Kontaktirajte nas na:

xBox

DEMISTIFIKACIJA JEDNE POLITIKE: Hrvatsko dodvoravanje Dodiku

Ne može i ne smije hrvatska politika biti zadovoljna time što bi par hercegovačkih općina pripojila Republici Hrvatskoj. Tko Čoviću i Zagrebu daje pravo da se odreknu pola milijuna Hrvata iz Bosne?

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Dodik u Zagrebu

Dodik u Zagreb, Dodik iz Zagreba. Bezvezna posjeta i još bezvezniji rezultati putešestvija Mileta Ronhila na Pantovčak i u Banske dvore. Zbog čega je Dodik pozivan u Zagreb javnost ne zna. Službena priopćenja smo čuli, ali onaj tko se imalo razumije u politiku zna da je Dodik pozvan u Zagreb zbog drugih stvari. A kojih, teško ćemo saznati. Nevažno! Kao što je već i rečeno, nevažna posjeta koja je više zagolicala maštu i probudila strasti mnogima u cijelom regionu.

Jesu li trebale iznenaditi reakcije i propinjanje na zadnje noge bošnjačkih političara? Kao Mile će u Zagrebu nešto važno dogovoriti s Hrvatima. Po pravili nešto što će biti protiv Bošnjaka. Kod nas to tako obično ide. Kada se sastanu dvoji uvijek onaj treći misli da se njemu radi o glavi. Doduše ima i toga. Nije rijedak slučaj da dvojica rado teferiče protiv onog trećeg. Nevažno koja su dvojica. Važno je da se nađu i da smišljaju kako će trećem zavući.

Osim osude Bošnjaka Dodikov posjet je zagolicao maštu brojnih političara, novinara, analitičara, komentatora pa i obične raje. Narod se raspisao na društvenim mrežama. Naravno, narod nema informaciju zašto je Dodik putovao Plenkoviću i Milanoviću nego su uhvatio standardne spike o odnosima Hrvata i Srba. Tu i tamo spomenu se i Bošnjaci. A kada su Srbi u pitanju onda se ne može proći bez Albanaca i Crnogoraca.

Raja ko raja, uvijek ima svoje. Jedni nešto i znaju pa napišu koju pametnu, ali budala je uvijek bilo najviše što se iz mnoštva komentara na društvenim mrežama i portalima da zaključiti.

Međutim, obični smrtnici nisu važni, tj. nije važno što misli tamo neki anonimac. Iako treba cijeniti i uvažavati svačije mišljenje. Puno je važnije što misle politički zvaničnici. Što se kaže na javnoj televiziji, jer javna televizija ima ogroman utjecaj na javno mnijenje. Što nije bilo na HRT-u to se nije ni desilo.

Za uvod dosta, idemo delati.

Krenut ćemo od HRT-a. Očekivano, zbog Dodikovog posjeta Hrvatskoj javna televizija je u svojim političkim magazinima nametnula teme o položaju Hrvata u BiH i hrvatsko-srpskim odnosima unutar BiH.

Budući da HRT nije javni servis u službi građana nego je politbirovska institucija koja je javni razglas jedne politike, koja je ponajmanje hrvatska, očekivano gosti u studiju su bili pomno birani. Iako se gledateljima podmeće politička raznovrsnost sugovornika to je samo privid, jer svi gosti u studiju možda misle različito, ali su jednog te istog svjetonazora i imaju jedan te isti ideološko-politički diskurs. Režimska potrčka koji svi do jednog imaju komunistički pedigre (zna biti izuzetaka, ali oni uvijek predstavljaju manjinu i bivaju nadglasani). Ljudi koji su u Jugoslaviji bili na istaknutim pozicijama ili su pak bili angažirani u Služni državne sigurnosti, KOS-u ili su na drugi način bili involvirani u tijelima komunističkog režima. Svi drugi prostorije HRT mogu vidjeti samo preko TV ekrana. Osim ponekad. Tek toliko da se opovrgne pravilo.

Javna je tajna da je UDBA stvorila ovu Hrvatsku. Argumentirati i dokazivati ovu tvrdnju nadilazi okvire jedne novinske kolumne, pa ćemo o tome nekom drugom prilikom.

Za razumijevanje ovog teksta važno je napomenuti da se zna s kim se danas u Hrvatskoj ima posla. Tko vlada i tko vedri i oblači.  Udba je vrlo vješto prevarila hrvatske nacionaliste i domoljube. Prodala im je priču o nekakvoj pomirbi između ustaša i partizana. Naravno, o nikakvoj pomirbi nije bilo riječ. Od neovisnosti Republike Hrvatske, počevši od neprikosnovenog predsjednika Franje Tuđmana, pa preko ključnih figura vlasti do gotovo zadnjeg kotača u sustavu vlasti svi od reda su bili komunistički dužnosnici. I to mnogi od njih vrlo istaknuti. Na najviše pozicije vlasti Tuđman je postavljao provjeren udbaški kadar. Ljude za koje se ne negira da su kao pripadnici OZN-e i UDB-e činili brojne zločine nad građanima Hrvatske.

Isti proudbaški establišment ostao je i do danas i oni praktično upravljaju državom. Tu i tamo pokojem HDZ-ovcu, rodoljubu i domoljubu, koji živi u uvjerenu da je HDZ nekakva prohrvatska stranka daju nekakve mrvice na način da ga uključe u neko tijelo stranke ili ga postave za predsjednika mjesne zajednice. Tek toliko da se zamaskira narav HDZ-a.

Komunisti u SDP se razlikuju od ovih iz HDZ-a samo po tomu što se nisu prebacili na vrijeme i što su odlučili zadržati svoje crvene dresove. Ako ništa makar je to poštenije. Inače o brojnim pitanjima i HDZ i SDP imaju isto stajalište i kada treba isukati sablje onda su svi ko jedan.

A HRT upravo takve poziva u svoj emisije. Da takvi narodu objasne što je hrvatski interes i što znači zaljubiti se u Dodika. Oni koji su istinski ideološki suprotni ovim orjunašima i kvazi veliko Hrvatima nemaju mjesta na HRT-u i oni ne mogu javnosti predočiti svoj stav i svoje mišljenje.

Tako se između ostalog na HRT komentira kako je Dodik jedini član Predsjedništva BiH koji nije ratovao protiv Hrvata.

Da je budala ovo izjavila uvrijedilo bi konja. Ovaj kvazi argument kojim se Dodik kvalificira kao pozitivna osoba za Hrvate je toliko kretenski da je prosto nevjerojatno kako autor takvih misli uopće može doći pred kamere javne televizije, a kamo li da obnaša nekakve visoke državne dužnosti.

Svi jako dobro znamo da je Dodik eksponent velikosrpske politike. Ono što četnik Vučić misli to Dodik radi.

Nebrojene su njegove izjave o negiranju Bosne i Hercegovine. O veličanju ratnih zločinaca, o stalnim prijetnjama kako će Republiku Srpsku pridružiti Srbiji.

O posjeti Dodika Zagrebu bivša premijerka RH Jadranka Kosor na svom Twitter profilu je napisala: “Što, ali što točno, koji to problem mogu riješiti čelnici države EU s dotičnim koji veliča ratne zločince, odlikuje ih ne priznajući odluke Suda u Haagu, snažno upregnut na projektu komadanja BiH i velike Srbije. Ponižavanje kao nekoć s Vučićem i nestalima.”

