Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Četnici iz Ravnogorskog pokreta negirali krivicu za širenje mržnje.

Dušan Sladojević zvani “Krvce” i “Čiča”, Slavko Aleksić zvani “Vojvoda” i Risto Lečić izjasnili su se pred Sudom Bosne i Hercegovine da nisu krivi za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti prilikom postrojavanja pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta u Višegradu u martu 2019.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Pripadnici Ravnogorskog pokreta su se 10. marta 2019. godine okupili u Višegradu kako bi obilježili godišnjicu hapšenja četničkog generala i ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata Dragoljuba Draže Mihailovića.

Tada su, uz gusle, pjevali pjesme koje su naišle na brojne osude. Lečić se, prema optužnici Tužilaštva BiH, tereti da je okupljanje na trgu započeo s pjevanjem pjesme s tekstom „Bit će opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina” uz gusle, te na taj način izazvao uznemirenost i strah građana Višegrada.

„Živimo u apsurdnom vremenu gdje su nemoguće stvari moguće”, prokomentirato je za Glas Amerike današnje izjašnjavanje o krivici pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta Bilal Memišević, predsjednik Skupštine opštine Višegrad.

Advokati optuženih smatraju kako postrojavanje i okupljanje iz marta 2019. godine ni po čemu nije sporno te da je sve urađeno u skladu s ciljevima udruženja.

„Skup je bio prijavljen, a udruženje registrovano. Ne znam u kojem kontekstu su izgovorene riječi ‘Bit će opet pakao i krvava Drina’. Prema mom mišljenju, u ovom slučaju nema odgovornosti”, kaže je Zoran Perić, advokat prvooptuženog Dušana Sladojevića.

Krivičnu prijavu protiv udruženja koje je registrirano u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, podnijelo je Udruženje „Žena Žrtva rata” i njegova predsjednica Bakira Hasečić iz Višegrada.

„Cijeli svijet je prije dvije godine vidio da su ponovo pozivali na klanje i zločine i da su govorili da će teći krvava Drina. Ja sam se danas ponovo vratila u ’92. godinu, proživjela silovanje, zlostavljanje i vidjela beživotna tijela kako plutaju Drinom, a ona pjenušava od krvi”, kazala je Hasečić.

Prema optužnici Tužilaštva BiH, prilikom postrojavanja pripadnika Ravnogorskog pokreta, bilo je i pripadnika iz Srbije i Crne Gore, a Sladojević, kao predsjednik Ravnogorskog pokreta bh. entiteta Republika Srpska, i Aleksić, učestvovali su u postrojavanju te su koristili vojnu terminologiju. Oni su, također, uz predaju raporta, veličali Ravnogorski pokret, puštali su i pjevali pjesme koje u svom tekstu izražavaju prijetnju ili nasilje.

„Nadam se da će pravosudni organi uzeti u obzir ono što smo mi kao dokazni materijal ponudili, a ne ono što su oni danas kazali”, smatra Bilal Memišević.

Ravnogorski pokret je fašistički pokret

Za veličanje ideje ravnogorskih pokreta širom Bosne i Hercegovine i širenje fašizma, veže se ideologija srpskog velikodržavnog pokreta, smatra historičar s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Osman Sušić.

On navodi da je Ravnogorski četnički pokret fašistički pokret, te da je riječ o ideologiji srpskog velikodržavnog pokreta koji nastaje u drugoj polovini 19. stoljeća s ciljem formiranja velike Srbije.

„Ravnogorski pokret je samo jedan od izvršilaca tog velikodržavnog pokreta i njegovih ciljeva, a cilj pokreta je formiranje velike Srbije. Na osnovu dokumenata četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata, riječ je o homogenoj Srbiji Stevana Moljevića, jednog od glavnih ideologa četničkog pokreta u Drugom svjetskom ratu i instrukcije od 20. decembra 1941. godine. To su instrukcije Draže Mihailovića svojim oficirima u Crnoj Gori. Na osnovu tih dokumenata, možemo vidjeti o kakvoj ideologiji i fašizmu je riječ Četnički pokret je bio fašistički pokret. Ovi koji danas baštine tradiciju četničkog pokreta su fašisti”, smatra Sušić.

