Slijedite nas:
Postoji nekoliko teza koje bosanski muslimani postavljaju iskrivljeno. Neke od njih su ključne za međusobno razumijevanje pa tako i za izgradnju suživota u BiH. Sve one doprinose ukupnim političkim i međunacionalnim odnosima u državi i imaju presudan značaj za budućnost Bosne i Hercegovine. Nije riječ o tezama koje je teško realno sagledati. Bošnjački intelektualci i oni koji hoće da ispravno rasuđuju znaju o čemu se radi. Međutim i među intelektualcima ima onih koji realnost BiH vide na drukčiji način. Među njima se ističu političari koji su u osnovi i promotori stvaranja javnog mnijenja. Takvo kreiranje javnog mnijenja, poglavito u zadnjih 10-tak godina, stvara izopačenu sliku koja jedino može dovesti do eskalacije sukoba, a nikako do skladnog suživota i pomirenja.
U javnom diskursu postavljaju se promiskuitetne teze koje odgovaraju prije svega bošnjačkim nacionalistima, a koji su u izvjesnoj mjeri nadišli i sami sebe, jer su od bošnjačkih nacionalista postali bosanski nacionalisti što je puno opasnije za sve narode koji žive u Bosni i Hercegovini.
Netko će postaviti pitanje imaju li Bošnjaci pravo na nacionalizam ako ih već okružuje onaj hrvatski, a poglavito srpski. Ne može se nacionalizam drugih jednostavno ignorirati. Jedan nacionalizam mora rađati drugi. To je pravilo i BiH nije iznimka.
Međutim, uzvraćati istom mjerom (nacionalizmom) na nepromišljen i kriv način koji nema argumentiranu podlogu daleko je gore od samog nacionalizma.
Bošnjački nacionalizma već je dugo među nama, ali ga mnogi Bošnjaci ne vide. Uostalom, kao i svi drugi nacionalizmi, svoj ne vide, a nad drugim se snebivaju.
Bošnjaci pak svoj nacionalizam ne doživljavaju kao takav, nego ga vide kao patriotizam i domoljublje.
U nastavku teksta analizirat ćemo neke od njihovih patriotskih teza ili barem pokušati objasniti neke od njihovih zabluda s kojim će se morati suočiti ako misle izgrađivati Bosnu i Hercegovinu, jednaku, po mjerilima svih.
Pa krenimo redom.
Bosna i Hercegovina je neupitna i o disoluciji Bosne i Hercegovine se ne može razgovarati
Prva teza koja je s namjerom pogrešno nametnuta. Ne samo s pozicije bošnjačkog nacionalizma nego sa pozicije bosanskog nacionalizma što je puno opasnije i to baš za samu opstojnost Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina kao i svaka država na svijetu nije Bogom dana. Određeni politički faktori su je u određenom trenutku stvorili, pa isto tako neki drugi ili čak isti faktori mogu da je podijele.
Apsolutno je bedasto smatrati da je Bosna i Hercegovina ekskluzivna zemlja Bošnjaka. Ono kao Bošnjaci nemaju drugu (rezervnu) državu i njima je Bosna i Hercegovina isto što i Hrvatima Hrvatska i Srbima Srbija. Možda i jeste tako. Zašto bi Hrvati i Srbi Hrvatsku i Srbiju osjećali drukčije nego Bošnjaci Bosnu i Hercegovinu. Međutim, ima tu jedna bitna razlika koju Bošnjaci nevjerojatno krivo tumače. A ona se ogleda u tomu da svoj pogled na Bosnu i Hercegovinu mogu s punim pravom imati i Srbi i Hrvati. I taj pogleda na Bosnu i Hercegovinu uopće ne mora biti isti niti se mora podudarati sa bošnjačkim pogledima. On takav i nije. I Hrvati i Srbi su konstitutivni narodi u BiH i njihovo pravo na Bosnu i Hercegovinu je apsolutno jednako pravu kojeg imaju Bošnjaci. Bosna i Hercegovina nije i ne može biti ekskluzivitet jednog naroda, bez obzira o kojem se narodu radilo.
Izlišno je ići u povijest i dokazivati komu Bosna i Hercegovina više pripada. To se ne može učiniti jer bilo koji datum da se odredi uvijek postoji neki stariji datum na koji će se neki od naroda pozivati i kroz njega svojatati ovu državu.
