Slijedite nas:
Puno je toga u igri. U pitanju je biti ili ne biti. Imati utjecaj na BiH ili ne imati. Pobjedi li SDA, imat će ga barem u onim većinskim bošnjačkim dijelovima BiH. Izgubi li Izetbegović, Sarajevom će se šetati Erdoganova opozicija.
Iako na prvi pogled izgleda da sve bošnjačke stranke nastupaju s istih ideoloških pozicija u beskompromisnoj, ponekad i drskoj, kampanji protiv Schmidtove opravdane korekcije Izbornoga zakona u korist hrvatskoga naroda, stvar izgleda nešto drugačije. Prije bi se moglo reći da se bošnjačke stranke, iako se međusobno ne podnose, utrkuju u vrijeđanju Schmidta u želji da ne izgube one radikalne birače koji još uvijek vjeruju da je BiH moguće urediti kao državu većinskoga, to jest bošnjačkoga naroda. Strah od poraza na slijedećim izborima, učinio je mnoge bošnjačke političare nesigurnim i agresivnim.
…da ispunja želje Bošnjacima
U tom se kontekstu može shvatiti i njihov odnos prema aktualnom visokom predstavniku, pri čemu se pokazuje nedostatak kontinuiteta uvažavanja funkcije koju obnaša Schmidt. Čim naslute da bi mogao odustati od promjene Izbornoga zakona, hvale ga i ulaguju mu se. Kad osjete da bi mogao donijeti novi Izborni zakon u korist hrvatskih birača, omalovažavaju ga i proglašavaju neprijateljem Bosne i Hercegovine.
Zasigurno jedan od razloga određenoga negativnog odnosa prema Schmidtu leži i u uvjerenju bošnjačkih političara da su visoki predstavnici tu da im ispune svaku želju. Na to ih je potakla činjenica da su svi dosadašnji visoki predstavnici učinili sve kako bi promijenili Dayton u korist „građanske opcije“, ali ne bezuvjetno i one koju zastupaju Izetbegović i SDA.
Unitarna i islamska
Izetbegović i SDA kolikogod se u povremenoj hajci na Schmidta trude biti slični Titovim pionirima, gledaju na budućnost BiH iz druge perspektive. Istina, Izetbegović bi želio BiH koja bi bila neka vrsta mini Jugoslavije – što žele i predstavnici stranaka u kojima se nalaze uglavnom djeca propaloga komunizma – u kojoj bi pravi ljudi i domoljubi bili samo oni koji zastupaju ideju jedne države, jednoga naroda i jednoga jezika. Pa, ipak, u jednome se razlikuje od njih. Dok oni protežiraju unitarnu BiH, njemu je draža ona islamska. Utoliko se može reći da su mnogi od onih bošnjačkih političara koji se odnose vrlo nekorektno prema visokom predstavniku Schmidtu i njegovu pokušaju da promijeni Izborni zakon, miljama daleko od Izetbegovića i SDA. Njegove želje glede uređenja BiH podudaraju se s državnim uređenjem koje u Turskoj protežira njegov kum Erdogan.
Biserina „čuda“
Istina, vrlo lukavo se služi od vremena do vremena „pionirčićima“, kao što su Komšić i njegova ministrica vanjskih poslova Bisera Turković. Zanimljivo je da se ministrica Turković, naizgled, urotila protiv vraćanja Hrvatima oduzetih prava, iako joj je majka Hrvatica a otac Bošnjak. Još je zanimljivije njezino pitanje kojem će jatu ona pripadati, ako dođe do promjene Izbornoga zakona. Čudno? Kad se to pita Željko Komšić koji ne krije da mu je diktator Tito još uvijek u srcu, čovjek može nekako i razumjeti. Ali kad takvo pitanje postavlja žena koja trenutno predstavlja jednoga od najagilnijih propagatora ideologije SDA, onda postaje pomalo čudno. To da je član SDA i da se svom snagom bori protiv interesa majčina naroda u BiH, govori o tome da se već opredijelila za taktiku SDA. Ili je, možda, ipak jedna od onih osoba koje su se priključile iz interesa pobjedničkoj stranci Bošnjaka (SDA), kao što su to učinili mnogi zaljubljenici u Tita u Hrvatskoj nakon propasti komunizma. Čudna su to vremena u kojima ne možete sa sigurnošću znati što ljudi doista misle; jesu li istinski obraćenici ili lukavi, koristoljubivi igrači. Jedno je sigurno. Imućni su u BiH kao i u Hrvatskoj.
Zbog kuma
Za razliku od takvih, Izetbegović je originalan igrač od samih početaka i ne krije što želi. Istina, u zadnje vrijeme se spotiče o mnoge prepreke koje stoje na putu realiziranja zamišljenih ideja. Potvrdu za njegovu originalnost u mnoštvu bošnjačkih političkih galamdžija protiv promjene Izbornoga zakona u korist hrvatskoga naroda, ukazuje i najavljeni posjet Erdogana. Kad se zna da je Erdogan jedan od najvećih zaljubljenika u Alijinu Islamsku deklaraciju, koja se naširoko bavi pitanjem uređenja i razvoja islamskoga svijeta, može se pretpostaviti da njegov predstojeći posjet nije u službi podupiranja titoističkih (ateističkih) pristalica građanske BiH, nego one u kojoj bi bila realizirana ideja islamske države u duhu Alijinih predodžbi, pa makar to bilo na ograničenom prostoru. Uostalom Erdogan je Bakirov kum. A kumove se nikada ne ostavlja na cjedilu, pogotovo ne u problematičnim vremenima. Uostalom, kako bi to izgledalo Sarajevo u kojem, pobjedom građanske opcije, Erdogan ne bi bio rado viđen gost – čovjek kojemu je Alija povjerio BiH „na čuvanje“. Ne dolazi Erdogan zbog Komšića, Bećirovića i nekih drugih, nego zbog kuma Bakira.
Puno je toga u igri. U pitanju je biti ili ne biti. Imati utjecaj na BiH ili ne imati. Pobjedi li SDA, imat će ga barem u onim većinskim bošnjačkim dijelovima BiH. Izgubi li Izetbegović, Sarajevom će se šetati Erdoganova opozicija.
Buran rasplet
Što je u toj igri bolje za Hrvate? Odgovor na to pitanje bi se mogao pronaći u Erdoganovu putovanju u Hrvatsku i Srbiju i razgovorima s tamošnjim političarima. Istina, Izetbegović je nedavno odbio sudjelovati u razgovorima o BiH zajedno s hrvatskom političkom elitom, Erdoganom i Vučićem, što je predložio predsjednik Milanović. Mudar potez. Da je s oduševljenjem pristao, izgubio bi znatan dio birača. Ovako sve izgleda slučajno. Ima li slučajnosti kad je u pitanju današnja Bosna i Hercegovina? Ne vjerujem. Hoće li posjet Erdogana Sarajevu slučajno pomoći Izetbegoviću da dobije izbore? Vjerojatno hoće. Hoće li se Izetbegović poslije uspješnih izbora energično protiviti pravu Hrvata da biraju svoje predstavnike? Sumnjam. Zašto? Zato što pobjednik lakše diše, svjestan da može naglas reći koji su mu realni politički prioriteti. Znaju to Amerikanci jako dobro. Zašto ne reagiraju? Boje se da bi mogao dobiti još više bošnjačkih glasova, ako ga stave na crnu listu. BiH očito čeka buran rasplet nakon jesenjih izbora. U tom raspletu, duboko sam uvjeren, bit će najviše svađe među onima koji sada nastupaju, navodno, vrlo koherentno protiv promjene nepravednoga Izbornoga zakona.