Kontaktirajte nas na:

Politika

ČAVARA: HDZ BiH se zalaže za poštivanje izbornih rezultata i legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda

Predsjednik Federacije BiH i dopredsjednik HDZ-a BiH Marinko Čavara u intervjuu za portal Politika24.net govorio je o krizi oko uspostave Vijeća ministara BiH i načinima izlaska iz krize, osnovama za formiranje Vlasti na razini BiH i FBiH, objasnio za što se HDZ BiH zalaže prilikom uspostave vlasti, kako će u složenim odnosima izgledati put BiH u NATO i EU, te o očekivanjima od procesa izmjene Izbornog zakona BiH.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Kako komentirate krizu oko uspostave Vijeća ministara BiH i kako vidite izlaz iz krize?

Jasno je da Vijeće ministara BiH treba čim prije uspostaviti kako bi država mogla funkcionirati i kako bi se uklonili zastoji na euroatlantskom putu BiH. Međutim, svaki dan imamo smišljanja nekih novih kriza i problema, prebacivanja krivnje na drugog i nepoštivanje dogovora s koalicijskim partnerima. Uvjetovanje imenovanja novog predsjedatelja Vijeća ministara BiH od strane SDA,zasigurno produbljuje postojeću krizu i usporava sve procese oko formiranja vlasti i funkcioniranja državnih institucija. Nažalost, zbog političkih interesa bošnjačkih stranaka, BiH je u velikoj krizi iz koje će teško naći izlaz, ukoliko se ne ispoštuju dogovori i uvaže mišljenja sve tri strane, i hrvatske, i bošnjačke i srpske.

Što je, prema Vašem mišljenju, osnova za formiranje vlasti na razini BiH, ali i razini FBIH?

Odgovor je vrlo jednostavan, potrebno je formirati vlast po rezultatima izbora i implementirati presude Ustavnog suda, a onda ubrzati put prema europskim integracijama i NATO-u. Jedino ćemo tako osigurati potpunu ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda u BiH, ubrzati euroatlantski put, te jačati pravnu državu i institucije.

Za što se HDZ BiH zalaže prilikom uspostave vlasti?

HDZ BiH se prvenstveno zalaže za poštivanje rezultata izbora i legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda, te za poštivanje ustavno – pravnog poretka BiH, dakle za provedbe odluka Ustavnog suda. HDZ BiH se zalagao za provođenje odluke prije ulaska u izborni proces, ali, zbog nespremnosti dominantno bošnjačkih stranaka da se to i učini, dogodilo se to da se neprovođenje te odluke čak iskoristi kako bi se izabrao drugi bošnjački član Predsjedništva BiH, odnosno kako bi se hrvatskom narodu u BiH oduzelo njegovo konstitutivno pravo da bira svoje legitimne predstavnike.

Kako će u ovakvoj krizi i u složenim odnosima u BiH izgledati put BiH u EU i NATO?

HDZ BiH oduvijek se zalagao za pridruženje EU i NATO-u, i na tom će ustrajati i u budućnosti, jer samo tako BiH može napraviti iskorak i napredovati, na dobrobit svih nas koji u njoj živimo. Očigledno je da je taj put trenutno usporen zbog uvjetovanja od strane SDA. Iskreno se nadam da će svi politički akteri uočiti značaj euroatlantskog puta BiH i da će uložiti dodatne napore da se isti ubrza.

Kakva su Vaša očekivanja od procesa izmjene Izbornog zakona BiH? Jeste li optimist?

Kad su u pitanju izmjene Izbornog zakona, očigledno imamo opstrukcije s bošnjačke strane kojoj ovakav Izborni zakon očito odgovara kako bi mogli birati i drugog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i, na isti način, i izaslanike u Dom naroda Parlamenta FBiH i Parlamentarne skupštine BiH. Kad sagledamo kompletnu političku situaciju u Federaciji BiH i BiH i dosadašnje opstrukcije, teško da će postići dogovor oko izmjena Izbornog zakona u kratkom roku. Ali, mi moramo ustrajati na provedbi Odluke Ustavnog suda, odnosno promjeni Izbornog zakona, jer je to temelj države i mirne budućnosti u euroatlantskim integracijama.