U kontekstu rasprave o budućnosti ove zemlje postoji samo sadašnjost i sadašnje stanje. A ono glasi da Bosna i Hercegovina pripada Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Drukčije ne može biti. I uvjeravati narod u suprotno je zločin prema vlastitom narodu.
Ako Hrvati u Srbi ne žele BiH kao zajedničku državu Bošnjaci bi taj njihov stav morali prihvatiti. Pa čak i da jedan narod ne želi BiH, a Srbi su se već jasno deklarirali kao takvi, ostala dva naroda nemaju nikakvog izbora i morat će se složiti s tom opcijom.
Sasvim drugo je pitanje mogu li Srbi napustiti BiH s mirazom koji je praktično otet od Hrvata i Bošnjaka? Naravno da ne mogu. Odcjepljenje Republike Srpske je nerealno i nemoguće. Prije svega iz razloga što su Srbi malo više sebi uzeli za pravo pa su si prisvojili i ono što im objektivno ne pripada.
Nevažno što su trenutačne okolnosti i stanje na terenu ovakvo kakvo jeste. Srbi moraju znati da im preveliki zalogaj Bosne i Hercegovine zastaje u grlu i da pola ove države nije i ne može biti njihovo.
Kada bi Srbi pristali na približno 1/3 Bosne i Hercegovine njihovo razdruživane s Bosnom i Hercegovinom bilo bi realno izvedivo. U suprotnom oni će još dugo, dugo, uživati u BiH ma koliko im bila mrska. To je realnost koju oni danas ne prihvaćaju, ali to je već njihov problem.
Sa Hrvatima je nešto drukčija situacija jer nije došlo da razgraničenja između Hrvata i Bošnjaka. Ali ako se Bosna i Hercegovina krene krčmiti nekakav kompromis će se sigurno morati postići. Možda nitko neće biti zadovoljan postignutim. Pa nije ni sada, tako da nitko tu ne bi izgubio.
Naravno sve ovo vrijedi ako bi došlo do disolucije BiH. Najidealnije bi bilo da Hrvati i Srbi shvate da je Bosna i Hercegovina možda i za njih najbolje rješenje. Ako pak Hrvati i Srbi misle drukčije Bošnjaci će morati prihvatiti realnost. Pa ni rođena braća uglavnom ne mogu zajedno. Bratski se podjele. Svatko na svoju stranu i opet dalje žive kao braća. Ne zajedno, nego jedni pored drugih.
BiH nije nikakav izuzetak i Bošnjaci moraju shvatiti da nisu ti koji mogu sami odlučivati o sudbini Bosne i Hercegovine. Moraju uvažavati stavove Srba i Hrvata. A svojatati Bosnu i Hercegovinu kao apsolutno pravo Bošnjaka uistinu je pogrešno i nema nikakvog uporišta ni argumentacije kojim bi se branila teza o Bosni i Hercegovini kao o ekskluzivnoj zemlji predodređenoj za Bošnjake, a u kojoj su Srbi Hrvati samo bosanski relikti koji su izvještačeno preuzeli nacionalne osjećaje susjednih zemalja.
U BiH ne žive Hrvati i Srbi nego bosanski katolici i bosanski pravoslavci
Teza koju su nametnuli bošnjački (više bosanski) nacionalistički prvaci u pokušaju da ospore svako pravo Hrvatima i Srbima na Bosnu i Hercegovinu. Ponovo pokušavajući predodrediti BiH kao državu Bošnjaka u kojoj katolici i pravoslavci žive kao nekakvi gosti, zalutali pastiri koji nisu na vrijeme kao oni prešli na islam.
Nije sporno koliko je ova teza bolesna, sporno je koliko je Bošnjaka prihvatilo ovu tezu kao takvu. Taman da se danas pola stanovnika Bosne i Hercegovine izjasne kao Eskimi oni će pravno i biti Eskimi. I Bošnjaci će to morati prihvatiti. Apsolutno je nevažno tko je bio tko u BiH u 10., 12. ili 14. stoljeću. Mogli smo svi biti Bosanci pa i Bošnjaci. Mogli smo biti Hrvati (Srbi sigurno nismo bili, ali nevažno u kontekstu ove priče).
