Kontaktirajte nas na:

Društvo

Crnići: Ulaskom Hrvatske u Schengen postat ćemo apartidi

Nakon posjeta Crnićima, naselju na krajnjem jugozapadu Čapljine, i razgovora s ljudima s tamošnjim mještanima, zaključak je da problemi stanovnika tog naselja koji stanuju u jednoj, a žive u drugoj državi nisu maknuli s mrtve točke od odluka Badinterove komisije.

Online:

/ Datum objave:

Jest tridesetak žitelja Crnića, prema posljednjem popisu 2013. godine 34, mali broj, međutim njihovi problemi su golemi. Žive na teritoriju jedne države – BiH, a zbog prometne izoliranosti pretvorili su se u građane druge države – Hrvatske.

Za svoj položaj nisu krivi, a očito ih nitko nije “fermao” ni prilikom rasprava oko schengenskog režima. Na kraju krajeva, njihove probleme trebali su zajednički rješavati matična BiH, za Schengen zainteresirana Hrvatska te, naravno, Europska unija. Kako stvari trenutačno stoje, pristupanje RH Schengenu pretvorit će ih u apatride, odnosno hodat će i živjeti “ispod radara”.

Kako trenutačno stvari stoje, živjet će poput nedavno preminulog Mehrana Karimija Nasserija koji je 18 godina proživio na terminalu 2F zračne luke Charles de Gaulle u Parizu. I to kraj svojih kuća, kraj svojih imanja!

“Neće nas valjda zatvoriti?”

Inače, Crnići su seoce nasuprot po arheološkim nalazima čuvenog Vida. Nema sumnje da bi se nešto od tog arheološkog blaga našlo i na području Crnića da je netko tražio. U to naselje može se doći samo preko RH, bilo preko graničnog prijelaza Prud s ljubuške ili Metković, odnosno Gabela Polje, s čapljinske strane. Da stižete u Crniće, upućuje prigodno izrađeni smjerokaz. Međutim, tridesetak metara dalje čekaju vas dvije podignute rampe koje bi, kada bi se spustile, a valjda su zato postavljene, žitelji tog seoceta mogli zaobići samo preko brda Velike Mitruše (426 m iznad mora), nekadašnjim, danas zaraslim konjskim putem u tri, četiri kilometra udaljenoj Gabeli, dok su prema jugu neprohodno močvarno Crničko polje i granična međa.

Ocjenjujemo, ako bh. i hrvatska strana oko tog dijela granice nisu vodile ozbiljne razgovore, ni te, kako bi graničari kazali, brklje nemaju svrhu. Djeluju smiješno, međutim, od kada su intenzivirani razgovori oko Schengena, nije smiješno mještanima Crnića.

Prva na redu kuća u Crnićima je ona Jure Planinića koji je o temi života nakon ulaska Hrvatske u Schengen, uz ostalo, rekao:
Ne očekujem ništa, kako je bilo prije, valjda će tako biti i dalje. Što će se promijeniti. Nismo mi o tome ništa ni pričali, niti nas je tko obavijestio. Neće nas valjda zatvoriti.

Granica nam jako smeta

Antu Jurkovića sreli smo kod crkvice sv. Ane, Crnići pripadaju župi Gabela Polje, pa je on s prijateljem iz Pruda došao vidjeti treba li što prije zime popraviti.
Mi smo zabrinuti jer nama granica jako smeta, ljeti budu gužve, a nekada dođe i do problema. Izgrađen je poseban trak za nas seljane, da ne čekamo u redu. Krenemo radi uobičajenih dnevnih poslova, recimo po dijete u vrtić u Metkoviću, a ljudi koji satima čekaju u nama vide uljeze, prepriječe nam taj trak iako je obilježen. Sada svi čekamo kako će tek biti kad dođe Schengen. Nitko nam se do sada nije obraćao, čekamo što će biti. Ništa ne znamo. Što bi se reklo, visimo u zraku. Da Bog da i mi uđemo u taj Schengen pa da živimo kao normalni ljudi, kaže Ante, dok njegov prijatelj Zlatko Volarević iz Pruda iznosi problem s te strane granice.

Mi smo od pamtivijeka skupa, među nama nema nikakvih problema, ali imamo veliki problem s granicom. Mi smo već u Schengenu. Imamo zemlju iznad graničnog prijelaza, ali do nje već godinama ne možemo doći. Ako ćemo tražiti “papire”, više nas koštaju oni nego što zemlja vrijedi. Imam šume i radne zemlje, neki ljudi davno su sadili masline, koja korist? Ne možete prevesti radne strojeve preko granice. Tako je iz godine u godinu, naši se problemi ne rješavaju, zaključuje Zlatko Volarević.