Izvor: politika24.net

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar

Politika

SVETLANA CENIĆ O AFERAMA U KOJIMA JE KLJUČNI IGRAČ BIO ZORAN TEGELTIJA: “Postojala je praonica para…”

Kandidat za predsjedavajućeg Savjeta ministara i bivši ministar finansija u više vlada Republike Srpske Zoran Tegeltija (SNSD) ostaće upanćen po velikom zaduženju Republike Srpske i propasti bankarskog sektora i ne samo to.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zoran Tegeltija je bio ministar finansija Republike Srpske u dva mandata – u vladi premijera Aleksandra Džombića od 2010. do 2014. godine, te u vladi premijerke Željke Cvijanović od 2014. do 2018. godine.

Po čemu pamte Tegeltiju?

Siniša Vukelić, urednik portala Capital.ba, kaže da će ovaj period ministrovanja Zorana Tegeltije ostati upamćen po enormnom zaduženju Republike Srpske i propasti bankarskog sektora.

“Za vrijeme njegovog mandata došlo je do 170 miliona evra zaduživanja na bečkoj berzi pod krajnje sumnjivim uslovima i nikada otkrivenim investitorima, po mnogo većoj kamati nego što bi to bilo urađeno na domaćem tržištu kapitala. Takođe, za vrijeme njegovog mandata su propale tri banke u Republici Srpskoj: Bobar banka, Balkan Investment Banka i Banka Srpske. Otkriveno je da Agencija za bankarstvo, koja je u njegovom resoru, nije uradila svoj posao. Dokumentovali smo brojne nalaze u kojima se vidi da su oni znali za sve te propuste u poslovanju ovih banaka, a ništa nije preduzeto da se to spriječi”, ističe Vukelić.

Balkan investment Banka, čiji je osnivač bila litvanska Ukio grupa, kojoj je banka služila za poslovanje u fabrici glinice Birač u Zvorniku, koja je takođe bila u vlasništvu Ukio grupe, je 2013. godine bila u velikim gubicima koji su prevazilazili kapital banke.

U izjavi za medije, 8. aprila 2013. godine, Zoran Tegeltija, tadašnji ministar finansija Republike Srpske, ovim povodom u Banjaluci je kazao:

“Vlada Republike Srpske je odlučna da zaštiti svoj i ulog građana Republike Srpske u Balkan Investment Banci i neće dozvoliti da bude ugroženo njeno poslovanje.”

Stoga je 2013. odlukom Vlade Republike Srpske izvršena dokapitalizacija ove banke u iznosu 30 miliona maraka (15 miliona evra), čime je entitetska Vlada postala većinski akcionar ove banke koja je preimenovana u Banku Srpske.

Kraj banke Vlade Republike Srpske

Banka Srpske u većinskom vlasništvu entitetske Vlade zvanično je likvidirana 2016. godine, samo tri godine nakon preuzimanja litvanskih investitora, a u njoj je ostalo zarobljeno oko 120 miliona maraka (60 miliona evra) depozita javnih preduzeća, institucija i građana.

Samo godinu ranije, likvidirana je i Bobar banka, a šteta nastala likvidacijom ove i banke Srpske ukupno se procjenjivala na 250 miliona maraka (125 miliona evra). Nikada nije utvrđeno i gdje je nestalo deset miliona maraka (pet miliona evra) iz ove banke.

Vukelić dodaje i da je u vrijeme Zorana Tegeltije na čelu entitetskog Ministarstva finansija, Investiciono razvojna Banka Republike Srpske (IRB RS) dijelila sumnjive kredite.

“Zoran Tegeltija će ostati upamćen i kao ministar finansija pod kojim je Investiciono razvojna banka dijelila stotine miliona maraka sumnjivih kredita bez kolaterala i adekvatne garancije pravnim licima povezanih stranački ili rodbinski sa partijama na vlasti, koja nikada nije došla pod kontrolu Agencije za bankarstvo Republike Srpske. Isto tako, ta Investiciono razvojna banka tri godine ili više nije podnijela izvještaj o svom radu Narodnoj skupštini Republike Srpske”, podsjeća Vukelić.