Slično Kosorici svoje stavove dijele i mnogi drugi. Međutim, oni mogu samo pisati po društvenim mrežama ili se njihovi stavovi mogu čuti samo na nekoj lokalnoj ili neovisnoj televiziji. Državna televizija politbirovski bira sugovornike i cenzurira mišljenje cjelokupne javnosti.

Izdvojit ćemo jedno mišljenje, objavljeno na jednom Internet portalu, koje možda najbolje oslikava karakter hrvatske politike prema BiH.

Riječ je o stavu Andrije Hebranga. Hebrang je priznao da je dolazak Dodika na poziv predsjednika države i premijera izazvao čitav niz kontroverzi jer nije jasno zbog čega se poziva čovjek “s kojim Hrvatska ima neriješena pitanja iz nedavne povijesti, prije svega je riječ o protjerivanju velikog broja Hrvata iz područja koje obuhvaća Republika Srpska“.

Ali isto tako kaže da opravdava Dodikov posjet jer “Hrvati bez suradnje s Dodikom imaju puno manje šanse”.

Uz to, pitan od novinara je li to ”igranje s vatrom” kada se ide u savez s takvim političarem koji ne krije da mu je krajnji cilj razbijanje BiH, odnosno odcijepljene Republike Srpske (a koja je nastala na etničkom čišćenju), Hebrang odgovara da nije, jer je Dodik jasno tijekom posjeta izjavio da nije za razbijanje Bosne i Hercegovine, nego za kvalitativan status sva tri konstruktivna naroda?!

Hebrang kao i cijelo hrvatsko vodstvo kao da žive na Marsu. Rekao bi čovjek da ne poznaju situaciju u BiH pa iz neznanja daju ovakve izjave. Naprotiv, Hebrang jako dobro poznaje političku situaciju u BiH, jednako kao što ju znaju Plenković i Milanović. U tomu se krije licemjerstvo hrvatske politike spram Bosne i Hercegovine. Što ujedno znači da se politika Hrvatske spram Bosne i Hercegovine nije pomakla s mrtve tačke od 1992. godine. Zaključiti je da Republika Hrvatska igra kukavičku igru. Deklarativno podržava cjelovitost Bosne i Hercegovine, a od konca 1992. godine pa reklo bi se do današnjeg dana vodi jednu sasvim perfidnu politiku prema Bosni i Hercegovini koja čini se ne razlikuje se puno od srpske.

Ne treba takav stav politike Republike Hrvatske prema BiH iznenaditi. Jer i u BiH među Hrvatima (jednako kao i među Bošnjacima) od osamostaljenja države caruje kadar Saveza komunista gdje glavnu riječ imaju osobe sa debelim dosjeom u UDBI, odnosno u SDB-u.

Taj kadar je umrežen i pokriva sve pozicije Hrvata u BiH. A u sprezi su sa istomišljenicima iz Republike Hrvatske.

Njihovi ratni ciljevi, ali i poratni su razbijanje Bosne i Hercegovine. Interes je da se područje Zapadne Hercegovine pripoji Hrvatskoj i tu se sva priča završava. Ceh toj politici plaćali su i platit će pola milijuna bosanskih Hrvata. Hrvati Bosne nisu u nikakvim kombinacijama osim kada su potrebni kao moneta za potkusurivanje i potvrđivanje legitimnosti cjelovitoj hrvatskoj politici.

Takva politika je u sinergiji sa politikom Dodika, odnosno u suglasju je sa velikosrpskom politikom.

Konačno razgraničenje između Hrvata i Srba lomilo bi se preko leđa Bosne i Hercegovine.

Poraznost takve politike, kada su Hrvati u pitanju, leži u tomu što bi Hrvati dobili mrvice. S mrvicama bi bili zadovoljni Hercegovci, koji ionako dominiraju hrvatskom politikom u BiH (a i šire) pa im se može. Politikom koja je na sceni dobrih 30 godina.

Gubitak prava na ogroman dio Bosne i Hercegovine njima ne znači ništa. Ne znači im ništa ni što je od predratnih 750.000 Hrvata iz BiH njih 500.000 živjelo u Bosni. Oni su žrtve neprincipijelne i neodgovorne hrvatske politike.

Hrvatska politika prema BiH nije iskrena. No, budimo iskreni, nije ovdje riječ o nedodirljivosti Bosne i Hercegovine. Svaka država na svijetu ne može opstati ako građani te države ne mogu zajedno. Nije Bosna i Hercegovina nikakvo Sveto pismo. Ako Hrvati, Bošnjaci i Srbi ne mogu zajedno onda je najbolje razdružiti se. Međutim, razdruživanje ne može ići onako kao bi želio Dodik i evo vidimo kako bi želio Čović uz potporu Zagreba. To tako ne ide. Da ne ide dokaz je 111 godina haške presude Hrvatima, eksponentima takve politike. A da se o godinama presuđenim Srbima i ne govori.

Ne mogu Srbi genocidnim djelima sebi prepisati pola Bosne i Hercegovine i tu polovinu pripojiti Srbiji. Okupacijska RS u svom sastavu drži velike dijelove koji pripadaju Hrvatima i Bošnjacima.

Ne može i ne smije hrvatska politika biti zadovoljna time što bi par hercegovačkih općina pripojila Republici Hrvatskoj. Tko Čoviću i Zagrebu daje pravo da se odreknu pola milijuna Hrvata iz Bosne?

Tko i Srbima i Hrvatima daje pravo da praktično većinsko bošnjačko stanovništvo svede na 20% teritorija BiH?

Srbi su zadovoljni sa pola BiH. Hercegovci su zadovoljni sa Hercegovinom. Bosanske Hrvate nitko ništa ne pita. To što ih se ne pita može samo značiti njihovu izdaju i ništa drugo.

Bošnjaci nisu i ne mogu biti zadovoljni takvim dealom između Hrvata i Srba. I normalno je da reagiraju kako reagiraju. Otuda su proistekli i hrvatsko-bošnjački sukobi. I to zbog istih stvari zbog kojih je Dodik bio ovih dana u Zagrebu.

Nisu Bošnjaci cvjećke i nije namjera braniti ih. Ali ih treba staviti u kontekst ove priče. Majoriziranje Hrvata i dominacija Bošnjaka u FBiH je prije svega plod politike Dragana Čovića. Drug Dragan se spišao s Dodikom i zajedno vode politiku koja isključivo ima prosrpski interes (je li to i prohrvatska politika – ne hvala). I što je Čović s takvom politikom mogao očekivati od Bošnjaka? Da je hrvatska politika u BiH bila vjerodostojna onoj iz vremena referenduma o neovisnosti BiH gotovo sigurno da bi odnosi između Hrvata i Bošnjaka bili drukčiji i da ne bi bilo ovoliko animoziteta između ova dva naroda.

Ako je hrvatski interes disolucija BiH onda hrvatska politika to mora jasno artikulirati, a ne kurvanjski ispod žita pričati jedno, a raditi drugo.

Hrvati kao narod imaju pravo iznijeti svoje legitimne stavove i imaju pravo inzistirati na njima.

