Kontaktirajte nas na:

xBox

Dr. fra Luka Marković: Osvrt na intervju povjesničara Davora Marijana Večernjem listu

Povjesničar Marijan nije otkrio nikakvu toplu vodu pričom kako su Srbi bili nadmoćniji od nenaoružanih Hrvata Posavine, jer je iza Srba stajala JNA i njezino silno naoružanje. Ali da to nije dovoljno, pokazali su upravo branitelji „oraške enklave“ koji su dočekali rat na slobodnom teritoriju unatoč tomu što su bili više od tri godine u okruženju srpske JNA i razularenih četnika.

Luka Marković

Online:

/ Datum objave:

fra Luka Marković - Davor Marijan

Nisam vjerovao da ću ikada ispričati ovo što ću sada reći. Šutio sam, jer mi je jasno da je hrvatskome narodu danas potrebnije jedinstvo nego ikada. Pa ipak to se jedinstvo ne može graditi na kontinuiranim uvjeravanjem kako se Hrvati Posavine nisu snašli u ratu, ili jer se nisu bili u stanju obraniti od srpske agresije.

Povjesničar Marijan nije otkrio nikakvu toplu vodu pričom kako su Srbi bili nadmoćniji od nenaoružanih Hrvata Posavine, jer je iza Srba stajala JNA i njezino silno naoružanje. Ali da to nije dovoljno, pokazali su upravo branitelji „oraške enklave“ koji su dočekali rat na slobodnom teritoriju unatoč tomu što su bili više od tri godine u okruženju srpske JNA i razularenih četnika.

Dakle, uspjeli su se obraniti unatoč daleko nadmoćnijem i naoružanijem neprijatelju. Zašto to, gospodine Marijan, ne bi uspjelo i Hrvatima B. Šamca, Modriče, Odžaka, B. Broda i Dervente? Pogotovo kad se zna da bi taj isti srpski neprijatelj morao, umjesto da napada Orašje, budno pratiti da mu ne bude presječen uski koridor bilo gdje na posavskoj bojišnici, koja bi u tom slučaju od Brčkog do Dervente iznosila više od stotinu kilometara.

Hrvata je u Posavini bilo više nego u Zapadnoj Hercegovini bez Mostara. Sumnjam da Vam je to poznato. A i zašto bi bilo? Vas Hrvati Posavine interesiraju kao lanjski snijeg. U suprotnome prišli biste problemu pada dijelova Posavine puno suptilnije. Recimo, kao što ja u svojim tekstovima prilazim problemu srpske agresije na Hrvate Livna i Hercegovine, ali i onoga kasnijega pokušaja Bošnjaka da izbiju na more.

Kad bi pojedinci poput Vas imali samo djelić one ljubavi prema Hrvatima Posavine koju ovi njeguju prema Hrvatima Hercegovine,Vašeg kraja i Središnje Bosne, pisali biste i istraživali s puno više opreza nego to činite.

Ne želim se upuštati u polemiku s Vašim izjavama u intervju Večernjem listu od 01.studenoga ove godine. Možda drugom prilikom.

Ovaj puta samo nekoliko činjenica o kojima sam do sada šutio, a koje govore puno više od Vaših navodnih istraživačkih tvrdnji. Spreman sam ih potvrditi i na detektoru laži, i to s jednim ciljem da prestane obmane i laži profesionalnih povjesničara o Hrvatima Posavine. Evo nekoliko mojih doživljaja koji ukazuju da je potrebno puno više poštenja i znanja kako bi se odgonetnula enigma pada dijelova Posavine.

1. Kad sam saznao da su pali zapadni dijelovi Posavine, krenuo sam odmah iz Njemačke za Orašje. Na skeli sam, kasno navečer, primijetio vojnika u hrvatskoj odori. Prišao sam mu i upitao što se događa u Posavini. Na moje iznenađenje, predstavio mi se zapovjednikom „riječke brigade“, koja je, kako reče, do jučer bila u okolici Dervente. Spontano sam ga upitao što je dovelo do pada toga kraja. Odgovorio mi je da ni sam ne shvaća čitavu igru. Doslovno mi je rekao: „Bili smo na ulazu u Derventu, kad nam je došla naredba da se povlačimo u Hrvatsku. Ta ista brigada pomogla je, radi istine i to treba reći, vraćanje hrvatskih sela u općini Orašje koja je JNA u prvom naletu zauzela.

2. Kad je došlo krajem 1993. do nekih informacija o tome kako se sprema smjena oraških zapovjednika, nazvao me je tadašnji toliški gvardijan. Preko gospodina Franje Dubrovića, tadašnjega Tuđmanovog osobnog tajnika, kojega sam slučajno upoznao, organizirao susret u Tuđmanovom uredu. Željeli smo se uvjeriti da priča o smjeni zapovjednika oraške bojišnice ne odgovara istini. Bojali smo se zapovjednika iz drugih krajeva. I to upravo zbog čudnoga pada dijelova Posavine. Franjo Tuđman je stajao pored Titove biste. Kad je vidio da nema njemačkoga novinara kojega sam najavio, okrenuo se i otišao. A novinar, koji je tada predao u naše ime ekonomu Provincije ček od 70 tisuća maraka za „Bijeli put“, otišao je u dogovoru sa mnom posjetiti izbjegličku djecu u blizini Rijeke. Primio nas je Jure Radić, tadašnji predstojnik Tuđmanovoga ureda. U vrlo opuštenom razgovoru rekao nam je kako je Karadžić u Grazu pričao Bobanu da su kasnije, nakon što su ušli u hrvatske krajeve Posavine, saznali da je bojišnica bila već tri dana napuštena. Zašto? Neka na to pitanje jednoga dana dadne odgovor prava istraživačka povijest, a ne ona politički dirigirana. Poradi istine, treba reći i to da oraški zapovjednici nisu smijenjeni. Zašto? Ne znam. Hvala Bogu da nisu. Da su došli zapovjednici sa strane, duboko sam uvjeren, danas ne bi bilo u Posavini ni komadića slobodnoga teritorija.

