidim što se dešava i jesu li ljudi dobro, treba li im pozvati pomoć?!”

BUJICA

Nastavi čitati

xBox

Dva događaja u BiH: Jedan budi nadu, a drugi izaziva neizvjesnost

Slučaj s hrvatskim vijećnicima u Republici Srpskoj će pokazati vrlo brzo da li se radi o hrabroj odluci ljudi koji vole svoj kraj, koja je donesena bez konzultacije s Čovićem, ili je ipak u pitanju neka igrica Čovića i Dodika da se zamažu oči.

Luka Marković

Online:

/ Datum objave:

Već duže vremena upozoravam u svojim tekstovima kako Hrvati Posavine trebaju znati gdje su granice dodvoravanja Draganu Čoviću i njegovoj opasnoj politici koketiranja s Dodikom. Nažalost, kod dobroga dijela hrvatskih političara HDZ-a u Posavini uvriježilo se mišljenje kako Dragan Čović ne radi ništa bez dopuštenja Zagreba. Otuda se izvlače krivi zaključci kako je sve pod kontrolom. A da nije sve pod kontrolom pokazuje se iz dana u dan.

Pokušaj da se izgradi auto cesta preko hrvatskoga sela Garevca, te da se na taj način ponovno prisili Hrvate povratnike na iseljavanje, govori jako puno o prljavim namjerama srpske politike. Srećom te su namjere zaustavljene. A nisu zaustavljene protestnom intervencijom Dragana Čovića i njegovih posavskih političara, nego javnim istupima mještana Garevca i njihovih prijatelja. Kako stvar izgleda, za sada je taj plan ponovnoga protjerivanja Hrvata zaustavljen. Ali ima tu još jedna stvar koja se tiče hadezeovaca iz Posavine, koja barem djelomično ohrabruje, jer govori o tome da ponos i odgovornost prema vlastitom kraju kod njih nisu u potpunosti nestali.

Kako izvještava KERIGMA-PIA.HR, portal mojega dobroga poznanika Ante Pranjkića, Klub hrvatskih, posavskih političara u Vijeću naroda Republike Srpske (hadezeovci i pripadnici drugih stranaka) su udruženim snagama, pozivajući se na zaštitu nacionalnih interesa Hrvata, zaustavili provedbu zakona po kojem bi bila legalizirana prijašnja otimačina zemlje hrvatskih seljaka.

Bolje ikada nego nikada. Za očekivati je da će hrvatski političari u Posavini shvatiti da su izabrani štititi interese svojega naroda u Posavini, istina nikada ne čineći nešto što bi moglo naškoditi drugim Hrvatima u BiH. Dogodila se mala stvar, koja daje veliku nadu.

U mnogim dosadašnjim tekstovima sam bio jako kritičan prema podaničkom odnosu političara HDZ-a Posavine prema Čoviću. Danas bih ih želio ohrabriti i potaknuti da shvate da ih Čović treba isto onoliko koliko i oni trebaju njega. Jer nema rješenja hrvatskoga pitanja u Bosni i Hercegovini bez zajedništva svih Hrvata. Ali to zajedništvo mora uključivati i zajedničke odluke koje pokušavaju izvući onaj maksimum pozitivnoga za sve, kako one u Hercegovini, središnjoj Bosni tako i za one Hrvate u Posavini. Bez Hrvata središnje Bosne i Posavine Čoviću su ruke svezane. Toga moraju biti svjesni hrvatski političari u Posavini. I upravo ih to mora ohrabriti u zauzimanju za svoj kraj ukoliko ne žele jednoga dana biti popljuvani kao oni iz porobljenih dijelova Posavine u koje su Srbi umarširali bez ispaljenog metka.

Današnja diskusija o tome tko je naredio povlačenje jedinica HVO-a u Slavonski Brod ne koristi puno ljudima koji su izgubili rodni kraj. Isto tako neće puno koristiti Hrvatima Posavske županije diskusija o tome tko je kriv da su izgubili samostalnost, ukoliko nečijom mutnom politikom bude jednoga dana dokinuta.

Jedno trebaju znati. Zagreb voli Čovića isto onoliko koliko i njih, možda i manje. Ali u politici je tako da se ljudi sastaju uvijek s onima za koje misle da imaju apsolutnu vlast. A Čović ju je, ili oni čiji je eksponent, očito prigrabio u svoje ruke.

Nije mu to uspjelo zato što je dovoljno politički mudar ili jak, nego zato što su drugi slabi i plašljivi. Slučaj s hrvatskim vijećnicima u Republici Srpskoj će pokazati vrlo brzo da li se radi o hrabroj odluci ljudi koji vole svoj kraj, koja je donesena bez konzultacije s Čovićem, ili je ipak u pitanju neka igrica Čovića i Dodika da se zamažu oči.