Bošnjaci ne mogu spriječiti raspad BiH ako taj raspad žele Srbi i Hrvati.

Ali ako će se BiH krčmiti onda to ne mogu raditi dvojica protiv trećeg.

No, pitanje podjele Bosne i Hercegovine ionako nije u domeni ni Hrvata, ni Srba, ni Bošnjaka. O tomu se pita netko puno veći i moćniji.

A taj moćniji je rekao da BiH mora biti cjelovita. I ona je cjelovita pa makar to izgledalo ovako izvještačeno, ali je tako.

Ako taj „veliki“ promjeni svoju politiku i odluči prihvatiti argumente onih koji su za podjelu BiH onda će do te podjele i doći. S tim da Hrvati o tomu ne trebaju razgovarati sa Dodikom. Vožd iz Laktaša nije na listi prioriteta. Osim što ga treba pitati za povratak otetog Hrvatima u Posavini.

Inače svaki razgovor u ime Hrvata s Dodikom ravan je izdaji i predstavlja nepromišljenu i diletantsku politiku, jer s Dodikom se ne može riješiti ništa, a da nije na štetu Hrvata. Velikosrpska politika nije i ne smije biti Hrvatima uzor. Zagreb debelo griješi što daje potporu Čoviću, jer to nije potpora Hrvatima, to je potpora 1/3 Hrvata. Svidjelo se to komu ili ne taj odnos je čista činjenica i zbog takve politike mnogi su završili na robiji. Što znači da takvu politiku treba mijenjati, a ne ostati dosljedan joj. A kako vidimo sinergija između Zagreba i Hercegovine i dalje postoji. Veze uspostavljene još iz vremena SKJ kada je UDBA čvrsto vladala stoje i izgleda neraskidive su. Kakvu će sudbinu beha Hrvati, predani u ruke ovakvim kadrovima, doživjeti lako je naslutiti. Dijelom su platili ceh u ratu, a dijelom ga trenutno plaćaju sada kada se masovno iseljavaju iz Bosne i Hercegovine. Hoće li Zagreb i dalje kumovati toj politici saznat ćemo u budućem vremenu kada vidimo hoće li Dodik i slični i dalje dobivati pozivnice na Markov trg i Pantovčak.

herceg-bosna.com

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
2 komentara
4.5 2 Ocjena/e
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
2 Komentara
Najstarije
Najnovije Najbolje
Uredne povratne informacije
View all comments
Dana Tan
Gost
Dana Tan
20. rujna 2020. 21:02

U Bosni i Hercegovini 2020. bit će trajni mir kad Hrvati budu isti Nijemcima u Poljskoj 1950.

MaxS
Gost
MaxS
21. rujna 2020. 0:54
Odgovor korisniku  Dana Tan

Bit će da su u Bosni i Hercegovini Hrvati ako ne jedini problem onda su najveći. Što bi tek bilo da Hrvata ima 50%

xBox

DR. ŽELJKA MARKIĆ U BUJICI: “Plenkovića na vlasti drži Vojislav Stanimirović, gradonačelnik okupiranog Vukovara, koji odgovara definiciji domaćeg terorizma!”

Nemam nikakve sumnje da Vojislav Stanimirović i ljudi okupljeni oko njega, odgovaraju definiciji domaćeg terorizma – izjavila je u Bujici na Z1 televiziji predsjednica Udruge ‘U ime obitelji’ dr. Željka Markić: – Domaći terorizam je onaj u kojem sudjeluju ljudi iz iste države. Iz iste su države i počinitelji i žrtva. De facto, Andrej Plenković je u koaliciji s ljudima koji odgovaraju definiciji onoga što je upravo on nazvao domaćim terorizmom.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Željka Markić u Bujici

Dr. Markić je otvoreno progovorila o tome što narod zamjera Andreju Plenkoviću i zašto su naši ljudi frustrirani: – Nikada se nije zapitao smeta li građanima način kojim on upravlja zemljom i kako je složio svoju većinu?! Čijim glasovima i rukama Plenković upravlja Hrvatskom i kakav to učinak ima na ljude koji ovdje žive? Kakav utjecaj na branitelje ima činjenica da je Andrej Plenković de facto u koaliciji sa Stanimirovićem – gradonačelnikom okupiranog Vukovara, čovjekom za kojeg je časna sestra, koja je bila medicinska sestra u bolnici u Vukovaru, svjedočila da je ušao u Vukovarsku bolnicu naoružan i u uniformi! Andrej Plenković je danas u koaliciji sa SDSS-om, on ga drži na vlasti, a predsjednik Skupštine SDSS-a, najvišeg tijela prema njihovom Statutu, je Vojislav Stanimirović. Kako to utječe na ljude koji su izgubili djecu u Domovinskom ratu? Ubijeno je četiri stotine djece, njihovi očevi i majke danas žive u Hrvatskoj… 1.200 djece je ranjeno, 15 tisuća ljudi je ubijeno, tisuću ljudi traži svoje najmilije… 180 tisuća kuća je srušeno. U 2020. godini dobivamo poruku da je bilo pametno biti na strani JNA, da je bilo pametno igrati kako je igrao Vojislav Stanimirović ili njegova supruga, za koju je podnijeta prijava da je lažno, kao liječnica, navela uzroke smrti za ljude koji su ubijeni! Ti ljudi, koji su se u ratu borili protiv Hrvatske i koji su doista bili ono što premijer Plenković naziva “domaćim terorizmom” – upravo su oni predstavljali taj terorizam, ljudi poput Vojislava Stanimirovića!

MARKIĆ: “PLENKOVIĆ JE POKUŠAO POLITIČKI ISKORISTITI TRAGEDIJU NA TRGU SV. MARKA!”

To što je napravio Plenković je moralno lešinarenje – citirala je gospođa Markić raniju izjavu Nine Raspudića i nastavila komentirati briselsko obraćanje premijera: – Plenković je pokušao politički iskoristiti ovako tragičnu situaciju, u kojoj je jedan policajac ranjen i gdje je napadač sam sebi oduzeo život, dečko od 22 godine… Takva situacija bi svakog razumnog i poštenog čovjeka potaknula, a posebno onoga koji je u vlasti i u zgradi koju je taj mladić napao, da stane i kaže: “Jesam li ja možda nešto napravio, što dovodi do toga da se dio ljudi u Hrvatskoj osjeća loše?” Ništa što je premijer napravio ne može opravdati ovaj napad ili ne daj Bože, nečija ubojstva, ali svaki pošten čovjek će se pitati kako je do ovoga došlo?! Onaj tko ima samokritiku, trebao bi sagledati je li on taj koji dovodi do radikalizacije u Hrvatskoj?

Prokomentirala je i zadnje istupe Zorana Milanovića: – Fenomen je da jedan lijevi predsjednik, Milanović, sa svojim lucidnim načinom komuniciranja i ovim što govori o stvarima koje se događaju, doista govori istinu i pogađa dobro neuralgične točke. On sad nasmijava cijelu naciju!