Na pitanje da li dešavanja koja se tiču Ravnogorskog četničkog pokreta predstavljaju opasnost za BiH, zato što živimo u konstantnom negiranju postojanja i državnosti BiH, Sušić kaže da se sve to radi kako bi se ostvarili ciljevi Ravnogorskog četničkog pokreta.

„Centralno mjesto velikodržavnog projekta zauzima BiH. Kada čitate ranije spomenute dokumente, jasno se vidi da je BiH centralno pitanje formiranja velike Srbije i centralno mjesto u budućoj velikoj Srbiji. Stoga, naravno da to predstavlja problem. Baštinici ideologije iz Drugog svjetskog rata su u posljednjim ratnim sukobima vršili zločine nad civilnim stanovništvom i izvršili genocid u BiH”, pojašnjava historičar Sušić.

Problem organiziranja, okupljanja i postrojavanja ravnogorskih pokreta mogla bi biti i institucionalna pomoć jednog dijela zemlje i susjedne Srbije, smatra naš sagovornik.

„Na taj način oni mogu slobodno djelovati i propagirati svoje stavove”, zaključio je.

Ministarstvu pravde BiH „svezane ruke”

Kada je riječ o eventualnoj institucionalnoj podršci, ministar pravde BiH Josip Grubeša za Glas Amerike kaže da ne postoji nikakva mogućnost da se ministarstvo umiješa ili učini bilo šta, u ovom, kao ni u sličnim slučajevima.

„Sud BiH će, vodeći se načelima postupka i primjenom materijalnog prava, u ovim, kao i u svim drugim slučajevima, donijeti nepristrasnu i profesionalnu odluku”, rekao je Grubeša.

Udruženje pod nazivom „Ravnogorski pokret otadžbine Srpske” Istočno Sarajevo je registriran u Osnovnom sudu Sokolac.

Udruženje ima sjedište na Palama, a zastupnik je Dušan Sladojević. Prema evidenciji zbirnog registra nevladinih organizacija, u BiH je aktivno 16 četničkih udruženja. Svi su registrirani na osnovu rješenja kod sudova u entitetu Republika Srpska.

Ministarstvo pravde BiH je jedino nadležno da vrši upis udruga koje takav zahtjev podnesu njemu i u tim slučajevima može samostalno odlučivati. Isto vrijedi i za sve druge registarske organe koji postoje na teritoriji BiH.

S obzirom na to da su Pripadnici Ravnogorskog pokreta negirali krivicu za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti među među konstitutivnim narodima u BiH, u Državnom sudu će biti zakazan početak sudskog postupka protiv pripadnika tog pokreta.

Član 145. Krivičnog zakona BiH kaže da će svako „izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini”, biti kažnjeno kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Utjecaj četničke ideologije na politiku i medije

Nejra Veljan iz Atlantske inicijative bila je koautor istraživačkog rada „Historija, ideologija i struktura modernog četničkog pokreta”. Ona smatra da ideološki ciljevi igraju značajnu ulogu u političkom i ideološkom životu Srba, Crnogoraca i Bosanaca.

„Tome uveliko doprinose i trendovi koji su započeli krajem ’80-ih godina, kada je na neki način srpski entonacionalizam zavladao novom generacijom i nadahnuo rehabilitaciju četničkog pokreta. Njega je započeo sam Milošević , a kasnije se manifestovala u samom rehabilitovanju Draže Mihailovića 2015. godine u Beogradu. Sve to je pružilo legitimitet i stvarno pokriće stvaranju novih mitova na ovim prostorima”, smatra Veljan.

Kroz istraživanja i naučne radove o ekstremizmu i radikalizaciji je, kaže, uvidjela da historijski revizionizam podstiče radikalizaciju.

