Kontaktirajte nas na:

xBox

Bošnjaci i njihove neutemeljene teze kojih se slijepo drže

Jasno je da u posljednje vrijeme bošnjački ekstremizam samo raste. Na dobrom su putu da unište i ovo malo Bosne što ima. Pozicija Hrvata, a posebno Srba je takva da samo mogu zapljeskati Zmajevima od Bosne koji očito zaboravljaju na koji gol trebaju tjerati loptu. Sva je prilika da će si sami zabiti autogol i da im neće trebati protivnik.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Bosna pripada Bošnjacima

Postoji nekoliko teza koje bosanski muslimani postavljaju iskrivljeno. Neke od njih su ključne za međusobno razumijevanje pa tako i za izgradnju suživota u BiH. Sve one doprinose ukupnim političkim i međunacionalnim odnosima u državi i imaju presudan značaj za budućnost Bosne i Hercegovine. Nije riječ o tezama koje je teško realno sagledati. Bošnjački intelektualci i oni koji hoće da ispravno rasuđuju znaju o čemu se radi. Međutim i među intelektualcima ima onih koji realnost BiH vide na drukčiji način. Među njima se ističu političari koji su u osnovi i promotori stvaranja javnog mnijenja. Takvo kreiranje javnog mnijenja, poglavito u zadnjih 10-tak godina, stvara izopačenu sliku koja jedino može dovesti do eskalacije sukoba, a nikako do skladnog suživota i pomirenja.

U javnom diskursu postavljaju se promiskuitetne teze koje odgovaraju prije svega bošnjačkim nacionalistima, a koji su u izvjesnoj mjeri nadišli i sami sebe, jer su od bošnjačkih nacionalista postali bosanski nacionalisti što je puno opasnije za sve narode koji žive u Bosni i Hercegovini.

Netko će postaviti pitanje imaju li Bošnjaci pravo na nacionalizam ako ih već okružuje onaj hrvatski, a poglavito srpski. Ne može se nacionalizam drugih jednostavno ignorirati. Jedan nacionalizam mora rađati drugi. To je pravilo i BiH nije iznimka.

Međutim, uzvraćati istom mjerom (nacionalizmom) na nepromišljen i kriv način koji nema argumentiranu podlogu daleko je gore od samog nacionalizma.

Bošnjački nacionalizma već je dugo među nama, ali ga mnogi Bošnjaci ne vide. Uostalom, kao i svi drugi nacionalizmi, svoj ne vide, a nad drugim se snebivaju.

Bošnjaci pak svoj nacionalizam ne doživljavaju kao takav, nego ga vide kao patriotizam i domoljublje.

U nastavku teksta analizirat ćemo neke od njihovih patriotskih teza ili barem pokušati objasniti neke od njihovih zabluda s kojim će se morati suočiti ako misle izgrađivati Bosnu i Hercegovinu, jednaku, po mjerilima svih.

Pa krenimo redom.

Bosna i Hercegovina je neupitna i o disoluciji Bosne i Hercegovine se ne može razgovarati

Prva teza koja je s namjerom pogrešno nametnuta. Ne samo s pozicije bošnjačkog nacionalizma nego sa pozicije bosanskog nacionalizma što je puno opasnije i to baš za samu opstojnost Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina kao i svaka država na svijetu nije Bogom dana. Određeni politički faktori su je u određenom trenutku stvorili, pa isto tako neki drugi ili čak isti faktori mogu da je podijele.

Apsolutno je bedasto smatrati da je Bosna i Hercegovina ekskluzivna zemlja Bošnjaka. Ono kao Bošnjaci nemaju drugu (rezervnu) državu i njima je Bosna i Hercegovina isto što i Hrvatima Hrvatska i Srbima Srbija. Možda i jeste tako. Zašto bi Hrvati i Srbi Hrvatsku i Srbiju osjećali drukčije nego Bošnjaci Bosnu i Hercegovinu. Međutim, ima tu jedna bitna razlika koju Bošnjaci nevjerojatno krivo tumače. A ona se ogleda u tomu da svoj pogled na Bosnu i Hercegovinu mogu s punim pravom imati i Srbi i Hrvati. I taj pogleda na Bosnu i Hercegovinu uopće ne mora biti isti niti se mora podudarati sa bošnjačkim pogledima. On takav i nije. I Hrvati i Srbi su konstitutivni narodi u BiH i njihovo pravo na Bosnu i Hercegovinu je apsolutno jednako pravu kojeg imaju Bošnjaci. Bosna i Hercegovina nije i ne može biti ekskluzivitet jednog naroda, bez obzira o kojem se narodu radilo.

Izlišno je ići u povijest i dokazivati komu Bosna i Hercegovina više pripada. To se ne može učiniti jer bilo koji datum da se odredi uvijek postoji neki stariji datum na koji će se neki od naroda pozivati i kroz njega svojatati ovu državu.

U kontekstu rasprave o budućnosti ove zemlje postoji samo sadašnjost i sadašnje stanje. A ono glasi da Bosna i Hercegovina pripada Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Drukčije ne može biti. I uvjeravati narod u suprotno je zločin prema vlastitom narodu.

Ako Hrvati u Srbi ne žele BiH kao zajedničku državu Bošnjaci bi taj njihov stav morali prihvatiti. Pa čak i da jedan narod ne želi BiH, a Srbi su se već jasno deklarirali kao takvi, ostala dva naroda nemaju nikakvog izbora i morat će se složiti s tom opcijom.

Sasvim drugo je pitanje mogu li Srbi napustiti BiH s mirazom koji je praktično otet od Hrvata i Bošnjaka? Naravno da ne mogu. Odcjepljenje Republike Srpske je nerealno i nemoguće. Prije svega iz razloga što su Srbi malo više sebi uzeli za pravo pa su si prisvojili i ono što im objektivno ne pripada.

Nevažno što su trenutačne okolnosti i stanje na terenu ovakvo kakvo jeste. Srbi moraju znati da im preveliki zalogaj Bosne i Hercegovine zastaje u grlu i da pola ove države nije i ne može biti njihovo.

Kada bi Srbi pristali na približno 1/3 Bosne i Hercegovine njihovo razdruživane s Bosnom i Hercegovinom bilo bi realno izvedivo. U suprotnom oni će još dugo, dugo, uživati u BiH ma koliko im bila mrska. To je realnost koju oni danas ne prihvaćaju, ali to je već njihov problem.

Sa Hrvatima je nešto drukčija situacija jer nije došlo da razgraničenja između Hrvata i Bošnjaka. Ali ako se Bosna i Hercegovina krene krčmiti nekakav kompromis će se sigurno morati postići. Možda nitko neće biti zadovoljan postignutim. Pa nije ni sada, tako da nitko tu ne bi izgubio.

Naravno sve ovo vrijedi ako bi došlo do disolucije BiH. Najidealnije bi bilo da Hrvati i Srbi shvate da je Bosna i Hercegovina možda i za njih najbolje rješenje. Ako pak Hrvati i Srbi misle drukčije Bošnjaci će morati prihvatiti realnost. Pa ni rođena braća uglavnom ne mogu zajedno. Bratski se podjele. Svatko na svoju stranu i opet dalje žive kao braća. Ne zajedno, nego jedni pored drugih.

BiH nije nikakav izuzetak i Bošnjaci moraju shvatiti da nisu ti koji mogu sami odlučivati o sudbini Bosne i Hercegovine. Moraju uvažavati stavove Srba i Hrvata. A svojatati Bosnu i Hercegovinu kao apsolutno pravo Bošnjaka uistinu je pogrešno i nema nikakvog uporišta ni argumentacije kojim bi se branila teza o Bosni i Hercegovini kao o ekskluzivnoj zemlji predodređenoj za Bošnjake, a u kojoj su Srbi Hrvati samo bosanski relikti koji su izvještačeno preuzeli nacionalne osjećaje susjednih zemalja.

