Kontaktirajte nas na:

Društvo

BiH prva u Europi i druga u svijetu po broju iseljenih

Časopis “Forbes” objavio je popis zemalja koje imaju najveći broj svojih stanovnika koji žive u iseljeništvu, a na tom popisu, koji objedinjuje 151 državu, Bosna i Hercegovina nalazi se na drugom mjestu.

Online:

/ Datum objave:

Na prvom mjestu našla se mala karipska država Gvajana. Popis zemalja s najvećim udjelom starosjedilačkog stanovništva koje živi u iseljeništvu otkriva priče o ratu i raseljavanju, ali i ekonomskoj stagnaciji te besperspektivnosti. Sve je to dovelo do iseljavanja.

Problem iseljavanja

Kako navode, Bosna i Hercegovina, koja je proglasila neovisnost 1991. tijekom pada komunističke Jugoslavije i nakon toga doživjela krvavi etnički rat, imala je 34% stanovništva koje je 2020. živjelo u inozemstvu.

Iza BiH se, kako navode, našla Albanija, koja je okončala više od četrdeset godina komunizma i međunarodne izolacije 1992. Danas gotovo trećina stanovništva živi u inozemstvu. Istočnoeuropske zemlje i bivše sovjetske republike među zemljama s najvećim iseljeništvom u svijetu su Moldavija, Armenija, Sjeverna Makedonija, Hrvatska i Kazahstan. Zemlje koje su trenutačno u ratu ili su nedavno bile upletene u rat i sukobe također se značajno pojavljuju na Forbesovu popisu zemalja čiji su građani rasprostranjeni diljem inozemstva. Sirija, zemlja od oko 28 milijuna domorodaca, sada ima osam milijuna njih, ili oko 30 posto, koji žive u inozemstvu.

Forbesov popis ne čudi s obzirom na masovnost iseljavanja, ali svakako zabrinjava i alarm je za uzbunu. BiH bilježi sve manji broj stanovnika. Iseljavanje je odavno poprimilo formu egzodusa. Građanima je odavno dosadilo čekati bolje sutra, koje im se obećava već 30 godina, a inflacija i izostanak rasta plaća i one najveće protivnike odlaska natjerali su na promjenu mišljenja. BiH je od 2013. napustilo više od 484.000 građana, prema istraživanju koje je provela Unija za održivi povratak i integracije BiH.

Također, prema istim podacima, zabilježen je trend povećanja broja emigracija, pa je tako tijekom 2019. godine BiH napustilo 56.987 osoba, iduće godine 85.000, a tijekom 2021. taj broj dosegnuo je oko 170.000 ljudi. Prema procjenama Agencije za statistiku BiH iz 2021., od 2013. broj stanovnika BiH u stalnom je padu. Kada je riječ o samom državljanstvu, bosanskohercegovačkog se u proteklih 20 godina odreklo 93.210 osoba. BiH je po standardu ispod 50% europskog prosjeka, odnosno 41%, i bolje je rangirana jedino od Albanije, koja ima standard 39% tog prosjeka.

U iseljavanju vide problem svi, osim vladajućih. Po iseljavanju i dalje je vodeći USŽ, u kojem zbog iseljavanja škole iz godine u godinu bilježe manji broj učenika te pojedinima prijeti gašenje. Prema podacima MUP-a USŽ-a, u 2021. izdano je više od 15.900 potvrda o nekažnjavanju u svrhu odlaska u inozemstvo. U pojedinim školama svako malo učenici dolaze ravnateljima da se ispišu jer idu u inozemstvo s roditeljima. Ove godine upisano je za 2000 manje prvašića u odnosu na prije 20 godina.

Ne vide perspektivu

Aziz Đipa, voditelj Odjela za istraživanje pri Institutu za razvoj mladih “Kult”, predočio je rezultate prošlogodišnjeg istraživanja o tome zašto se odlazi iz BiH, koliko mladih je otišlo, a koliko ih planira otići. Tako je iznio podatak da je u vrijeme rada na istraživanju 51% mladih željelo napustiti zemlju. Prema njegovim riječima, obeshrabrujući podatak je da je više od 40% mladih tada željelo trajno napustiti BiH, što su, kako upozorava, visoke brojke.

Đipa je napomenuo da se o točnim brojkama ne može govoriti jer zakonska regulativa ne obvezuje ljude na prijavljivanje napuštanja BiH na dulje vrijeme, što, kako smatra, treba rješavati u predstojećem razdoblju. Razlozi napuštanja BiH su obrazovanje i zapošljavanje, kaže Đipa i naglašava da to treba biti fokus donositelja odluka u idućih pet godina. Upozorio je i da u posljednje vrijeme odlaze mladi koji su ili završili obrazovanje ili čak ostvarili dio karijere, a razlozi tome su financijske naravi, kao i nezadovoljstvo društvenim ozračjem. Kao rezultat migracija u BiH, prema istraživanjima Westminster fondacije za demokraciju, bh. društvo izgubi ukupno 1,5 milijardi eura svake godine.