Još jedna afera

Ekonomistica Svetlana Cenić ističe da će Tegeltija ostati upamćen i po nerazjašnjenoj aferi Fabrike glinice Birač, iz koje su putem Balkan Investment Banke litvanski investitori iz Republike Srpske izvukli oko 500 miliona evra, a da su brojna pitanja ostala bez odgovora.

“Šta se sve tu dešavalo, čija su potraživanja, pa ko je prebacio novac, gde su Litvanci nestali i gde su otišli, pa ko je pokrenuo optužnicu. Posle se dešava i Balkan Investment Banka koja je bila praonica para za litvanske investitore, pa ona prerasta u Banku Srpske što je bilo skandalozno, jer je ona služila kao protočni bojler za novac”, ističe ona.

I još jedan neuspjeli projekat

Treba istaći i da je Zoran Tegeltija jedini ministar finansija kojem je Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske dala negativno mišljenje na revizorski izvještaj o izvršenju budžeta 2017. godine zbog čega je pod političkim pritiskom ostavku podnio tadašnji glavni revizor Duško Šnjegota.

Naime, u revizorskom izvještaju o stanju u budžetu entitetska Glavna služba za reviziju utvrdila je da je Vlada Republike Srpske uzimala kredite u ime fondova i javnih institucija, bez njihovog znanja, te je utvrdila i da je stvarni deficit u budžetu Republike Srpske 175 miliona maraka (87,5 miliona evra), a ne 45 miliona maraka (22,5 miliona evra) kako je prikazalo entitetsko Ministarstvo finansija u svom izvještaju, na čijem je čelu tada bio Tegeltija.

Podsjećamo i na propali projekat proizvodnje električnih automobila u Republici Srpskoj koji je inicirala entitetska Vlada 2012. godine, osnivajući Javno preduzeće Nikola Tesla, a za direktora imenovala Dragana Vučetića.

Iako je tadašnja opozicija kritikovala Vladu zbog Vučetićevog imenovanja, jer su isticali da mu je propalo nekoliko privatnih biznisa kao što su Agromehanika, pilana u Nevesinju i neke druge, koje su iza sebe ostavile milionske dugove, za Tegeltiju ovo nije bila naznaka da će projekat biti neuspješan.

“Njegovi neuspješni privatni projekti su njegovi neuspješni privatni projekti. Ovo je javna firma i to je nešto sasvim drugo”, kazao je u aprilu 2013. tadašnji ministar finansija Republike Srpske Zoran Tegeltija.

Vlada Republike Srpske nakon toga bila je garant ovoj kompaniji kod komercijalnih banaka prilikom uzimanja kredita od 12 miliona maraka (šest miliona evra) dok je Investiciono-razvojna banka Republike Srpske (IRB) odobrila dodatnih pet miliona maraka (2,5 miliona evra).

Već 2015. godine projekat je propao, istražni organi Republike Srpske su Vučetića u junu 2015. osumnjičili da je kao direktor Javnog preduzeća Nikola Tesla zloupotrijebio službeni položaj i počinio poslovnu prevaru, čime je ovom preduzeću uzrokovao štetu od 1,1 milion maraka (550 hiljada evra), a on je napustio zemlju. | BN/RSE

Nastavi čitati

Politika

Prof. dr. Ivo Banac: Herceg-Bosna je ružno pače borbe za teritorij u BiH

Hrvatski povjesničar i profesor američkih sveučilišta Yale i New Haven, a posljednje desetljeće i profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i bivši predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, u ‘blitz’ intervjuu za Dnevni list govori o političkim zbivanjima u BiH s posebnim osvrtom na njene države-susjede. Banac tvrdi da preko Republike Srspke susjedna Republika Srbija kontrolira pola BiH, ali i da se promicatelja secesije RS od BiH, Milorada Dodika mora dovesti u situaciju da bira – između rata i secesije, ali i opstankom same Srpske koju on naziva ‘ Herrenvolk republika’, po uzoru na nacistički sustav u kojem vlada većinska etnička skupina dok su ostale minorizirane.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

No, prof. Banac kritičan je i prema vodećoj hrvatskoj politici u BiH. „Igrati se konstitutivnog naroda u okolnostima stvarnog opadanja hrvatskog prisustva u BiH ujedno je i glupo i bezizgledno“, kaže ova profesor koji smatra da se „Dayton može samo iznutra promijeniti“.