„Širom Europe možemo vidjeti rast desnice, njima je u srži negiranje stvari koje su se desile tokom Drugog svjetskog rata – holokaust nad Jevrejima, a isto tako genocid nad Bošnjacima i muslimanima u Srebrenici. Najveći problem je što ta četnička ideologija utječe na politiku i medije u Srbiji, BiH i Crnoj Gori gdje je nestao kontranarativ. Iako se suočavamo s tim, javna osuda postoji za četnički pokret, ali se on na neki način minimalizira. Ono zbog čega ga smatramo prijetnjom, jeste da uzroci i događaji teže ka širenju ideologije i šalju jasan signal da oni teže proslavi i historiji naslijeđa etničkog čišćenja, progona i zastrašivanje nesrpskog stanovništva”, zaključila je Veljan.

Presude Haškog tribunala utvrdile su da su pripadnici Vojske Republike Srpske ubili oko 3.000 Bošnjaka u Višegradu u ratu od 1992. do 1995. godine.

Izvor: Glas Amerike

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

UVOD U VELIKI RESET: Odstupanje najmoćnijih izvršnih direktora planete

U godinu dana dogodilo se puno toga; korona je u “blitzkriegu” poharala ljudske umove, “na led” je stavljeno kompletno globalno gospodarstvo, a milijarde običnih ljudi su morali stegnuti remen. S druge strane, šačica super bogatuna je još jednom profitirala na našoj nesreći te je u prva dva mjeseca pandemije zaradila dodatnih 434 milijarde dolara, a nakon toga je uslijedio šok za šokom, svi najmoćniji glavni izvršni direktori (CEO-i) su odstupili sa svojih pozicija kako bi se navodno posvetili “filantropiji”.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Fotografija Billa Gatesa iz policijske postave u Albuquerqueju (Novi Meksiko), snimljena 1977. zbog prometnog prekršaja.

Sasvim je u redu da ovaj kratki pregled neobičnih smjena u vrhu najmoćnijih korporacija svijeta započnemo s najstručnijim laikom planete, čovjekom koji je (neuspješnu) borbu s programskim virusima pretočio u (biznis) borbu s pravim virusima, riječ je o osobi s puno hobija od virologije, epidemiologije do pedijatrije i imunizacije – riječ je o jednom i jedinom Billu Gatesu. On je s pozicije CEO-a Microsofta odstupio dva dana nakon proglašenja svjetske pandemije Covid-19, uz objašnjenje kako se u budućnosti namjerava posvetiti filantropiji i dobrotvornom radu.

Jeff Bezos na početku djelovanja Amazona 1999. godine.

Na redu je Jeff Bezos, oficijelno drugi najbogatiji čovjek na planeti je u samo zadnja tri mjeseca 2020. tijekom najvećih korona lockdowna zaradio preko 100 milijardi dolara, tu “spektakularnu zaradu” je uprava ove tvrtke očekivala zahvaljujući “brojnim inovacijama”, jedna od njih je prisvajanje osobnog tipa vozača u iznosu od nevjerojatnih 62 milijuna dolara. Bezos je odstupio s pozicije CEO-a Amazona uz tvrdnju kako će se posvetiti novim “inovacijama” i humanitarnom radu u dvije osnovane zaklade; Bezos Earth Fund i Blue Origin, no također je priznao kako ostaje u upravnom odboru Amazona.

Treći na redu je Michael Corbat koji je s pozicije CEO-a Citigroupa (jedne od najvećih i najutjecajnijih banaka na svijetu) odstupio zbog naglog pada zarade, od 20 milijardi dolara u 2019. na sedam milijardi dolara u 2020. godini. Iako je opravdanje pad zarade, vrijedno je napomenuti kako se odstupanje događa u trenutku kada američki savezni inspektori namjeravaju kazniti ovu banku zbog “neuspjeha u nadogradnji zastarjelih sustava sigurnosne tehnologije”, a zbog kojih su se, između ostaloga, cyberkriminalci bez ikakva problema prikazivali kao originalna web stranica ove banke.