U BiH je nezaposleno 36,6% mladih, što je zabrinjavajuće u usporedbi s prosjekom EU od 16,8%. Osim toga, više od 60% njih je nezaposleno ili u potrazi za poslom više od godinu dana, što nas svrstava u najlošije rangirane države regije. Ujedno, to su razlozi zbog kojih, uglavnom, ne vide svoju budućnost ovdje.

Izvor: ljubuski.net

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest

0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Društvo

Dana 8. prosinca u podne sat je golemih milosti za koje ljudi moraju saznati! Dogodit će se čuda po cijelom svijetu: Po pozivu Gospe, Rose Mystice

Litanije od Loreta navode mnoge Gospine titule, ali među njima je i cvijet; mistična ruža. Uistinu, ruža je kraljica svih cvjetova, i ima nešto u nebeskom rasporedu njenih latica i njenoj boji, ima nešto u njenom mirisu i simetriji, u skromnosti njenog zelenog lišća, što je čini posebnom. To je cvijet koji osvaja srce u gotovo svakoj fazi svog rasta, čak i kada je pupoljak. Dok raste, Njegove se latice postupno otvaraju kao znak, takoreći, procvata ljubavi ljubavnika prema voljenoj osobi.

Online:

/ Datum objave:

Marija, najljepše Božje stvorenje, doista je “utjelovljena ruža”, posebno odabrana za Božji vrt. Ne postoji ruža koja se može usporediti s njom, i učinila je raj još ljepšim.

Ali ako je zovete ružom, bijela je boja njezine čistoće; zlato, nijansa njezine kraljevske obitelji; crvena, nijansa njezine patnje. Ruža raste iz trnove stabljike i u srcu ovog cvijeta stvarala se crvena boja križa njezina sina. Doista, bez trnja ruža nije ruža, a bez trna velike patnje Marija ne bi mogla postati Mistična ruža Božjeg raja.

Marija se pojavljuje kao “Rosa Mystica” u Montichiariju

Montichiali s predgrađem Fontanelle je gradić u sjevernoj Italiji, udaljen dvadesetak kilometara od Brescie, biskupskog grada. Nalazi se ispred talijanskih Alpa u plodnoj ravnici rijeke Po. Naziv na engleskom znači “Bright Mountains”. Na brdu se nalazi stari dvorac Svete Marije i časna crkva San Pancrazio.

Prvo ukazanje

Pierina Gilli rođena je 3. kolovoza 1911. u Montichiariju i radila je kao medicinska sestra u tamošnjoj bolnici. Prvi put joj se draga Majka Kristova ukazala u sobi bolnice, u proljeće 1947. Gospa, lijepa žena, nosila je ljubičastu haljinu i bijeli veo oko glave. Bila je jako tužna, oči su joj bile pune suza koje su pale na pod. Grudi su joj probodena s tri velika mača. Gospa je rekla: “Molitva-pokora-okajanje” i šutjela.

Drugo ukazanje

13. lipnja 1947. Gospa se ponovno ukazala u bolnici rano jutro jedne nedjelje. Ovaj put je bila odjevena u bijelo i umjesto tri mača imala je tri ruže: bijelu, crvenu i zlatnu. Pierina Gilli ju je upitala: “Molim te, reci mi tko si.” Gospa je smiješeći se odgovorila: “Ja sam Isusova Majka i Majka svih vas.”

Ovdje je zastala, a zatim je nastavila: “Naš me Gospodin šalje da donesem novu marijansku pobožnost za sve muške i ženske ustanove, redovničke redove i svjetovne svećenike. Obećajem onim redovničkim ustanovama, redovima i svjetovnim svećenicima koji me štuju u ovome poseban način moje zaštite, povećanje duhovnih zvanja, manje iznevjerenih zvanja i veliku svetost među slugama Božjim. Želim da se 13. u mjesecu slavi kao Marijin dan.”

S izrazom velike radosti, nastavila je: “Ovog dana poslat ću ovim redovničkim ustanovama, članovima redova i svjetovnim svećenicima koji su me na ovaj način počastili, preobilje milosti i veliku svetost. Želim 13. srpnja svake godine da bude slavljen u čast ‘Rose Mystice’, mistične ruže.”

Pierina je pitala bi li učinila čudo. Gospa je odgovorila: “Najočitije čudo bit će pobožne duše, koje su neko vrijeme, osobito tijekom posljednjeg rata, postale mlake, tako da su bile nevjerne ili čak izdale svoj poziv, i prestat će teško vrijeđati našega Gospodina. Velikim uvredama, navukli su kaznu i progonstvo na Crkvu kako to ali tada će izvorni duh njihovih svetih utemeljitelja ponovno procvjetati.”