Nedavno ste u Zagrebu bili promotor knjige  Stjepana Kljujića, bivšeg predsjednika HDZ-a BiH i hrvatskog član Predsjedništva BiH ‘Izdaja Bosne’. Je li Bosna, odnosno, BiH izdana i od koga i zašto?
Kralju Salomonu bilo je lako odlučiti se za majku koja je bila spremna predati svoje dijete drugoj, samo da se ne raspoli i podijeli mrtvo između dvije moliteljke. Za izdaju je potreban osjećaj neobvezatnosti. Bosnu su izdali svi oni koji su je htjeli dijeliti ili držati samo za sebe. Njih je bilo i ima u svim bh. zajednicama.

Vi ste tom prilikom rekli da je ‘tragedija što je predsjednik Franjo Tuđman dopustio Beogradu da kontrolira BiH’. Kako to mislite?
Tuđman je pristao na podjelu BiH i tu podjelu konkretizirao i prije Daytona i u Daytonu. Srbija danas kontrolira polovicu BiH. To je jedan od rijetkih velikosrpskih teritorijalnih uspjeha u XX. stoljeću i jedini u ratovima iz 1990-ih godina. Za to nije kriv samo Tuđman, ali da je vodio politiku savezništva s Bošnjacima, Velikosrbi bi ostali kratkih rukava.

Obilježava se 28. godišnjica osnutka Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. Je li Herceg-Bosna bila dobro rješenje za Hrvate ili ne?
Herceg-Bosna je ružno pače borbe za teritorij u BiH, nešto što je Milošević inicirao, Tuđman podržao, a Izetbegović neodgovorno prihvatio. Unatoč činjenici da ona formalno ne postoji, Herceg-Bosna je realnost triju bh. županija i glavni adut Čovićeve bezglave politike. Boriti se za Herceg-Bosnu trenutno znači boriti se za Čovićevu partijsku-državu u kojoj do dana današnjeg dominiraju stari komunistički kadrovi poput Čovića. To je realnost, a sve drugo su priče za malu djecu.

Vodeći hrvatski političari u BiH i danas smatraju da je hrvatsko pitanje neriješeno, ali po vama, što je to danas “hrvatsko pitanje u BiH”, je li to samo Željko Komšić u Predsjedništvu BiH zahvaljujući većinskim bošnjačkim glasovima ili je ipak nešto drugo?
Željko Komšić je titoistički anakronizam, ali također i Božja kazna za Čovićevu propalu politiku. Kad bi se Čović borio za Hrvate i za Bosnu, Komšić ne bi postojao. Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini je nesposobnost hrvatskih političara da predstave realnu politiku za bh. Hrvate i za sve građane BiH. Igrati se konstitutivnog naroda u okolnostima stvarnog opadanja hrvatskog prisustva u BiH ujedno je i glupo i bezizgledno. Srećom, inatom se nikad ništa nije postiglo. I inat je potrošna roba.

Ni više od godinu dana BiH nema vlast jer se vodeće nacionalne stranke o tome ne mogu dogovoriti (HDZ BiH, SNSD i SDA). Dragan Čović, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović bh. su lideri koje i mediji počinju ismijavati jer su dostigli takvu razinu da nakon još jednog u nizu neuspješnih sastanaka i dogovora, govore o “dobroj atmosferi”. Gdje je tome kraj?
Kraj će se nazrijeti kad ljudi počnu glasovati svojom glavom. Nije loše da je svakim danom očitije kako ovi neinteligentni stranački paraziti nemaju perspektivu. To je prvi korak prema novim, realnijim politikama.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik konstantno priželjkuje raspad BiH i promovira pravo na odcjepljenje i samostalnost Republike Srpske. Je li takav scenarij izgledan?
Naravno da je izgledan, ako mu se nitko ne suprotstavi. Dodika se mora dovesti u situaciju gdje će birati između secesije i rata, s perspektivom brisanja njegove Herrenvolk republike.

Kako ovakvu BiH promatra demokratski svijet?
Uglavnom ne promatra ili posve pogrešno promatra; najnoviji primjer su Macronovi idiotizmi. BiH će uvijek pospanom demokratskom svijetu ponovno postati zanimljiva tek na prvi znak novih sukoba. Tako je to uvijek. Samo problemi zavrjeđuju pažnju.