Sreli su reporteri i dvoje mladih stanovnika. Kristina Rozić radi u Dubrovniku, do posla joj, kaže, trebaju dva sata, natrag još toliko. Uz osmijeh primjećuje da zbog “skupoće u Dubrovniku mogu živjeti samo bogati turisti”, ostali su osuđeni na prijevoz.
Na sreću, troškovi prijevoza nam se refundiraju, kaže Kristina pa o temi Schengena nastavlja:
Vidjet ćemo od 1. siječnja što će biti, još ništa ne znamo. Mislim da bi nam trebalo biti jednostavnije, ali vidjet ćemo. O Crnićima nitko i onako ne vodi računa, Čapljina ne mari za nas, Metković je druga država…

Izvor: Večernji list

______________________
Portal herceg-bosna.com ne odgovara za sadržaj i tekstove koji su preuzeti iz drugih medija
0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest

0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Društvo

RAZORNI ZEMLJOTRES U TURSKOJ: Erdogan proglasio sedmodnevnu žalost

Zemljotres jačine 7,8 po Richteru pogodio je jug Turske oko 4:30. Tokom dana zabilježeno je više od 130 zemljotresa.

Online:

/ Datum objave:

Zbog razornih zemljotresa u južnim provincijama Republike Turske, u kojima su poginule stotine ljudi, u toj zemlji proglašena je sedmodnevna nacionalna žalost, potvrdio je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.

“Zbog zemljotresa u Turskoj je proglašena nacionalna žalost u trajanju od sedam dana”, naveo je Erdogan te dodao: “Naša zastava će biti spuštena na pola koplja u svim našim predstavništvima u zemlji i inostranstvu sve do zalaska sunca u nedjelju, 12. februara”, prenosi Anadolija.

Zemljotres jačine 7,7 stepeni po Richteru pogodio je jutros jug Turske. Epicentar zemljotresa registrovan je u okrugu Pazarcik u turskom Kahramanmarasu.

Potom je novi zemljotres jačine 7,6 stepeni po Richteru u 13.24 sati pogodio distrikt Elbistan, takođe u Kahramanmarasu.

______________________
Portal herceg-bosna.com ne odgovara za sadržaj i tekstove koji su preuzeti iz drugih medija
0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Društvo

POZIV IZ VUKOVARA: Traži Srbina iz logora koji se pokazao kao čovjek

Vukovarac Mladen Novak Mrakan kao 23-godišnjak se priključio Hrvatskoj vojsci, tadašnjoj gardi. Ranjavan je, zarobljen, mučen. Prošao je strahote koje običan čovjek teško može i zamisliti. Neki njegovi suborci nikad se nisu vratili iz logora, neki su nestali u Vukovaru. Rane nikada, kaže Mrakan, neće zacijeljeti do kraja.

Online:

/ Datum objave:

Bio je pripadnik HV-a od 1. kolovoza 1991., a već 20. studenog iste godine zarobili su ga. Tek je 14. kolovoza 1992. pušten na slobodu tijekom razmjene zarobljenika u Nemetinu.

Ponovno se pridružio HV-u 6. siječnja 1993. i tu ostao do 21. veljače 1996., kada je i umirovljen.

Da opet zaratimo, biste li krenuli u rat?

– Ne. Puno sam toga prošao, propatio, i previše za jedan život. Sad vodim bitku za svoj život, svoju ženu, svoje dvije kćeri.

U Vukovaru su borbe trajale mjesecima. Granate i pucnjevi čuli su se dan i noć, nije bilo minute tišine. Bio sam u Borovu naselju, bilo je gadno. Tog 19. studenog naišao sam na Hrvoja Mađarevića, našeg vojnika koji je bio ranjen u nogu.

Trebao sam se naći sa suborcima na dogovorenoj lokaciji, ali nisam mogao ostaviti tog momka, prebacio sam ga preko leđa i izvukao ga iz tog pakla. Jedva sam ga nosio jer sam na sebi imao i oko tisuću metaka, pušku…

Kasnije smo obojica zarobljeni i iako su mnogi umrli, nas dvojica smo preživjeli. U logoru ga nisam vidio, ali poslije smo se našli, izgrlili se, izljubili. Kad sam došao u logor, najprije sam zapazio sablasnu tišinu, za razliku od one neprestane buke bombi iz Vukovara. Ali tišina je brzo prekinuta…

Niti sam klao, niti sam silovao, branio sam svoj dom. Prvu večer kad su nas stavili u te štale došli su četnici i pucali rafalima po toj građevini. Bile su dvije štale, jedna se zvala Maksimir, druga Poljud.

Kako su vas hranili u logoru?

– Prvih par dana ništa. Pa potom samo voda, a onda dva puta dnevno pola kriške kruha i feta salame. Tek kad nas je posjetio Crveni križ dobivali smo redovito neku čorbu. Ali sve je to bilo ništa.

Visok sam 185 centimetara, a kad sam izašao iz logora, imao sam jedva 69 kilograma. Izgubio sam dvadesetak kilograma. Nekad bi nam dali konzervu ribe iz Crvenog križa, ali bez otvarača. Gladni smo, a nismo mogli otvoriti konzervu. Smijali su nam se…

Jesu li svi bili nasilni?