3. Srbi su na početku rata zarobili mojega kolegu fra Jozu Puškarića u njegovoj župi Tišina (B. Šamac). Kad je nakon pola godine razmijenjen, dolazim iz Njemačke u Zagreb kako bi ga posjetio. Nakon što sam ga posjetio u gradiću pored Zagreba, gdje je bio smješten, vraćam se ponovno u Zagreb. Nažalost za mene nema mjesta u hotelu Dubrovnik. Vraćam se nazad kod fra Joze. Ujutro namjeravam krenuti prema Zagrebu i prenoćiti u jednom drugom hotelu, koji sam već rezervirao. Po dogovoru trebao sam dan kasnije otputovati nazad s kolegom koji je autom bio kod svojih u Čakovcu. Fra Jozo me obavještava da ne trebam ići autobusom. Do Zagreba će me povesti jedan njegov poznanik, liječnik, iz toga mjesta. Sjedam ujutro u auto nepoznata čovjeka i doživljavam šok. Gospodin mi nudi, ako treba i tisuću hektara zemlje u Hrvatskoj za moju rodbinu. Sjećam se njegovih riječi kako ne treba praviti paniku oko zemlje. Već pomislim da sjedim s nekim psihopatom. Odakle njemu toliki hektari zemlje? Ali onda slijedi drugo iznenađenje. Gospodin me pokušava uvjeriti kako je Dražen Budiša, s kojim sam se u to vrijeme družio, nepodobna osoba. Ne može mu se vjerovati da ga zanimaju hrvatski interesi. Čini mi se da je u sličnom kontekstu spominjao i Marka Veselicu, kojega sam sreo na preporuku jednog prijatelja, koji je kasnije bio važna osoba u HDZ-u.. Počinjem shvaćati o čemu se radi. Kad smo stigli u Zagreb, zahvaljujem se gospodinu i odlazim u hotel. Zovem fra Jozu i pitam što zna o dotičnom čovjeku. Reče mi da je član udruge koja se brine oko naseljavanja izbjeglih Hrvata s Kosova. Shvaćam da se ne radi o psihopatu. Odmah zovem kolegu da u Čakovcu dođe po mene. Kad je stigao, plaćam hotel i odlazim nazad u Njemačku.

4. Orašje i okolica prkose već više od tri godine srpskom agresoru. Narod se vratio kući. Ginu vojnici i civili od srpskih granata. Nitko neće da napusti kraj. To dodatno motivira branitelje. Više ne brane samo zavičaj nego i obitelji. I dok oni ginu, ja čitam kako tamo negdje neki Hrvati sa Srbima peku janjce. Pitam se po prvi put jesmo li mi Hrvati u BiH jedan narod. Još kad se pronijela priča da Srbi od Hrvata kupuju i naftu za tenkove u Posavini, hvata me bijes. A onda dolazi Oluja. Hrvatski branitelji u Posavini se raduju kao mala djeca. S njima sam opet. I sam se radujem zbog uspjeha hrvatske vojske. Vraćam se ponovno u Njemačku nazad. Nakon nekoliko dana zove me prijatelj iz Zagreba, dobro upućena osoba u politička zbivanja, i veli zabrinuto da u Zagrebu čeka pet pontonskih mostova za Orašje. Idem opet žurno u Posavinu. Uzduž granice između Hrvatske i „oraške enklave“ (na Savi) stražari UNPROFOR. Paze da ne bi Hrvatska doturila oružje oraškim braniteljima. Koja je to pokvarena banda? Pomislim. Hoće li se uz njihovu pomoć ponoviti Srebrenica? U Orašju čujem da su neki od hrvatskih generala i zapovjednika uspjeli kradom, pravovremeno, prebaciti dovoljno oružja, čak i poneki VBR, u Orašje. Nakon nekoliko dana moram ponovno nazad u Njemačku. Ubrzo me zovu i vele da je počeo napad svih napada. Srbi pucaju iz svih oružja. Orašje je opkoljeno od dvadesetak tisuća srpskih vojnika, s mnoštvom tenkova. Mislim, Bože pa došao je kraj. Ne spavam. Čeka vijesti o padu. A onda dolazi ona najradosnija. Srbi su u rasulu i povlače se. Orašje ostaje obranjeno. Ostaje nada za Hrvate Posavine.

5. Prolazi nekoliko mjeseci. Opustio sam se. I kako ne bih, pa rodni kraj mi je ostao slobodan. Banda četnička nije ušla unutra. Jednoga dana najavljuje mi se jedna izbjeglička obitelj iz BiH, majka s tri sina. Traže savjet i pomoć. Majka Hrvatica, Hercegovka, s tri sina. Pobjegli od oca Srbina koji je bio časnik JNA. Pomogao sam im koliko sam mogao. Razgovaram nešto kasnije s jednim od braće koji je bio tek punoljetan. Budući je znao da sam iz Orašja, ispričao mi je to kako je bio mobiliziran u srpsku vojsku. Govorio mi je o velikoj koncentraciji srpske vojske oko Orašja i o tome kako im je rečeno da je sve dogovoreno, te da trebaju samo umarširati. Ali kad su počeli udarati WBR-ovi oraških branitelja i njihov napad iz zemlje (velikih bunkera), rasula se srpska vojska. Istina, to nije nikakav dokaz da je Orašje prodano. Možda su srpski časnici lagali? Možda i ne? Tko će znati? Svejedno, Orašje je opstalo i Franjo Tuđman mu se godinu dana kasnije došao pokloniti. Imao je priliku upoznati branitelje s kojim se može usporediti samo one u Vukovaru.