Ovim riječima razgovor je završen. Sada je Gospa objasnila Pierini značenje triju mačeva i triju ruža. Dirljivo objašnjenje koje treba shvatiti vrlo ozbiljno!

Prvi mač znači gubitak svećeničkog ili redovničkog zvanja. Drugi mač označava svećenike, redovnike i redovnice koji žive u smrtnom grijehu. Treći mač označava svećenike i redovnike koji su počinili Judinu izdaju. Odričući se svog poziva često gube i vjeru, vječno blaženstvo i postaju neprijatelji Crkve.

Bijela ruža znači duh molitve. Crvena ruža znači duh okajanja i žrtve. Žuta ili zlatna ruža znači duh pokore.

Treće ukazanje 22. listopada 1947

Lijepa se žena ponovno pojavila, ovoga puta u kapelici bolnice u Montichiariju za vrijeme službe. Prisutni su bili mnogi djelatnici bolnice, neki liječnici i ljudi iz grada.

Gospa je tražila ostvarenje pobožnosti koju je preporučila i između ostalog rekla: “Moj Božanski Sin, umoran od stalnih uvreda, želio je djelovati prema Njegovoj pravdi. Stoga sam se postavila kao Posrednica između Njega i ljudskog roda, osobito posebno posvećenih duša.”

Pierina joj je na tome zahvalila u ime svih prisutnih. Gospa se oprostila s lijepom mišlju za Pierinu govoreći: “Vivi d’amore!” što znači, “Živite za ljubav, za milosrđe!”

Četvrto ukazanje 16. studenog 1947.

Gospa se javno ukazala u župnoj crkvi Montichiari u nazočnosti naroda, među kojima je bilo i nekoliko svećenika. Između ostalog rekla je: “Naš Gospodin, moj Božanski Sin, umoran je od mnogih uvreda, teških uvreda, grijeha protiv svete čistoće…” Ovdje je zastala, a zatim nastavila, “On želi poslati još jednu poplavu kazna…” Ovdje je ponovno zastala na nekoliko trenutaka, a zatim nastavila: “Zagovarala sam da On još jednom bude milosrdan. Stoga tražim vašu molitvu i pokoru za okajanje ovih grijeha.”

Pierina je rekla: “Da!” i pristala na ove želje naše drage Gospe. Razgovor je tekao: “Žarko molim svećenike da opomenu zaljubljene da više ne čine te grijehe.”

Peto ukazanje 22. studenog 1947

Gospa se ponovno ukazala u župnoj crkvi u nazočnosti više osoba. Prvo je rekla Pierini Gilli da načini četiri križa na podu točno u sredini crkve, točno ispod kupole. Zatim se spustila na križeve i rekla: “Silazim na ovo mjesto jer će se ovdje dogoditi velika obraćenja.” Pomalo tužno nastavila je: “Danas konkretno ima kršćana vaše talijanske nacije koji svojim grijesima protiv svete čistoće najviše vrijeđaju našega Gospodina, mog Božanskog Sina Isusa. Stoga Gospodin zahtijeva molitvu, velike žrtve i pokoru.” Pierina upita: “Što trebamo učiniti da ispunimo tvoju želju za molitvom i pokorom?” Gospa je blago odgovorila: “Molitva” (tu je zašutjela nekoliko trenutaka i nastavila), “I u svoj svojoj veličanstvenosti dala je obećanje riječima:

“Osmog prosinca, u podne, opet ću se pojaviti ovdje u župnoj crkvi i bit će to čas milosti.” Pierina Gilli upita: “Molim te, objasni mi! Što to znači, čas milosti?” Gospa je odgovorila: “Čas milosti znaći da će se dogodit velika i brojna obraćenja.” Ovdje je ponovno zastala na nekoliko trenutaka i nastavila: “Duše, potpuno otvrdnule, hladne poput ovog mramora, bit će dotaknute Božanskom milošću i ponovno će postati vjerne i bogoljubne.”

Ovo je bio jedini put da je Gospa predvidjela buduće ukazanje. Sva ostala ukazanja dogodila su se neočekivano.

Šesto ukazanje 7. prosinca 1947.

Ovaj put kada se Gospa ponovno ukazala u župnoj crkvi bile su prisutne samo tri osobe. Među njima je bio i prečasni ispovjednik vidioca. Gospa je kao “Rosa Mystica” nosila bijeli plašt. S obje strane Gospe stajala su djeca, dječak i djevojčica.

Gospa je rekla: “Sutra ću ti pokazati svoje Bezgrješno Srce koje ljudi tako malo poznaju.” Ovdje je zastala i zatim nastavila: “U Fatimi sam širila posvetu svome Bezgrješnom Srcu.” S izrazom srca nastavila je: “U Bonatu sam pokušala uvesti ovu pobožnost u kršćanske obitelji.” (Blizu Bergama nalazi se Bonate, gdje se Gospa ukazala tijekom rata.)