U BiH ne žive Hrvati i Srbi nego bosanski katolici i bosanski pravoslavci

Teza koju su nametnuli bošnjački (više bosanski) nacionalistički prvaci u pokušaju da ospore svako pravo Hrvatima i Srbima na Bosnu i Hercegovinu. Ponovo pokušavajući predodrediti BiH kao državu Bošnjaka u kojoj katolici i pravoslavci žive kao nekakvi gosti, zalutali pastiri koji nisu na vrijeme kao oni prešli na islam.

Nije sporno koliko je ova teza bolesna, sporno je koliko je Bošnjaka prihvatilo ovu tezu kao takvu. Taman da se danas pola stanovnika Bosne i Hercegovine izjasne kao Eskimi oni će pravno i biti Eskimi. I Bošnjaci će to morati prihvatiti. Apsolutno je nevažno tko je bio tko u BiH u 10., 12. ili 14. stoljeću. Mogli smo svi biti Bosanci pa i Bošnjaci. Mogli smo biti Hrvati (Srbi sigurno nismo bili, ali nevažno u kontekstu ove priče).

To apsolutno danas nije važno u smislu priče kako se tko danas u Bosni i Hercegovini treba osjećati. Imamo realnost kakvu imamo. Sviđala se ona komu ili ne apsolutno je nevažno. Ni Srbima ni Hrvatima nitko ne može spočitavati njihovo nacionalno opredijeljene. To je činjenica koju Bošnjaci trebaju prihvatiti i suludo je protiviti joj se.

Srbija i Hrvatska su izvršile agresiju na BiH

Još jedna teza koja udara ispod pojasa, a uz to je nekorektna i nepoštena.

A otkuda je potekla?

Jedan broj Bošnjaka nesumnjivo je prosrpski orijentiran. Što znači da takvi nisu i ne mogu prežaliti što nisu ostali u saveznoj državi sa Srbijom. Ubojstva u Srebrenici i mnogi drugi ratni zločini samo su zamaskirali te srbofile među Bošnjacima. Prekrili su se plaštem bošnjačkog nacionalizma. Povremeno se sami demaskiraju kada prednjače u riganju vatre prema Hrvatima. Zadaća im je, po nalogu srpske obavještajne kamarile pokušati izjednačiti krivnju Srba i Hrvata. Svojom propagandom žele od Hrvatske stvoriti u najmanju ruku jednakog neprijatelja kao što je to bila ili jeste Srbija.

Nažalost, veliki broj Bošnjaka nasjeda na takvu propagandu i u pomanjkanju argumenata pribjegava forsiranju teze da su Hrvati čak veći neprijatelji Bošnjacima od samih Srba. A ta teza nema ništa sa zdravim razumom. Jednako se želi podmetnuti i hrvatskom narodu i hrvatskoj državi.

Ne treba smetnuti s uma da su Hrvati za razliku od Srba na referendumu podržali samostalnost i cjelovitost Bosne i Hercegovine. I da su za razliku od Bošnjaka, koji nisu znali čiji je ono bio rat, prvi i jedini pružili otpor srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Republika Hrvatska je primila više od 800.000 izbjeglica bošnjačke nacionalnosti. Sva logistika za Armiju BiH išla je preko Republike Hrvatske i u nekim dijelovima BiH Hrvati i Bošnjaci su dočekali kraj rata rame uz rame boreći se protiv istog agresora.

Nije sporno da je bošnjačko – hrvatski rat bacio mrlju na međusobne odnose. Međutim, kada se bolje pogleda pozadina tog sukoba vidjet će se da su jedini interes od tog sukoba zapravo imali Srbi. Taj sukob je poslužio Srbima da karakter rata proglase građanskim čime automatski aboliraju sebe kao agresore i istinske pokretače rata.  Zahvaljujući ponajviše tom sukobu oni danas imaju Republiku Srpsku.

Otprilike s istih se pozicija i danas vode politička prepucavanja. Ista meta isto odstojanje, a reklo bi se i isti akteri.

Ali to ne znači da su Hrvati kao narod, a posebice Republika Hrvatska na istim pozicija kao srpski narod i Republika Srbija. Jedna suluda bitka ne znači i suludi rat, osim ako ga netko hoće u takav pretvoriti.

Forsirati tezu da su Hrvati i Srbi jednaki prema BiH je samo mlin na vodu koji pospješuje stvaranje međusobnog antagonizma između Hrvata i Bošnjaka. Što naruku ide određenim Hrvatima, ali i dobrom političkom establišmentu Bošnjaka, a o Srbima da se i ne govori.

Ova teza se može prošiti tezom kako Hrvatska 30 godina opstruira Bosnu i Hercegovinu i kako agresija i aspiracije Hrvatske prema BiH traju čitavo vrijeme.

Zaboravlja se da je Hrvatska priznala neovisnost Bosne i Hercegovine 07. travnja 1992. godine i da je prva zemlja koja je u BiH uputila svog veleposlanika. Za razliku od Srbije koje je BiH priznala tek 14.12.1995., gotovo mjesec dana nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma kada je već sve bilo potpuno jasno.

Vodeći se propagandom izjednačavanja Hrvatske i Srbije kroz bošnjačke medije često se ističe zločin u Ahmićima kao najveći zločin protiv Bošnjaka. Odmah iza Srebrenice. Međutim, ne slučajno, ignoriraju se zločini u Brčkom, Prijedoru, Bijeljini, Zvorniku i u desetinama drugih bosanskih gradova u kojima su Srbi počinili deseterostruko veće zločine nego ih je HVO počinio u Ahmićima.

Nije svrha ovog teksta pravdati ni jedan zločin, pa ni onaj u Ahmićima nego ima ilustrirati tendencioznu politiku i medijsku hajku koja na bestijalan način želi Hrvate predstaviti jednako neprijateljski nastrojene prema Bošnjacima kao što su to bili Srbi.

Uostalom da su se svi Hrvati u BiH i Republika Hrvatska prema BiH postavili kao svi Srbi i Srbija priča oko Bosne Hercegovine bila bi završena još 1992. godine. Na sreću, to se nije desilo. Doduše, mnogi će reći kako se nismo time usrećili. Možda će biti u pravu.

Željko Komšić je dokazani patriota Bosne i Hercegovine

Što je to patriota Bosne i Hercegovine i šta znači biti patriota Bosne i Hercegovine? Ako Bosna i Hercegovina treba biti onakva kakvom je samo Bošnjaci žele onda se Željko Komšić može okarakterizirati kao takav. Međutim, već je rečeno, Bosna i Hercegovina nisu samo Bošnjaci i Bosna i Hercegovina nije samo bošnjački interes. Željko Komšić možda jeste patriota, ali bošnjački ili još gore bosanski. A on je u osnovi kamen oko vrata Bosanskohercegovačkoj državi, jer je kukavičje jaje u liku Željka Komšića nanijelo više štete Bosni i Hercegovini od samog Dodika. Za Dodika se zna i Dodik sam govori što je i tko je. A Komšić nudi lažnu nadu.

Ogroman broj Bošnjaka kliče od zadovoljstva što je član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda baš Željko Komšić. Jadnici ne shvaćaju da je Željko Komšić najjače oružje u rukama Dragana Čovića. Što bi Dragan Čović bez Željka Komšića? Ništa! Nije isključeno da Komšić ne radi potajno za Čovića. Jer nema tog zlata s kojim bi ga Čović platio.

Što bi bilo da je u Predsjedništvu BiH Dragan Čović umjesto Komšića? Jednako ništa kao što je jedno veliko ništa i sada. Tada bi mu još u rukama ostao bizarni as o kanalu na hrvatskom jeziku. Koji je trivijalna stvar u odnosu na ove krupne političke igre. Ustupanjem mjesta u Predsjedništvu BiH Čoviću on bi u dobroj mjeri bio razoružan. Tada bi se tek vidjelo tko koči razvoj BiH, a tko laje na zvijezde. Nestali bi i argumenti o promjeni izbornog zakona. Prestali bi razlozi za opstruiranjem uspostave Federalne vlade i svih drugih opstrukcija koje Čović možda i opravdano čini. Opravdano, jer je stjeran u kut, a bošnjačka strana mu ne daje prostora da drukčije postupa.