Ponadati se je da se radi o ovom prvom. Jer Dodik, koji ne koristi niti jednu priliku a da ne prikazuje Hrvate kao fašiste i ubojice, a Hrvatsku kao fašistoidnu tvorevinu, ukoliko nije dogovor, neće ostati skrštenih ruku. Oko njega se steže obruč nezadovoljnih ljudi, zavedenih Srba, koji su počeli shvaćati da je sva njegova priča o zajedništvu sa majčicom Srbijom obična fikcija političkoga šarlatana, koji nema nikakve vizije. Jer da ima vizije odavno bi shvatio da se u BiH mora potražiti rješenje koje će zadovoljiti sva tri konstitutivna naroda, te da to rješenje ne može biti san o samostalnoj Republici Srpskoj.

Uostalom, kakva bi to bila država bez naroda? Srba je u BiH sve manje. Dok oni koji su drpili novac iseljavaju u pravcu Beograda, odlazi sirotinja u potrazi za boljim uvjetima života, i to čak i u omraženu Hrvatsku ili hrvatske dijelove u BiH. I pitanje je vremena kada će i srpski narod shvatiti da se od mitomanije i mitologije ne može živjeti. A pogotovo ne od utopije da će Republika Srpska jednoga dana biti dio Srbije.

Možda se i kod Srba nešto promijeni. Možda se promijeni nešto i kod onih u Srbiji. Jer na dva stolca, između Rusije i Zapada, se ne može vječito sjediti. Odluka će jednoga dana morati pasti. A morati će pasti iz dva razloga: Srbija je gladna, a Erdogan sve prisutniji na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini. Hapšenje Fatiha Keskina, direktora škole „Richmond Park School“ u bihaćkoj regiji, govori o tome da Alija nije BiH samo ostavio Erdoganu u amanet, nego da Erdogan pomalo pokušava preuzeti kontrolu u onim dijelovima u kojima su Bošnjaci većina.

Direktor spomenute škole pripada najvjerojatnije krugu obožavatelja nekadašnjega Erdoganovoga ideološkoga oca Gülena, a sada najopasnijega neprijatelja. Nije nikakva tajna da je Gülen uložio silne novce u školstvo u BiH, i to s ciljem jačanja islamske svijesti. Bilo je pitanje dana kada će Erdoganovi poslušnici u BiH početi s hapšenjima onih čije on izručenje zahtjeva. Sada se to i dogodilo. I vjerojatno neće ostati pojedinačan slučaj, jer ima puno onih u BiH koje Erdogan ne želi vidjeti na slobodi.

Na potezu su sekularni Bošnjaci i europski orijentirani muslimani. Stanje nije dobro. To bi mogla biti iskra koja će zapaliti vatru između dviju bošnjačkih opcija, one sklone Erdoganu i sekularne.

Ni Hrvati ni Srbi se ne bi trebali tome radovati. Jer od tih međusobnih sukobljavanja ne bi nitko imao koristi.

Bosni i Hercegovini treba mir, dogovor sva tri naroda. I on će morati doći. U suprotnom ostat će BiH država bez naroda ili će ponovno utonuti u ratni kaos. Upravo bi to trebalo još više potaknuti hrvatske političare, svejedno u kojoj stranci bili, da budno prate događanja, te da budu partner hercegovačkim političarima u pronalaženju povoljnog rješenja za sve Hrvate, a pogotovo one u Posavini koji su ih birali.

Ako budu samo klimali potvrdno glavom, bez ikakve vizije o  tome što bi se moglo dogoditi korisnoga za Hrvate Posavine kod novoga preuređenja u BiH, bit će upamćeni kao izdajnici koje narod nije niti zanimao.

A dogoditi se može puno toga. Distrikt ne može vječito ostati, kao niti Republika Srpska. Ta spoznaja otvara nove mogućnosti za Hrvate Posavine, za one s obje strane nekadašnjega koridora, ali i za one koji se sada nalaze po okupacijom Republike Srpske. Sapienti sat.

Autor: Dr. fra Luka Marković

Nastavi čitati

xBox

ANTO PRANJKIĆ U BUJICI: Hrvati Bosanske Posavine su za Škoru!