Koriste li i dalje zemlje susjede,  Hrvatska i Srbija, nesređeno političko stanje u BiH za ‘sufliranje’ zbog vlastitih interesa, odnosno, jesu li 90.-prevaziđene ili se tek treba očekivati rasplet?
Hrvatska nema politiku prema BiH, među ostalim razlozima jer nema politiku prema balkanskim zemljama. U Hrvatskoj je na vlasti jedna anemična kamarila koja više razmišlja o paradama i hrvatskom predsjedništvu EU-om nego o ozbiljnim pitanjima iz okruženja na koje bi Hrvatskaitekako mogla utjecati. Zato Srbija ima politiku: mali Schengen, autoceste od Beograda do Banja Luke, oslanjanje na grabežljive planove Rusije i Turske, itd.

Je li izgledan ‘Dayton 2’?
Ne. Dayton se može mijenjati samo iznutra.

Iz EU nedavno su odgođeni pristupni pregovori za Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Kakva je to poruka Europe za nemirni, tinjajući Balkan? Je li to prepuštanje regije jačem utjecaju Srbije i Rusije.
Porukavelikih „liberala“ Macrona i Ruttea, ali ne samo njih, je da narodi jugoistoka Europe nisu ljudi po njihovoj mjeri. Ne možete praviti velike poslove s Moskvom i Pekingom, a ujedno se brinuti za tinjajući Balkan. Razmišlja li Macron o Mitterandovoj protuinicijativi na početku agresije? Razmišlja li Rutte o Srebrenici? Ne bih se kladio. Europa nije jedinstena jer smo mi u Europi „treća klasa“. Srećom ili nesrećom, ne samo mi.

Izvor: Dnevni list

Nastavi čitati

Politika

Tko je prisilio Dodika da pristane na ANP

U Brisel iz Bosne i Hercegovine (BiH) ide Program reformi koji se suštinski, ne razlikuje od Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) koji se šalje Sjevernoatlantskom vojnom savezu (NATO). Rezultat je to kompromisa koje su članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine napravili uz pomoć međunarodnih partnera, potvrdio je Radiju Slobodna Evropa izvor upućen u pregovore.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Godišnji nacionalni program, odnosno ANP, koji se šalje NATO-u, priprema svaka zemlja, koja želi postati članica i riječ je o sveobuhvatnom dokumentu koji se odnosi na postignuća i planirane reforme u više oblasti između ostalog političkih, sigurnosnih, pravnih i odbrambenih. U tom dokumentu takođe, svaka zemlja članica navodi u kojim oblastima i predviđenim reformama joj je potrebna pomoć, kako bi one bile ispunjene.

Ista poglavlja u oba dokumenta

Alija Kožljak, koji je od kraja 2013. do početka 2018. bio predstavnik BiH i šef vojnog dijela bosanskohercegovačke Misije pri NATO-u u Briselu, za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da dokument koji će otići u NATO zadovoljava potrebe BiH da nastavi integracijski proces, odnosno da je dovoljan da se aktivira Akcijski plan za članstvo (MAP).

“Taj dokument i nije mogao pretrpiti neke značajne suštinske izmjene iz razloga što on ima svoju propisanu strukturu, i ta struktura je ispoštovana. Znači, sva ona poglavlja koja su predviđena Godišnjim nacionalnim programom su sigurno zastupljena u ovom dokumentu. Saznaćemo narednih dana da li je nešto dodato, neka želja, nekog od naših političkih lidera, međutim to neće puno značiti”, kaže Kožljak koji je danas profesor na Burch Univezitetu u Sarajevu.

“U svakom slučaju”, dodaje Kožljak, “taj dokument je živući i on će kroz cikluse sudjelovanja BiH u MAP-u svakako pretrpjeti promjene”.

Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčalo kaže da je dokument koji će otići u NATO definisan uz pomoć zemalja partnera i zemalja članica Sjevernoatlantskog saveza.