Dakle, Komšić nije nikakav patriota Bosne i Hercegovine. Komšić je jedno velik smetalo u normalizaciji odnosa između Hrvata i Bošnjaka. A valjda svi shvaćaju da je relaksacija odnos između ova dva naroda od zajedničkog interesa. A samo oni koji rade u tom interesu mogu biti beha patriote.

Ono što je dozvoljeno Srbima nije Hrvatima

Ovo nije teza koja se nameće, ovo je stanje koje je nametnuto.

Zanimljiv svjetonazor bošnjačkih političkih čelnika, ali i velikog broja bošnjačkog naroda, jer se ista kultura vrednovanja prožima dugi niz godina.

Pomalo Bošnjaci ovdje nastupaju kao kukavice. Pristali su na Republiku Srpsku koja je nasilno zauzela pola Bosne i Hercegovine dok u isto vrijeme ne mogu smisliti nikakvu hrvatsku teritorijalnu jedincu, pa čak ni onu koja bi se protezala na 20 % ili čak manje sadašnjeg državnog teritorija.

Zanimljivo je kako Bošnjacima nedostaje energije u borbi protiv Republike Srpskoj, dok su u borbi protiv Herceg-Bosne ili famoznog trećeg entiteta puni snage i odlučnosti.

Zanimljivo je kako se bore protiv kanala na hrvatskom jeziku dok im ne smeta srpski nacionalni kanal (i još desetak kanala koji su isključivo na srpskom jeziku).

Ne dozvoljavaju pravo Hrvatima na njihovu teritorijalnu jedinicu nego ih prisiljavaju u savez zvani Federacija BiH, ali pod uvjetom da Hrvati prihvate bošnjačka pravila pa i pravilo da im oni biraju predstavnike u tijelima vlasti. Majorizacija im dođe kao nešto sasvim normalno.

Sigurno će zvučati morbidno, ali treba se zapitati. Jesu li Hrvati trebali učiniti zločine kao Srbi da bi ih Bošnjaci uvažavali kao Srbe? Priznaju li Bošnjaci samo zakon sile ili mogu pokazati dostojanstvo i poštovanje prema slabijem od sebe.

Čović i HDZ su ustaše (kao i svi Hrvati, osim Komšića)

Još jedna velikosrpska mantra koju su Bošnjaci prepisali od istočnih susjeda. To im dođe kao automatizirano proglašavanje krivnje i eliminiranje svake pomisli na ravnopravan dijalog i suživot.

Da je Čović ustaša to može tvrditi samo kreten. Nikada projugoslaveni i saveznici onakvih kao što je Dodik nisu bili ustaše, niti to mogu biti. Kakav je Čović takav mu je i HDZ.

Nije sporno da kratica HDZ BiH danas više odgovora nazivu Hercegovačka demokratska zajednica (i to bez onog BiH u nastavku), a ne bi trebalo biti ni ono „demokratska“, ali eto za ovu prigodu počastit ćemo ih malim kreditom.

Ove teške riječi prema HDZ BiH bit će dovoljne da ovaj tekst ne preuzme ni jedan Čovićev portal, a inače bi ga prenijeli svi, jer im sve gore napisano dođe kao zgodna pljuska muslimanima, da ne kažem Turcima.

Nisu shvatili ni oni, kao  što nisu i neće shvatiti mnogi Bošnjaci. Ovo nije tekst usmjeren protiv Bošnjaka. Ovo je tekst usmjeren protiv bošnjačke politike kojoj su uzor politike kakvu vode Dodik i Čović. Ako Bošnjaci žele nastaviti tim putem onda oni ništa manje nisu razbijači Bosne Hercegovine nego spomenuti dvojac.

Njihova, bošnjačka, odgovornost s pram Bosne i Hercegovine je u tom veća što su oni najbrojniji narod pa stoga proizlazi i njihova najveća odgovornost. To jedno s drugim ide.

Bosna i Hercegovina se ne čuva njegujući gore analizirane teze. A ima ih još mnogo. Ovdje je iznijeto samo njih par. Ionako su šturo objašnjenje i trebalo bi znatno više prostora da ih se do u detalj elaborira. Međutim, tko hoće shvatiti bit će mu dovoljno i ovo. Tko neće, ne mora, za njim nitko neće suzu pustiti.

Jasno je da u posljednje vrijeme bošnjački ekstremizam samo raste. Na dobrom su putu da unište i ovo malo Bosne što ima. Pozicija Hrvata, a posebno Srba je takva da samo mogu zapljeskati Zmajevima od Bosne koji očito zaboravljaju na koji gol trebaju tjerati loptu. Sva je prilika da će si sami zabiti autogol i da im neće trebati protivnik.

Iluzorno je očekivati od Srba i Hrvata da se opamete ako to nisu u stanju Bošnjaci. A sve upućuje da na to da će se njihov probosanski nacionalizam debelo izjaloviti, jer ima daleko manje šanse nego što je nekoć imao srpski jugoslavenizam. Pametni uče na greškama. Na tuđim, nikako na svojim.

U narednim danima ćemo na ovom portalu donijeti analize hrvatskih i srpskih teza koje su jednako plod izvitoperene politike, a koje ne donose niti mogu donijeti prosperitet nikomu pa ni njima samima.

herceg-bosna.com

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

xBox

Đula Rušinović Sunara: “Najava uvođenja ‘covid putovnica’ podsjetila me na obilježavanje Židova od strane nacista!“

Gošća Bujice na Z1 televiziji bila je specijalistica opće kirurgije i dragovoljka Domovinskog rata – Đula Rušinović Sunara. Ugledna splitska liječnica je majka četvero djece, bila je osnivačica i dugogodišnja predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata te potpredsjednica Svjetske udruge za medicinsko pravo…

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Nakon teške životne borbe s čak dva karcinoma, morala je prestati voditi Udrugu, zbog čije je uzurpacije posjećivala i DORH. Zbog prilično britkih stavova o aktualnim medicinskim pitanjima i kritike zdravstvenog sustava, već neko vrijeme nije miljenica tzv. mainstreama u Hrvatskoj…

Dr. Rušinović Sunara je u Bujici prokomentirala izjavu grčkog premijera Kiriakosa Mitsotakisa o mogućem uvođenju tzv. covid putovnica, opcije koju nakon cijepljenja protiv korone, ne isključuje niti HDZ-ovac Krunoslav Capak, jedan od ključnih ljudi Božinovićevog Stožera i aktualni šef HZJZ-a: – Mene to podsjeća na žute zvijezde, kojima su nacisti označavali Židove! Asocira me na najgore moguće stigmatiziranje i diskriminaciju skupine koja nešto hoće ili neće…

Dr. Rušinović Sunara smatra da je cijepljenje saborskih zastupnika protiv korone bio “loš marketing”, a ona se neće cijepiti, “osim ako ne bude prisiljena”: – Kad bih išla u tropske zemlje, ja bih uzela cjepivo protiv tropskih bolesti jer inače ne bih mogla kupiti kartu za zrakoplov, a što se tiče korone, ako ne moram, neću se cijepiti!

Na pitanje – zašto, odgovorila je: – Neću zato jer ne vidim od toga korist! Ako pogledamo zadnje statistike, vidimo da broj zaraženih znatno pada, prije nego što su rezultati cijepljenja uopće mogli doći do javnosti… Korona je praktički nestala u Novom Zelandu, u Kini ima par slučajeva… Neke stvari naprosto imaju svoj prirodni tijek i virus se pojavi, ide gore-dolje pa nestane.

