Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Anto Đapić: Hrvatska bi trebala trajno zabraniti ulazak Izetbegoviću i Komšiću

Godinama se čuje “tražimo ravnopravnost”, “želimo biti konstitutivni”. Od koga to tražimo, tko bi nam trebao i smije li nam netko “dati ravnopravnost”? To je samo po sebi gubitnički, ponižavajuće. Ravnopravnost se samostalno postiže, osvaja ako je izgubljena i brani.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Anto Đapić jedan je od političara iz susjedne Republike Hrvatske s najdužim političkim stažem. Bio je jedan od osnivača osječkog ogranka HDZ-a, bio je dopredsjednik i predsjednik HSP-a, saborski zastupnik, gradonačelnik Osijeka, načelnik Glavnog stožera HOS-a, da bi nakon što je isključen iz HSP-a, posljednjih godina skoro otišao u političku povijest. Jedno vrijeme čak je i bh. pravaška opcija nosila naziv HSP Đapić-dr. Jurišić.

Međutim, Đapić je nedavno istaknuo kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske i to kao predsjednik Demokratskog saveza nacionalne obnove (DESNO) te dao do znanja da još nije za ropotarnicu jer obećava i aktiviranje za sljedeće lokalne izbore u Hrvatskoj. Za Dnevni list govori o političkim aktualnostima u Hrvatskoj i BiH, ali i oštro kritizira stanje u BiH, kao i službenu „politiku Zagreba“, no u nekim stavovima ‘balansira’ na tankoj liniji prijetnji te će se zasigurno ponovno profilirati kao vođa hrvatske desnice.

Kao predsjednik Demokratskog saveza nacionalne obnove (DESNO) istaknuli ste svoju kandidaturu za predsjednika RH. Jedno vrijeme ste bili i u “političkoj tišini”. Za što ćete se zalagati?

Gotovo svatko tko poznaje moj politički put može s priličnom sigurnošću znati kako ću ja reagirati na svako nacionalno političko pitanje. To je moja velika prednost u kvaliteti u odnosu na sve ostale suparnike. Većina njih pokušava svoje političke stavove modelirati prema nametnutom raspoloženju izbornog tijela ili ciljanim skupinama, a ja svoje poruke upućujem hrvatskom narodu. Ne građanima, ne manjinama, ne antifašistima, ne ateistima, muslimanima ili pravoslavcima, nego hrvatskom narodu. Tko se osjeća pripadnikom hrvatskog naroda u potpunoj pripadajućoj punini, njemu ja govorim, ponajprije zato što ja nisam izmišljao svoj program niti ga kupovao na bjelosvjetskim burzama. To što govorim izvire iz baštine, kulture, civilizacijske kršćanske pripadnosti i prava naroda na svoju državnost. Zalažem se za puni suverenitet hrvatskog naroda u cjelini, te za njegovu državnu institucionalizaciju u RH i hrvatskoj republici na prostoru BiH. Naglašavam prostor BiH, jer tek u BiH treba, ako se može, oformiti saveznu zajednicu državnog karaktera triju federalnih ili konfederalnih država suverenih naroda. Moj ideal je nacionalna država, to je ideal filozofije državnog prava od Starčevića do Tuđmana, a nacionalna država je i u znanstvenom smislu prepoznata kao najbolji oblik ostvarivanja slobode naroda. Trenutno smo u Hrvatskoj daleko od toga, a u BiH toga nema ni u tragovima.

Vaš program podrazumijeva i Hrvate u BiH, a posebno ste istaknuli zalaganje u sprječavanju vrijeđanja HVO-a i Hrvata u BiH kao i inzistiranje na zabrani ulaska u RH onih koji to čine? Kako to mislite?

Hrvati BiH za mene su neraskidiva sastavnica hrvatskog naroda. Nema polovične ili tročetvrtinske državnosti. Ili je državnost, u prijevodu sloboda naroda, ili nije. Nije moj interes za status Hrvata u BiH izražen zbog moga podrijetla, nego zbog toga što sam odgojen i formiran kao integralni Hrvat. Hrvatski narod u BiH je povijesna činjenica na tom prostoru i svi povijesni elementi državnosti izvan okupacijskih razdoblja na tim prostorima zapadno od Drine, baština su hrvatskog naroda. Baš svi. U srpskoj agresiji na Hrvate i muslimane u BiH, a kasnije u muslimanskoj agresiji na hrvatski narod, HVO je bio oslobodilačka i obrambena vojska. Isključivo je HVO uz sudjelovanje HV-a tijekom zajedničkih operacija osigurao opstanak Hrvata na današnjim prostorima pa je zbog toga stijena hrvatske suverenosti u BiH. Udar na HVO je udar u srce hrvatskog naroda i prenošenje vojnih i ratnih neprijateljstava u političke odnose. Ne mogu i ne smiju sami bh. Hrvati braniti svoj status, vrijednosti i pravo na državnost. To je najvažnije nacionalno-političko pitanje i imperativ nad svim pitanjima hrvatske državne politike danas. Govorim o RH.