Gospodine Marijan, mogao bih Vam pričati o mnoštvu utjecajnih ljudi koje sam susretao i što sam s njima razgovarao, od engleskih generala, koji su željeli učiti hrvatski, a govorili su jako dobro srpski, preko njemačkih generala avijacije koji su vodili katolički Caritas za BiH, do vrlo utjecajnih njemačkih političara i biskupa, koji su učinili jako puno za hrvatski narod. U svakom razgovoru sam branio hrvatske interese. Za mene je postojao samo jedan interes, a to je hrvatski. Jesam li danas razočaran? Jesam. Lagao bih, kad bi rekao nešto drugo. A Vi nastavite i dalje sa svojim istraživanjem. Pokušajte doći i do onih dokumenata koji nisu politički dirigirani ili uništeni.

Autor: Dr. fra Luka Marković | herceg-bosna.com

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

xBox

TIHOMIR DUJMOVIĆ U BUJICI: Vučić Darom iz Jasenovca huška na novi rat, a službeni Zagreb od toga okreće glavu

“Tri tjedna nakon pada Vukovara Balašević je hrvatske branitelje nazvao “ustašama“, četnike i JNA “oslobodiocima“, a morbidno je izvrijeđao časne sestre!“

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Tihomir Dujmović u Bujici

Čovjek kojeg danas oplakuju u Hrvatskoj, za zaštitnika Vukovara, Svetog Bonu, napisao je u beogradskoj ‘RTV Reviji’: “E, jesi ga i zaštitio, svaka mu čast!“ – citirao je u Bujici na Z1 televiziji, neke od Balaševićevih tekstova iz ’91. godine, novinar i publicist Tihomir Dujmović: – Pitam se znaju li ovi, koji su se okupili na Peristilu, što je Đorđe pisao o Ivaniševiću? Zamjerio mu je što je prestao igrati za Jugoslaviju, nazvao ga je ‘Arlekinom’, a hrvatski grb koji je Goran nosio, ismijao je do te razine da ga je usporedio s “kariranim peškirom“!

Za Balaševićem plaču zapušteni Hrvati, koji ništa ne razumiju – i Jugoslaveni, jer ne treba zaboraviti da su upravo Hrvati izmislili jugoslavenstvo i Jugoslaviju – rekao je Dujmović, uz napomenu da “u Titovo vrijeme jedan Vice Vukov nije smio pjevati, dok je Đorđe Balašević bio projekt režima“: – On je bio dar s neba za KOS, Udbu i Titovu Jugoslaviju, a da je Hrvatska, kojim slučajem, izgubila rat i da je Kadijević s JNA osvojio Zagreb, uopće ne dvojim da bi na Jelačić placu umjesto ‘Prljavaca’, gledali koncert Đorđa Balaševića.

BALAŠEVIĆ ONE KOJI SU PJEVALI ‘U BOJ, U BOJ’ NAZVAO “ZAGREBAČKIM TALOGOM“

“O mrtvma sve najbolje, ali ta histerija oko Balaševića je prešla svaku granicu,” rezolutan je Dujmović: “Bez ikakvog ustezanja, isključivo panegirici Balaševiću… Balašević kao pjesnik i kao tvorac balada, apsolutno je bio talentiran, popularan i slušan, međutim, devedeseta je razdjelnica u Hrvatskoj u svemu. Tada su sve moguće maske padale i to je crta, od koje naš život izgleda sasvim drukčije. Držanje ljudi ’90. je kapitalno važno za današnju ocjenu svih tih ljudi… Došao sam do zbirke njegovih kolumni, koje je’91. i ’92. objavljivao u beogratskoj ‘RTV Reviji’, a u kojima piše o recentnim događajima, pa tako kaže; “Zar bi trebalo da pevam ‘U boj ,u boj’ kao onaj tamo talog u Zagrebu?!” Svima koji sada u tom istom Zagrebu pale svijeće Balaševiću i traže njegove ulice od Pule, preko Splita, pa sve do Osijeka, treba reći da je taj čovjek mislio da je u Zagrebu ’91. postojao talog koji pjeva ‘U boj, u boj’…”

Da me Balašević prevario, shvatio sam kada sam ’92. vidio njegov intervju u beogradskoj ‘Politici’ gdje je priznao da je ‘Ne lomite mi bagrenje’ pjesma o srpskoj stvari na Kosovu – priznaje Dujmović: – Ispao sam idiot, jer sam kao i pola nekadašnje Jugoslavije, mislio da je to čisto ljubavna pjesma, a ne širenje mržnje protiv Albanaca.

Nastavio je citirati Balaševića: – Kada govori o Vukovaru, 06. prosinca 1991. godine, dakle, tri tjedna nakon okupacije, Đorđe Balašević, pjesnik ljubavnih pjesama i “antiratni heroj”  ili “čovjek koji je mrzio sve nacionalizme i sve ratove” kako ga je nazvao Rade Šerbedžija, kaže ovako: “Mene je lično, od svih onih scena iz Vukovara, koje su bile monstruozne, najviše uplašilo lice one časne sestre, koja je u celoj toj situaciji bila apsolutno bez emocija”… Spominje i “uhvaćene ustaše”… Oni koji su mu palili svijeće, moraju znati da su zarobljeni hrvatski branitelji u Vukovaru, za njega bili “uhvaćeni ustaše”, a JNA i četnici koji su ušli u grad – “oslobodioci”… Zamislite koja to mržnja mora biti prema Katoličkoj crkvi, kada za sirote časne u okupiranom Vukovaru, kaže da su imle “voštana lica, koja su odavala predumišljaj”… Dubina te mržnje jednaka je onoj kakvu smo vidjeli u ‘Dari iz Jasenovca’.

BALAŠEVIĆ IVANIŠEVIĆA NAZVAO “MLADIM JURIŠNIKOM”, RUGAO SE HRVATSKOM GRBU!