PROPAGIRANJE JEDNOUMLJA U MEDICINI

Posebno se osvrnula na vijesti iz Norveške, gdje je 33 starijih osoba umrlo nakon cijepljenja protiv korone, a tamošnja Agencija za zdravlje je izrazila ozbiljnu zabrinutost zbog primjene Pfizerovog cjepiva: – Ne smijemo ništa propitkivati, odmah nas cenzuriraju! Došli smo dotle da se u jednoj znanosti kao što je medicina, doslovce propagira jednoumlje! Više ne smijemo ni pitati jesu li neke stvari možda ipak drukčije od službenih tumačenja?!

Za najavljene nove valove korone, kao i neke nove sojeve virusa, liječnica je rekla: – Svaki dan imamo ne jedan nego mnogo valova, na desetke raznih virusa koje nismo detektirali, koje ne poznajemo, nemamo jasno izražene simptome, ne razumijemo od čega nam je nešto, mirno idemo naprijed i sve je OK.

“Postoje ljudi u Africi koji prolaze i glad i ratove, proživjeli smo mnogo ružnih stvari, u povijesti je bilo velikih infekcija i velikih pandemija, čovjek se sa svim tim susreće od vajkada,” podsjetila je Đula Rušinović Sunara: “Bilo da je riječ o kugi, covidu ili gripi, svinjskoj ili nekoj trećoj, posve je svejedno, ali nešto se doista događa i čovjek mora s tim naučiti živjeti, a ako ne nauči, onda neće živjeti, može životinjariti!”

BORBA S NOVIM VJEŠTICAMA

Od ‘Španjole’ je pomrlo 20 milijuna ljudi, ali mi i dalje živimo – nastavila je: – ‘Španjola’ danas više nije problem, sada imamo neki novi virus i borimo se s novim vješticama… Ipak, pravo činjenično stanje kao da nikoga ne zanima. Za svako društvo je važno da živi uravnoteženo i stabilno, da se osjeća sigurno. Sijati strah u društvu je najmanje poželjno, a zbog proizvodnje straha i prihvaćanja takve situacije, svi smo pali na ispitu.

“U Hrvatskoj svake godine umire više ljudi nego što se rodi i zato smo u negativnom demografskom trendu. Mi jednostavno izumiremo kao narod. Svake godine imamo prekobrojne mrtve, u odnosu na rođene,” upozorava ugledna liječnica na aktualnu statistiku, ali i paradoks situacije s koronom: “Rođenih je između 30 i 40 tisuća svake godine. Umrlih je više, inače ne bi izumirali. I odjednom četiri tisuće predstavlja neki problem?!”

Statistika jasno pokazuje da je u protekloj, 2020. godini, bilo manje mrtvih nego u 2019. godini – tvrdi doktorica Rušinović Sunara: – Prirodni mortalitet bio je manji, a ne veći. Zašto onda takvo bombardiranje brojkama?!

“Moja se ujna, koja ima 80 godina i živi na Drveniku, panično boji covida,” nastavlja splitska kirurginja: “Pitala sam je – je li ove godine bila prehlađena, nije bila ni jednom, a u 2019. godini bila je tri puta!”

JESU LI OBOLJELI OD KARCINOMA DISKRIMINIRANI ZBOG KORONE?!

Svaki ljudski život je jednako vrijedan i važan, ali u ovom kontekstu moram postaviti bitanje; što je sa životima onih koji su sada prestrašeni i umiru od straha – pita se liječnica koja se punih pet godina borila protiv raka dojke, a vodi i tešku životnu bitku s rakom maternice, no, pacijenti oboljeli od karcinoma, sada su, zbog antikorona mjera, u prilično teškoj situaciji i na neki način diskriminirani: – U zadnjih godinu dana nisam baš prečesto išla na kontrole… Prvo su mi javili da dođem početkom trećeg mjeseca, nakon toga da mi se odgađa kontrola za kraj trećega, a krajem trećega da je lockdown pa da će mi javiti kada će biti novi termin! Mnogi moji kolege s pravom se boje što će se dogoditi nakon što se stvarno završi priča oko covida?! Do sada se govorilo da je karcinom uzrok smrti kod četvrtine preminulih, a nakon korone nam se može dogoditi da to bude polovica jer karcinome dugo ne dijagnosticiramo…

Ovakve bolesnike, kao što sam ja i kojima se zbog korone odgađaju kontrolni pregledi, uopće se više ne prati – konstatirala je doktorica Rušinović Sunara: – Ako baš inzistirate i ako ste silno uporni pa tražite veze i vezice, tek tada će vas primiti i možda ćete nešto napraviti, međutim, to je vrlo rijetko u ovoj situaciji…

Kada joj je, prije pet godina, dijagnosticiran rak dojke, odbila je kemoterapiju: – To je moje pravo! Ja imam pravo odbiti ili prihvatiti ponuđeni način liječenja i to je jedno od osnovnih prava pacijenata. Smatrala sam da neću podnijeti kemoterapiju i da taj njihov prijedlog može biti vrlo dobronamjeran, ali za mene ipak – poguban. Zahvalila sam im na preporuci i odbila kemoterapiju! Začudilo me kada se kod nekih mojih kolega razvila reakcija tipa – “Koji si ti to doktor!” ili “Kako možeš to odbiti?!”… Takav nastup je vrlo upitan… Imala sam pravo odbiti kemoterapiju. I ja sam čovjek koga se ima poštivati!

ĐULA RUŠINOVIĆ SUNARA: “I Hitlera je financirala farmaceutska industrija! I Sanader je išao u Veronu… Ovo je ropstvo!”

Zbog posljedica zračenja, doktorici Rušinović je prilično teško nositi masku: – Maska me jako guši, imam jednu zaduhu od zračenja i pokrivanje nosa mi jako smeta!

Smatra da je nošenje maski vrlo štetno za mnoge koji su sada na to naprosto prisiljeni: – Ljudi koji pate od vrlo ozbiljnih kroničnih opstruktivnih bolesti pluća nose maske, a to je za njih kontraindicirano! Oni koji nameću nošenje maski, direktno ubijaju te ljude! Toliko su ih prestrašili da su mnogi od njih uvjereni kako bi mogli umrijeti od covida, ako ne nose maske, a to što će ih, zapravo, maska ubiti, sada su zanemarili! Do te mjere su ustrašili ljude da oni sami sebi čine zlo.

Dr. Rušinović Sunara tvrdi da se današnje zdravstvo “svelo na prodaju ljekova”: – I Hitlera je financirala farmaceutska industrija! I Sanader je šetao po Veroni… Svi koji igraju neku ozbiljniju visoku političku ulogu u svijetu, imaju veze s farmaceutskom industrijom. O tome se kao šuti, ali svi to dobro znaju. Kada netko zastupa nešto, što ide u korist farmaceutskoj industriji, taj onda prolazi… A ovakvi kao ja, koji su spremni to reći javno, odjedanput nestanu sa scene, presele se ili traže azile…

Ipak, splitska je liječnica, unatoč svemu, optimist i ne boji se najava novih valova, novih zatvaranja i novih sojeva covida: – Ne možete ljude držati u ovakvom ropstvu! Ovo je ropstvo! Nemamo pravo nikakvog govora, ne smijemo izlaziti iz kuća, ne smijemo komunicirati s drugim ljudima, ne smijemo se više naći ni na kavi… Ako vas slučajno čujem da ste pričali nešto protiv cjepiva – to može biti strašno! Samo da još Udba nije razasuta okolo i da vas prijavljuju! Di je Goli otok?! Neki će se stvarno to početi pitati jer očito fali vlastima, gdje ćemo sa svim tim ljudima?

BUJICA

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

IVICA PANDŽA ORKAN: Potres i rat, kriminal i zločini na Banovini!

BEZ CENZURE: Bujica na posljednjem ispraćaju Andrije Filipovića, 56-godišnjaka koji se raznio bombom u Petrinji: Bio je pripadnik HVO-a i nije imao riješen status!