Ovdje je napravila nešto dužu stanku, a zatim nastavila: “Ovdje u Montichiariju želim da se poveća pobožnost ‘Rosa Mystica’, zajedno sa štovanjem moga Bezgrješnog Srca, u redovničkim ustanovama i samostanskim zajednicama, kako bi se te duše posvećene Bogu neka dobiju više milosti od mog majčinskog Srca.”

Tada je Gospa rekla Pierini misterij i obećala da će joj ona sama javiti kada ga bude trebala otkriti. Pierina je upitala: “Tko su dvoje djece pored tebe?”
Gospa odgovori: “Jacinta i Francesco (Ukazanja u Fatimi). Oni će biti tvoji suputnici u svim tvojim nevoljama. I oni su patili, iako su bili puno mlađi od tebe. Gospa je zaštitnički pružila ruke, pogledala u Nebo i uzviknula: “Sia benedetto il Signore!” što znači: “Hvaljen neka je Gospod!” Zatim je nestala.

Sedmo ukazanje 8. prosinca 1947.

Na ovaj veliki blagdan Svete Marije sakupilo se odasvud nekoliko tisuća ljudi. Pierina Gilli teško je ulazila u prenapučenu župnu crkvu. Kleknula je na mjesto gdje su se dogodila druga pojavljivanja. Dok su ljudi molili krunicu, ona je uzviknula: “Oh, La Madona!” (Naša dama).

Odjednom je nastala velika tišina. Župnik, Monsignore Abate Francesco Rossi, izvijestio je da su mu mnogi sudionici kasnije rekli (iako su tisuće ljudi bile u prenapučenoj crkvi) da je postalo toliko tiho da se moglo čuti zujanje jedne muhe. Gospa se ukazala na velikom bijelom stubištu koje je s obje strane bilo ukrašeno bijelim, žuto-crvenim ružama. Naša se draga Gospa nasmiješila i rekla: “Ja sam Bezgrešno Začeće.” I s velikim veličanstvom, sišavši, reče: “Ja sam Marija od Milosti, to jest Milosti puna, Majka mog Božanskog Sina Isusa Krista.”

Spustivši se dalje, nastavila je: “Dolazim ovamo u Montichiari jer želim da me se časti kao ‘Rosu Mysticu’.’ Želim da ljudi svake godine 8. prosinca u podne slave čas milosti za cijeli svijet. Ovom vježbom dobit ćete brojne duhovne i tjelesne milosti. Naš Gospodin, moj Božanski Sin Isus, bit će obilno milosrdan sve dok ljudi i dalje mole za svoje bližnje. Što prije neka vrhovni pastir Crkve, papa Pio XII., zna da je moja želja da se ovaj čas milosti objavi i proširi po cijelom svijetu. Ako netko ne može ići u crkvu u ovo vrijeme, on treba moliti u podne kod kuće, i on će primiti milosti od mene.

Ovim je riječima Lijepa i blistava Gospa pokazala Pierini svoje Srce i uzviknula sljedećim riječima: “Pogledajte ovo Srce koje toliko voli ljude, iako ga većina preplavljuju zlostavljanjem!” Ovdje je zastala na trenutak, a zatim nastavila: “Kada se dobri i zli ljudi ujedine u molitvi, primit će milost i mir iz ovog Srca. Sada je Gospodin bio milosrdan prema dobrima zbog moga zagovora. Ovo je odgodilo veliki Božji sud.” Smiješeći se, nastavila je: “Vrlo brzo će se znati koliko je važan ovaj sat milosti.”

Pierina je primijetila da se sprema otići i rekla: “O lijepa, draga Sveta Marijo, zahvaljujem ti! Molim te, blagoslovi moju domovinu Italiju, blagoslovi cijeli svijet, posebno Svetog Oca, svećenike, redovnike i redovnice, i grešnike .” Gospa je odgovorila: “Imam spremno obilje milosti za svu onu djecu koja čuju moj glas i primaju k srcu moje želje.” Ovim je riječima vizija završila. I tijekom ovog viđenja Gospa je povjerila Pierini jednu tajnu i obećala da će ponovno doći i reći joj kada će doći trenutak da je otkrije.

Čudesna ozdravljenja Tijekom ovog ukazanja

Roditelji su doveli u crkvu dječaka od oko pet ili šest godina koji je bolovao od dječje paralize i nije mogao stajati ni hodati. Drugi roditelji doveli su svoju kćer, staru oko dvadeset i šest godina, koja je od svoje dvanaeste godine bolovala od teške tuberkuloze. Posljednjih devet godina nije mogla izgovoriti nijednu riječ.

U istom trenutku oboje su potpuno ozdravili. Djevojčica koja zadnjih devet godina nije mogla progovoriti ni riječi, sada je punim glasom otpjevala pjesmu hvale. Od tada bez ikakvih poteškoća pjeva i govori.