Niste mi odgovorili na zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku…

Ne može RH raširenih ruku dočekivati otvorene progonitelje i neprijatelje hrvatskog naroda u BiH. Ne može BakirIzetbegović, kompletna islamistička agresivna falanga u Zagrebu koristiti hrvatske nacionalne blagodati kao svoje, a pri tom prijetiti ratom mome narodu. Ne može glumac Emir Hadžihafizbegović, Jasmila Žbanić i stotine sličnih ostvarivati se u svakom, od umjetničkog, socijalnog do egzistencijalnog, medijskog i političkog interesa, a u BiH osporavati minimum nacionalne državnosti mome narodu. Takvi će istoga trenutka budem li imao mogućnost i podupre li me hrvatski narod, ostati bez državljanstva, mnogi među njima će biti odmah trajno izgnani, a Izetbegović, Komšić i ostali imali bi trajnu zabranu ulaska u Hrvatsku, kao i svi pripadnici zloglasnih muslimanskih brigada, osumnjičeni zločinci, progonitelji. A ne bi pred hrvatskim državnim institucijama mirno spavali ni u Zenici ili Sarajevu.

Nisu li to prijetnje?

Ne. Ovo su konstatacije i nadam se sutra temeljna polazišta državne politike, koje svi neprijatelji hrvatskog naroda, a pogotovo oni koji su nam počinili zlo, moraju znati. Tek kad takvi budu sigurni da će hrvatska država ovako reagirati, svi ostali će početi poštovati hrvatska politička prava. A svi u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, kao i cijela međunarodna zajednica znaju da ću ja budem li u prilici to i ostvariti. Sve dok muslimanski narod bude podupirao agresivne islamističke politike protiv Hrvata, nitko od njih bez rigorozne vizne provjere neće ući u Hrvatsku.

Odnosi li se to i na HOS koji su, kako znate, bili zajedničke postrojbe Hrvata i Bošnjaka?

I HVO je u početku na većinskim hrvatskim prostorima imao puno pripadnika muslimanskog naroda. Naravno da se to odnosi i na HOS, jer za hrvatski narod i njegove države u Hrvatskoj i BiH, HOS je jedna od najslavnijih oslobodilačkih komponenti.

Kako gledate na aktualnu politiku u BiH, prvenstveno na vodeće nacionalne lidere?

Iskreno rečeno, mene nikada nisu naročito zanimali lideri srpskog i muslimanskog naroda, niti oni mogu biti nama Hrvatima naročito važni. Sve je uvijek, pa i danas, ovisilo o nama samima. Iako ne mogu reći da sam u puno čega istomišljenik Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, iako bih puno jasnije i oštrije artikulirao hrvatske politike, ne slažem se s mnogima iz tzv. pravaškog ili nacionalističkog spektra u Hrvatskoj, koji ga napadaju kao glavnog krivca za položaj Hrvata u BiH. Glavna krivnja je na Zagrebu, na državnim politikama koje su nakon Tuđmana praktično pogodovale razdržavljenju hrvatskog naroda, pogotovo muslimanskim politikama. Razdržavljenje u Hrvatskoj pod kolokvijalnim nazivom “detuđmanizacija” ostavilo je strašne posljedice na Hrvatsku, a neusporedivo veće i opasnije na Hrvate BiH.

Vidite li Vi kao neki političari i mediji s desnog spektra u Hrvatskoj, problem u suradnji Dragana Čovića i Milorada Dodika?