Bob Swan je odstupio s pozicije CEO-a Intela.

Četvrti na redu je CEO Intela Bob Swan, koji medijima nije puno objašnjavao svoj odlazak, no činjenica je da je Intel izgubio desetinu vrijednosti u zadnjih godinu dana nakon što je AMD preuzeo premac u proizvodnji procesora za osobna računala. Da stvar bude interesantnija, vrijednost Intelovih dionica je porasla za 13% nakon obavijesti o Swanovoj rezignaciji.

Peti na redu je CEO Forda Jim Hackett koji je dao ostavku jer navodno nije zadovoljio dioničare s radom tvrtke.

Šesti na redu je CEO Nikea John Donahoe koji je navodno dao ostavku nakon serije pogrešaka, jedna od njih je katastrofičan pad fizičke sposobnosti trkača u najnovijim modelima njihove sportske obuće.

Sedmi na redu je CEO Tik Toka Kevin Mayer koji jer dao ostavku uz tvrdnju kako “se političko okružje uvelike promijenilo”.

Osmi na redu je CEO Walt Disneyja Robert Iger koji je dao ostavku iako je u petnaest godina Disney progutao: Pixar, Marvel, Lucasfilm i 21st Century Fox postajući tako jedan od velike medijske petorke koja upravlja gotovo cijelim medijskim prostorom te kontrolira objavljivanje vijesti.

Osramoćeni Leon Black je morao odstupiti s pozicije CEO-a jednog od najvećih američkih “strvinara” koji tvrdi kako je “inovator i voditelj u investicijskoj industriji”.

Deveti je poprilično interesantan, gotovo kao prva dva. Naime, multimilijarder Leon Black i CEO Apollo Global Managementa je odstupio s pozicije nakon što se otkrilo kako je poklonio pokojnom Jeffrey Epsteinu punih 158 milijuna dolara (od toga 50 milijuna nakon Epsteinove prve presude u 2008.), te su se američke vlasti bacile na posao kako bi dokučile u kakvoj su vezi spomenuti akteri. Blackova firma je inače jedan od najpoznatijih strvinara koja otkupljuje pozajmice i kredite drugih kompanija kako bi ih progutala, raspačala i preprodala. Apollo Global Management je težak 440 milijardi dolara uz tvrdnju kako je “inovator i voditelj u investicijskoj industriji”.

Deseti je također interesantan, CEO moćnog Rio Tinta – druge najveće rudarske kompanije svijeta – Jean-Sébastien Jacques je morao odstupiti nakon što je odobrio uništenje svetišta australijskih Aboridžina čija starost se procjenjuje na nekih 46.000 godina, a sve s razlogom kako bi povećao postojeći rudokop željezne rudače.

Jedanaesti je Randall Stephenson – CEO najpoznatije američke IT kompanije AT&T uz 64 milijuna dolara mirovinske naknade. Mediji su objasnili kako je do odluke došlo nakon što je Stephenson kupio propadajućeg diva Time Warner za 104 milijarde dolara. Inače Time Warner također pripada velikoj medijskoj oligopolskoj petorici koja posjeduje 90% medijskog prostora, a pohod na medijsku svjetsku prisutnost je započeo s CNN-nom, koji je nekada važio za “boga” u objavljivanju vijesti, no nakon frapantne i konstantne objave političke propagande samo tijekom 2019. je izgubio trećinu gledatelja.

Dvanaesti je CEO moćne banke Credit SuisseTidjane Thiam koji je odstupio zbog špijunske afere za drugu banku. Iako je na koncu Thaim oslobođen odgovornosti, odluka je ostala neopoziva.

S pozicija CEO-a su smijenjeni i sljedeći bogataši: Stefano Pessina (Walgreens), Trevor Milton (Nikola), Jide Zeitlin (Tapestry), Michael Lofthouse (Solid8), Greg Glassman (CrossFit), Adam Bierman (MedMem), Mandy Ginsberg (Match Group) i mnogi drugi.