“To je patologija svake patologije, a prema van je ‘Vasa Ladački’, ‘Ne lomite mi barenje’, balade, ljubav,” smatra Dujmović: “Ako mislite da pjeva samo o ljubavi, najbolje bi bilo da pročitate što je pisao o Goranu Ivaniševiću…”

Balašević o Ivaniševiću: “Ponekad, kad nisam dobro koncentrisan, još mi se desi da navijam za Ivaniševića, pogotovo za Prpu (Prpića)… Htio sam da malo pametujem o njihovom odbijanju da dalje igraju za Jugoslaviju, ali bolje da nisam… Gledam izjavu Ivaniševića u Parizu, dajući izjavu poslije meča, pominje suverenost, genocid, u životu više ni reči o Živojinoviću, zato jer je Srbin… Komentator ga zato čudno gleda, ali još čudnije smo izgledali nas par budala koje smo navijali za njega! Niste gledali Ivaniševićevu izjavu, nema veze, sad ću vam reći, pogledajte kako je to bilo; Goran se pojavio u crnoj majci s napisom “Zaustavite genocid u Hrvatskoj” i s neizbežnim amblemom na grudima i rekao šta je rekao… S pozicije estetike i tzv. šminke, čini mi se da je amblem na majci mladog jurišnika bio tri broja veći nego li je trebalo… Meni se učinilo da ima karirani peškir prebačen preko ramena, ah ne, to je ipak bio istorijski grb!”

Taj pjesnik ljubavnih pjesama riječ Hrvatska pisao je u navodnim znacima i opravdavao je gaženje hrvatske zastave od strane Vlade Divca – spomenuto je u Bujici, u kojoj je puštena već pomalo zaboravljena snimka, na kojoj Đorđe Balašević šovinistički vrijeđa Slovence, od kojih je kasnije dobio državljanstvo: – Mudri i lukavi Balašević ’90. i ’91. te jedan dio ’92. godine čvrsto stoji na jugoslavenskim i srpskim pozicijama, a kada je vidio da je rat završio i kako je završio, da je Hrvatska preživjela i dobila samostalnost, malo, pomalo se okreće…

DUJMOVIĆ: “ĐORĐE BALAŠEVIĆ NE ZASLUŽUJE ULICU NIGDJE U HRVATSKOJ!”

Evo što je još u to vrijeme napisao o Vukovaru, nastavlja čitati Dujmović: “Vukovar, oslobođen je, kažu jedni. Pao je, kažu drugi. Netko tu laže…” On, dakle, ne zna što se dogodilo u Vukovaru! Ako taj Đorđe Balašević, sa svim tim izjavama, zaslužuje ulicu negdje u Hrvatskoj, onda nek’ je i dobije, no, ja mislim da je ne zaslužuje!

“Rat protiv četnika je dobiven, ali priča o jugoslavenstvu uopće nije zatvorena,” zaključio je Tihomir Dujmović: “Ona je deset puta kompleksnija i teža, a ni u kojoj sekvenci nije otvorena na pravi način… Stara Šufflayeva istina življa je danas, nego prije stotinu godina: “Nije problem u srpstvu, problem je u jugoslavenstvu.”  I to je onaj problem, koji se u Hrvatskoj vidi baš u svakoj temi, u svakom trenutku, nakon dobivenog rata. Da taj rat 1995. godine nije dobiven, onda bi razgovarali o drugim prioritetima, međutim, pobijedili smo Srbe i sada je ključni hrvatski problem zbog kojeg ne možemo naprijed – jugoslavenstvo.”

DUJMOVIĆ O ‘DARI IZ JASENOVCA’: “VUČIĆ TIM FILMOM HUŠKA NA NOVI RAT!“

U prvom dijelu emisije, Dujmović je prokomentirao ‘Daru iz Jasenovca’: – Nema nikakve sumnje da Aleksandar Vučić ovim filmom huška na novi rat, a službeni Zagreb od toga okreće glavu!

Bujica je objavila komentare Srba nakon premijere filma na prvom programu RTS-a, iz kojih se jasno vidi što je glavni cilj Vučićevog projketa, a poseban komentar ‘Dare iz Jasenovca’ dao je voditelj s Podcasta Inkubator, Ratko Martinović…

“Srbija je najavila da nastavlja sa svojom velikosrpskom politikom, a u memorandumu SANU 2, sve su detaljno opisali,” podsjetio je Dujmović: “Evidentno je da se vraćaju na stare priče o Jasenovcu… Srbi su i rat 90-tih ložili na lažnom mitu o Jasenovcu, a hrvatski komunisti su pustili da se pedeset godina tvrdi da je tamo pobijeno čak 700 tisuća ljudi… Cijela priča oko Jasenovca je postavljena tako – ako su Hrvati ubili milijun Srba u Drugom svjetskom ratu, onda Hrvat ne može imati državu, jer čim dođe u priliku imati državu, ubije milijun ljudi! U tome je mitologija Jasenovca.”

Ponovo se pripremaju za sukobe, nadam se da ipak ne oružane, ali ovo nije ništa drugo nego pripremanje srpskog naroda na novu mržnju prema Hrvatima – još je jednom ponovio Dujmović: – Kada gledate taj film i slušate sve te brojke, primjerice, Dodika, koji svaku godinu u Gradini, nerijetko u nazočnosti Milorada Pupovca, govori o 700 tisuća ubijenih u Jasenovcu, svatite da je to glavna tema oko koje grade staru mržnju prema Hrvatima… Nakon ovakvog i sličnih filmova, ako ste neupućeni i ako ste tendenciozni, a živite s druge strane Dunava, ne preostaje vam ništa drugo nego mrziti Hrvate i čekati da obračun ponovo počne.

DUJMOVIĆ: “LORDAN ZAFRANOVIĆ ISPAO JE ŠEGRT PREMA GAGI ANTONIJEVIĆU!”