– Većina. Ali sjećam se dvojice koji su bili ljudi. Među njima je bio, to želim da napišete, Momčilo Đorđević. Dao bi mi vode, nekad hrane, nije me tukao, pitao je kako sam. Bilo je ljudi među njima, ali, nažalost, bili su u manjini. I nije se smjelo znati da nam pomažu.

Jeste li pokušali doći do Đorđevića?

– Da, već godinama. Tražio sam, raspitivao se, ali neki su rekli da je poginuo, drugi da je nestao. Ako ovo čita, neka mi se javi. Iako ne znam koliko će mu ovo pomoći ako se pročita u Srbiji. Ali želim da se zna i da bude zapisano da je taj čovjek bio – čovjek. Pomagao mi je dok sam bio u samici, mogao me je tući, mlatiti, ali nije bio takav tip. Dao bi mi vode, izvodio me u šetnju koliko je mogao. Sjećam se i jednog drugog policajca čije ime ne znam. Njega su specijalno slali u samicu da me tuče.

A onda mi je rekao da to ne može, da to nije njegov rat i da ga se j..e i za srpskog i za hrvatskog predsjednika.

Protiv poštenih Srba nemam ništa.

Hrvatsku je najprije branilo 200.000 vojnika, a zatim, evo, i više od pola milijuna branitelja.

– Nakotilo se, prijatelju, puno toga, a većina nije ni vidjela pušku. Sada su sve sami generali nakon bitke. Meni govore kako sam se trebao ponašati u logoru, da smo trebali pobjeći, da sam trebao napraviti ovo ili ono… Ma koje su to gluposti, sve neki heroji iz ureda u Zagrebu. Ne mogu to ni slušati.

Gdje ste ranjeni?

– Najprije sam ranjen u noge, da bi me kasnije geler pogodio u obraz, 10 centimetara iznad vratne žile. Da je bilo niže, danas ne bih razgovarao s vama. Kad me je to strefilo, zagnojilo se, bila je strašna rana i muka. To se dogodilo prije odlaska u logor.

I imao sam bradu, cijeli natečen. U logoru su pitali što mi je, ja sam rekao da mi je otekao zub jer su imali poseban pik na ranjenike.

Kad ste izvadili geler?

– Ha-ha, tko kaže da sam ga izvadio?

Niste?

– Nema potrebe, ne stvara štetu, liječnici ne bi sada to raskopavali. Redovito ga snimamo i pratimo miče li se. On ne putuje. Sa mnom će u grob.

Što ste prvo kanili učiniti kad ste čuli da će doći do razmjene?

– Popiti pivo i najesti se pečenog krumpira. Sjesti ko čovjek i na miru popiti to pivo. Nema čovjeka koji je bio u samici a koji nije pomišljao da se ubije. Prošlo mi je kroz glavu, e nećeš se ubiti a da nisi popio pivo. I to me je održavalo jedan dan, drugi dan da želim vidjeti roditelje, treći dan da želim ponovno okusiti pečeni krumpir…

I danas od svega imate posljedice?

– Nisam se pošteno naspavao 30 godina. Malo odrijemam, ali da sam imao komad sna od osam sati, to u zadnjih 30 godina nisam. To najbolje zna moja žena. Dižem se noću, prevrćem po kuhinji, palim televiziju, gledam mobitel. Malo zaspem, malo se budim.

Izvor: ljudski.ba

______________________
Portal herceg-bosna.com ne odgovara za sadržaj i tekstove koji su preuzeti iz drugih medija
0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Društvo

Totalni ekocid na Lašvi

Danas je izvršen totalni ekocid kompletne rijeke Lašve nizvodno od MHE Vitez1 nekontroliranim ispuštanjem ogromnih količina toksičnog mulja iz akumulacije.

Online:

/ Datum objave:

Niz godina upozoravamo da se u akmulaciji MHE Vitez 1 nalazi ekološka bomba tj. ogromne količine toksičnog mulja punog teških metala i tko zna kakvih još otrova koji je danas naglo ispušten u rijeku Lašvu, ističe portal usrvitez.ba.

Lašvom teče žitki mulj, a od neprijatnog mirisa se ne može prići koritu rijeke. Na terenu se nalazi policija i nadležne kantonalne inspekcije. Zahtjev je poslan i federalnim inspekcijama. Sav naš rad i trud prethodih godina za revitalizaciju rijeke Lašve i očuvanje ugroženih vrsta u trenu je otišao u vjetar jednim jedinim nesavjesnim postupkom.

Lašva je poznata kao rijeka sa velikom količinom sedimenta što se ogleda u stalnim izmjenama konfiguracije toka te dolazi do taloženja istih u samim akumulacijima, a ako znamo da svi (općine, industrija, farme, kućanstva, bolnice..) ispuštaju otpadne vode u rijeku Lašvu onda zamislite od čega se sastoji mulj u ovim akumulacijima.


Izvor: usrvitez.ba 

______________________
Portal herceg-bosna.com ne odgovara za sadržaj i tekstove koji su preuzeti iz drugih medija
0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x