“Poslužila bih se terminom koji koristi premijer, on je govorio o gnijezdu… Napadajući obitelj Danijela Bezuka, prozvao je gnijezdo iz kojeg je mladić izašao, jednu braniteljsku obitelj koja je imala teški gubitak u ratu i teške traume, njegov stric je poginuo i otac mu je bio pripadnik specijalne policije,” započela je gospođa Markić i nastavila o Plenkoviću i Milanoviću: “Taj termin ‘gnijezdo’ može se koristiti za ova dva političara, koji sada jedan drugog napadaju – oni su doista iz istoga gnijezda! Njihova svađa sve više sliči na ono što je Sv. Augustin, jedan od najvećih naučitelja crkve i filozofa u povijesti, nazvao zemaljskom državom u kojoj se unutar bande, za vlast i otimačinu, tuku različite grupe. Događa se borba između premijera i predsjednika, gdje se oni bore za isti teren, a obojica su izgubili stabilnost! Rekla bih da je Milanović izgubio stabilnost zbog događaja u Slovenskoj 9, gdje je bio podložan mjerama i snimanjima i od tada se, najednom, probudio i počeo govoriti istinu o nekim stvarima u Hrvatskoj… Plenkovića je destabilizirala i Slovenska i napad na Vladu.”

JE LI FRLJIĆEVA PREDSTAVA BILA GOVOR MRŽNJE?

Dr. Željka Markić je kao čelnica udruge koja je organizirala referendum o braku, već godinama izložena neviđenom govoru mržnje: – Ne samo ja, već svi ljudi koji su se od 2013. organizirali kroz ‘U ime obitelji’ i koji se javno zalažu za vrijednosti zaštite života, zaštitu braka, za borbu protiv korupcije, za istinu o Domovinskom ratu… Neprekidno trpimo napade, vrijeđanja, omalovažavanje i huškanja naših neistomišljenika na nas… S time je započeo Zoran Milanović, on je bio u poziciji premijera i poziciji moći, kada smo pokrenuli inicijativu za ustavnu zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca. Milanović je počeo s tom zloupotrebom položaja. Ja nemam policijsku zaštitu i blindirani auto, živim u stanu, djeca su mi tada išla u državnu osnovnu školu, srednju školu, na fakultet… Aktivistica sam i djelujem u civilnom društvu, moj suprug je zaposlen i ja sam zaposlena – mi smo ljudi koji žive najnormalnijim životom. Bila sam izložena i još sam uvijek, jednoj odmazdi koja ima za cilj natjerati ljude da se ne usuđuju u javnosti iznositi za njih važne stvari.

Postoje brojni primjeri širenja mžnje prema neistomišljenicima, kaže dr. Markić i podsjeća na Olivera Frljića i njegovu verziju Pirandella, izvedenu u Kerempuhu, prije tri godine: – Tu predstavu je financiralo Ministarstvo kulture i Grad Zagreb. U toj predstavi sam ja, Zlatko Hasanbegović, biskup Bogović, Marko Perković Thompson, Klemm, vi i još neki drugi prikazani kao svinje koje se na kraju predstave ubija… Izrugivala se sveta pričest, Zlatko Hasanbegović je, kao musliman, prikazan kao svinja koja prima svetu pričest! Na hrvatskoj zastavi je prikazano silovanje žene druge nacionalnosti… Na kritike i prigovore koji su uslijedili, aktualna ministrica Obuljen odgovarala je u stilu da je to “umjetnost” i da to nećemo cenzurirati. Ali sada, kada se radi o bilo kakvoj kritici premijera Plenkovića ili kada se na najrazumniji način postavi pitanje postoji li kod tragedije koja se dogodila na Markovu trgu, njegova  politička odgovornost, ministrica reagira drukčije.

Upravo oni koji su bili u prvim redovima, na premijeri Frljićeve “predstave” i pljeskali govoru mržnje, danas za to prozivaju druge, rečeno je u emisiji, a dr. Markić se nadovezala: – Takvu predstavu može napraviti samo netko tko ima ozbiljnih emocionalnih i psiholoških problema, a o umjetničkima da ne govorim… Pljeskati, kada se bilo koju konkretnu osobu na takav način demonizira, mogu samo oni koji zloupotrebljavaju poziciju moći za to da bi se obračunavali s neistomišljenicima, uglavnom zato što nemaju argumente i zato što kroz demokratske postupke oni gube.

O ‘NOVOSTIMA’: “FINANCIRA IH PREMIJER, ČIJA VLADA OVISI O TRI GLASA SDSS-a!”

Kao još jedan primjer govora mržnje, prikazana je i izjava notornog Ante Sanadera, koji je svjesno pred kamerama ponovio laži na račun supruge predsjednika Domovisnkog pokreta, Kimm Ann Škoro. Voditelj je javno pitao Sanadera kako je njegova supruga u kontejneru, na parking jednog trgovačkog lanca “pronašla” 50.000 eura, a dr. Markić je komentirala: – Ne znam što je bilo s 50.000 eura, ali je zanimljivo da Ante Sanader citira srpske, Pupovčeve ‘Novosti’ kao izvor informacija protiv Škorine supruge!

O brojnim uvredama i huškanju Pupovčevih ‘Novosti’,  Udruga ”U ime obitelji” 2017. godine pripremila je opsežnu analizu i uputila zahtjev premijeru Plenkoviću da prestane s tri milijuna kuna godišnje, financirati taj list: – ‘Novosti’ ustvari, huškaju Srbe na Hrvate i ne služe onoj funkciji za koju im se daje novac. Novosti dobivaju 300 tisuća kuna svaki mjesec…

Kao primjer govora mržnje, Bujica je objavila naslovnice ‘Novosti’ na kojima se, primjerice, stavlja srp ispod glave MP Thompsona, za požare u Dalmaciji se kaže “Lijepa naša, lijepo gori”, Tuđmana se naziva zločincem, a Gospa se prikazuje uvredljivo, u donjem vešu i propucana, uz poruku “Dan domovinske brutalnosti”…

Kad ovo pokazujete gledateljima, trebalo bi na ekranu pisati; financirano od strane Vlade RH ili financirano iz proračuna RH – predlžila je dr. Markić, uz konstataciju kako je “u tome problem”.

PLENKOVIĆ NASTAVLJA PROVODITI ONO ŠTO MILANOVIĆ KAO PREMIJER NIJE USPIO…

Nastavila je o ‘Novostima’: – Financira ih premijer čija Vlada ovisi o tri glasa SDSS-a, Milorada Pupovca i njegovih kolega. Oni su dužni, prema Statutu SDSS-a, provoditi politiku koju zacrta njihova Skupština, a na čelu te Skupštine je Vojislav Stanimirović, čovjek koji je u intervjuima koje je davao, napadao dr. Vesnu Bosanac. Rekao je, pored ostaloga, da su ljudi odvedeni na Ovčaru bili vojnici koji su se sakrili u bolnicu, kao da se vojnike ima pravo mučiti i ubijati na Ovčari! Stanimirović je ušao u politiku na okupiranim područjima Hrvatske, kada se tamo Hrvate mučilo i ubijalo, on je danas vlast u Hrvatskoj i onda premijer traži izvore frustracije i pronalazi ih u nekom drugom, a ne u načinu na koji on upravlja državom.

Po mišljenju dr. Markić, izvor velikog nezadovoljstva ljudi je i u tome što “Andrej Plenković provodi svoju politiku praveći se da predstavlja domoljubnu Hrvatsku, onu koja je u konačnici zemlju i stvorila, a on ustvari, nastavlja politiku koju je prije njega vodio SDP. Plenković nastavlja provoditi ono što Zoran Milanović kao premijer nije uspio!