To apsolutno danas nije važno u smislu priče kako se tko danas u Bosni i Hercegovini treba osjećati. Imamo realnost kakvu imamo. Sviđala se ona komu ili ne apsolutno je nevažno. Ni Srbima ni Hrvatima nitko ne može spočitavati njihovo nacionalno opredijeljene. To je činjenica koju Bošnjaci trebaju prihvatiti i suludo je protiviti joj se.
Srbija i Hrvatska su izvršile agresiju na BiH
Još jedna teza koja udara ispod pojasa, a uz to je nekorektna i nepoštena.
A otkuda je potekla?
Jedan broj Bošnjaka nesumnjivo je prosrpski orijentiran. Što znači da takvi nisu i ne mogu prežaliti što nisu ostali u saveznoj državi sa Srbijom. Ubojstva u Srebrenici i mnogi drugi ratni zločini samo su zamaskirali te srbofile među Bošnjacima. Prekrili su se plaštem bošnjačkog nacionalizma. Povremeno se sami demaskiraju kada prednjače u riganju vatre prema Hrvatima. Zadaća im je, po nalogu srpske obavještajne kamarile pokušati izjednačiti krivnju Srba i Hrvata. Svojom propagandom žele od Hrvatske stvoriti u najmanju ruku jednakog neprijatelja kao što je to bila ili jeste Srbija.
Nažalost, veliki broj Bošnjaka nasjeda na takvu propagandu i u pomanjkanju argumenata pribjegava forsiranju teze da su Hrvati čak veći neprijatelji Bošnjacima od samih Srba. A ta teza nema ništa sa zdravim razumom. Jednako se želi podmetnuti i hrvatskom narodu i hrvatskoj državi.
Ne treba smetnuti s uma da su Hrvati za razliku od Srba na referendumu podržali samostalnost i cjelovitost Bosne i Hercegovine. I da su za razliku od Bošnjaka, koji nisu znali čiji je ono bio rat, prvi i jedini pružili otpor srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Republika Hrvatska je primila više od 800.000 izbjeglica bošnjačke nacionalnosti. Sva logistika za Armiju BiH išla je preko Republike Hrvatske i u nekim dijelovima BiH Hrvati i Bošnjaci su dočekali kraj rata rame uz rame boreći se protiv istog agresora.
Nije sporno da je bošnjačko – hrvatski rat bacio mrlju na međusobne odnose. Međutim, kada se bolje pogleda pozadina tog sukoba vidjet će se da su jedini interes od tog sukoba zapravo imali Srbi. Taj sukob je poslužio Srbima da karakter rata proglase građanskim čime automatski aboliraju sebe kao agresore i istinske pokretače rata. Zahvaljujući ponajviše tom sukobu oni danas imaju Republiku Srpsku.
Otprilike s istih se pozicija i danas vode politička prepucavanja. Ista meta isto odstojanje, a reklo bi se i isti akteri.
Ali to ne znači da su Hrvati kao narod, a posebice Republika Hrvatska na istim pozicija kao srpski narod i Republika Srbija. Jedna suluda bitka ne znači i suludi rat, osim ako ga netko hoće u takav pretvoriti.
Forsirati tezu da su Hrvati i Srbi jednaki prema BiH je samo mlin na vodu koji pospješuje stvaranje međusobnog antagonizma između Hrvata i Bošnjaka. Što naruku ide određenim Hrvatima, ali i dobrom političkom establišmentu Bošnjaka, a o Srbima da se i ne govori.
Ova teza se može prošiti tezom kako Hrvatska 30 godina opstruira Bosnu i Hercegovinu i kako agresija i aspiracije Hrvatske prema BiH traju čitavo vrijeme.
Zaboravlja se da je Hrvatska priznala neovisnost Bosne i Hercegovine 07. travnja 1992. godine i da je prva zemlja koja je u BiH uputila svog veleposlanika. Za razliku od Srbije koje je BiH priznala tek 14.12.1995., gotovo mjesec dana nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma kada je već sve bilo potpuno jasno.