Mete ‘Dare iz Jassenovca’m bile su Stepinac, časne sestre, Katolička crkva i Hrvatska država – rečeno je u emisiji, a posebno se komentiralo nekoliko scena, iz kojih je jasna poveznica između NDH i RH, pa tako Maks Luburić govori o tome da će Hrvati dobiti autoceste, nakon što se riješe Srba iz Hrvatske ili da će idealna Hrvatska biti ona 2000-te godine… Posebno se kompromitira pozdrav ‘ZDS’, a u filmu se čak ne upotrebljava na autentičan nači… Logorom dominiraju zastave Trećeg Reicha, a ne hrvatske, dok se u dijelovima govora Maksa Luburića, mogu prepoznati riječi dr. Franje Tuđmana koje je izgovarao na Kninskoj tvrđavi – sve to demantira redatelja Gagu Antonijevića, koji je u više navrata rekao da ‘Dara iz Jasenovca’ nije antihrvatski, nego je antiustaški film…

“Srbi su u tom filmu spakovali sve što su htjeli spakovati i iz filma se jasno može iščitati po kojim pravcima planiraju dalje napadati Hrvatsku, iz svih oružja,” analizirao je Tihomir Dujmović: “U prvom redu, u ovome trenutku, meta im je Stepinac. Vidi se jasno i glasno sva ta mržnja, ne samo prema Stepincu, nego i prema Katoličkoj crkvi, prema časnim sestrama… Kada govorimo o izopačenost uma, mislio sam da je Lordan Zafranović s ‘Padom Italije’ došao do vrha perverzije, ali vidim da je on šegrt prema Gagi Antonijeviću! To, što je napravio ovaj srpski redatelj prelazi apsolutno svaku razinu najbujnije mašte!”

Unatoče prividnom neredu, u ‘Dari iz Jasenovca’ postoji savršeni red i postoji zaključak – smatra Dujmović: – Zaključak je da nema nikakve razlike između NDH i današnje Hrvatske. Dapače, po njima, postoji poveznica, a ona se zova Jasenovac, o kojem Hrvati šute… Poveznica se zove istrebljenje i izbacivanje Srba, dakle NDH jednako današnja Hrvatska. To je glavni zaključak ovog filma.

Upravo je ključni koalicijski partner Andreja Plenkovića, Milorad Pupovac u Saboru iznosio iste teze, kakve smo gledali u filmu, podsjeća Dujmović: – Stjetite se kako je mahao prstom, kao – bit će RH ista ili slična država kao NDH, ako ne napravite to, to i to!

SRBI RADE PUNOM PAROM, A PLENKOVIĆU JE TO NEBITNO…

“Nevjerojatno je da nitko nije reagirao na ovakav film, kojeg je već pogledalo više od dva i po’ milijuna Srba,” govori Dujmović i pri tome ne misli samo na predstavnike HDZ-ove vlasti koja šuti, već općenito, na ljude s hrvatske društvene i kulturne scene: ”Svi šute, nitko ni o čemu ne vodi računa, onda se dogodi ovakav film… Srbi rade punom parom, a Hrvati spavaju svojim starim snom hrvatske šutnje, kakvoj smo već svjedočili od ’71. do ’90. Nitko ne poduzima ništa, zato jer je HDZ-u to svejedno i jer se Plenkoviću to ne čini relevantnim, važnim, ni na koji način…”

Na pitanje zašto su takve stvari premijeru nebitne, Dujmović je odgovorio: – Zato što se Plenkoviću cijeli taj set pitanja čini potpuno nebitnim. Njemu je to razina folklora i on je potpuno neosjetljiv na nacionalnoj relaciji.

“Kompletni krivac za najnoviju manipulaciju Jasenovcem leži na Hrvatskoj,” uvjeren je poznati novinar: “Hrvatska mora pričati svoju priču i svoju istinu. Zašto imamo HAVC?! Kako je moguće da taj HAVC ne snimi niti jedan film o Vukovaru?!”

Hrvatska je danas središnja točka velikosrpskog projekta i to zato jer su oni osjetili slabost ove vlasti – nastavio je Dujmović govoriti o tome da odgovornost leži na službenom Zagrebu: – U Beogradu su osjetili da kod nas postoji potpuna nezainteresiranost, ako ne i nešto više… Još kad su vidjeli da je moguće da nastane ovakva koalicija, koja na kugli zemaljskoj ne postoji, naravno da su shvatili da je za njih otvoren jedan veliki prostor… Paralelno sa svime time, dobili su i utvrdu velikosrpstva, a to je Porfirije, koji je sada na čelu kompletne Srpske pravoslavne crkve, a zapravo je Vučićev čovjek i sada će se tek vidjeti kako će biti mučno i teško, kada oni nastave sa svojom ofenzivom…

BUJICA

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

HRVATSKI ARHIEPISKOP ALEKSANDAR O NOVOM PATRIJARHU: “Porfirije nije 46. nego 8. patrijarh SPC-a, ne bi me iznanadilo da je Vučić namjestio njegov izbor!“

“Hrvatska je jedina država u svijetu, u kojoj su svi pravoslavci Srbi,” napominje arhiepiskop: “To nije slučaj čak ni u Srbiji! I u Srbiji ima milijun i po’ nekih drugih pravoslavaca – Rumunja, Bugara, dok su u Hrvatskoj baš svi pravoslavci – Srbi.”

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

MILORAD POPOVIĆ EKSKLUZIVNO ZA BUJICU: “VUČIĆ I PORFIRIJE RAZMIŠLJAJU ISTO!“

Nije problem što Srbi lažu, nego je problem što hrvatksa politika njihove laži prihvaća kao istinu – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, arhiepiskop Aleksandar, prvi čovjek Hrvatske pravoslavne crkve: – Plenković se požurio među prvima čestitati Porfiriju, kojega naziva “njegovom svetosti“ iako je pjevao četničke pjesme i prizivao njihov povratak na Dinaru i u Donji Lapac!

Hrvatski arhiepiskop komentirao je izbor novog patrijarha SPC-a pomoću tri kuverte, ali i mogući utjecaj Aleksandra Vučića i srbijanske ‘Vojno-bezbednosne agencije’ na postavljanje Porfirija Perića za prvog čovjeka svetosavlja: – Cijela procedura napravljena je na način da bi se mogla odabrati odgovarajuća osoba… Ne bi bilo neko iznenađenje da je Vučić namjestio izbor!

ARHIEPISKOP ALEKSANDAR: “DUŠAN JE ‘SILNI’ SAMO ZA SRBE!”