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Medvedu sam vjerovao sve ove godine, do prije par mjeseci, a sada mu više ništa ne vjerujem i kod mene kredita više nema – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske koji je preživio potres i sada je ogorčen na Plenkovićev Krizni stožer: – Ne znam što rade Horvat i Medved, ali znam da u Stožeru imaju čak i doktoricu ginekologije! Uz dužno poštovanje, što ona radi tamo?! U Plenkovićevom su stožeru trutovi i mnogi drugi ušminkani likovi, u njemu nema mjesta za one koji su spremni ginuti. Sustav Civilne zaštite je zapušten, a HGSS funkcionira samo u Novskoj, gdje ga vodi ratni specijalac!

“Potres sam doživio u svom stanu, u stambenoj zgradi izgrađenoj 1948. godine, koja se nalazi između sisačkog Starog zidanog mosta i bolnice,” opisao je Pandža trenutak udara: “Sisački most nije nastradao ni u Drugom svjetskom ratu ni u Domovinskom ratu, a sada je petnaestak metara cigle i ograde toga mosta, palo u rijeku Kupu… U 12 sati i 19 minuta bio sam u dnevnoj sobi i dogodilo se čudo… U ratu sam ranjen letio po zraku, međutim, ovo je nešto strašno – puno gore od rata!”

Imaš osjećaj da ti se zgrada u kojoj stanuješ, sastavlja s druge tri, kao da si u nekoj velikoj vešmašini, u centrifugi i da se sve vrti – nastavio je: – Kad sam pokušao otići iz dnevne sobe i stati pod štok, ispred mene kao da su se stvorile stepenice kojih nema… Pokušavaš visoko dignuti nogu, a nakon toga, kada staneš, propadaš i to traje, drma…

ORKAN NAVIJA ZA DINAMO, A POMOGLA MU JE TORCIDA, IMA I POSEBNU PORUKU ZA TRUTA…

Orkanu je u obnovi razrušena zgrada, srušili su se dimnjaci i nema grijanja: – Prvi su mi u pomoć došli navijači Torcide, s područja Šibenika, Vodica, Mokošice i Hercegovine… Doslovce su “pojeli” tu ciglu, rasturili dimnjake do kraja i krenuli sve čistiti… Ja sam inače navijač Dinama, a ti dečki su mi nesebično pomogli, radili su nekoliko dana na mojoj zgradi, pa na susjednoj zgradi i na još jednoj…

Zbog ružne poruke upućene navijačima, Orkan je bio prilično žestok prema šefu Civilne zaštite Damiru Trutu: – Trut je pravi trut! To kaže i samo prezime, trut je netko tko je kilav, samo sjedi i ne poduzima ništa… Zamislite vi njega, on otvara front i pokazuje da ni Stožer ni Vlada, nemaju nikakvu strategiju. Puštaju takvog lika na televiziju, a on svojim izjavama otvara bokove i navlači bijes navijača, bijes Torcide… Neslužbeno sam čuo da on neće dobro proći s tim dečkima! Bilo bi mi žao da se to dogodi, da ga nalupaju kao konja! Ti dečki nisu tražili ništa, ne znam ni njihova imena, ali ovim putem im se zahvaljujem!

Potres je rasturio i zgradu braniteljskih udruga u Sisku – podsjetio je Pandža i nastavio: – Razbijena je bista i grobnica generala Janka Bobetka, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske!

Pandža je javno predložio Uskoku da ga pozovu na razgovor, kako bi im pokazao konkretne dokaze o velikom kriminalu tijekom poslijeratne obnove: – Iste firme koje su radile obnovu nakon rata, sada će biti angažirane da obnavljaju Banovinu nakon potresa! Za lopovluk u vrijeme obnove ima krivaca i među onima što sada bale pred kamerama i mikrofonima! Zato koristim ovu emisiju da apeliram na istražitelje USKOK-a da me pozovu i da ih odvedem pred kuću koja dokazuje kako se kralo, dok još nije srušena i dok dokazi nisu uništeni!

ORKAN O LIKOVIMA IZ MAJSKIH POLJANA: “Poznajem najmanje dvojicu Mile Paspalja – i oba su zla!“

Orkan je u Bujici komentirao snimke koje kruže društvenim mrežama, a na kojima Milorad Pupovac u Majskim Poljanama pozira s izvjesnim Milom Paspaljem, koji je u vrijeme rata, kako se govori, bio na “drugoj strani“… Prokomentirao je i nastup Mile Paspalja na beogradskoj Happy televiziji, gdje Hrvate već danima optužuje za zločine na Banovini: – Poznajem najmanje dvojicu Mile Paspalja i oba su zla! Jedan je prijeratni vozač kamiona, tamiča, u pogonu željezare u Sisku, koji je u ratu napredovao i postao predsjednik tzv. Skupštine ‘Republike Srpske Krajine’. Dan prije Oluje, pojavio se u Genevi na pregovorima, u diplomatskoj limuzini i tada sam znao da je ‘Krajini’ kraj i bez Oluje! Za vrijeme okupacije, taj je Paspalj dolazio u glinski zatvor i ispitivao je hrvatske logoraše, branitelje Hrvatske Kostajnice, koji su pred njim strašno mučeni i prebijani…  I to je Mile Paspalj s Happy televizije! Drugi Mile Paspalj živi u Hrvatskoj, u Majskim Poljanama. Radi se o osobi s kojom sam osobno razgovarao 2007. godine za potrebe jedne druge televizije… U kameru mi je priznao da je pokazao put bivšem pripadniku KOS-a Dušku Maloviću i njegovoj postrojbi, do Novog Sela Glinskog, gdje su ’91. ubili 33 hrvatska civila, među kojima i Katicu Šimanović, staru samo 15 godina, njezinu majku, oca i djeda. Danas u Novom Glinskom Selu živi Joso Šimanović, a nakon potresa, njegova kuća izgleda kao da je na nju pala bomba. Sin tog Mile Paspalja danas radi kao zatvorski čuvar u Glinskom zatvoru, u Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske! Valjda čuva generale i hrvatske branitelje, koji tamo robijaju!

Umirovljeni pukovnik HV-a u Bujici se nije propustio osvrnuti niti na informacije da Milorad Pupovac i ekipa iz vladajućeg SDSS-a, kada obilaze sela pogođena potresom, novac dijele po nacionalnom kuljuču, samo “svojima” te inzistiraju na prioritetnoj obnovi kuća osoba koje uopće ne žive na Banovini i koje se zbog ratnih zločina počinjenih tijekom velikosrpske agresije, ne usude vratiti u Hrvatsku: – Trebao je Milorad Pupovac otići u Petrinju, do hrvatskog branitelja Koste Danilovića, koji je isto teško stradao u ovome potresu!

KOSTA DANILOVIĆ NE MOŽE DOBITI KONTEJNER NITI OD PUPOVCA NITI OD PLENKOVIĆEVA STOŽERA!

“To je čovjek, rodom iz Bosne, s Vlašića, koji je prije rata u Petrinji pošteno živio i radio,” nastavio je Pandža pričati o hrvatskom branitelju pravoslavne vjere, čija je kuća teško stradala u potresu: “Spletom okolnosti ostao je u okupiranoj Petrinji, vidio brojna zvjerstva, skupljao tijela pobijenih Hrvata i pokapao ih… O tome je puno puta svjedočio hrvatskom pravosuđu i našoj policiji… Kostu Danilovića četnici su zatočili u srpski koncentracijski logor u Glini, gdje je dobio najžešće batine od svih logoraša! Republika Hrvatska ga je razmijenila i Kosta Danilović je cijeli Domovinski rat, nakon izlaska iz logora, čestito, pošteno i krajnje odgovorno branio legendarnu Sunju. Tamo gdje je Kosta Danilović bio na straži, nije moglo proći ništa! I taj čovjek sada ne može dobiti kontejner ni od Milorada Pupovca, ni od Plenkovićevog Stožera!”

Neka Pupovac Kosti Daniloviću sutra odveze kontejner – okrenuo se Orkan prema kameri i još jednom poslao jasnu poruku šefu SDSS-a: – Kada sam pitao Kostu što mu treba, rekao je – samo vreća za spavanje. Pitao sam ga je li otišao u Centar za socijalnu skrb, a on je odgovorio da je bio tamo i da nije mogao doći na red od onih protiv kojih se borio!