BiH je ili država tri naroda ili je nema. Često u Hrvatskoj jedan dio nazovi desnih političara i novinara u istu ravan stavljaju odnose Čovića i Dodika s odnosom Plenkovića i Pupovca. To je tragično ili neznanje ili namjerna podvala. Hrvatska nije moguća sa srpskom politikom, a BiH nije moguća bez nje. Političkog Pupovca Hrvatska mora uništiti, a Dodika kao predstavnika srpskog naroda u BiH treba respektirati. Tu sve započinje i završava, a imati iluzija da nam je srpska politika danas strateški saveznik, jednako je pogubno kao romantičarska staropravaška iluzija da su nam muslimani braća. Nisu, niti trebaju biti.Ja vidim veći problem u nečem drugom, o čemu se gotovo nikako ne govori među Hrvatima.

A to je?

Strateški savez svetosavlja i panislamizma. U Hrvatskoj je nezapaženo prošla promjena Ustava SPC, kojom je patrijarhu SPC dodan naziv i – Pećki patrijarh. Svi koji se bave politikom trebali bi proučiti “Južnoslavensko pitanje” Ive Pilara. U toj knjizi su mnogi odgovori. Jugoistok Europe gdje hrvatski narod traži trajni model svoga opstanka oduvijek je pozornica na kojoj igraju veliki igrači. Taj prostor je kao tigrova koža išaran pravoslavljem i islamom, a od pamtivijeka je i jednima i drugima povijesna ambicija prodor što dublje prema zapadu, gdje je istočna obala Jadrana nekakva mitska granica. Zbog tih politika, koje su se međusobno stoljećima podupirale, hrvatski narod je izgubio više od dvije trećine svoga životnog prostora i demografski je desetkovan. Nazad nekoliko stoljeća, do turskih osvajanja, mi smo bili najbrojniji narod s uvjerljivo najvećim teritorijem, a Srbi, koji su bili pod Turcima potpuno, za razliku od nas, upravo u tom razdoblju su postali i najbrojniji i jako proširili svoj životni prostor.Hrvatska mora imati državni i učinkovit odgovor na strateški savez svetosavlja i panislamizma, a koji se u mnogo čemu uvelike ostvaruje. Primjerice, na uvođenju desetina tisuća islamskih migranata na područje Federacije.

U BiH, Hrvati i Bošnjaci, većinom dijele Federaciju, ali su im odnosi daleko lošiji nego s Republikom Srpskom. Kako to komentirate?

Rješenje je u političkom pojmu – nacionalni suverenitet. Suverenost počiva na tri temeljna elementa: zemlja ili teritorij, narod i vlast. S tim se rješavaju sva pitanja, pa i pitanje opstanka BiH. Bez punog suvereniteta sva tri naroda nema BiH u današnjim granicama, a s punim suverenitetom BiH može biti trajno stabilna zajednička država, sastavljena od tri državne cjeline svojih naroda. Hrvatima je s civilizacijskog stajališta važan opstanak BiH, ali u političkom smislu to ne smijebiti nimalo važnije nego ostalima, jer u suprotnom postajemo talac iluzija ili tuđih skrivenih interesa. To smo danas. Podređeni realno jesmo, no razlog tome nisu srpske i muslimanske politike, nego činjenica da mi kao narod još nismo jasno definirali što hoćemo.

Na što točno mislite?

Godinama se čuje “tražimo ravnopravnost”, “želimo biti konstitutivni”. Od koga to tražimo, tko bi nam trebao i smije li nam netko “dati ravnopravnost”? To je samo po sebi gubitnički, ponižavajuće. Ravnopravnost se samostalno postiže, osvaja ako je izgubljena i brani. Jedina razina ravnopravnosti s bilo kim među državotvornim nacijama današnjice je moguća sa svoga teritorija, sa svojim narodom i vlašću. Ne želim biti ravnopravan s muslimanima i Srbima, oni mene ne zanimaju. Ja samo želim suverenost moga naroda, a ako će nam biti u interesu neki zajednički državni savez sa Srbima i muslimanima, ako će taj savez ojačati suverenost i interese Hrvata, onda – da. Ili izraz konstitutivnost. Ukratko, Hrvati kao integralni politički narod, bez obzira na granice, moraju kao nulti politički prag postaviti hrvatsku republiku na prostorima BiH. Tek tada se može govoriti o mogućoj BiH, a tek tako prihvaćena savezna tronacionalna država, s nacionalnim državnim sastavnicama, može biti dobar temelj procvatu ljudskih, manjinskih pa i građanskih prava.

Što je sporno s konstitutivnošću?