Srpska pravoslavna crkva tvrdi da je autokefalnom prvi puta postala 1219. godine, pa je voditelja emisije zanimalo kako je onda Porfirije 46. po redu patrijarh: – To je vrlo smjehotovorno! Zašto je on 46., a ne, recimo, 346. patrijarh?! Mogli su i to reći… Godine 1920. patrijarh Dimitrije Pavlović, koji je bio poglavar novostvorene crkve u Kraljevini SHS, govori o sebi kao o prvom srpskom patrijarhu. Ako je on, kao što sam kaže, prvi patrijarh, kako je Porfirije sada 46. – to nije moguće! Po toj njihovoj računici, sadašnji mora biti osmi!

“Srbi uporno traže neku povijesnu povezanost s crkvama koje su postojale prije, a koje su po njima bile srpske, međutim, takvih crkava nije bilo,” rezolutan je poglavar HPC-a, a usput se osvrno i na 1346. godinu, kada je carigradski patrijarh prokleo Dušana ‘Silnog’: – Dušan IV. Uroš je ‘Silni’ samo za Srbe! Nitko drugi njega ne naziva ‘Silnim’, a još manje bi ga tako nazvao vladar Mađarsko-hrvatskog kraljevstva. Taj Stefan IV. Uroš je bio njihov vazal. Ne mogu oni svojega vazala priznati za cara, kada su oni sami – kraljevi. Stefan IV. Uroš izgubio je čak pet ratova protiv Mađarsko-hrvatskog kraljevstva. U prva dva rata je izgubio osobno, a u sljedeća tri čak se nije usudio izaći na bojišnicu, skrivao se – i tako “proslavio”… On je dobio tomos za svoju novostvorenu crkvu od bugarskog patrijarha Simeona i postavio je za poglavara novostvorene crkve Bugara. Kada je to saznao carigradski patrijarh, izopćio ga je…”

HRVATI, BEOGRAD I STOCKHOLMSKI SINDROM…

Posebno se osvrnuo na vrlo slične čestitke koje su Porfiriju povodom izbora za patrijarha, uputili Andrej Plenković i Aleksandar Vučić: – Meni, najprije, nije jasno zašto uopće u Hrvatskoj imamo tako veliko zanimanje za to, tko će biti poglavar Srpske pravoslavne crkve?! Kada su, prije pet godina, birali patrijarha Bugarske pravoslavne crkve, u hrvatskim medijima nije bilo nikakve vijesti o tome i nije bilo nikakve potrebe da se u vijestima čitaju čestitke političara. A izbor Porfirija je udarna vijest, kao da svi u Hrvatskoj ovisimo o tome! Je li to neki stokholmski sindrom?! Izgleda da u Hrvatskoj još uvijek postoji svijest, kojom sami sebi namećemo bezrezervni pogled prema Beogradu… Ma, koga je briga što se događa u Beogradu?!

Voditelj Bujice primjetio je kako se u tzv. mainstream medijima uopće ne problematizira vijest da se iz Bosne i Hercegovine preko granice sada više ne smije voziti roba vrednija od 300 kuna, što jasno ukazuje na katastrofalan odnos političkog Zagreba prema Hrvatima iz BiH, dok se, s druge strane, sve iz Beograda prati kao prava “ekskluziva”: –  Nije mi jasan hrvatski stav prema Bosni i Hercegovini. Na tom su teritoriju u Osmanskom carstvu živjeli Hrvati. Neki od njih su bili katolici, neki pravoslavci, a neki muslimani… Kasnije su, na temelju Hrvata, jednoga naroda, ali tri vjere, stvorena tri naroda. Hrvatska država to prihvaća kao Sveto pismo jer se ta podjela temelji na odlukama AVNOJ-a; od dijela Hrvata koji su pravoslavne vjeroispovijesti, stvara se Srbe, a oni koji su bili Hrvati muslimani, postali su muslimani sa velikim ‘M’ ili sad Bošnjaci…

POGLAVAR HPC-a: “STEPINAC TREBA BITI PROGLAŠEN SVETIM!”

“Hrvatska je jedina država u svijetu, u kojoj su svi pravoslavci Srbi,” napominje arhiepiskop: “To nije slučaj čak ni u Srbiji! I u Srbiji ima milijun i po’ nekih drugih pravoslavaca – Rumunja, Bugara, dok su u Hrvatskoj baš svi pravoslavci – Srbi.”

Najmanje 90 posto njih etnički su Hrvati – nastavlja Aleksandar: – Ako pogledate popis stanovništva iz 1785. i 1802. godine, vidjet ćete da je u svih sedam hrvatskih područja, u tadašnjem austrijskom carstvu, živjelo milijun i 476 tisuća ljudi, a jedinu manjinu činili su Židovi. Srba jednostavno nije bilo, ali četvrtina stanovništva su bili pravoslavci. Svi su bili Hrvati, a četvrtina njih pravoslavci!

Poglavar Hrvatske pravoslavne crkve u Bujici se posebno osvrnuo na protivljenje SPC-a da kardinal Alojzije Stepinac postane svetim, uz napomenu, kako izbor Porfirija tu neće baš ništa promijeniti: – U cijeloj svjetskoj povijesti nisam čuo za događaj da je neka crkva namjeravala nekoga proglasiti svecem i da je pritom tražila mišljenje neke druge crkve! Toga nigdje nema! U slučaju da je Katoličkoj crkvi zaista potrebno mišljenje neke druge crkve, može se slobodno obratiti nama, jer mi smo hrvatska crkva i jasno ćemo reći da je Katolička crkva u pravu i da taj čovjek mora biti proglašen svetim! Ja bih to potvrdio, ali mene nitko ne pita.

ANDREJ PLENKOVIĆ IGNORIRA HRVATSKU PRAVOSLAVNU CRKVU, A PODUPIRE SRPSKU?!