TAMARA KOZBAŠIĆ IMALA JE SAMO 13 GODINA KADA SU JE U PETRINJI UBILI ‘SAO MILICAJCI’, BILA JE IZ ‘MIJEŠANOG BRAKA’…

Pandžu je izjava Milorada Pupovca agenciji Tanjug o “djevojčici iz miješanog braka”, najmlađoj žrtvi potresa, podsjetila na svirepo četničko ubojstvo, također 13-godišnje žrtve, s početka studenoga ’91. godine: – Petrinja je okupirana 21. rujna 1991. godine… U okupiranom gradu ostala je obitelj Kozbašić. Otac Hrvat, majka Srpkinja i dvoje djece – Alen i Tamara. Sve ih je pobila specijalna jedinica Martićeve milicije u obiteljskoj kući u Petrinji! Tamara je imala samo trinaest godina, isto kao i djevojčica koja je poginula u potresu, a njezin brat Alen svega devet godina… Njihov djed došao je na mjesto zločina, po njihova tijela, da ih transportira u Bosnu i tamo pokopa. Dočekan je na cesti iz Kostajnice, kod križanja za Hrastovicu, pitali su ga – što vozi? “Vozim ubijenog zeta, kćer i dvoje unučadi,” rekao je starac, na što su mu odbrusili: “Ti si ustaša?!” Ne, ja sam Srbin – odgovorio je, nakon čega su ga natjerali da istovari tijela svoje pobijene obitelji… Pješice je morao otići natrag u Petrinju, kod mrtvozornika po potvrdu da mu ne trebaju limeni sanduci za prijevoz jer je vani dovoljno hladno pa su dovoljne i vreće za tijela pobijenih! Kozbašići su i danas pokopani u Gornjoj Sanici, kod Ključa – Otac Milan, majka Gordana, sin Alen i kćerka Tamara.

Ivica Pandža otkrio je ime pripadnika okupatorske “Vojske Srpske Krajine“, koji je radio na poslijeratnoj obnovi crkve biskupa Košića, a osuđen je za ratni zločin, nakon čega ga je hrvatsko pravosuđe, u drugom stupnju procesa – oslobodilo. Mons. dr. Vlado Košić je o tome svjedočio u emisiji Press klub Tihomira Dujmovića, na Z1 televiziji, međutim, ime zločinca nije javno otkrio, pa je to učinio Orkan u Bujici: – Naravno da znam tko je to: Stanko Divjakinja! Bio je u presudi zajedno s Borom Mikelićem, petrinjskim prijeratnim i okupacijskim bossom.

Kamere Bujice bile su i u petak u Petrinji, na posljednjem ispraćaju Andrije Filipovića, hrvatskog branitelja i pripadnika HVO-a, koji se prije dva dana raznio bombom u svom domu u Radićevoj ulici. Mediji, koji su o tome izvjestili, napisali su tek da je riječ o 56-godišnjem muškarcu, a prešutjeli činjenicu da je riječ o Hrvatu, koji je u Petrinju doselio iz Bosne, odakle je protjeran, s teritorija tzv. RS-a i nije imao riješen status, baš poput mnogih drugih veterana Hrvatskog vijeća obrane. O samoubojstvu hrvatskog branitelja nije izvjestila ni jedna druga televizija, a Ivica Pandža Orkan je upozorio: – Još nam je i dobro dok se događa nekakav muving na terenu, dok dolaze ljudi sa strane, dok netko buši, brusi i zida… A kad nastane mir, kada se narod suoči s problemima i birokratskim zavrzlamama, mene je, iskreno, strah da će ovakvih stvari biti još više…

BUJICA

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

xBox

Matija Štahan o crvenoj buržoaziju i ‘Velikom vođi’ Plenkoviću: “Vodstvo HDZ-a ponaša se kao da Berlinski zid još nije pao!“

HDZ je klijentelistička skupina, bez ideologije i bilo kakvog sadržaja – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, mladi analitičar Matija Štahan, koji je komentirao Plenkovićeve zadnje napade na medije i famoznu sjednicu predsjedništva vladajuće stranke: – Oni su tek privid demokrćanstva i suverenizma, a moglo bi ih se nazvati i demopoganima, u toj stranci podjednako ugodno osjećaju se i udbaši i tzv. ustaše!

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

HDZ je klijentelistička skupina, bez ideologije i bilo kakvog sadržaja – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, mladi analitičar Matija Štahan, koji je komentirao Plenkovićeve zadnje napade na medije i famoznu sjednicu predsjedništva vladajuće stranke: – Oni su tek privid demokrćanstva i suverenizma, a moglo bi ih se nazvati i demopoganima, u toj stranci podjednako ugodno osjećaju se i udbaši i tzv. ustaše!

Govorio je o sličnostima HDZ-a i Saveza komunista: – Sličnosti ima u unutarnjem ustroju i u mentalnim atavizmima ili zaostacima brojnih istaknutih članova HDZ-a, koji se danas, 2021. godine, ponašaju kao da Berlinski zid još uvijek nije pao!

“Cjelokupni HDZ može se usporediti s poznatom fotografijom patka ili zeca,” opisjuje vladajuću partiju mladi analitičar: “Tu Wittgensteinu omiljenu sliku, upotrijebio sam kako bih HDZ opisao kao stranku koja proizvodi iluzije o tome što ona jest, dok je, zapravo, perpetum mobile za održavanje na vlasti ili korporacija za proizvodnju privida o bivanju strankom.”

HDZ KAO ‘STRANKA FANTOM’ TEATAR SJENA ILI LAŽNI PROFIL NA FACEBOOKU!

Prividi koji se proizvode, često su međusobno isključujući – nastavlja Štahan: – Imali smo zeca Davora Ivu Stiera, kao prvaka demokršćanstva unutar HDZ-a, a imamo i patka, ministra Davora Božinovića, koji se afirmirao još u komunističkom sustavu. Pučanstvo i birači, koji gledaju na taj amalgam svega i svačega, mogu u tome, kao u testu Rorschachovih mrlja, vidjeti što god žele… Mnogi će prepoznati ono negativno i to će ih odbiti od HDZ-a, ali kako rezultati izbora pokazuju, još više njih će vidjeti nešto, što će im se svijdeti. Uzet će si taj jedan dijelić, jednu dimeziju tog multidimenzionalnog, a zapravo, bezsadržajnog kolektiva, kao što je HDZ, upisati neke svoje vrijednosti u taj dijelić i pretpostaviti da je čitava stranka takva, iako nije.

“Riječ je o fantomskoj stranci, stranci fanotomu,” slikovit je bio gost Bujice: “HDZ obuhvaća hrvatsko društvo kapilarno jer se njezini članovi prožimaju kroz sve moguće institucije, bilo da su u vlasništvu države ili nisu… Riječ je o kolopletu raznih vizija, od kojih ni jedna ne natkrivljuje druge, a sve su zapravo lažne i isprazne!”

Na opasku voditelja da mu se Plenkovićev HDZ čini kao neki lažni profil na Facebooku, gost odgovara: – Možemo reći da su oni i svojevrsni teatar sjena i ima puno metafora kojima bismo mogli opisati nepostojeću narav HDZ-a onkraj toga klijentelističkoga elementa, koji je uvijek prisutan. Ako odemo u grčku mitologiju, onda imamo mitskoga Proteja, božanstvo koje je opjevao Homer i mnogi drugi, a čija je značajka bila nepostojanost. On nije imao svoju stalnu pojavnost, nego se preobražavao iz jednog oblika u drugi. Otprilike tako nešto je i HDZ!

STIEROV ODLAZAK U VATIKAN ZNAČI DA NJEGOV POKUŠAJ PREOBRAŽENJA HDZ-a U DEMOKRŠĆANSKU STRANKU – NIJE UPSIO!