STJEPAN TUĐMAN EKSKLUZIVNO ZA BUJICU: “PLENKOVIĆ JE 100 POSTO BAKARIĆ! NAKON HDZ-a, S ČISTKAMA ŽELI NASTAVITI U CIJELOM DRUŠTVU!“

Ekskluzivnu izjavu o briselskoj pressici aktualnog premijera koji najavljuje čistke i progon nacionalne oporbe i nezavisnih medija, dao je Stjepan Tuđman, sin prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana: – Plenković zapravo želi prenijeti na kompletno hrvatsko društvo, ono što je tako uspješno proveo u nekada mojem HDZ-u! Poznajem veliki broj ljudi iz staroga HDZ-a i oni znaju razmišljati svojom glavom, međutim, Plenković ih je tako uspješno uspio eutanazirati da mu praktički više nitko ne proturječi. To što Plenković govori, svodi se na sljedeće: “Ono što ja mislim i ja govorim, to je zakon! Ja najbolje znam! Ja sam najpametniji! Ja sam Bog i batina”, valjda. Čini mi se da sada pokušava uvesti nekakav zakon o verbalnom deliktu ili kako se to sad zove – govoru mržnje. Tako da bi i na generalnom planu mogao proganjati ljude koji ne misle kao on.

Plenkovićevo ponašanje Stjepana Tuđmana podsjeća na 70-godine prošlog stoljeća, a on osobno – na Vladimira Bakarića: – Ma 100 posto Bakarić! Ovo nalikuje verbalnom deliktu u Titinom jednopartijskom režimu! Točno tako zvuči briselsko obraćanje Andreja Plenkovića!

PLENKOVIĆ SE LAŽNO PREDSTAVLJA KAO ‘DESNI CENTAR’, A FUNKCIONIRA KAO LJEVICA!

Dr. Željka Markić složila se sa Stjepanom Tuđmanom u tome da se kod Andreaja Plenkovića vide totalitarne tendencije, a njih uvelike omogućuje i nepravedan izborni sustav: –  Ono što se dogodilo vezano za referendum kojim smo tražili promjenu izbornog sustava, pokazalo nam je da ovdje postoji jedinstvo Andreja Plenkovića, njegovog HDZ-a i SDP-a oko toga da se ne smije dogoditi demokratizacija političke scene. Slično je bilo i kod uvođenja Istanbulske konvencije… Plenković je potpuno na liniji ‘Možemo’ i SDP-a i u odnosu na zaštititu života. Oni ga sada podržavaju jer nije napravio niti jedan korak u smjeru zakonske ili bilo koje druge zaštite života od začeća do prirodne smrti. Plenković se lažno predstavlja kao politički predstavnik desnog centra ili desnice, a u stvarnosti funkcionira kao ljevica. Njemu ‘Možemo’ i SDP plješću!

Čelnica udruge ‘U ime obitelji’ nastup u Bujici završila ipak je završila u optimističnom tonu, citirajući Sv. Ivana Pavla II. Pape koji je Hrvatskoj učinio toliko toga dobrog: – On se nikada nije umorio ponavljajući da se mir temelji na pravdi. Ljudi nemaju svoj osobni mir, ako nisu pravedni. Isto tako i društvo – ako je nepravedno, nema mira! U ovom društvu nema mira jer nema pravde. Nema pravde kad govorimo o ovršenima, kad govorimo o zaštiti života, kad govorimo o parlamentarnom životu, izbornom zakonu i Domovinskom ratu. Nema pravde i dok je neće biti, ovo će društvo biti nemirno…

BUJICA

Nastavi čitati

xBox

IVICA MARIJAČIĆ U BUJICI: “Plenković je povrijeđeni narcis i baršunasti diktator!“

Plenković je baršunasti ili svileni autokrat, diktator koji se do sada na vrlo elegantan i ne previše glasan način, obračunavao sa svim pojavama i svim ljudima koji mu se nisu pokorili, a sada je pokazao svoje pravo lice – izjavio je u Bujici na Z1 televiziji glavni urednik Hrvatskog tjednika, Ivica Marijačić, odgovorivši tako na briselske prozivke šefa HDZ-a i aktualnog premijera, koji je u kontekstu tragičnog događaja na Trgu sv. Marka u Zagrebu, prozvao Domovinski pokret, Miroslava Škoru, Hrvatski tjednik, Bujicu…

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Ivica Marijačić

Plenković je baršunasti ili svileni autokrat, diktator koji se do sada na vrlo elegantan i ne previše glasan način, obračunavao sa svim pojavama i svim ljudima koji mu se nisu pokorili, a sada je pokazao svoje pravo lice – izjavio je u Bujici na Z1 televiziji glavni urednik Hrvatskog tjednika, Ivica Marijačić, odgovorivši tako na briselske prozivke šefa HDZ-a i aktualnog premijera, koji je u kontekstu tragičnog događaja na Trgu sv. Marka u Zagrebu, prozvao Domovinski pokret, Miroslava Škoru, Hrvatski tjednik, Bujicu…

“Njegov nastup je logični nastavak prijašnjih nastupa, samo što je sada bio malo agresivniji i nervozniji,” kaže Marijačić i dodaje: ”Plenković nam je dao do znanja da se raspada potemkinovska slika koju njeguje o sebi. Shvatio je da ne može nadzirati sve u Hrvatskoj, da postoje političke stranke i mediji koje se ne može korumpirati. Plenković je pokazao da je autokratski orijentiran, povrijeđeni narcis, koji sa sebe odbacuje svaku vrstu odgovornosti.”

MARIJAČIĆ ODGOVARA: “U POLITIČKOM SMISLU, INSPIRATOR JE PLENKOVIĆ!”

On je spreman smijeniti pola Vlade bez nekog vidljivog razloga – nastavlja Marijačić opisivati političko ponašanje Andreja Plenkovića: – Iz nekog makijavelističkog, egoističnog razloga, on od sebe miče sve koji mu zasmetaju. Tako je i sa ovim napadaom. Pokušao je prenijeti krivnju na sve, osim na sebe, iako skup indicija koje se slažu oko tog slučaja – vodi prema njegovoj odgovornosti. On je svojom politikom izazvao ovoga mladića da počini taj čin, koji svi osuđujemo jer ne možemo istjerivati pravdu pucanjem po nevinim ljudima. U političkom smislu, inspirator je Plenković! Ako je mladić odrastao u braniteljskoj obitelj, ako su za tog mladića vrijednosti i simboli oni pod kojima je branjen Vukovar i Domovina, onda ne možete reći da nije kriv onaj koji pljuje po tim simbolima.

“Čovjek ne može vjerovati da je ovo 2020. godina… Rekao bih da je 1945. ili neka poslije, kada su se boljševici obračunavali s nepočudnim elementima ili s narodnim neprijateljima,” rekao je Marijačić i dodao: “Ovo je jedan nevjerojatan politički obračun, neprispodobiv 21. stoljeću. Kada ne bi vidio Plenkovićevu sliku, pomislio bih da je možda nekakav relikt partizanskog pokreta, boljševičkog režima, jugo-komunističkog ili jugo-srpskog, ali čovjek ima pedest godina i pribjegao je ovakvoj metodi obračuna!”