Roditelji su dječaka na rukama unijeli u crkvu, sada je mogao stajati i hodati. Kasnije je javno prikazan s balkona razdraganom mnoštvu na velikom trgu ispred crkve. Cijela se gomila duboko uznemirila kad su vidjeli kako dijete skače gore-dolje. Izjavio je: “Vidio sam Gospu u crkvi i ona mi se dobrohotno nasmiješila.” Od tada su oboje dobrog zdravlja. Dječak se oženio, a djevojka je postala pobožna bogobojazna časna sestra koja živi samo da bi se iskupila za vjerske redove i svećenike.

Treće čudo

Treće se čudo dogodilo za vrijeme ukazanja Gospe, ali ne u crkvi Montichiari, nego u privatnoj kući u gradu. Žena od oko trideset i šest godina ozdravila je kod kuće za vrijeme ukazanja. Od djetinjstva nadalje nije bila normalna, ali ni potpuno psihički poremećena. Nije mogla govoriti, ali najgore je bilo to što nije imala kontrolu nad svojim tjelesnim funkcijama. Njezina je šogorica morala ostati s njom kod kuće dok je njezin otac otišao u katedralu na očekivano ukazanje Gospe. Njezina je šogorica molila svetu krunicu u vrijeme ukazanja i spontano uzviknula: “Draga Gospo, ako si stvarno prisutna u crkvi Montichiari, molim te, ozdravi ovu jadnu bolesnu djevojku!” U istom trenutku bolesnica je potpuno ozdravila. Zauvijek je ozdravila! Glasno i radosno izmolila je sa svojom šogoricom do kraja svetu krunicu. Kad je otac došao iz crkve, bio je zapanjen i pun radosti vidjevši da mu je kći ozdravila.

Ovo je čudo posebno izazvalo senzaciju, a kasnije ga je nekoliko liječnika proglasilo najvažnijim. Kao i u ovom slučaju, svaka masovna sugestija morala je biti isključena. Ozdravljenje je bilo trajno. Djevojčica je umrla godinama kasnije, ali je jedan od njezine braće još uvijek živ i svjedoči svemu tome.

Izvor: vjera.hr

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Društvo

BiH je država s najvišim postotkom inflacije u regiji: Od početka godine plaće rasle 102 KM, a troškovi života 495 maraka

Ekonomski stručnjaci, udruge potrošača, mediji i građani mjesecima su uzalud tražili, predlagali konkretna rješenja i očekivali da vlasti u BiH donesu mjere borbe protiv galopirajuće inflacije ili barem primijene ono što države Europe već mjesecima rade.

Online:

/ Datum objave:

Inflacija ruši rekorde, cijene hrane i grijanja divljaju. Da je stanje u Bosni i Hercegovini sve teže kada su u pitanju poskupljenja, govori i podatak da su osnovne životne namirnice iz dana u dan sve skuplje, piše Večernji list BiH.

Inflacija u BiH dosegnula je više od 17,3 posto u odnosu na prošlu godinu.

Loše prognoze

Inflatorni val pokrenut nakon izbijanja rata u Ukrajini i energetske krize do sada je među državama zapadnog Balkana najteže pogodio Bosnu i Hercegovinu, pa vlasti moraju žurno reagirati, smanjiti javnu potrošnju i pomoći izravno pogođenim građanima, upozorio je Međunarodni monetarni fond (MMF).

– Naša preporuka vlastima je da se posvete rješavanju problema povećanja troškova života. Građani su suočeni s inflacijom, tako da su realne plaće u padu. Mnogo je ranjivih koji prolaze kroz teška vremena – kazao je stalni predstavnik MMF-a u BiH Andrew Jewell, dodajući kako se ti problemi ne mogu riješiti povećanjem plaća u javnom sektoru, nego usmjeravanjem pomoći onima kojima je najviše potrebna. Što se ta pomoć bude bolje usmjeravala, bit će manji teret za javne financije, ustvrdio je predstavnik MMF-a u Bosni i Hercegovini.

Ekonomski stručnjaci, udruge potrošača, mediji i građani mjesecima su uzalud tražili, predlagali konkretna rješenja i očekivali da vlasti u BiH donesu mjere borbe protiv galopirajuće inflacije ili barem primijene ono što države Europe već mjesecima rade. Posljedica pasivnosti je podatak da je Bosna i Hercegovina među najgorim državama u Europi i s najvišim postotkom inflacije u regiji. Upravo činjenica da su realne plaće u padu najviše zabrinjava građane koji sve teže preživljavaju. Inflacija je na kraju potpuno poništila redoviti rast plaća za 2022. godinu.