Sve je sporno. Kad ističemo da se zalažemo za ” konstitutivnost”, mi a priori i bezuvjetno prihvaćamo neki postojeći okvir i tome okviru prilagođavamo pravo na suverenost. Konstitutivnost nije političko pravo naroda, to je izmišljotina kojom se drži Hrvate u bilo kakvoj BiH. Nema nikakve konstitutivnosti bez primarne prethodne suverenosti. Tek suveren narod samostalno, na temelju svojih interesa može odlučiti hoće li prihvatiti zajednički okvir s drugima i kakav će taj okvir, ili konstitucija biti. Ako se prihvati, tada se i tako može govoriti i o konstitutivnosti.

Aktualni član Predsjedništva BiH Željko Komšić, već treći mandat izabran je na tu dužnost. Vaš stav o tome?

Komšićev izbor nije ni demokracija, ni obična manipulacija. To je islamistička agresija na hrvatski narod. Za početak na Hrvate u BiH, a u drugoj organski povezanoj fazi, na svakog živućeg Hrvata i njegov politički identitet. To se ne može suzbiti fokusirajući se na Komšića ili rasprave o tome kakav je on Hrvat. On je politički islamist po svome izbornom legitimitetu, a protiv takvih pojava se efikasno bori uništenjem islamističkih temelja agresije i stvaranjem moćne, odlučne i države spremne u svakom trenutku na uništenje tih zametaka. Nama uzor u tom smislu mora biti Izrael.

Većina hrvatskih stranaka okupljena je u HNS. Brojna su stajališta da to omogućava homogeniziranje oko najjače stranke, HDZ BiH, te nepostojanje hrvatskog pluralizma. Kako to komentirate?

Uvijek je tako, u svemu, kad se radi okupljanje. I planeti su okupljeni oko sunca, elektroni oko jezgre atoma. To je zato što je princip svakog uspješnog okupljanja, okupljanje oko najvećeg i najmoćnijeg. To je i normalno, i dobro u određenim okolnostima, ali i opasno. Dobro je ako se tako definira i štiti minimum nacionalnih interesa, a opasno je jer se upravo pod tom deklaracijom, najlakše mogu i uništiti nacionalni interesi. Hrvati u BiH su ovom trenutku, a bit će tako sve dok nemamo svoju republiku, nemaju optimalne preduvjete poticanju političkog pluralizma. To najviše odgovara HDZ -u i može biti, a vjerojatno i jest, izvorište čitavoga niza devijacija. HDZ bi baš zbog toga, ako već nema državno-političkih preduvjeta za razvoj političkog pluralizma, morao u procesima predpolitičkog ili prethodnog odlučivanja okupiti svu hrvatsku pamet te omogućiti pluralizam mišljenja o metodama ostvarivanja nacionalnog suvereniteta.

Stranke desnice u BiH su rascjepkane te malog političkog dometa. Kako ih pomiriti i imate li njihovu zajedničku podršku?

Među Hrvatima u BiH ne može oko temeljnih nacionalnih pitanja biti ljevice i desnice. Ne može biti nikakvog centra, jer je centar politička izmišljotina globalističkih oligarhija. Svi ljudi znaju što im je intimno i osobno blisko, no, na žalost opredjeljuju se na izborima na različite načine i zbog refleksa priklanjanja ili jačemu, ili u nedostatku dobrih ponuda, manjemu zlu. Uvjet za razvoj autentičnih desnih politika u hrvatskom narodu je, ostvarivanje nacionalnog suvereniteta. To je esencija misli Ante Starčevića o državnom pravu. Dakle, u BiH bi sve što hrvatski diše moralo biti na tim pozicijama, jer to nije pitanje slobode mišljenja ili demokratske kulture, to je pitanje opstanka naroda. Na toj paradigmi se jedino može ujedinjavati desnica.

Slično je u Hrvatskoj gdje desnice skoro uopće nema. Kako se dogodilo?

Dogodilo se metastaziranjem zloćudnih naslijeđenih komunističko-jugoslavenskih ostataka kroz politički poredak, afirmacijom antifašističke paradigme kao službenog društvenog okvira vrijednosti, infiltracijom političkog srpstva u državni poredak, te osmišljenom višeslojnom ubitačnom kampanjom protiv jačanja pravaštva dok sam mu ja bio na čelu. Mislite da je slučajna suluda javna kriminalizacija mene osobno, koja ne prestaje već 15 godina, a dobije silovite obrise kad god progovorim o nacionalnim problemima? I s navodne desnice najhisteričnije.To govori da su na sve tzv. nacionalne, prokršćanske i suverenističke pozicije zasađeni virusi razaranja iznutra. Zato od postojećih strančica i liderčića ni ne treba očekivati nekakvo nacionalno jedinstvo, niti su oni rješenje.