Marijačić smatra da je Plenkovićev istup “najbrutalniji udar na slobodu medija u samostalnoj Hrvatskoj državi, u zadnjih tridest godina”: – I dosad je bilo razmimoilaženja i čarki, svađi između političara i medija, ali da je netko zaprijetio cijelim represivnim sustavom, nazvavši nezavisne medije “gnijezdima”, to je čisto boljševička terminologija. To je prijetnja i poziv na linč medija!

INSINUACIJE I POTISKIVANJE ODGOVORNOSTI…

Marijačić najavljuje da će nastaviti s istom uređivačkom politikom i da neće pokleknuti pod pritiscima. Ne plaši se Plenkovića, ali: – Što će se dogoditi, ako sutra neki čovjek s psihičkim disbalansom bude motiviran njegovim riječima i nešto napravi vama ili meni? Mi nećemo imati zaštitu jer policiju i represivni sustav nadzire upravo Plenković. Nama neće kupiti blindirane limuzine…

Plenkovićev briselski napad na desnu oporbu i medije nazvao je “degutantnim” i “gnjusnim”: – On je prejudicirao ishod cijele priče prije nalaza policije, saslušanja i savjetovanja s bilo kime. Za tragični događaj optužio je demokratsku, konzervativnu oporbu i nezavisne medije. Nije imao ni toliko strpljenja da pričeka pogreb kraj Kutine toga mladića, što upućuje na jednu, jedinu činjenicu – Andrej Plenković, osim što nema političkog humanističkog refleksa u sebi, nema problem ni sa savješću.

“Insinuacijama na račun konzervativno demokratske oporbe i medija, Plenković potiskuje vlastitu odgovornost za sve što se događa u Hrvatskoj uključujući i taj događaj,” iznio je Marijačić svoje viđenje prozivke iz Bruxellesa: ”Nitko normalan ne može odobriti mladićev čin, kao napad, ali kad se već dogodio, onda treba analizirati uzročnu-posljedičnu sliku i vidjeti što se zapravo dogodilo, a ne naklapati kao što to radi Plenković.”

“DEMONIZIRA SE OBITELJ BRANITELJA KOJI JE POGINUO ZA VUKOVAR, A U VLADAJUĆOJ KOALICIJI JE OKUPACIJSKI GRADONAČELNIK!”

U oči upada činjenica da mladić dolazi z braniteljske obitelji – nastavlja pričati o Danijelu Bezuku glavni urednik Hrvatskog tjednika: – Svi iz njegove obitelji, uključujući i oca i stričeve, branili su Vukovar, branili su Hrvatsku. Njegov je stric poginuo kao jedan od najvećih heroja Vukovara, kao pripadnik HOS-a. On dolazi iz obitelji koja je sve dala za Hrvatsku. Sada imamo situaciju da predsjednik Vlade Hrvatske države demonizira, uz političke stranke i medije – i taj milje iz kojeg dolazi mladić, neizravno i njegovu obitelj… A što nudi kao nadomjestak, kao alternativu? Nudi koaliciju sa SDSS-om, sa onima koji su napadali Vukovar, sa okupacijskim gradonačelnikom Vukovara – Vojislavom Stanimirovićem! To nije samo politički promašaj, to nije samo sumrak pameti, to je, po mom mišljenju, mentalni poremećaj. Obitelji kojoj je netko poginuo za Vukovar, suprotstavlja se okupacijskog gradonačelnika! Zar to može normalan hrvatski čovjek danas prihvatiti?!

Marijačić nije kritičan prema svim Srbima u Hrvatskoj, već, kako ih on naziva, “Pupovčevim Srbima”: – SDSS predstavlja samo dio Srba i to militantnih, čak i agresorskih, a ja ih zovem Pupovčevi Srbi. Nikada ne miješam ukupni srpski korpus s Pupovčevim Srbima. Oni uživaju sve privilegije u RH, oni su iznad zakona i Ustava.

Plenkovićev HDZ koalira sa SDSS-om, sa strankom koju je osnovao ratni zločinac i koja njeguje i baštini te dalje prakticira politiku koja je neprijateljska u odnosu na RH, što se i vidi iz nekih nedavno postavljenih zahtjeva i ciljeva Milorada Pupovca – tvrdi Marijačić: – Pupovac je reako da je njihov cilj politička samouprava. Politička samouprava je skoro ekvivalent autonomiji. To je memorandumski cilj!

“POLITIČKU SCENU U HRVATSKOJ RADIKALIZIRAJU ‘NOVOSTI’, A NE ONI KOJI GOVORE ISTINU!”

Prokomentirao je i zahtijev kojim je Udruga ‘U ime obitelji’ prije tri godine zatražila od premijera da prestane financirati Pupovčeve ‘Novosti’: – Andrej Plenković kod njih ne vidi nikakav govor mržnje, nikakve poticaje za kaznena djela, iako se u gotovo svakom broju, naslovnica  ‘Novosti’ može tako kvalificirati. Političku i medijsku scenu u Hrvatskoj radikaliziraju’Novosti’, a ne oni koji govore istinu. ‘Novosti’ često nazivam i režimskim listom, jer oni nemaju čitateljske publike, ali dovoljno je da se postave na internetu. Njih nikada neće blokirati i zabraniti, iako objavljuju gnjusne stvari o Hrvatskoj državi, koja ih financira. To glasilo je u funkciji politike ‘Memoranduma 2’ SANU-a, čija je osnovna ideja ostvariti u miru, ono što nisu uspjeli u ratu.

Posebno se osvrnuo na termin “govor mržnje”: – Govor mržnje je konstrukt Frankfurtske škole, koju su prije sto godina osnovali neomarksistički filozofi Horkheimer, Fromm i ostali. Za njih je nasilje prihvatljiva metoda obračuna ljevice prema desnici, čak i umjerenoj… Oni ne priznaju nikakvu konzervativnu političku opciju i njihova vizija svijeta zasniva se na ljevičarskoj filozofiji, koju treba ostvariti i nasiljem, ako treba. Taj konstrukt “govor mržnje” potječe odatle, a naslijedili su ga boljševici u Jugoslaviji i SSSR-u i debelo prakticirali prema svim nepočudnim elementima. Oni “govorom mržnje” proglašavaju najobičniju i najnormalniju političku kritiku. Gdje to piše, u kojem zakonu, u kojem zakonskom aktu ili Ustavu da ja moram podržavati politku HDZ-a i Plenkovića?! Ne postoji način koji bi mene na to prisilio!

MARIJAČIĆ KOMENTIRAO POTPORU KOJU JE PLENKOVIĆ DOBIO OD GRBINA, BAUKA I KATARINE PEOVIĆ…

Marijačić je prokomentirao potporu koju je Andrej Plenković dobio od šefa SDP-a Peđe Grbina i Katarine Peović iz Radničke fronte: – To je njihov način da sakriju svoje političke frustracije i tugu zbog poraza koji su na osobnoj razini doživjeli 90-tih godina. Oni su izgubili rat ’95. Nikada se nisu identificirali s Hrvatskom državom, demoniziraju simbole pod kojima je branjen Vukovar, a uzdižu simbole pod kojima je napadan.