Ekonomist Faruk Hadžić upozorio je na dvije stvari još početkom ove godine. Prva je da će Federacija BiH napraviti povijesnu pogrešku ako dio rasta prikupljenih poreza zbog inflacije ne vrati gospodarstvu i radnicima kroz niže poreze i doprinose kako bi se zadržala razina bruto plaće, a povećala neto plaća. Druga je da je s kolegom ekonomistom Admirom Čavalićem upozoravao kako, ako ne dođe do rasterećenja poslovanja i većih neto, a istih bruto plaća, možemo očekivati spiralni rast izdataka za plaće, koji će dalje dovesti do još većeg rasta cijena – inflacije.

– Posljednji statistički podaci to su, nažalost, potvrdili. Rast cijena doveo je do značajnijeg rasta troškova plaća, što je opet bio razlog za dodatno podizanje cijena. Ako želimo usporiti ova inflatorna kretanja, koja kao rak razaraju naše društvo i ekonomiju, potrebno je žurno provesti reformu poreznog sustava jer novca za takvu reformu ima. Kao što sam više puta od početka godine upozorio, što budemo dulje čekali, kasnije će biti sve bolnije i teže provesti nužne mjere – navodi Hadžić na Facebooku.

Ovaj makroekonomski analitičar izradio je infografiku u kojoj se jasno vidi odnos plaća i inflacije posljednjih godina.

Poražavajući podaci

Od početka godine do danas potrošačka košarica skuplja je za čak 495,33 KM. Potrošačka košarica u rujnu iznosila je 2852,37 KM, od čega je samo za hranu četveročlana obitelj trebala izdvojiti 1245,77 KM ili 43,68 posto obiteljskog proračuna. U isto vrijeme prosječna neto plaća, koja je u siječnju iznosila 1043 KM, a u kolovozu, posljednjem mjesecu za koji Agencija za statistiku BiH ima podatke, 1145 KM, porasla je za 102 KM. Rekordnoj godišnjoj inflaciji najviše doprinose poskupljenja hrane, prijevoza i energenata. Nije nam potrebna statistika da vidimo koliko novca damo za dvije vrećice prehrambenih namirnica u ovoj godini u odnosu na prethodnu. Podaci za Federaciju ne ulijevaju optimizam, naprotiv, još više zabrinjavaju.

Godišnja inflacija u listopadu u Federaciji BiH dosegnula je novi rekord i iznosila je 19,1 posto, objavio je Federalni zavod za statistiku. Inflaciju najviše potpiruju cijene hrane, usluga prijevoza te energenata. Cijene hrane mjerene indeksom potrošačkih cijene veće su listopadu ove u odnosu na isti mjesec prošle godine za 27,4 posto, dok su cijene prijevoza uslijed poskupljenja naftnih prerađevina veće za 25 posto. Ipak, najveći rast cijena bilježi se u kategoriji električne energije, plina i drugih energenata, gdje godišnje poskupljenje iznosi 40,8 posto.

Stalni rast cijena, koji traje predugo, kao da je paralizirao građane koji i najave novih poskupljenja dočekuju ošamućeni poplavom sličnih vijesti i dosadašnjom borbom da prežive. Prosječna plaća građanima više nije dovoljna samo za hranu, a iz dana u dan sve je teže. Novca je u kućnim proračunima sve manje, a troškovi neumoljivo rastu. Poskupljenja životnih namirnica, uz rast troškova grijanja, goriva, a moguće i struje, zimu će učiniti jako teškom za većinu građana, pogotovo nakon što su izbori prošli i dana obećanja zaboravljena.

Izvor: Večernji list

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Društvo

Nadbiskup Vukšić: Muku društvenog bh. konteksta osjećaju ljudi svih vjerskih uvjerenja, ali najviše katolici

– Već sam više puta kazao da promicanje dijaloga, nade i optimizma smatram vrlo važnom čašću i obvezom i trudit ću se u tomu koliko mi god bude moguće, rekao je

Online:

/ Datum objave:

Teška ekonomska i složena politička situacija koja generira nesigurnost građana i osjećaj besperspektivnosti, za nadbiskupa vrhbosanskog mons. Tomu Vukšića je društveni kontekst koji se uglavnom na isti način odnosi na sve stanovnike BiH te za posljedicu ima upravo spomenute osjećaje. Tu muku, kaže on u intervjuu za Fenu, vjerojatno osjećaju svi ljudi bez obzira na njihova vjerska uvjerenja ili bilo koju drugu pripadnost.

– No vjerojatno se ona malo više reflektira na katoličkoj zajednici negoli na drugima, jer je katolika manje od drugih. Ali gospodarsku situaciju, u kojoj je teško naći i zadržati siguran posao te imati primanja koja omogućuju dostojanstven standard i druga očekivanja čovjeka 21. stoljeća, koju obilježava korupcija i u kojoj ljudska pojedinačna i kolektivna prava često nisu poštovana, i tako redom, trebaju rješavati oni čija je to zadaća – podvlači nadbiskup.