“Kad je potrebo u europskom kontekstu prikazati se slijednicom svih najsuvremenijih permisivnih lijevih ili liberalnih strujanja Bruxellesa i euroatlantskih organizacija i grupacija, HDZ će biti takav, a kada je potrebno obilježiti nekakav događaj iz Domovinskog rata, HDZ će biti u prvom redu. Kada je potrebno nazočiti Svetoj misi, HDZ je opet tu,” tvrdi Matija Štahan i zaključuje: “Ni jedno, ni drugo, ni treće ne određuje HDZ-ovu bit, osim jednu značajku toga pokrečućega mehanizma za održavanje na vlasti.”

Kada bi u samo jednoj rečenici morao definirati HDZ, rekao bih da je riječ o korporaciji koja prozivodi privide o bivanju stranka – kaže Šrahan i nastavlja: – Oni nisu ništa doli konglomerat međusobno isključujućih i nerijetko proturiječnih politika ili pseudopolitika privida pojedinih svjetonazora, koja postoji kao perpetum mobile za održavanje na ili pri vlasti i pri polugama moći hrvatskoga društva, koje često nije na vlasti nego u nekim zakulisnim dimenzijama.

Štahan smatra da se HDZ samo kiti demokršćanstvom: – To nije demokršćanstvo, to je nešto potpuno suprotono. Oni su postdemokratska i postkršćanska stranka. Postoje mnogobrojne sličnosti između HDZ-a i njihovih sestrinskih stranaka u kontekstu Europske unije, gdje druge demokršćanske stranke, također zagovaraju onakve politike ili antipolitike, kakave provodi i HDZ. Oni možda jesu demokršćanska stranka po tome što su se demokršćanske stranke danas preobrazile u Europi, ali nisu demokršćanska stranka po tome što te riječi doista etimološki i znače. Svoj demokratski aspekt oni su najjasnije, najizravnije izdali, blago rečeno, netransparentnim tretmanom dviju referendumskih inicijaziva iz prethodnog mandata – Istina o istanbulskoj i Narod odlučuje, čije su potpise na sumnjiv način prebrojali i potom uništili dokazne materijale, bez nazočnosti zainteresiranih strana. Riječ je o izigravanju demokratskih načela. Demokracija može postojati dok se ne zadre u neko stečeno leglo osobnog interesa, tada prestanu funkcionirati demokratski mehanizmi i tada se aktiviraju one stare, restriktivne sile, koje su djelovale uspavanima zadnjih trideset godina, ali kada zagusti, one opet stupaju na scenu. Što se tiče kršćanske provinijencija, ona je opet dovedena u pitanje upravo istim tim referendumskim inicijativama, koje upućuju na problematičnost nekih aspekata Istanbulske konvencije, nespojivih s kršćanskom antropologijom ili nekim judeokršćanskim pogledom na stvari – kako u društvu tako i u obitelji ili među ljudima.

Komentirao je odlazak Davora Ive Stiera za veleposlanika u Vatikan: – On je bio amblematska figura pokušaja preobražavanja HDZ-a u neku vrstu demokršćanske stranke, o čemu se višekratno očitovao, vrlo dobro definirajući slabe točke HDZ-a, kao što su klijentelizam i očuvanje dogovorne ekonomije iz pretdemokratskih vremena. Njegovo premještanje u Vatikan možemo protumačiti kao signal da njegova misija preobrazbe HDZ-a u stranku demokršćanskoga tipa nije uspjela!

PROTUDEMOKRATSKA SRŽ HDZ-a, SDP-a, HNS-a, IDS-a i SDSS-a…

Što se krije ispod tzv. demokratske površine novopečenih elita, zanimalao je voditelja, a mladi analitačar je rekao: – Ispod površine se krije protudemokratska srž aktualne hrvatske političke elite i onih glavnih stranaka establishmenta – HDZ-a, SDP,a HNS-a, IDS-a i SDSS-a. Iako se one nominalno ili prividno služe demokratskim mehanizmima, zapravo samo žele očuvati svoju moć što netaknutijom i perepetuirati je što dalje u budućnost.

Štahan je posebno prokomentirao Plenkovićevo najnovije prozivanje medija, nakon prozivki za lošu reakciju na potres koji je pogodio Banovinu: – Ako se čvrsto želimo držati demokratskih načela slobodnoga društva, slobodnih građana i slobodnoga tržišta, što Hrvatska načelno ili deklarativno jest, onda bi odgovorni nositelji javnih funkcija trebali vrlo suzdržamo primijećivati kako se mediji odnose prema njima.

“U Hrvatskoj su mediji često ispostava političkih stranaka razno, raznih provinijencija i društveno-političkog establishment,” konstatira Štehan: “Riječ je o jednoj bari, umjesto da se radi o potpuno odvojenim dimenzijama kao što bi bio slučaj u nekom zdravijem društvu. Instrumentalizacija medija u političke svrhe, nije samo hrvatski slučaj, istome svjedočimo i na cjelokupnom zapadu… U Hrvatskoj je riječ o nesretnoj kombinaciji očuvanja statusa pretdomokratskih elita iz komunističkog vremena, stare nomenklature, tzv. crvne buržoazije i njihovih nasljednika.”

Bilo je zanimljivo vidjeti kako se premijer Plenković uznemirio kada su mediji doveli u pitanje učinkovitost državnih unstitucija, po pitanju sanacije potresom stradalih područja i protumačio to kao svojevrsnu demontažu države. Možemo se slobodno zapitati, s obzirom na uznemirenost premijera, jesu li ti temelji države zaista toliko labavi i klimavi da ih može ozbiljno rasklimati neki društveni potres, kao što je ovaj istinski, pravi potres, uništio loše temelje mnogih kuća i zgrada na području oko Siska i Petrinje – pita se Štahan i zaključuje: – Premijerovu zabrinutost možemo tumačiti, kao jedan trenutak lucidne samospoznaje…

BEZSADRŽAJNA HRVATSKA POLITIČKA ELITA LIŽE PETE STRANIM CENTRIMA MOĆI!

Šrahan je magistar komparativne književnosti, a voli Silvija Strahimira Kranjčevića: – Jedna se njegova pjesma svakodnevno uprizoruje u našem životu, a to je Gospodski Kastor… Ako je riječ o Gospodskom Kastoru i veselom psiću slugi, koji liže pete svojim gospodarima, onda ne možemo reći da postoji samo jedan u ulozi gospodara ili samo jedan u ulozi psića, nego je riječ o bezsadržajnoj hrvatskoj političkoj eliti, koja simbolički liže pete stranim centrima moći i duhu vremena koji nameće nove vrijednosti, ne nužno kompatibilne htijenjima hrvatskog naroda.

Nakon Tuđmanove smrti, primijetit ćemo kako je bezsadržajnost pod krinkom opredjeljenja, postala pravilo, a snažno ideološko opredjeljenje iznimka u HDZ-u – analizirao je Matija Štahan: – Jedino u mandatu Tomislava Karamarka kao predsjednika stranke, HDZ pokazao čvrsto zauzimanje nekih svjetonazorskih pozicija, dok je u svim ostalim slučajevima, bio tek plutajući označitelj ili pojam u koji se mogu upisati bezbrojni sadržaji.