Marijačić nije zaboravio prokomentirati ni SDP-ovca Bauka, koji je također uz Plenkovića: – Nije izvor napada i nesretnog događaja ‘ZDS’, kao što tvrdi politički pikzibner Arsen Bauk, nego zabrana toga pozdrava!

Plenkovićevog zamjenika, ministra Tomu Medveda, Marijačić smatra “specifičnom pojavom u Vladi”: – Njegovom ratnom putu nema apsolutno nikakvog prigovora i to svi poštuju, cijene i dive se. Jedno je Tomo Medve ratnik i general, a drugo Tomo Medved ministar u Plenkovićevoj vladi, koji nastupa kao Plenkovićeva papiga! Govori ono što Plenković kaže i misli i to je toliko deprimirajuće za hrvatske branitelje i narod da to kod prosječnog čovjeka izaziva osjećaj žaljenja.

O MEDVEDU: ‘PLENKOVIĆEVA PAPIGA’ PREVARILA HOS-ovce!

Zbog naslovnice Hrvatskog tjednika, na kojoj je objavljena Medvedova karikatura, povodom odlaska u Grubore, Ivicu Marijačića prozvao je tzv. Generalski zbor: – To je jedna udruga iz koje je više od polovice ljudi izašlo, oni najvažniji generali uopće nisu njihovi članovi, a ovi što su ostali, bore se za vlastite obiteljske ili privatne interese. Nismo sretni što smo to morali napraviti, ali morali smo da bismo ukazali na stvarno stanje u vladajućoj hrvatskoj politici. Andrej Plenković hrvatsko-srpsku koaliciju nudi kao rješenje za hrvatsku sadašnjost i budućnost, a naše je mišljenje da je to pogubno za državu. Da je jednako pogubna za Hrvate i Srbe, a ministar branitelja, Tomo Medved, zadnji je čovjek u Vladi koji je trabao pristati na to – pa i pod cijenu smjene.

Na Plenkovićevu primjedbu da se njegovu koaliciju ne bi smjelo nazivati “hrvatsko-srpskom trgovačkom koalicijom”, Marijačić je rekao: – Mislim da bi još primjerenije ime bilo hrvatsko-četnička koalicija! Pa, oni osiguravaju četničke spomenike… Tomo Medved je prevario HOS-ovce! Kada je uklanjao spomenik jedanaestorici poginulih HOS-ovaca u Jasenovcu, da bi umirio ogorčene HOS-ovce, u pregovorima im je obećao kako će zauzvrat ukloniti 36 četničkih spomenika, koliko ih je onda bilo u Hrvatskoj. Prevario ih je, nije uklonio ni jedan! Štoviše, Hrvatska vlada osigurava te spomenike. Ta hrvatsko-srpska koalicija, ona je zlo. Ona je poguba za Hrvatsku jer donosi konflikt. Andrej Plenković nudi nekakvo “bratstvo i jedinstvo” kao formulu budućeg života u Hrvatskoj. To je politika koja je pogubna za Hrvate koji su ogorčeni, ali i za Srbe i ona vodi u buduće ratove, samo je pitanje kada…

MARIJAČIĆ: “MILANOVIĆ JE U OVOJ SITUACIJI POKAZAO ZNATNO VEĆU DEMOKRATSKU ŠIRINU OD PLENKOVIĆA!”

Plenković je pun afera, a tragični događaj pokušava iskoristiti, kako bi ih još dublje gurnuo pod tepih – tvrdi Marijačić: – U aferama je do grla! Nema odgovor ni na jedno ključno hrvatsko pitanje. Kada se njegova politika, nastupi i retorika, čak i površno analiziraju, vidimo da se njegov lexis svodi na riječi brisleskog metajezika, s kojim vrlo uspješno izbjegava odgovore na sva ključna hrvatska pitanja. Moj zaključak, koji nisam donio jučer nego odavno, jednostavano glasi da Andrej Plenković nije rješenje za Hrvatsku.

“Zoran Milanović je u ovoj situaciji pokazao znatno veću demokratsku širinu od Andreja Plenkovića,” izjavio je Marijačić na kraju emisije: ”Međutim, ja i dalje ostajem pri stavu, dok ga ne budem korigirao uslijed nekih novih činjenica – kojih će možda biti, a možda i neće –Milanović i Plenković su dva lica iste antisuverenističke, anacionalne politike. Još uvijek sam pod dojmom Milanovićevih gnjusnih reakcija u Jasenovcu i Okučanima, zaštite udbaških ubojica i nekih drugih njegovih poteza… Milanović je dao naslutiti da je evaluirao u političkom smislu. U izbornoj noći se čak ispričao onima kojima je počinio nekakve nepravde svojim istupima. Milanović je ekstrovertiran i logoričan tip. On govori bez prevelikog nadzora i ono što mu padne na pamet pa je nepredvidiv. Ne bi me začudilo da za desetak dana krene u obračun s nekima na konzervativnoj političkoj sceni ili medijima. No, možda se prevarim… Ako je ovo nekakav znak, jutro po kojem će se dan poznavati, onda je to nešto, što u svakom slučaju, moramo prihvatiti. Meni je jako prihvatljiv način na koji je reagirao prema BiH prije nekoliko mjeseci i način na koji je rasturio ljevičarski ptičji parazitski rezervat.

BUJICA

Nastavi čitati

xBox

Tragični slučaj s Markovog trga ne smije služiti političkim igrama

Problemi s kojim se trenutno suočava hrvatsko društvo ne mogu se riješiti međusobnim optuživanjem i pronalaženjem krivca samo u onom lijevom ili desnom spektru. Oni su puno dublji. 

Luka Marković

Online:

/ Datum objave:

Oko pitanja istine vode se već tisućama godina žučne filozofske rasprave. Sokrat, koji je inzistirao na nužnosti traganja za istinom u životu, bio je ujedno i vrlo oprezan u odnosu na nju. Pa ipak njegove riječi kako zna da ne zna ništa ne smiju biti shvaćene kao poziv na relativizaciju istine u smislu relativizma. Prije bi se moglo reći da Sokrat poziva na oprez u odnosu na istinu. Jer riječ istina može biti zloupotrijebljena od strane onih koji misle da je doista u potpunosti posjeduju. Kolikogod je opasno relativiziranje istine, isto toliko je opasno i inzistiranje samo na vlastitoj ili onoj od politike dirigiranoj (mainstream).

Američki filozof Paul Boghossian govori o tome kako relativiziranje društvenih fenomena može imati dvosjekli mač. Naime, kao što se relativiziranje određenih političkih poteza može biti u službi odbrane slabijih, ono može isto tako poslužiti pristalicama vlasti za ignoriranje argumenata obespravljenih, i to tvrdnjom kako se kod konstatacije radi samo o njihovoj pogledu na činjenice, a ne objektivnoj stvarnosti. Uvijek postoji opasnost da se nešto proglasi istinom bez objektivnog pristupa problemu. Tada dolazimo redovito do iskrivljene slike o stvarnom stanju stvari.

Najbolji primjer za takav pristup istini imamo u političkom radikalizmu, ali i površnom žurnalizmu koji misli da je pozvan zadovoljiti interese vladajuće strukture.