U adventsko vrijeme i uoči najznačajnijeg katoličkog blagdana Božića, mons. Tomo Vukšić koji je od 29. siječnja ove godine na poziciji nadbiskupa vrhbosanskog naslijedio kardinala Vinka Puljića, govorio je za Fenu o brojnim temama, primarno današnjem životu građana, a time i katolika u BiH, aspektima rada Katoličke crkve, siromašnima, moralnim i ljudskim postulatima te uzburkanoj svjetskoj geopolitičkoj sceni.

Kao zadaću predstavnika vjerskih zajednica, u kontekstu današnjeg društvenog trenutka, vidi stalno pozivanje na poboljšanje stanja i ulogu svjedoka nade te, koliko je moguće, širenjem optimizma u dijalogu, pozitivnim primjerima i njihovim isticanjem

– I već sam više puta kazao da promicanje dijaloga, nade i optimizma smatram vrlo važnom čašću i obvezom i trudit ću se u tomu koliko mi god bude moguće – ustvrdio je.

Promišljajući o aktualnim tektonskim poremećajima u odnosima svjetskih sila, kada su sve prisutnije aluzije na mogući novi svjetski rat i potencijalnu nuklearnu opasnost, nadbiskup vrhbosanski podvlači da je mir Božji i općeljudska vrednota te da u promicanju mira bh. vjerske zajednice daju vlastiti doprinos.

Smatra da samo u miru čovjek može živjeti na dostojan način, a društva se razvijati. Svako ugrožavanje mira i posebice svako oduzimanje ljudskoga života, kazao je, izravan je napad i na Božju volju koja zapovijeda: Ne ubij! Bez mira sve na neki način postaje ugroženo, poručio je nadbiskup.

Naglašava da kršćanin ne bi smio biti ništa drugo doli mirotvorac. Naime, navodi da je mir u kršćanstvu do te mjere važan da je Isus za ljude, koji ga grade, kazao: “Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!”. Stoga, podvukao je, i njegovo biskupsko geslo koje je izabrao na početku službe, glasi: “Mir vam svoj dajem”.

– To su Isusove riječi koje su zabilježene u Svetom pismu. Na tom planu želim dati skroman doprinos zbog toga što dragi Bog od nas to traži i, istovremeno, zbog toga što čovjek samo u miru može biti zadovoljan i graditi svoju sreću. I prastara je kršćanska molitva koju ovdje ponavljam: Od rata i zla svakoga oslobodi nas, Gospodine! I sve ljude na zemlji blagoslovi, dragi Bože, trajnim i pravednim mirom. I sve ih učini poniznim graditeljima i čuvarima takva mira – ustvrdio je mons. Tomo Vukšić.

Za važnost multietničke suradnje te njen presudni značaj za pomirenje naroda u BiH i vraćanje narušenog povjerenja, mons. Tomo Vukšić smatra da je suradnja njihovo poslanje, čast i obveza. Naglašava da je pri traženju rješenja za sva otvorena pitanja dijalog za kršćane jedina moralno prihvatljiva metoda. A strpljenje, uz mudrost i razboritost, najpotrebnija je krepost.

– Pri tomu i vjerske zajednice, naravno, imaju svoju ulogu, posebice pokazivanjem pozitivnih primjera u izgradnji uzajamnoga povjerenja, društvene sloge i općega dobra, u odgajanju za dobro i u čišćenju pamćenja, osobnog i kolektivnog, a sve u službi konkretnoga čovjeka, njegova dostojanstva i njegovih prava. Sve to dio je poslanja također nas katolika. I zajedno s drugima želimo dati svoj doprinos – podvukao je.

Komentirajući je li generalno vjera u današnje vrijeme u krizi i koliko se Crkva snalazi u dobu novih trendova, sada već društveno prihvatljivih, Tomo Vukšić je mišljenja da ako se vjeru promatra kroz način kako ljudi (ne)prihvaćaju i (ne)prakticiraju njezina načela, ona je uvijek u većoj ili manjoj mjeri i u različitim vremenima na različite načine, bila i jest u krizi.

On podsjeća da je čovjek oduvijek istovremeno i činio dobro i bio sklon kršenju Božjih zapovijedi. Tajna dobra i tajna zla, podvukao je, u čovjeku se često susreću.

– Velika je to zagonetka. Velika je zagonetka i suvremena “kolektivna apostazija”, o kojoj se često govori kao fenomenu našega doba u nekim dijelovima svijeta. No ako čovjek ne poštuje temeljne ljudske i moralne vrijednosti to svakako nije dobro, ali to ne dovodi u pitanje njihovu unutarnju moralnu snagu jer, usprkos eventualnom njihovu neprihvaćanju, te vrijednosti jesu i ostaju vrednote. I stalno valja pozivati na obvezu da im se čovjek vraća, da ih prihvati i provodi u djelo – istaknuo je.