Što biste poručili Hrvatima u BiH?

Dragi Hrvati BiH, poduprite moj politički program, oslonite se na razum i vjerujte sami sebi. Moj politički program je jedino svenacionalno hrvatsko rješenje, bez toga nitko ne može osigurati snažnu državnost i procvat hrvatskog naroda. Bez takvih politika nije moguće biti slobodan. Ja bih bio sretan da ovaj program zastupaju puno jači od mene, tada se ne bih ni kandidirao. Ali, ne samo da ne zastupaju, da ne znaju, mnogi od njih ni neće, a mnogi promiču suprotne politike.

Izvor: dnevni-list.ba

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Aktualna politička bagra želi izazvati “koronizaciju” kako bi uz što manje izlaznosti ostvarila pobjedu!

U Bosni i Hercegovini u petak je i službeno započela predizborna kampanje za sve lokalne sredine osim za Grad Mostar, u kojem će se izbori održati naknadno, odnosno 20.12. 2020. godine.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

politička bagra

Početak izborne utrke obilježava niz problema od kojih su mnogi već bezbroj puta već viđeni, a u međuvremenu su se pjavili i novi koji čak prijete da ugroze čitav izborni proces, a možda čak u najtežoj situaciju pod silom prilika prouzroče njihovo odgađanje.

Iako to nitko javno neće reći potpuno je jasno da su susjedne zemlje poput Hrvatske, Srbije i Crne Gore, za razliku od BiH, napravile pravi potez kada su svoje izbore održali ranije od predviđenog roka. Odnosno, smjestili su ih u ‘ljetnje’ vremenske prilike i tako smanjili rizik da epidemija koronavirusa dramatično pohara stanovništvo.

Doktori – političari bez jasnog stava o izborima u ‘koroni’

Za razliku od njih, BiH je, zbog političkih razloga, učinila upravo suprotno – pomakla ih u duboku jesen, a kada je riječ o Mostaru faktički čak u zimu. Sama ta činjenica dovoljno govori koliko je vladajućim političkim elitama stalo do mišljenja struke i realne brige za stanovništvo.

Tako, primjerice, ovih dana imamo apsurdne i kontradiktorne izjave i intervjue pojedinih doktora koji su predstavljeni kandidatima za gradonačelnike Mostara (iako se ta funkcija ne bira na izborima) koji između ostalog pozivaju na oprez, smanjivanje distance i kontakata, zalažu se za različite zabrane, okrivljuju građane za širenje virusa zbog nepoštivanja mjera, a da se s druge strane uopće ne očituju o opasnostima koje će donijeti izborni dan 20.12., nego bez obzira na to, već sada pozivaju svoje glasače da izađu na izbore kako bi baš njima dali glas.

Još jedan dokaz da su stranački interesi, čak kada se politikom bave doktori, ipak ispred zdravlja građana.

No, iako to nitko javno neće reći, s obzirom na svakodnevni rast broja zaraženih i sudeći po onome što se događa u okolnim zemljama nije nemoguć ni scenarij da se izbori ipak ne održe, odnosno da silom prilika u zadnji tren budu još jednom odgođeni.

Ukoliko se to ne dogodi, prijeti opasnost da malim odazivom zbog epidemioloških razloga, legitimitet izbora bude ugrožen. Oni bi bili u tom slučaju potpuno zakoniti, ali bi legitimitet izabranih vijećnika, načelnika i gradonačelnika u budućnosti sigurno bio jako poljuljan i duboko preispitivan.

(Pred)izborne manipulacije

Osim, epidemioloških razloga, niz je drugih problema koji ugrožavaju legalnost izbora a vezani su uglavnom za već naširoko opisivane pokušaje raznih izbornih manipulacija. Lažno prijavljivanje glasača za izbore, ‘trgovanje’ biračkim odborima, podmićivanje, ‘kupovina’ glasova proračunskim sredstvima, stotine dokazanih primjera zloupotrebe javnog novca u svrhu promocije političkih kandidata čak i prije formalnog početka izborne kampanje dovode već sada u sumnju regularnost izbora. Kao i svaki put dosada evidentno je da će neki iskoristiti svaku mogućnost, čak i one nezakonite kako bi dobili koji glas više.