“Andreju Plenkoviću uputio sam nekoliko pisama, baš kao i predsjednicima prijašnjih Vlada, ali oni ignoriraju Hrvatsku pravoslavnu crkvu i uopće ne shvaćaju nacionalni interes,” upozorio je arhiepiskop Aleksandar: “Nakon što smo skoro tri godine čekali da Ministarstvo uprave odluči o našem zahtjevu za registraciju, a moralo se oglasiti u roku od trideset dana, dobili smo negativan odgovor!”

Nakon toga sam Plenkoviću uputio prijedlog za potpisivanje izravnog Ugovora, istog kakav je Račan potpisao sa Srpskom pravoslavnom crkvom, međutim, nikakav odgovor dobili nismo, iako imamo više od 16 tisuća vjernika –  otkriva poglavar HPC-a i kao potpuno drukčiji, pozitivan primjer, navodi Crnu Goru: – Država Crna Gora podupire svoju autokefalnu crnogorsku crkvu i brine se o svojim državnim interesima, a Hrvatska potpisuje ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom i ja stvarno ne znam gdje je tu hrvatski interes?!

EKSKLUZIVNO IZ PODGORICE – MILORAD POPOVIĆ KOMENTIRAO IZBOR NOVOG SRPSKOG PATRIJARHA: “Vučić i Porfirije razmišljaju isto!”

Izbor Porfirija Perića za patrijarha SPC-a, uživo iz Podgorice, za Bujicu je ekskluzivno prokomentirao Milorad Popović, predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika: – Porfirije je već duže vrijeme bio štićenik Ireneja Bulovića, sive eminencije SPC-a. Jedno je vrijeme Porfirije bio šef radio difuzije za davanje elektronskih koncesija u Srbiji… Imenovan je i u vojsku kao episkop Vojske Srbije. Poslije toga je poslan u Zagreb na mjesto mitropolita, koji je dosta važan za SPC, s obzirom na sve specifičnosti srpskoga pitanja… U ideološkom smislu, među srpskim kaluđerima i popovima nema razlike kada je u pitanju četništvo kao vojno krilo velikosrpske ideologije i kad je u pitanju podjela Bosne i Hercegovine ili ponovno pripojenje Crne Gore. Tu svi oni imaju unisono mišljenje.

“Sad već bivši mitropolit Porfirije i episkop Jovan Čulibrk, bili su vrlo angažirani u tzv. litijama ili molitvenoj revoluciji u rušenju prozapadne crnogorske vlasti,” upozorava Popović na angažman visokog srpskog svećenstva iz Hrvatske u rušenju Vlade u Podgorici: “Nakon gubitka rata na Kosovu ’99. godine, Srbi su promijenili narativ i umjesto pojma ‘Velika Srbija’, uveli su pojam ‘srpski svet’… U tom ‘srpskom svetu’ dominantni moraju biti Srbi, treba ih biti preko 90 posto, a granica je od Banja Luku i Prijedora, pa do Ulcinja.”

Milorad Popović komenitrao je i moguću ulogu srbijanske ‘Vojno-bezbednosne agencije’ u odabiru Porfirija, kao i informacije da je bivši zagrebački mitropolit bio ispovjednik Aleksandra Vučića u mladim danima, a po nekim pričama su i rođaci: – Postoji jedna fatalna privlačnost između tih polutajnih društava, popova i obavještajnih te paraobavještajnih centara. Poznato je još iz doba komunizma da je UDBA kadrovirala, pogotovo u srpskoj crkvi, ali i u drugim vjerskim zajednicama. Nitko nije mogao postati ni episkop, ni mitropolit, ni patrijarh, ako nije dobio prolaznu ocjenu od tih struktura.

“Svi oni razmišljaju isto,” uvjeren je ugledni crnogorski književnik: “I Aleksandar Vučić i Porfirije i Grigorije i Irinej! Oni sve rade da unište crnogorsku naciju, crnogorsku kulturu i da od Crne Gore naprave drugu ‘Republiku Srpsku’.

JE LI PORFIRIJE DODIKA BLAGOSLIVLJAO PREKO MASKE?!

Arhiepiskop Aleksandar se u Bujici posebno osvrnuo na nepravdu koja se nanosi hrvatskim braniteljima pravoslavne vjere: – U Domovinskom ratu je bilo više od 12 tisuća Hrvata pravoslavaca. I vi ste spominjali Kostu Danilovića iz Siska, nakon potresa… Kada su ga ’91. zarobili četnici, strpali su ga u glinski zatvor, a kada se izjasnio kao Hrvat pravoslavne vjere, bio je duplo više maltretiran nego što su bili drugi zarobljenici. Pravoslavni branitelj iz Šibenika, Goran Macura, koji se prošle godine prijavio na natječaj  za zapošljavanje u hrvatskoj policiji, a jedini je bio kvalificiran da dobije posao, nije imao nikakve šanse! Više od tisuću dana, cijeli rat proveo je na bojišnici i njega su odbili, dok bivši ‘milicajci’ tzv. Krajine u Vukovaru bez problema rade u sustavu MUP-a.

“Pukovniku Hrvatske vojske Ratku Despotu, godine 2019. prijetili da će ga ubiti, kada je objavio da je Hrvat pravoslavne vjere,” otkriva šokantan podatak arhiepiskop Aleksandar: “Tijekom postupka zbog te prijetnje čovjek se jasno pred sudom izjasnio kao Hrvat pravoslavne vjere i rekao je da mu je ubojstvom prijetio četnik, međutim, taj je još uvijek na slobodi!”

I hrvatskom specijalcu Đuri Pavliniću, također hrvatskom pravoslavcu, kojem je kuća kod Petrinje srušena u potresu, više su puta prijetili oni koji su u ratu pucali na Hrvate i bili na suprotnoj strani, a sada mirno žive u državi protiv koje su se borili – navodi poglavar HPC-a i usput upozorava na negativnu ulogu Milorada Pupovca u “proizvodnji” incidenata u Vukovaru, usmjerenih protiv hrvatskih nogometnih navijača, a u kojima često sudjeluju ekstremisti povezani s Beogradom.