Vodeći se propagandom izjednačavanja Hrvatske i Srbije kroz bošnjačke medije često se ističe zločin u Ahmićima kao najveći zločin protiv Bošnjaka. Odmah iza Srebrenice. Međutim, ne slučajno, ignoriraju se zločini u Brčkom, Prijedoru, Bijeljini, Zvorniku i u desetinama drugih bosanskih gradova u kojima su Srbi počinili deseterostruko veće zločine nego ih je HVO počinio u Ahmićima.
Nije svrha ovog teksta pravdati ni jedan zločin, pa ni onaj u Ahmićima nego ima ilustrirati tendencioznu politiku i medijsku hajku koja na bestijalan način želi Hrvate predstaviti jednako neprijateljski nastrojene prema Bošnjacima kao što su to bili Srbi.
Uostalom da su se svi Hrvati u BiH i Republika Hrvatska prema BiH postavili kao svi Srbi i Srbija priča oko Bosne Hercegovine bila bi završena još 1992. godine. Na sreću, to se nije desilo. Doduše, mnogi će reći kako se nismo time usrećili. Možda će biti u pravu.
Željko Komšić je dokazani patriota Bosne i Hercegovine
Što je to patriota Bosne i Hercegovine i šta znači biti patriota Bosne i Hercegovine? Ako Bosna i Hercegovina treba biti onakva kakvom je samo Bošnjaci žele onda se Željko Komšić može okarakterizirati kao takav. Međutim, već je rečeno, Bosna i Hercegovina nisu samo Bošnjaci i Bosna i Hercegovina nije samo bošnjački interes. Željko Komšić možda jeste patriota, ali bošnjački ili još gore bosanski. A on je u osnovi kamen oko vrata Bosanskohercegovačkoj državi, jer je kukavičje jaje u liku Željka Komšića nanijelo više štete Bosni i Hercegovini od samog Dodika. Za Dodika se zna i Dodik sam govori što je i tko je. A Komšić nudi lažnu nadu.
Ogroman broj Bošnjaka kliče od zadovoljstva što je član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda baš Željko Komšić. Jadnici ne shvaćaju da je Željko Komšić najjače oružje u rukama Dragana Čovića. Što bi Dragan Čović bez Željka Komšića? Ništa! Nije isključeno da Komšić ne radi potajno za Čovića. Jer nema tog zlata s kojim bi ga Čović platio.
Što bi bilo da je u Predsjedništvu BiH Dragan Čović umjesto Komšića? Jednako ništa kao što je jedno veliko ništa i sada. Tada bi mu još u rukama ostao bizarni as o kanalu na hrvatskom jeziku. Koji je trivijalna stvar u odnosu na ove krupne političke igre. Ustupanjem mjesta u Predsjedništvu BiH Čoviću on bi u dobroj mjeri bio razoružan. Tada bi se tek vidjelo tko koči razvoj BiH, a tko laje na zvijezde. Nestali bi i argumenti o promjeni izbornog zakona. Prestali bi razlozi za opstruiranjem uspostave Federalne vlade i svih drugih opstrukcija koje Čović možda i opravdano čini. Opravdano, jer je stjeran u kut, a bošnjačka strana mu ne daje prostora da drukčije postupa.
Dakle, Komšić nije nikakav patriota Bosne i Hercegovine. Komšić je jedno velik smetalo u normalizaciji odnosa između Hrvata i Bošnjaka. A valjda svi shvaćaju da je relaksacija odnos između ova dva naroda od zajedničkog interesa. A samo oni koji rade u tom interesu mogu biti beha patriote.
Ono što je dozvoljeno Srbima nije Hrvatima
Ovo nije teza koja se nameće, ovo je stanje koje je nametnuto.
Zanimljiv svjetonazor bošnjačkih političkih čelnika, ali i velikog broja bošnjačkog naroda, jer se ista kultura vrednovanja prožima dugi niz godina.
Pomalo Bošnjaci ovdje nastupaju kao kukavice. Pristali su na Republiku Srpsku koja je nasilno zauzela pola Bosne i Hercegovine dok u isto vrijeme ne mogu smisliti nikakvu hrvatsku teritorijalnu jedincu, pa čak ni onu koja bi se protezala na 20 % ili čak manje sadašnjeg državnog teritorija.