Kolinda je na zadnjim izborima od nas dobila preko 90 posto glasova, ali nas je brzo zaboravila – izjavio je u Bujici na Z1 televiziji književnik, novinar i magistar teologije, rodom iz sela Štrepci kod Brčkog, Anto Pranjkić. Zahvalio se Miroslavu Škori što se zauzeo za Hrvate u Garevcu i drugim selima Posavine, kroz koji je trebao proći autoput za Beograd i čije su kuće trebale biti srušene po drugi, pa čak i treći puta: – Prije 15, 20 godina Škoro je dolazio kod nas u Posavinu, a tada su dolazili rijetki… Na njemu sam osjetio posebnu empatiju za naše probleme. Vjerujem da ćemo dobiti predsjednika koji će ih znati i htjeti riješiti.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

“Činjenica je da je veliki broj hrvatskih sela u Bosanskoj Posavini ostalo u ‘Republici Srpskoj’. Sto posto hrvatskih sela,” započinje svoju priču Pranjkić i nastavlja: ”Činjenica je da su naši ljudi morali otići sa svojih ognjišta. Ta su ognjišta rušena i uništavana. Godine 1996. ‘Vlada’ u Banja Luci odlučila je napraviti autocestu i spojiti Banja Luku s Beogradom. U tom su trenutku htjeli da to ide preko hrvatskih sela, misleći kako se Hrvati nikada neće vratiti. Igrom slučaja i s Božjom pomoću, naši su ljudi polako obnavljali svoja ognjišta, iako im nitko nije dao neku posebnu pomoć. Vlastitim sredstvima i na svoje načine, nalazili su mogućnosti kako ponovo podići svoje domove i vratiti se. Onda su Srbi donijeli neke odluke na ‘Narodnoj skupštini Republike Srpske’, a bilo je i “naših” ljudi koji nisu radili za interese Hrvata, pa su izglasali izgradnju autoputa kroz hrvatska sela Garevac, Čardak i Donje Kladare. Preko lokalnog poratala Garevac.info ljudi su se jednostavno počeli hvatati za zadnju slamku spasa… Tražili su načine kako da opstanu, jer je do njih došla informacija kako će se njihove kuće, koje su mukom izgradili, ponovo srušiti!”

PRANJKIĆ: ŠKORO NAM JE DAO KRILA!

U Garevcu su se Hrvatima kuće rušile tri puta tijekom povijesti – podsjeća Anto Pranjkić i opisuje slučaj Burića štala: – Naši ljudi koji su živjeli u Bosanskoj Posavini priznavali su hrvatsku vlast i u periodu od 1941. do 1945. godine i bili u sastavu redovne Hrvatske vojske. Tako nije bilo samo u Garevcu, nego u cijelome tom kraju. I knjige su pisale da je prije pao Berlin, pa tek onda Odžak. Kod nas se kaže da je Odžak pao, a ne da je oslobođen 1945. godine. I dan, danas toko pričaju naše stare bake… Kada je rat stao, 25., 26, i 27. svibnja ’45. partizani su u Burića štalu, koja je u Garevcu, skupili 550 ljudi i sve su ih tamo u tri dana pobili. Činjenica je da ljudi iz Garevca i okolnih posavskih sela, nikada nisu smjeli pitati svoje očeve za njihove djedove. Nikada nisu smjeli pitati gdje su sahranjeni… To je jedna povijesna činjenica cijele Bosanske Posavine, a Burića štala je simbol. I tada se prvi puta pokušala ubiti ta posavska duša. No, ona nije ubijena! Ljudi su živjeli pod torturom i polako odgajali svoju djecu u našem duhu. Kada je završio Domovinski rat, u kojem je Garevac po drugi puta stradao, godine 1998. entuzijasti kreću opet polako obnavljati selo. Tamo je danas stotinjak obnovljnih kuća, moderna katolička crkva, Burića štala je napravljena kao spomen obilježje, tu je i naše groblje… Sve su to ljudi riješili svojim novcima, svojim zalaganjem i svojim doprinosom. I sada su, po treći puta to htjeli porušiti, pod izgovorom auotoputa.

Našim ljudima iz Bosanske Posavine nitko nije htio pomoći. Do Dragana Čovića nisu mogli doći, a u Zagrebu nikoga nije bilo briga. I ona je Pranjkić u Slavonskom Brodu susreo predsjedničkog kandidata Miroslava Škoru: – Mi smo već prije gospodina Škore kontaktirali saborskog zastupnika Mišića i onda smo sa gospodinom Škorom razgovarali o tome. Nikada prije nisam ga sreo licem u lice, nikada… I prvi puta, kada sam čovjeka sreo, niste svijesni kakvu sam empatiju osjetio! Kakva jednostavnost… Razgovarali smo o mogućnosti da odemo u Garevac, da razgovaramo s ljudima na licu mjesta i da vidimo što ćemo s tim. Dao nam je krila. Tu je ta njegova prevaga. Ponekad neke stvari koje se ljudima čine male, mogu biti velike. Škoro je nama dao savjet kako mi moramo riješiti taj problem. Gospodin Mišić koji je također kvalitetan, ima slične poglede kao i gospodin Škoro, u Saboru je dva, tri puta o svemu javno progovorio i uspio je razgovarati s Plenkovićem, koji je zvao Dodika i priča je stala.