Govoreći o broju katolika u BiH koji su u stanju socijalne potrebe, nadbiskup vrhbosanski podsjeća da Katolička crkva ima svoje karitativne ustanove i vrši karitativno djelovanje te je svaki vjernik pozvan, prema svojim mogućnostima, vršiti konkretna djela kršćanske ljubavi prema svakom čovjeku koji je u potrebi.

On to vidi kao neizostavan dio kršćanstva jer je ljubav prema čovjeku u potrebi bitna i strukturalna oznaka kršćanske vjere. U središtu te ljubavi je čovjek, koji treba pomoć, bez obzira na njegova vjerska uvjerenja ili neku drugu pripadnost. Pri tomu, dodao je, pojedini vjernik je najvažniji dio toga djelovanja Crkve.

– A Crkva nastoji pomoći svima koliko je moguće, pokazati dobar primjer i pozivati na uzajamnu solidarnost posebice sa siromasima i onima koji trpe bilo koji oblik oskudice. Bilo duhovne, psihološke ili materijalne oskudice. U toj dobroti kršćanski vjernik i Crkva kao ustanova jednostavno nemaju pravo na umor i zastoj – naglasio je mons. Tomo Vukšić.

Nadbiskup vrhbosanski govorio je i o velikom problemu s kojim se Bosna i Hercegovina suočava, a može imati dalekosežne posljedice po budućnost zemlje – odlazak ljudi, posebno mladih, u potrazi za boljim životnim standardom. Podsjeća da je o demografskom pitanju i s njim povezanim velikim iseljavanjem, kroz proteklih dvadesetak godina pisao više puta i, upravo zbog posljedica – negativnog odražavanja na demografsku strukturu stanovništva, stručni kadar i generalno atmosferu perspektivnosti, upozoravao na njegovu egzistencijalnu važnost.

– Važno je to za pojedince, ali i za cijelo društvo, također zbog prava ljudi da imaju dostojan život tamo gdje su rođeni i, naravno, poštujući pravo svakoga čovjeka da bira mjesto gdje će živjeti. Činili su to i drugi i ukazivali na potrebu da države, koje su pogođene tim problemom, traže sustavna rješenja – ocijenio je.

Jedan od problema koji već godinama opterećuje vjerske zajednice, pa i Katoličku crkvu, jest povrat imovine tih zajednica. Nadbiskup vrhbosanski u tom kontekstu smatra da je ispravljanje svake nepravde prije svega moralno pitanje.

Jedna od nepravdi iz prošlosti je tema oduzete imovine, koju treba vratiti oštećenim vlasnicima ili njihovim potomcima na neki od načina koji suvremeni zakoni poznaju.

No, nadbiskup podsjeća da imovina nije oduzeta samo Crkvi i drugim vjerskim zajednicama, nego u još mnogo većem broju slučajeva brojnim fizičkim osobama koje su često članovi neke od vjerskih zajednica.

– Prema mom razumijevanju morala i pravde, bila bi velika nepravda ako bi se to pitanje rješavalo na neki selektivan način. Bila bi nepravda da se nešto, na primjer, vraća samo Crkvi kao ustanovi, a da se ne vrati također imovina pojedinim ljudima, bez obzira jesu li ili nisu članovi Crkve. Međutim, u BiH još uvijek ne postoji ni zakon o povratu oduzete imovine. To jest, pomaka još uvijek nema. I zato nema potrebe, barem u ovom času, nabrajati oduzeta dobra Crkve: umjetnine, knjige, građevine, zemljišta – kategoričan je mons. Tomo Vukšić.

Kada je riječ o “snalaženju” na poziciji nadbiskupa vrhbosanskog, mons. Tomo Vukšić mišljenja je da dužnosti i obveze svakog katoličkog biskupa uvijek trebaju biti odgovor na duhovne potrebe vjernika i svećenika biskupije koja mu je povjerena kao dušobrižniku.

– Zato su moje prve aktivnosti bile u tom smjeru, kao što će i sva moja buduća nastojanja biti prije svega ovisna o pastoralnim očekivanjima i potrebama crkvene zajednice. U ovom razdoblju sam obilazio župne i druge crkvene zajednice, redovnike i redovnice, i primao njihove predstavnike. Pažljivo sam slušao njihova mišljena, iskustva i savjete. Bilo je naravno i mnogo susreta, kod kuće i po svijetu, s predstavnicima Crkve i različitih društvenih, kulturnih, obrazovnih i odgojnih ustanova i pokreta, a također i s predstavnicima drugih Crkva i vjerskih zajednica, jer susretanje i dijalog su također dio poslanja svakoga biskupa – zaključio je u intervjuu za Fenu nadbiskup vrhbosanski mons. Tomo Vukšić. | FENA

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Agresija Rusije na Ukrajinu

Najnoviji komentari

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x