No, unatoč svemu, izbori koji slijede jako su bitni jer rezultati u pojedinim sredinama, pogotovo većim gradovima mogli bi promijeniti i širu političku sliku, pa čak dovesti i do promjene vlasti u županijama, a možda i u Federaciji BiH. Već uoči izbora, potpuno je jasno da se na političkoj sceni BiH događa novo preslagivanje karata pa će ishodi izbora, pogotovo u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru, Zenici, Tuzli, a možda i u manjim sredinama poput Livna, Tomislavgrada, Jablanice debelo utjecati na formiranje novih parlamentarnih većina u raznim županijama, a možda i na višim razinama.

Ujedno, ovi izbori, iako lokalnog karaktera, utvrdit će startne pozicije glavnih političkih subjekata kada su u pitanju Opći izbori 2022. godine, te će biti svojevrsni test za trenutnu vladajuću koaliciju koja funkcionira samo u momentima kada im to treba. Zbog toga, potrebno je da se svi relevantni faktori, kako domaće institucije tako i međunarodna zajednica pobrinu da nakon održanih izbora bude što manje ‘repova’ i sumnji u regularnost predstojećih lokalnih izbora.

Kako će izgledati kampanja?

U cijeloj situaciji, za očekivati je da će se političke stranke u vođenju ove kampanje susresti sa nizom izazova s kojima se do sada nisu susretale. Zbog opasnosti povezane sa epidemijom koronavirusa, pitanje je na koji način će se voditi stranačke kampanje, jer od nekih tradicionalnih metoda, poput velikih stranačkih skupova, morat će se odstupiti.

Zbog toga, za očekivati je tešku, prljavu i bespoštednu bitku putem medija na ‘nacionalnim’ temama, a koju su već odavno na sebe preuzeli lideri nacionalnih stranaka, dok će se s druge strane veliki dio kampanje preseliti na društvene mreže jer će to biti najsigurniji način komunikacije s biračima.

Ako ništa drugo, ako se ovi izbori održe i završe, možda će nakon svega najveći dobitak izbora biti svjesnost da je u Bosni i Hercegovini potrebno uvesti i mogućnost elektronskog glasovanja koje bi barem dijelom smanjilo mogućnost izbornih manipulacija i osiguralo veći odaziv građana na izbore. Nažalost, ako se to dogodi – bit će to zasluga ‘korone’ a ne vizije vladajućih političara.

Izvor: Dnevni.ba

Nastavi čitati

Preporuka

Hrvati pred novom seobom u Njemačku

Analiza digitalnih tragova pokazuje kako se u Hrvatskoj pojam zamolba za posao koji na njemačkom jeziku glasi „Bewerbung“ pretražuje sve intenzivnije pa taj pojam nadilazi i samo pretraživanje na materinskom jeziku.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

autobus za Njemačku

To je snažna indicija da se hrvatski građani pripremaju za daljnje iseljavanje u Austriju i Njemačku, a iz podataka se također može iščitati kako se svaki peti tražitelj posla u Hrvatskoj raspituje za zaposlenje u tim dvjema zemljama. Osobito se u iduće dvije godine očekuje ubrzano iseljavanje u Austriju.

Pretraživanje posla u toj zemlji najviše raste u sjevernim hrvatskim županijama poput Međimurske, Varaždinske i Karlovačke, standardno i u Slavoniji, ali pojavljuje se i Split odnosno Splitsko-dalmatinska županija i to vjerojatno zbog izgubljenih radnih mjesta u turizmu zbog Covida 19 u proteklih godinu dana.

To su neki od preliminarnih rezultata iz najnovije inovativne studije „Praćenje migracija pristupima digitalne demografije – Što nam mogu reći Facebook i Google Trends o hrvatskim migracijama?“ koju je autor doc. dr. sc. Tado Jurić s Odsjeka za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu predstavio u četvrtak na HKS-u suradnji sa Zakladom Konrada Adenauera u Zagrebu.

Digitalna demografija grana je znanosti u nastajanju, a studija je u osnovnim rezultatima pokazala kako su digitalni alati poput Facebooka, Google Trendsa, Instagrama i Linkedina validni instrumenti praćenja migracija, kaže profesor Jurić.

