Slijedite nas:
Ne šumovlakom, ispod žita, već javno i na konju, Aleksandar Vučić, vrhovni vođa, dakle vaseljenski, svih pa i sudetskih Srba, dojahao je u srpski Mrkonjić grad i još srpskiji Drvar. Na dočeku vođe „sudetskih“ i svih Srba niko drugi i drugačiji s kojima dijele mjesto stalnog boravka. Oni nisu „ugroženi“ kao što su bili ugroženi Sudetski Nijemci u Čehoslovačkoj pa ih je Hitler Minhenskim sporazumom pripojio Njemačkoj, čime je počeo raspad Čehoslovačke.
Dolazak u našu domaju Vučića vaseljenskog, sa ministrom vojnim i finansijskim, pokazuje da se historija ponavlja. Uz parolu o ugroženosti Srba u Jugoslaviji, Milošević je započeo razbijati saveznu nam državu. Pod nazivom antibirokratska revolucija, događao se narod. Od srbijanske Državne sigurnosti i političkog vrha organizirana rulja pijanih nacionalista je rušila rukovodstva Kosova, Vojvodine i Crne Gore, dok su iz Zagreba i Ljubljane poručivali : No paseran! U antibirokratskoj revoluciji i događanju naroda vidjeli su nacional-socijalizam i mnoštvo „minhenskih pivnica“ diljem Srbije. Ona je tražila svoje granice, granice Velike Srbije. U projekt uspostave granice na liniji : Karlobag –Karlovac- Virovitica, uključila se, naravno, Srpska pravoslavna crkva beskonačnim litijama i molepstvijima uz nošenje mošti cara Lazara.
“Zemljom se širi miris tamjana“, govorio je tada rahmetli Nijaz Duraković.
Onda je nastao miris smrti koju su širom Slovenije, Hrvatske , Bosne i Hercegovine i Kosova širili korpusi Vojske Srbije i Grne Gore. Vrhunac tog zla je genocid u Srebrenici!
Nakon decenije stišavanja emocija, nakon što su tišli sa vlasti i Đinđić i Tadić, Miloševićev ministar informisanja Vučić, portparol Miloševića, Ivica Dačić, potparol Mire Marković, Aleksandar Vulin, ljekar „Zemunskog klana” , Zlatibor Lončar, fašistkinja Vjerica Radeta, ratni zločinac Vojislav Šešelj, Maja Gojković…preuzimaju totalnu vlast u Srbiji. Historija Filipa Višnjića, pisana u desetercu, opet je zvanična historija.
U Vučićevim tabloidima i PINK i Hepy televizijama, sa cijela četa „analitičara“ svakog jutra, u desetercu piše i priča da je devedesetih godina nad Srbima učinjen genocid, da su se oni branili od ustaša, balija i Šiptara, da su Hrvati genocidni, da su Crnogorci Srbi kao i Bošnjaci, da je Makedonija Južna Srbija a da su Makedonci Srbi sa govornom manom, da su Šešelj, Mladić, Karadžić narodni heroji kojima s nazivaju ulice i škole, da je Kosovo –„najskuplja srpska riječ“ -nije izgubljeno, da su Bošnjaci sami sebe ubijali, da je genocid u Srebrenici izmišljen, da Srbija nije nikog napala, da je sud u Hagu nastao da sudi srpskim junacima…I, nakon svega, da su Srbi ponovo napadnuti u svim srpskim zemljama i da je država Srbija obavezna da brani svoj narod. U našeg susjeda su devedesete vraćene u život. Doduše, bez hiljada tenkova, topova, raketa, aviona, bez korpusa…
Prvu akciju „odbrane“ Srba u Makedoniji započeli agenti Sigurnosno-informativne agencije (BIA) i ruske tajne službe na način neuspjelog državnog udara u toj zemlji. Drugi neuspjeh su isti agenti doživjeli na prljavom poslu u Crnoj Gori. Na Kosovu su kratkih rukava jer je tamo NATO. Hrvatska je za njih prevelik zalogaj. Vođi srpskog naroda i povratku nacional-socijalizma, Aleksandru Vučiću su ostali samo Kosovo i „drugo oko u glavi“- Crna Gora!
Kao i devedesetih prošlog stoljeća, Vučić ide zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Zakon o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori je iskorišten da se destabilizira „drugo oko u glavi“. Ovoga puta ide se bez nošenja mošti cara Lazara, ali s mošnjama ajatolaha Vučića! Pokazuje se da je Crna Gora „voćka čudnovata…“.
Destabilizacija Bosne i Hercegovine čiji je cilj u pogodno vrijeme pripojiti „re-se“ Srbiji, odvija se već deceniju javno, kroz institucije „re-se“ i njene političke stranke. Javno, mimo Daytonskog ustava kojim se Srbija, kao i Hrvatska, obavezuju da se neće miješati u unutrašnje odnose u BiH, Vučić i saradnici organiziraju skupove na kojima Dodik govori o tome da BiH nije njegova država i da je njegov cilj pripajanje Srbiji.
Posjeta Vučića, kao i ranije, obavljena je bez prisustva bošnjačkih i hrvatskih funkcionera u vlasti „re-se“. To je znak da Vučić priznaje da u „re-se“ ne živi niko drugi. To je očita namjera rušenja be-ha društva vjekovne kohabitacije.
Velikosrpski projekat destabilizacije društava i država gdje žive Srbi jeste pripremanje za promjene u odnosima snaga i rasporeda međunarodnim odnosima, odnosima među velikim silama koje bi pogodovale ujedinjenju „svih srpskih zemalja“.
Za sve vrijeme buđenja velikosrpskih planova državni i politički vrh „be-ha“ gleda kao da se ništa ne dešava. Pravi muk! U gorim vremenima, pred četvrtom vojnom silom Evrope, Bosna nije šutkom pala. Jesmo li sad to i gluhi ,i nijemi, i bez očiju i pameti? Ili, sve zajedno!
Izvor: TBT