I HEROJ MAJKA KATA ŠOLJIĆ JE IZ BRČKOG!

“Miroslav Škoro je kao malo tko, na naše područje dolazio i ’97. godine i nakon toga.Tada smo imali registarske oznake sa šahovnicom. Rijetki su tada dolazili. Škoro je jedan od njih,” podsjeća Pranjkić i dodaje: ”Pjevao je na našim skupovima. Ljudi su se s njim radovali… On je čovjek kojeg ljudi u Bosanskoj Posavini ne smatraju strancem. Mi smo i inače jako povezani sa Slavonijom. Nas samo rijeka Sava, neki kažu razdvaja, a ona nas, u biti – spaja.”

Hrvati Bosanske Posavine na ovim izborima neće podržati Kolindu Grabar-Kitarović: – Na području Brčkog Kolinda je prije pet godina dobila 96 posto glasova. Ljudi se danas pitaju je li moguće da u pet godina nije našla malo vremena i posjetila nas u Brčkom?! Ne samo zbog činjenice što je dobila 96 posto glasova, nego i zbog činjenice da na tom području žive ljudi koji su Republici Hrvatskoj mnogo toga dali. Mnogi ne znaju da je i heroj majka iz Domoviskog rata – Kata Šoljić s područja Brčkoga! Imamo mi tu puno i žrtava i onaj zloglasni koridor smo dva puta osvajali, pa smo ga morali vraćati…

Na pitanje voditelja je li Bosanska Posavina prodana Srbima, Anto Pranjkić je odgovorio: – Mnogi sumnjaju da su se tamo dogodile neke nečasne činjenice, na osnovu kojih je toliki broj ljudi ostao bez svojih domova. Našim ljudima u Prijedoru, Ljubiji i drugdje danas se prijeti, psuje im se ‘majka ustaška’… Zna se tko psuje. Ljudima koji se žele vratiti na svoje ognjište, onemogućavaju pristup da dobiju osobnu iskaznicu, na osnovu koje mogu otići u katastar i gruntovnicu i izvaditi dokumente da su vlasnici zemljišta. Briševo je izbrisano…

U NEGOSLAVCIMA I TRPINJI SDSS SKUPLJAO POTPISE ZA KOLINDU?!

U Bujici se govorilo i o progonu veterana HVO-a, Đure Matuzovića i ostalih koji su obranili Orašje i druge dijelove Bosankse Posavine od velikosrpske agresije: – Jedna tako mala općina uspjela se obraniti onolikoj srpskoj snazi i sada u miru toga čovjeka, zapovjednika Zbornoga područja Orašja optužuju za neke ratne zločine i nedaju mu mogućnost da se brani.

Dosta toga Pranjkić zamjera i trenutačnoj predsjednici: – Predsjednica će jednoga dana morati reći zašto se neke stvari nisu radile kako treba. I nedavno je bila u Bosni i Hercegovini, žena je došla do Bugojna i Busovače i tu se jednostavno zaustavila, kao da gore više nema Hrvata! Kao da se Hravti Žepča nisu toliko borili i izlagali i u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu?! Kao da ne postoje Hrvati u Usori, Hrvati u Prijedoru i Bihaću… Da ne govorimo o Posavini, Brčkom i Tuzli. Veliki je to broj naših ljudi koji ostaju izvan okvira koji su se slagali u Mostaru…

Bujica je u srijedu objavila i skandalozan podatak iz Vukovarsko-srijemske županije; SDSS je u Trpinji i Negoslavcima skupljao potpise za kandidatkinju Plenkovićevog HDZ-a Kolindu Grabar-Kitarović! Prema potpisnim listama, koje su prezentirane na sjednici Županijskog odbora HDZ-a održanoj prošli tjedan u Vinkovcima, Pupovčeva stranka je za Kolindu u Negoslavcima prikupila 72, a u Trpinji 83 potpisa! Riječ je o poznatim četničkim uporištima iz vremena velikosrpske agresije na Vukovar. SDSS je potpise za Kolindu prikupljao i u Markušici – potvrdio je za Bujicu pouzdani izvor iz HDZ-a, koji je bio nazočan na vinkovačkoj sjednici. Novinarka Bujice pitala je tijekom predaje potpisa Plenkovićevu kandidatkinju je li dobila potporu Milorada Pupovca, no Kolinda je odgovor izbjegla.

BUJICA

Nastavi čitati

Popularno