– U studiji koju predstavljamo razvijamo model predviđanja migracija i stupnja integracije putem praćenja digitalnih tragova. U tu svrhu koristimo analitičke alate, prije svega Google Trends (GT) i Facebook (FB). Glavni cilj rada je ponajprije predstaviti novi model za praćenje i predviđanje migracija kao i generalnu procjenu stupnja integracije novih hrvatskih iseljenika – navodi Tado Jurić, ističući kako ovakvi alati omogućuju da prvi put možemo predvidjeti migracije, a ne samo ustanoviti da su se one dogodile.

Nakon što je Njemačka 2015. godine ukinula restrikcije, iz Hrvatske se u tu zemlju iseljava oko 50 tisuća Hrvata godišnje, dok ih je još 2010. bilo oko pet tisuća godišnje. Osobe iz Hrvatske koje pretražuju pojmove iz kategorije „posao u Njemačkoj“ najvjerojatnije su zaposlene, jer je vrijeme pretraživanja obično prije 6.30 ujutro i iza 15 sati popodne, a ne u periodu radnog dana.

Nova studija pokazala je također, a tu se podudaraju službeni podaci i oni dobiveni putem FB-a, kako je dobna struktura novih hrvatskih iseljenika od 22 do 40 godina. I ostali alati poput Linkedina otkrivaju kako se iseljavaju visokoobrazovani mladi ljudi iz STEM područja, ekonomisti i liječnici.

– Ukupan broj aktivnih korisnika Facebooka na hrvatskom jeziku samo u njemačkom gradu Muenchenu, prema procjeni FB-a, u 2019.-oj godini iznosio je između 60 i 70 tisuća, a u 2020. između 70 i 80 tisuća, što znači da je njihov broj samo u godinu dana skočio za deset tisuća – ističe profesor Jurić.

U prilog tome da se u Hrvatsku ne namjeravaju vratiti te da je njihova želja integrirati se što prije u njemačko društvo govori nekoliko podataka: jedan od najčešće pretraživanih pojmova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj je „odjava hrvatskog državljanstva“ kao i pojmovi vezani za učenje njemačkog jezika. Pojam koji se traži je i “misa na hrvatskom”.

– Osobno, najzanimljiviji mi je dio studije koji pokazuje što hrvatski iseljenici najviše, a što nikako ne pretražuju. Tako su među najtraženijim pojmovima još i Severina, Thompson, Oliver Dragojević, ali i „razvod braka“. To je indicija da dolazi do većeg broja razvoda brakova novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj ali i da će taj trend rasti – ocjenjuje profesor Jurić.

Međutim, indikativno je također da pojmovi koje naši iseljenici uopće ne pretražuju jesu „investiranje u Hrvatsku“, “povratak u Hrvatsku”, imena velikana poput Stjepana Radića, Krleže, Tina Ujevića, kao ni bilo što drugo vezano za hrvatsku kulturu.

Kao zanimljivost dodajmo i to da Nijemci o Hrvatima (na njemačkom jeziku) najčešće pretražuju pitanja poput onoga jesu li Hrvati muslimanske vjeroispovijesti i uzimaju li socijalnu pomoć.

– Uzimaju najmanje od svih etničkih skupina što je još jedan pokazatelj kako će se vrlo brzo integrirati u njemačko društvo – zaključuje profesor Jurić.

Opada interes i za posao u Švedskoj

– Nova studija pokazala je kako će trend iseljavanja u Irsku znatno oslabiti, jer će novi iseljenici birati lokacije bliže domovini – ističe doc. dr. sc. Tado Jurić, navodeći kako opada interes i za posao u Švedskoj.

Zanimanje za Irsku još donekle postoji u Slavoniji čiji su stanovnici i dalje općenito najviše zainteresirani za iseljavanje. Kao jednu od zanimljivosti vezanih za tu regiju, studija je pokazala da je u Slavoniji od 2013. godine potrošnja vode u svim općinama pala između pet do 20 posto što ukazuje na depopulaciju.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Nastavi čitati

Preporuka

HRVATSKI ANALITIČAR POTOPIO ČOVIĆA: “Odlaskom na noge Vučiću, Čović je opalio šamar Plenkoviću. To neće proći bez posljedica posljedica”