Zanimljivo je kako Bošnjacima nedostaje energije u borbi protiv Republike Srpskoj, dok su u borbi protiv Herceg-Bosne ili famoznog trećeg entiteta puni snage i odlučnosti.
Zanimljivo je kako se bore protiv kanala na hrvatskom jeziku dok im ne smeta srpski nacionalni kanal (i još desetak kanala koji su isključivo na srpskom jeziku).
Ne dozvoljavaju pravo Hrvatima na njihovu teritorijalnu jedinicu nego ih prisiljavaju u savez zvani Federacija BiH, ali pod uvjetom da Hrvati prihvate bošnjačka pravila pa i pravilo da im oni biraju predstavnike u tijelima vlasti. Majorizacija im dođe kao nešto sasvim normalno.
Sigurno će zvučati morbidno, ali treba se zapitati. Jesu li Hrvati trebali učiniti zločine kao Srbi da bi ih Bošnjaci uvažavali kao Srbe? Priznaju li Bošnjaci samo zakon sile ili mogu pokazati dostojanstvo i poštovanje prema slabijem od sebe.
Čović i HDZ su ustaše (kao i svi Hrvati, osim Komšića)
Još jedna velikosrpska mantra koju su Bošnjaci prepisali od istočnih susjeda. To im dođe kao automatizirano proglašavanje krivnje i eliminiranje svake pomisli na ravnopravan dijalog i suživot.
Da je Čović ustaša to može tvrditi samo kreten. Nikada projugoslaveni i saveznici onakvih kao što je Dodik nisu bili ustaše, niti to mogu biti. Kakav je Čović takav mu je i HDZ.
Nije sporno da kratica HDZ BiH danas više odgovora nazivu Hercegovačka demokratska zajednica (i to bez onog BiH u nastavku), a ne bi trebalo biti ni ono „demokratska“, ali eto za ovu prigodu počastit ćemo ih malim kreditom.
Ove teške riječi prema HDZ BiH bit će dovoljne da ovaj tekst ne preuzme ni jedan Čovićev portal, a inače bi ga prenijeli svi, jer im sve gore napisano dođe kao zgodna pljuska muslimanima, da ne kažem Turcima.
Nisu shvatili ni oni, kao što nisu i neće shvatiti mnogi Bošnjaci. Ovo nije tekst usmjeren protiv Bošnjaka. Ovo je tekst usmjeren protiv bošnjačke politike kojoj su uzor politike kakvu vode Dodik i Čović. Ako Bošnjaci žele nastaviti tim putem onda oni ništa manje nisu razbijači Bosne Hercegovine nego spomenuti dvojac.
Njihova, bošnjačka, odgovornost s pram Bosne i Hercegovine je u tom veća što su oni najbrojniji narod pa stoga proizlazi i njihova najveća odgovornost. To jedno s drugim ide.
Bosna i Hercegovina se ne čuva njegujući gore analizirane teze. A ima ih još mnogo. Ovdje je iznijeto samo njih par. Ionako su šturo objašnjenje i trebalo bi znatno više prostora da ih se do u detalj elaborira. Međutim, tko hoće shvatiti bit će mu dovoljno i ovo. Tko neće, ne mora, za njim nitko neće suzu pustiti.
Jasno je da u posljednje vrijeme bošnjački ekstremizam samo raste. Na dobrom su putu da unište i ovo malo Bosne što ima. Pozicija Hrvata, a posebno Srba je takva da samo mogu zapljeskati Zmajevima od Bosne koji očito zaboravljaju na koji gol trebaju tjerati loptu. Sva je prilika da će si sami zabiti autogol i da im neće trebati protivnik.
Iluzorno je očekivati od Srba i Hrvata da se opamete ako to nisu u stanju Bošnjaci. A sve upućuje da na to da će se njihov probosanski nacionalizam debelo izjaloviti, jer ima daleko manje šanse nego što je nekoć imao srpski jugoslavenizam. Pametni uče na greškama. Na tuđim, nikako na svojim.
U narednim danima ćemo na ovom portalu donijeti analize hrvatskih i srpskih teza koje su jednako plod izvitoperene politike, a koje ne donose niti mogu donijeti prosperitet nikomu pa ni njima samima.
herceg-bosna.com