Jedan dio luksuznog bogataškog bunkera koji se prodaje za “pišljivih” 200.000 dolara.

Po izvješću Fort Russa, na stotine CEO-a i članova upravnih odbora najmoćnijih kompanija svijeta su dali ostavke neposredno prije ili nakon proglašenja pandemije uz masovnu prodaju vlastitih dionica trenutak prije kolapsa tržišta. Po pisanju NBC Newsa, samo tijekom listopada 2019. s vodećih pozicija je odstupilo 1.332 bogataša što nikada prije nije zabilježeno. Prošla godina je donijela sličnu situaciju, najveći egzodus CEO-a je bio tijekom siječnja 2020. kada je 219 super-bogatuna odlučilo potražiti utjehu u “filantropiji”, “humanitarnom radu”, “mirovini” i “mirnom životu u krugu obitelji”.

Ruku pod ruku s masovnim ostavkama svjetskih CEO-a je išla i potražnja i prodaja podzemnih bunkera, a samo jedna američka firma za proizvodnju istih je tijekom 2020. doživjela povećanje proizvodnje od 500% i povećanje potražnje za 2000%. Tržište bunkera je procvjetalo, a nudi se svašta od za smrtnike neprocjenjivih luksuznih podzemnih obitavališta do jeftinih cjevastih obiteljskih bunkera koji se prodaju za siću od 60.000 dolara.

Ovu knjigu treba pomno proučiti jer mnogo toga objašnjava. Korona nije opasna, ali je treba iskoristiti za veliki reset – riječi su autora knjige.

Egzodus super-bogataša s vodećih funkcija globalnog gospodarstva nas nimalo ne bi trebao začuditi, “Herr” Klaus Schwab smatra kako je vrijeme za promjene te je svim svojim pajdašima iz Davosa, od Gatesa do Bezosa objasnio kroz knjigu COVID-19 THE GREAT RESET (Covid-19 i veliki reset) kako se pandemija korone mora iskoristiti iako je ona najmanje opasna pandemija koju smo imali prilike iskusiti u zadnjih dva milenija, te da će smrtnost iste biti blaga prema smrtnosti prethodnih pandemija. Schwab također smatra kako korona ne uzrokuje egzistencijalnu prijetnju, no da će se globalni šok osjećati još desetljećima te da taj šok treba iskoristiti za veliki globalni reset i stvaranje “boljeg svijeta”.

Izvor: sott.net

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

ARKANOV SIN IZVRIJEĐAO BALAŠEVIĆA, KARLEUŠA MU ‘SPUSTILA’: ‘Otac ti je ratni zločinac…’

Žestoku reakciju srpske pjevačice Jelene Karleuše izazvao je Veljko Ražnatović, sin ratnog zločinca Željka Ražnatovića.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Arkanov sin

Arkanov sin je, naime, u svojoj Instagram objavi o preminulom Đorđu Balaševiću sasuo cijeli niz neugodnih riječi.

Uz video na kojem Balašević na jednom koncertu u Zagrebu publici kazao “Ja inače pjevam na svom materinjem hrvatskom jeziku ali postoji jedan problem, ja govorim jednu iskvarenu verziju hrvatskog, tzv. srpski”, Veljko Ražnatović je napisao da pokojni pjevač ne zaslužuje uspomenu:

Jelena Karleuša, podjednako poznata po dekolteu i britkom jeziku, Arkanovom sinu nije ostala dužna: “Đorđe Balašević je veliki srpski sin, veliki jugoslovenski sin!

Lik koji je šmekerski inteligentno i duhovito drmao kavez svim malograđanima i šatro patriotama sa ovih prostora. Voljen i cijenjen od Vardara do Triglava.