Mnogi se danas pozivaju na dr. Franju Tuđmana, a Štahan je to nazvao ‘retuđmanizacijom’: – Čak je i Arsen Bauk, prije nekoliko godina izjavio kako će u svojem saborskom uredu postaviti sliku Tuđmana kao partizanskog oficira, u generlaskoj unirformi! Moja teza je da je retuđmanizacija koju proživljavamo, od, zapravo, nova detuđmanizacija! Svi dionici političkoga života, ili gotovo svi, pozivaju se na jedan izdvojeni aspket Tuđmanove ostavštine i njegove ličnosti, njegove politke, ali oni međusobno nisu kompatibilni. Tomislav Karamarko je krenuo u misiju retuđmanizacije HDZ-a i Andrej Plenković, koji je oprečan Karamarku, hvali se kako je HDZ pozicionirao upravo tamo gdje ga je Franjo Tuđman želio staviti. Riječ je o proizvoljnom uzimanju različitih aspekata, međusobno proturiječne, duge Tuđmanove biografije i njihovom proglašavanju univerzalnim znakom valjanosti i tuđmanizmai koji nas onda legitimira za upravljanje njegovom strankom. Ako bih ja morao od svih tih Tuđamanai koji su postojali; Tuđmana generala u JNA, Tuđmana disidenta, Tuđmana proljećara, Tuđmana zatvorenika, Tuđmana pjesnika, Tuđmana ratnog i povijesno-političkog teoretičara, Tuđmana ustanovitelja demokratskih institucija Hrvatske, Tuđmana utemeljitelja HDZ-a, Tuđmana pobjednika u ratu i Tuđmana suverenista, birati koji je od svih tih elemenata ključan i koji odražava srž Tuđmanovog djelovanja i po čemu bi on bio bitan i nama danas 2021. godine a koji su već zastarjeli za hrvatsku stvarnost, onda bih odabrao upravo taj suverenistički nerv.

RETUĐMANIZACIJA JE NOVA DETUĐMANIZACIJA!

Tuđmanovo upravljanje državom, od upravljanja svih njegovih nasljednika, razlikovao je upravo suverenizam i borba za vlastite, nacionalne vrijednosti,” napominje Štrahan, koji je vrlo kritičan prema Plenovićevom ‘novom suverenizmu’: – Pojam novog suverenizma jako me podsjeća na ono što je Ivo Josipović nazvao ‘novom pravednošću’. U svojoj srži, riječ je o besmislici jer to su pojmovi koji pretendiraju biti apsolutnima, pojmovi koji imaju neki svoj smisao i koji se ne bi trebali mijenjati iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec, iz konteksta u kontekst. Nešto što je bilo pravedno prije 20 godina, pravedno je i danas i bit će pravedno i za sto godina, slično je i sa suverenizmom. Reći da je nešto ‘novi suverenizam’ ili ‘nova pravednost’ može ili ne značiti ništa ili značiti da je to potpuna suprotnost suverenizmu i pravednosti.

SLOBODAN PROSPEROV NOVAK PUPOVCA NAZVAO ‘NAVODNIM LINGVISTOM’ I PORUČIO: “Hrvatski jezik ne određuju ni Milošević ni Pupovac, a čuva ga Hrvatska vojska!“

U Bujicu se iz Gradca kod Makarske, uživo javio ugledni hrvatski književnik, Slobodan Prosperov Novak. U vikendicu na moru otišao je usred zime, zato što u stanu, u središtu Zagreba, koji je stradao u potresu, još nema grijanje i obnova mu, kao i mnogima drugima – kasni. Složio se s voditeljem Bujice da se u javnost sada namjerno plasiraju rasprave poput one o Baniji ili Banovini, kako bi se skrenula pozornost s velikih problema, s kojima se vlast susrela nakon strašnog potresa kod Petrinje: – Došlo je do totalnoga medijskoga i informacijskoga kaosa i meni se čini da bi se možda na tom primjeru moglo pokazati kako se kod nas stvaraju afere, koje zagađuju hrvatski duhovni okoliš.

“Hrvoje Klasić, onaj notorni nastavnik s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, rekao je da se tu dogodilo nešto što je pohrvaćenje nečega vezanoga za Srbe. On, dakle, smatra da je netko pohrvatio jedan geografski termin u Hrvatskoj. Došlo je do veselja priučenih lingvista, čak i u slučaju Milorada Pupovca, koji je to, navodno i profesionalno. Došlo je do veselja kad im se pružila prilika da govore kako postoje dvije riječi za jednu stvar. Milošević kaže da jedva čeka vrijeme kad će Banovina i Banija biti jedini problem i kaže da je za Baniju. Onda Pupovac kaže da Banija ima dugu uporabu… Imala je, dragi moj, ali je više nema,” poručio je Prosperov Novak šefu SDSS-a pa mu onda očitao pravu lekciju: “Termin Banovina izabrana je u javnu upotrebu ’91. godine i ta se stvar u zemlji mora poštovati! Mene čudi da hrvatska vlast to ne zna poštovati i dopušta ovakve šumove u komunikaciji. U velikom akademijnom riječniku od tridesetak svezaka, već 1880. godine, u prvom svesku, koji je od a do slova b, navode obje riječi, ali kod riječi Banije piše: “Vidi pod Banovina!” Onda pod Banovina piše ono što piše kod starih pisaca, navode se primjeri… Podijeliti ljude oko jezika, mene to podsjeća na Vučićevu Srbiju i njegove obožavatelje! To je isto kao kad Vučić i njegovi, u Srbiji stalno govore Republika Kosovo i Metohija, a sav ostali svijet govori Kosovo i to postaje normalno. To su geografski dubleti koji su opasni. Ta dva čovjeka koji sudjeluju u vlasti – i Milorad Pupovac i Boris Milošević, se poigravaju s vrlo opasnim temama! Oni smatraju da jezik nije ozbiljna tema, no, jezik je, na njihovu nažalost, ozbiljna tema, ne zato što ga se manipulira. Uzmite samo u Srbiji manipulaciju s riječju Bunjevac za Hrvate, gdje se riječ bunjevački Hrvati ne smatraju za dvije riječi nego za dva pojma. Bunjevci su po tamošnjim manipulacijama, neki drugi Hrvati, koji nisu baš Hrvati jer su oni vezani s Jugoslavijom, itd… Nije jezik nešto što bi trebalo preskočiti i reći da je sve to jedan jezik. Što se tiče Banije i Banovine, to je Hrvatska i hrvatski jezik, a njega, srećom, ne određuju ni Pupovac ni Milošević!”

UGLEDNI HRVATSKI KNJIŽEVNIK NARUGAO SE NAZIVU ‘REPUBLIKA SRPSKA’: “Zemlja koja se zove po pridjevu, ne treba ni postojati, to je sprdačina!”

Danas hrvatski jezik ne čuvaju samo lingvisti, jer kad bi ga čuvali samo lingvisti, onda bi ga čuvao Milorad Pupovac – nastavio je ugledni književnik u istom tonu: – Čuvaju ga ratni zrakoplovi, graničari, Hrvatska vojska i to je notorna stvar! Osim toga, u Hrvatskoj su regije mijenjale imena kroz povijest. Zamislite da ntko Dubrovnik počne zvati Ragusa… Ti dubleti naprosto nisu dopustivi! Može netko govoriti Švajcarska ili Švicarska, ali u hrvatskoj službenoj upotrebi je Švicarska!

Zaključio je s još jednom porukom Pupovcu: – Dosjetka, koju je Milorad Pupovac danas rekao za zagrebačku Knežiju, da je netko napisao da ‘Knežija nikad neće biti Kneževina’, to me podsjeća na onaj slavni natpis iz rata ‘Osijek nikada neće biti Ocek’… To je ružno i mislim da bi vlast trebala reagirati, a ako to ne učini, onda je nesposobna!

Naš hrvatski jezik je političko pitanje upravo zbog Pupovca i njemu sličnih – smatra Slobodan Prosperov Novak.

A što ugledni književnik misli o nazivu ‘Republika Srpska’ – zanimalo je voditelja Bujice. Prosperov Novak: – Tzv. RS je nastala kao Republika Srpska Bosne i Hercegovine. Onda je netko nepoznat, obrisao Bosne i Hercegovine i ostala je ‘Republika Srpska’. U naslovu ‘Republika Srpska’ postoji jedna gotovo parodija, sprdačina sa imenom Hrvatska! To je njima dublet po zvuku, samo su se prevarili; Hrvatska je imenica, a srpska je pridjev. Hrvatska je kao Engleska, kao Francuska, nisu to pridjevi… A ovo je pridjev! Zemlja koja se zove po pridjevu, doista ne traba postojati!

BUJICA

5 1 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x