Poglavar Hrvatske pravoslavne crkve ne nosi masku, a na kraju Bujice narugao se Miloradu Dodiku, koji je u Zagrebu nedavno posjetio Porfirija Perića: – Ispali su smiješni! Tradicija u pravoslavnoj crkvi nalaže vjerniku ili svećeniku, kada se susretne s episkopom, da od njega zatraži blagoslov i poljubi ruku koja ga je blagoslovila… Stiže Dodik, maska mu je u ruci, stavlja masku na lice i preko maske ljubi ruku Porfirija. Ne znam je li i Porfirije njega blagoslivljao preko maske?!

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

Tomislav Sunić: Kako kroz povijest glupani kroje hrvatsku sudbinu.

Gost u Podcastu Velebit je književnik, diplomat, politički emigrant i filozof Tomislav Sunić.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

► Kako jezične manipulacije postaju suptilna metoda kontrole misli pa tako i kontrole ljudi?
► Kako su u demokratskom novogovoru ‘izmi’ dobili težinu opasne osude?
► Zašto je najnoviji Protokol o postupanju u slučajevima zločina iz mržnje uvod u ukidanje neovisnosti rada pravosuđa i policije u Hrvatskoj?
► Je li prijedlog novog Zakona o elektroničkim medijima da se kriminalizira nacionalizam zapravo kriminaliziranje ljubavi?
► Što je danas lov na vještice i kako je principijelno identičan onom iz XVII stoljeća o kojemu Slobodan Prosperov Novak piše u prvoj knjizi Edicije Velebit ‘Oživjela Hrvatska’?
► Što je Zaklada za hrvatsku povijest i kako je pomogla tiskanje Edicije Velebit?
► Zašto je Trump postao oličenje zla u SAD-u?
► Kako se u liberalnoj EU uvodi globalistički intelektualni teror?
► Što je oporba za današnje demokratske mislioce?
► Kako je provincijski nacionalizam, oportunizam i trgovanje zastavama postao identitet novih glupana?
► Što je luteranski pastor, žrtva nacističkog režima Dietrich Bonhoeffer pisao u svojem političkom eseju o fenomenu ljudske gluposti?
► Zašto je glupost opasniji neprijatelj dobra nego što je zlo?
► Zašto smo protiv gluposti nemoćni?
► Zašto argumenti ne vrijede protiv prethodno formiranih mišljenja i kakve to ima veze s primjerom nekritičke dominacije jugoslavenske historiografije u Hrvatskoj?
► Zašto je velik dio hrvatske akademske zajednice zaluđen jugoslavenskom historiografijom koja im je bila desetljećima sustavno ulijevana u mozak?
► Kako godina intelektualnog programiranja stvaraju kod ljudi nepopravljivu štetu?
► Zašto je Bog, kad je izveo Židove iz ropstva, 40 godina čekao da u pustinji pomre jedan naraštaj?
► Zašto je glupan za razliku od zločinca, u potpunosti zadovoljan samim sobom, te nema problem sa savješću?
► Zašto je glupan najopasniji kada se razdraži gnjevom pravednika, misleći da čini dobru stvar?
► Kako glupost i srditost idu zajedno?
► Kako partijski vojnici, zaluđeni članovi na argumente izvikuju parole, nekad od Titu i partiji, danas o SDP-u i HDZ-u i o njihovim vođama?
► Kako primjeri ubojica iz blajburških streljačkih strojeva, udbaških likvidatora ili brutalnih istražitelja, pa do današnjih ministara, župana, ravnatelja, sudaca, DORH-ovaca, ili profesora na fakultetima, u diplomaciji pokazuju da su glupani opasniji od zločinaca?
► Kako glupost i oholost idu zajedno?
► Zašto je opasno ići u raspravu i pokušavati glupana uvjeriti argumentima?
► Je li glupost defekt intelekta ili ljudskosti?
► Kako i vrlo inteligentni i obrazovni ljudi mogu biti glupani?
► Kako su lijenost i glupost čvrsto povezani?
► Kako s vremenom ograničenost vlastitog života na kraju dođe glave, i kako vrlo inteligentan čovjek u konačnici na kraju života postane potpuni glupan?
► Kako uživanje i grabežljivo stjecanje bogatstva protokom vremena čovjeku ukrade zdravlje ili ga dovede do ekonomskog bankrota?
► Zašto sustav inteligentne ljude kada ih iskoristi, životno iscijedi, odbacuje i zaboravi?
► Je li glupost urođena slabost i zašto ljudi rado pristaju ići linijom manjeg otpora?
► Kako oportunisti uvijek biraju pogrešan put?
► Koji su ljudi puni parola, pošalica, sočnih parola i naučenih ‘mudrosti’?
► Zašto ljudi koji žive odvojeno od ostalih, usamljeni, rijeđe postaju glupani?
► Kako je u Hrvatskoj kmetstvo i sluganstvo uvijek prisutno kod onih oportunističkih političkih opcija koje se stavljaju na službu okupatorima, a te opcije onda svoje ljude temeljito pretvaraju u glupane?
► Kako moć, politička sila koja se razvija u nekom prostoru, određenim ljudima oduzima njihovu samostalnost te oni svjesno ili nesvjesno, odustaju od svoje slobode?

► Uputa za postupanje s glupanom: Činjenica da je glupan često tvrdoglav ne smije nas prevariti da povjerujemo kako je samostalan. U razgovoru s njim primjećujemo da nemamo posla s njim osobno, da ne razgovaramo sa slobodnomislećim čovjekom, nego da razgovaramo sa sloganima i parolama koji su ga potpuno zarobili. Dakle glupan je zapravo demonski opsjednut, zaslijepljen, zloupotrijebljen; on je u biti zlostavljan u cijelom svom biću, pretvoren je u instrument bez volje i zato je u stanju činiti svako moguće zlo. Istovremeno nije u stanju spoznati da je to što radi zlo. I upravo u tome leži opasnost od demonske zloupotrebe glupana.

Izvor: projektvelebit.com

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x