Nažalost, danas, u vrijeme nametnutoga javnoga mišljenja (mainstream), rijetki se trude pristupiti ozbiljnije problemima u društvu. Istina o tim problemima je često medijima već unaprijed dana istina, zacrtana od vodećih političkih elita. Nažalost, tu nema velike razlike između medija koji služe diktaturama ili određenim političkim krugovima u takozvanim demokratskim društvima u kojima vlast kreira što je dobro reći a što je bolje prešutjeti. Cilj žurnalističkoga istraživanja bi ipak, ukoliko želi služiti dobru svih, trebala biti politička korektnost, a ne zadovoljenje vladajućih političkih struktura.

Slučaj ranjavanja policajca na Markovom trgu u Zagrebu govori da takvoga pristupa problemima ima i u Hrvatskoj. Za određeni krug podobnih medija ranjeni policajac je žrtva, a počinitelj zločinac. I doista ranjeni policajac jest žrtva izbezumljenoga čina jedne mlade osobe.

Pa ipak moglo bi se reći da je mlada osoba koja je izvršila nepromišljeni čin ne samo počinitelj nego i žrtva.

Oni koji prebrzo nalaze motiv za takav čin u aktualnoj politici su površni isto onoliko koliko i politička elita koja pronalazi uzroke za taj čin u navodnom utjecaju kritičara njihove politike. U stvari interes bi svih političara, ukoliko žele dobro društvu i nisu obuzeti vlastitom veličinom, trebala biti istina.

Onaj tko želi doista doći do istine, mora si postaviti pitanje: Zašto je mladić pucao u nepoznatoga, nevinoga čovjeka? Što ga je nagnalo na takav gnusan čin? Što se događalo u glavi mladoga čovjeka koji je podigao ruku na drugoga o čijim problemima i dilemama nije znao ništa? I zašto je na kraju oduzeo život samome sebi?

Teroristi to ne čine. Oni se poslije nedjela skrivaju i traže druge nevine žrtve. Istina, poneki od psihologa su pokušali u medijima pojasniti da se u takvim slučajevima radi o poremećenoj svijesti.

Sličan se proces događa i kod onih koji dignu ruku samo na sebe, zbog nesposobnosti da se nose s životnim izazovima, s nepravdama. Mladić je vjerojatno digao ruku na sebe upravo zato što je u danom trenutku došao k sebi i  postao svjestan svoga neopravdanoga čina. I o tome bi trebalo razmišljati u traganju za istinom oko onoga što se dogodilo na Markovom trgu. Žrtva su i policajac, ali i mladi čovjek koji je nakon pokušaja ubojstva oduzeo život samome sebi.

Nažalost, danas živimo u svijetu već definiranih istina koje kreiraju političke elite i njihovi radikalni protivnici. I jedni i drugi u svojoj samodopadnosti imaju već spremne odgovore na sva pitanja, pa i ovo: Zašto se tako nešto dogodilo na Markovom trgu? A upravo je odgovor na to pitanje od presudne važnosti za sprječavanje takvih pokušaja u budućnosti.

Ukoliko se želi doći do istine, potreban je stručan i objektivan pristup problemu, i to bez ikakvoga relativiziranja odgovornosti čitavoga društva. Jer hrvatsko društvo, pogotovo ovo današnje potpuno podijeljeno, utječe na formiranje svijesti kod mladih ljudi. Prebrzo pronalaženje razloga za ono što se dogodilo na Markovom trgu, kako bi se skupilo jeftine političke poene, ne koristi društvu, ali niti politici dugoročno.

Od sličnoga sindroma boluje čitavo europsko društvo, i to zbog podjele na one liberalne i konzervativne koji uvijek imaju svoju istinu. A put do istine je dalek, pa čak kad se radi i ovakvim događajima kakav se zbio na Markovom trgu.

Recimo, nije dovoljno bez dublje povijesne i društvene analize samo konstatirati da su se dogodili teroristički čini islamista negdje u Europi i Americi ili onih radikalnih zapadnih revanšista protiv pripadnika islamske religije. Prebrzom konstatacijom i osudom onih drugih ne postiže se ništa. Naprotiv, bolest se mora uvijek dijagnosticirati, potražiti uzroke koji su doveli do nje, kako bi se društvo moglo izliječiti. Svi pacijenti ne reagiraju isto. Jedni u očaju podignu ruku na sebe, drugi umru u tjeskobi, dok se treći okrenu nasilju tražeći krivca za vlastito stanje u drugome, pa i onome nedužnome.

Ne sjećam se da su zapadni političari ikada ozbiljno preispitivali uzroke islamskoga terorizma u Europi i Americi. Da jesu, vjerojatno bi došli do spoznaje da uzroke za njega treba tražiti ne samo u islamskom vjerskom radikalizmu, čega sigurno ima, nego i u sjećanju na brutalni europski kolonijalizam, vječito zapadno miješanje u politiku islamskoga svijeta i sustavno preferiranje politike Izraela naspram Palestinaca.

To važi isto tako glede revanšizma europskih desničara koji reagiraju agresivno i nepromišljeno osjećajući se ugroženim I to bez obzira da li se radi o realnoj ili fiktivnoj ugrozi.

Tamo gdje se problemima ne prilazi ozbiljno, ne otklanjaju uzroci koji do njih dovode, tamo pojedinci izgube kontrolu nad sobom ili postanu žrtve manipulacije. I slučaj pokušaja ubojstva i samoubojstva na Markovom trgu zahtijeva puno ozbiljnu analizu od one koju su iznijeli neki iz opozicije ili oni vladajući.

Problem je preozbiljan da bi ga se iskoristilo za diskreditiranje političkih protivnika. Hrvatsko društvo je podijeljeno kao rijetko koje u Europi. Lustracija nije provedena, bivši komunisti i njihovi nasljednici, uz pojedine moralno trule desničare, su danas najbogatiji sloj društva Ekonomija se već duže vremena urušava, što za posljedicu ima iseljavanje mladih ljudi. Neki to stanje podnose „herojski“, drugi odlaze, dok treći gube kontrolu nad sobom jer imaju osjećaj da za njih nema više nikakve perspektive. A tu je i teret koronavirusa čije će se posljedice na ekonomiju, a time i na psihu ljudi odraziti još jače.

Problemi s kojim se trenutno suočava hrvatsko društvo ne mogu se riješiti međusobnim optuživanjem i pronalaženjem krivca samo u onom lijevom ili desnom spektru. Oni su puno dublji.

Ranjeni policajac i mladić zahtijevaju ozbiljniji pristup problemu nego to čine opozicija i aktualna vlast. Opozicija koja neodmjerenom retorikom koristi taj nesretni slučaj za skupljanje političkih poena ne čini dobro društvu.

Isto tako, aktualne političke elite koje traže uzroke samo u desničarskoj retorici opozicije, pokazuju da se ne žele vidjeti svoj dio krivice. Vrijeme je da se uozbilje svi, suoče zajedničkim silama s problemima koji dovode do ovakvih nepredvidivih čina. Jer tko zna što donosi jesen?

Čitava Europa ima strah od onoga što bi se moglo dogoditi zbog urušene ekonomije, a u Hrvatskoj se igraju politike poput male ohole, zločeste djece. Narod koji je toliko propatio zbog srbijanske agresije, nije zaslužio takve političare.

Dr. fra Luka Marković | herceg-bosna.com

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

2
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x