“Očigledno je da se u ovom sadržajnom smislu radi o dokumentu koji slijedi logiku dokumenta koji se zove Godišnji nacionalni plan. Obično se radi o dokumentu koji je podijeljen u pet poglavlja koja tretiraju, politička, ekonomska, pravna pitanja i tako dalje. I ovdje se u suštini radi o sadržaju, a ne o naslovu dokumenta. U ovom dokumentu, na kraju krajeva, propisujete tabelarno koje su to aktivnosti koje ćete u pojedinim oblastima poduzeti, ko su nosioci tih aktivnost, koji su rokovi i tako dalje”, kaže Turčalo za RSE.

“Mislim da je tu zapravo vrlo bitno”, konstatuje Turčalo, “da se nastavlja proces u smislu reformisanja i prilagođavanja zahtjevima koje traži i članstvo u NATO i na kraju krajeva članstvo u Evropskoj uniji, a očigledno da je sam naziv dokumenta bio rezultat nekog kompromisa”.

Proces od zahtjeva do odobrenja ANP-a

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je 10. juna 2009. usvojilo zaključak o upućivanju formalnog zahtjeva Bosne i Hercegovine za Akcioni plan za članstvo, a zahtjev je službeno uručen 2. oktobra 2009. U aprilu naredne godine stigao je pozitivan odgovor sa samita NATO-a održanog u Talinu.

Početkom decembra prošle godine ministri spoljnih poslova zemalja članica NATO-a na sastanku u Briselu, nakon devet godina čekanja, donijeli su odluku da se Bosni i Hercegovini odobri da podnese prvi Godišnji nacionalni program (ANP).

ANP je već mjesecima kamen spoticanja za imenovanje vlasti na državnom nivou u BiH. Protiv slanja ovog dokumenta, bio je član Predsjedništva iz srpskog naroda Milorad Dodik. Druga dva člana kolektivnog šefa države, Šefik Džaferović i Željko Komšić, uslovljavala su imenovanje novog predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, slanjem Godišnjeg akcionog plana u Brisel.

Sastanak sa ambasadorima, pa kompromis

Kompromis je postignut u utorak, kada je Predsjedništvo imenovalo Zorana Tegeltiju iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), za novog predsjedavajućeg Savjeta ministara. Čeka se potvrda Parlamentarne skupštine BiH, a dan nakon toga, kako je dogovoreno, u Brisel ide dokument nazvan Program reformi.

Sve je dogovoreno nakon sastanka članova Predsjedništva sa ambasadorima Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Velike Britanije, Francuske, Italije, Njemačke, te šefom Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini.

Profesor na Fakultetu za bezbjednost u Banjaluci Duško Veinović smatra da što se tiče reformi koje BiH mora da uradi i sadržaja dokumenta koji ide u Brisel sve ostaje isto.

“Kao što se moglo vidjeti u određenim medijima da su iz NATO Saveza poručili da oni ne insistiraju na MAP-u, ali insistiraju na reformama. Same reforme i reformski program, to je u stvari MAP, to je trasiranje puta za pristupanje u NATO savez”, kaže on za Radio Slobodna Evropa.

Potpisi SNSD-a za NATO

Upravo su zvaničnici iz Republike Srpske, koji su tada bili na funkcijama na državnom nivou vlasti, još 2009. godine potpisali zvanični zahtjev BiH za Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP). To je uradio Nebojša Radmanović, član Dodikovog SNSD-a, koji je tada bio član Predsjedništva BiH.

Četiri godine ranije 2005. tadašnji predsjedavajući Predstavničkog doma BiH Nikola Špirić, također iz SNSD-a, potpisao Zakon o odbrani BiH, a izglasali ga u Parlamentu, među ostalim i zastupnici njegove stranke. Taj Zakon u članu 84. kaže da će Parlamentarna skupština, Savjet ministara, Predsjedništvo BiH, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provesti potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a.

Krajem 2006. godine tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović potpisao je i Sporazum o pristupanju BiH NATO programu “Partnerstvo za mir”.

O ekonomskim benefitima ulaska u NATO Savez u BiH se rijetko govori, iako dokumenti koji se moraju poslati u Brisel, između ostalog, podrazumijevaju široke i značajne reforme i na političkom i na ekonomskom planu, naročito one koje se tiču korupcije, koja je označena kao jedan od najvećih problema bosanskohercegovačkog društva.

Izvor: SB

 

Nastavi čitati

Popularno