Veljko Ražnatović je sin ratnog zločinca i kriminalca, čovjeka koji je crna mrlja u srpskoj povijesti i bruka ovog naroda. Ne dozvoljavam da se ovako skrnavi ime Đorđa Balaševića! Ne dozvoljavam”, odbrusila je u svom osvrtu.

Izvor: dnevno.hr

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

FAZ o “Proigranom miru u BiH”: Kako je Europa zakazala na Balkanu

FAZ je objavio recenziju knjige “Proigrani mir u BiH” Christiana Schwarz-Schillinga, punu dokumenata iz privatnog arhiva. U njoj se rasvjetljava politika Njemačke, Francuske i Velike Britanije prema Balkanu.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Njemački list FAZ objavio je članak pod naslovom „Strog prema Kinkelu, blag prema Kohlu” u kojem novinar Michael Martens analizira knjigu njemačkog političara i bivšeg visokog predstavnika u BiH Christiana Schwarz-Schillinga: „Proigrani mir u BiH – Kako je Europa zakazala na Balkanu”. U njoj se ovaj bivši ministar u vladi Helmuta Kohla osvrće na politiku prema Balkanu devedesetih godina.

„Na sjednici njemačke vlade 8. prosinca 1992. došlo je do žestokog spora između Helmuta Kohla i Christiana Schwarz-Schillinga, ministra za poštu i telekomunikacije. Stidim se, rekao je ministar, što pripadam ovoj vladi ‘ako ona nastavi ne poduzimati ništa’. Sve se završilo ‘prilično oštrim pozivom kancelara na poštivanje reda’ i njegovim podsjećanjem da ‘nitko nije prisiljen sjediti u vladi’ ako mu se to ne sviđa.“

Tako Schwarz-Schilling u svojim nedavno objavljenim memoarima opisuje kraj svog prvog političkog života, piše Michael Martens za FAZ. Nakon svađe s Kohlom, Schwarz-Schilling daje ostavku na dužnost ministra. Razlog tome je od strane CSS-a kritizirana ‘neaktivnost’ njemačke politike prema , Bosni i Hercegovini, što je odredilo buduće djelovanje ovoga političara.

U knjizi do sada neobjavljeni transkripti razgovora

„Odnos Bonna prema ratu ‘na kućnom pragu’ bio je, kako to predstavlja Schwarz-Schilling, katastrofalan“, piše Martens i dodaje kako je knjiga njemačkog političara o njemačkoj politici na Balkanu devedesetih, čak i ako ne dijelite sve njegove zaključke, jako  informativna. Posebno zbog po prvi put objavljenih pisama, transkripata, telefonskih poziva i drugih dokumenata iz Schwarz-Schillingovog opsežnog privatnog arhiva. Oni pružaju uvid u politiku koju su vodili Helmut Kohl i njegov ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel, ali i u Schwarz-Schillingov pogled na to. Pri tome Kinkel, njegov prethodnik Hans-Dietrich Genscher, Otto Graf Lambsdorff i stranka FDP (tada koalicijski partner CDU/CSU-a) nisu dobro prošli u knjizi.

Budući da je Ministarstvo vanjskih poslova u to vrijeme moralo stajati iza Kinkelovog kursa, CSS-ovi zaključci odnose se i na njih i na njihovu “arogantnu“ i „sramnu” politiku. Time je pojedinim diplomatima nanesena nepravda, ali sigurno ne i tadašnjoj politici Kinkelovog ministarstva prema Balkanu“, piše u članku.

Autor teksta pojašnjava kako je Schwarz-Schillingova stvarna ljutnja usmjerena protiv “neodgovorne površnosti” Kinkelove „politike”. Martens navodi da je kancelar Kohl, koji je imao ovlasti za davanje smjernica za vanjsku politiku, u knjizi puno manje kritiziran nego Kinkel i to tumači starom stranačkom disciplinom Schwarz-Schillinga.