“Mislim da Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći”, rekao je u razgovoru za Vijesti.ba zagrebački politički analitičar Davor Gjenero, istakavši kako je ostao zaprepašten odlaskom lidera SNSD-a Milorada Dodika i HDZ-a BiH Dragana Čovića u Beograd i njihovim sastankom s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

– Naime, privevši ga na razgovor s predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem, hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je Draganu Čoviću uputio jasnu poruku: “Hrvati moraju rješavati svoje probleme u Sarajevu, koje je i njihov glavni grad, i to u dogovoru i uz kompromise s Bošnjacima”, a ne petljanjem sa lokalnom balkanskom ruskom agenturom koja izaziva nestabilnost u BiH i koja radi na njenom rastakanju – govori Gjenero.

Prema njegovim riječima, Čović je na ovaj način izravno opalio šamar premijeru Plenkoviću, ali to neće ostati bez posljedica.

– Nažalost, službena reakcija Zagreba bit će “gromoglasno ignoriranje”, dakle neće biti verbalne osude neprihvatljivih poteza Dragana Čovića, ali prvi puta kad on osobno bude trebao pomoć Vlade RH, ona će izostati – mišljenja je naš sagovornik.

Nakon Čovićeve “beogradske avanture” s Aleksandrom Vučićem, nastavlja Gjenero, jasno je da “ona opasna Dodikova izjava o tome kako će, i to bez oružanih sukoba, entitet pod njegovom okupacijom izaći iz BiH, a kako će ga pritom pratiti i Hrvati, nije bila izrečena bez Čovićeva znanja”.

– Objašnjenje o tome da su s Aleksandrom Vučićem, pazite – Vučićem koji je svoju državu doveo u blokadu pristupnog dijaloga i koji je ove godine dobio najgore izvješće Europske komisije o napretku njegove zemlje u pristupanju EU ikada, koji već nekoliko semestara nije otvorio niti jedno pristupno poglavlje, išli razgovarati o EU integraciji BiH, naprosto je groteskno – ocjenjuje Gjenero.

Ipak, kako navodi, možda se govorilo o nekoj drugoj integraciji, na primjer onoj euroazijskoj, čiji je okvir “Русский мир”, što je samo širi okvir “Srpskog sveta” ili Vučićevog Schengena, zone u kojoj bi on htio uspostaviti dominaciju Srbije.

– Malo je vjerojatno da njegovo biračko tijelo odobrava ovakvu politiku Čovića, koji se sam proglasio “liderom europeizacije” u BiH – poručuje Gjenero.

Potom se kratko osvrnuo i na negodovanje Izetbegovića što nije pozvan na sastanak u Beograd.

– Mislim da gospodin Izetbegović nije imao pošto ići u Beograd i razgovarati o europeizaciji BiH. Njega primaju relevantni politički faktori, do kojih notorni Dodik ne može doći, jer mu je radijus kretanja vrlo ograničen – naglašava Gjenero.

Napominje da predsjednik HDZ-a BiH ugrožava hrvatsko-bošnjačke odnose, a konsolidacija tih odnosa ključ je stabilizacije Federacije, te stvara pretpostavku za drukčiji razgovor s manjim entitetom o uvjetima očuvanja suvereniteta, jedinstva i nedodirljivosti BiH.

– Nadam se da će Zagreb naći načina da službenom Sarajevu pošalje poruku kako Čović ne uživa niti potporu za svoje poteze, niti naklonost hrvatske oficijelne vanjske politike – ističe Gjenero.

O susretu Dodik-Čović-Vučić oglasio se i član Predsjedništva BiH i lider Demokratske fronte Željko Komšić, koji je rekao da se u stvari iza tog sastanka kriju motivi koji ugrožavaju evropske perspektive BiH.

– Nemoguće je ne složiti se s gospodinom Komšićem. U Beogradu se o europskoj perspektivi ne razgovara, jer Beograd nije faktor na putu BiH prema članstvu u EU. Kao što je trenutni hrvatski predsjednik Zoran Milanović imao neke druge, a ne europske ili prema Hrvatima u BiH zaštitničke političke interese, kad je pozivao Dodika u svoje odaje, tako niti Čovića europejstvo ne vodi pod noge Vučiću. Vjerojatno se doista radi o prizemnim ekonomskim interesima, zbog kojih se ugrožava pozicija Hrvata u BiH i njihov odnos s Bošnjacima – zaključuje Gjenero u razgovoru za Vijesti.ba.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x