„S obzirom na rat u Bosni, Schwarz-Schilling piše o nedovoljno upućenom, nedovoljno odgovornom, nedovoljno empatičnom i ponekad čak ciničnom odnosu tadašnje njemačke vlade.“

Ali prema svom šefu Kohlu, on je relativno blag. Okidač za Schwarz-Schillingovu ostavku, kaže se dalje u članku FAZ-a, bila je odluka FDP-a da se pridruži ustavnoj tužbi koju je pokrenuo SPD. „Ova tužba bila je usmjerena protiv angažmana Bundeswehra u cilju pomoći žrtvama velikosrpske politike i agresije. Odbacivanje bilo koje vrste vojne pomoći od strane SPD-a, CSS je ilustrirao odlomcima iz govora političara u Bundestagu, poput Rudolfa Scharpinga (SPD), koji je tvrdio: ‘Svatko tko želi mirno rješenje mora izbjeći eskalaciju’. Ratni zločinci poput Ratka Mladića i Radovana Karadžića bili su ohrabreni ovakvim istupima protivnika intervencije i nesmetano i bez uplitanja nadmoćnog NATO-a, naređivali masakr za masakrom nad bosanskim muslimanima.

Manji koalicijski partner određivao politiku prema Balkanu

Schwarz-Schilling smatra nečuvenim to što je FDP prešao na kurs SPD-a i tako vlastitoj koaliciji zabio nož u leđa. Budući da je Kohl igrao na kartu ‘apsolutnog izbjegavanja sporova’ s FDP-om – kako se ne bi ugrozila njegova vlast i moć –  manji koalicijski partner je u konačnici mogao određivati balkansku politiku službenog Bonna. Kao dokaz za to, Schwarz-Schilling citira razgovore koje je o tome vodio s Kohlom“, piše Martens.

On ukazuje kako je jača strana knjige s mnoštvom citata i izvora i to što CSS ne analizira samo događaje u Njemačkoj. „Svi neuspjesi službenog Bonna blijede u odnosu na otvoreni cinizam s kojim su Pariz pod vodstvom Fransoa Mitteranda i London pod vodstvom Johna Majora sustavno promovirali velikosrpsku politiku protjerivanja civila služeći se paravanom tobožnjih pregovora. Britanska uloga ionako je sveobuhvatno prikazana u knjigama poput “Unfinest Hour: Britain and the Destruction of Bosnia” irskog povjesničara Brendana Simmsa, ali Schwarz-Schillingova knjiga, u kojoj se to sve usporedno rekapitulira, upravo time dobiva na dubini“, piše Martens.

I dok je, kako u svojoj recenziji prosuđuje novinar FAZ-a, prvi dio knjige „od općeg političkog interesa“, drugi dio, u kojem Schwarz-Schilling daje viđenje svog neuspjeha na dužnosti visokog predstavnika u BiH, „zanimljiv je za stručnu publiku ali previše ide u detalje“. Martens upozorava čitatelje da je tu mnoštvo rečenica sa skraćenicama i tehničkim izrazima: IPTF, IMA, Bonn Powers, PIC-Steering-Board, OHR, HR i pita se u jednom trenutku, neće li mnogi odustati u jednom trenutku od zahtjevnog čitanja drugog dijela knjige.

Njemački novinar Martens navodi kao zanimljiv detalj činjenicu da je Mitterrandov nasljednik Jacques Chirac tražio ponovno zauzmanje Srebrenice vojnom intervencijom, ali navodi da za to na nažalost nisu navedeni izvori.

“Sve u svemu, jasno je sljedeće: Christian Schwarz-Schilling je 1992. godine, ne obazirući se na vlastitu karijeru, rekao što je trebalo reći, a zatim se desetljećima nakon toga zalagao za ljude u BiH. Dio njegove knjige u kojem se bavi njemačkom politikom u odnosu na prvi rat u Europi nakon 1945. godine, impresivan je i vrijedan čitanja”, zaključuje se u recenziji knjige Christiana Schwarz-Schillinga, koju je objavio Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Izvor: dw.com

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x