Kontaktirajte nas na:

Preporuka

ANALIZA HRVATSKOG NOVINARA GORDANA DUHAČEKA: Vučić sastavio vladu od ratnih huškača i ulizica

Nakon više od četiri mjeseca od održavanja parlamentarnih izbora, koje je bojkotirala većina opozicije, premijerka Brnabić objavila sastav ministara među kojima su brojna kontroverzna imena, piše hrvatsku novinar Gordan Duhaček, u anlizi koju s portala Index hr prenosimo u cijelosti.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Nakon više od četiri mjeseca od održavanja parlamentarnih izbora, koje je bojkotirala većina opozicije, Srbija bi trebala dobiti novu vladu, na čelu s novom-starom premijerkom Anom Brnabić. Pritom nova vlada već ima rok trajanja, otprilike do travnja 2022. godine, dakle manje od godinu i pol, što je najavio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i prije nego što je premijerka Brnabić objavila sastav svoje druge vlade.

U travnju 2022. bi se pak trebali održati redoviti predsjednički izbori, a s njima i unaprijed najavljeni prijevremeni parlamentarni. Izliku za ovu odluku Vučić je našao u pandemiji koronavirusa.

Zemlja bez opozicije u institucijama

To su samo neki od apsurda koji prate formalno uspostavljanje formalno najmoćnijeg tijela izvršne vlasti u susjednoj zemlji, kojom u stvarnosti vlada samo jedna osoba – predsjednik države i Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandar Vučić.

Apsurdna je i situacija koja nakon izbora vlada u Skupštini Srbije: SNS ima dvotrećinsku većinu, što znači da im ne treba nikakva koalicija da bi sastavili vladu, a nemaju ni opoziciju, jer su u Skupštinu još ušle koalicija Socijalističke partije Srbije (SPS) Ivice Dačića, Vučićevog dugogodišnjeg koalicijskog partnera, i stranka bivšeg vaterpolista Aleksandra Šapića, kojeg mnogi smatraju političkim projektom vladajućih. Na kraju su dio vladajuće koalicije sve tri stranke odnosno koalicije koje su ušle u Skupštinu, što znači da je Srbija jedna od rijetkih europskih država u kojoj unutar institucija uopće nema opozicije.

Cijeli proces formiranja nove vlade funkcionirao je u standardom suludom Vučićevom stilu. Prvo se cijelo ljeto ignoriralo tu temu, dok se Vučić bavio “borbom za Kosovo” i svojim eskapadama u vanjskoj politici, naročito posjetom Bijeloj kući i potpisivanjem sporazuma s Kosovom o normalizaciji odnosa. Srbija je mjesecima zapravo bila u demokratski i ustavno upitnoj situaciji: nije imala konstituiranu novu Skupštinu, formalno je vladala tehnička vlada Ane Brnabić, no zapravo se moglo svjedočiti potpunom urušavanju demokratskih institucija i demonstraciji Vučićeve sile nad svima u Srbiji.

Nova-stara premijerka Ana Brnabić – od tehnokratkinje do mini Vučića

Nakon toga se ušlo u fazu pogađanja koga će Vučić imenovati mandatarom ili mandatarkom nove vlade, vlastima bliski mediji su lansirali razna imena kao potencijalne nasljednike Ane Brnabić, no na kraju nije bilo iznenađenja. Vučić je ponovo za premijerku postavio svoju možda i najvjerniju suradnicu, koja je u četiri godine na čelu vlade Srbije prošla zastrašujuću transformaciju od koliko-toliko kompetentne tehnokratkinje do mini verzije Vučića, koja po količini izrečenih laži u javnosti i bahatosti može ponekad konkurirati svojem šefu, kako Brnabić javno naziva Vučića. Brnabić je u svakom smislu političko čedo Aleksandra Vučića, čija lojalnost ne poznaje ni granicu ljudskog dostojanstva, pa je za predsjednika Srbije ona bila najsigurnija opcija.

Naravno, Vučić nije izdržao da objavu imena mandatara ne pretvori u reality show pa je prije desetak dana sazvao konferenciju za medije na kojoj je dramatično objavio ono svima očekivano: Brnabić nastavlja biti prva pudlica predsjednika Srbije.

Notorni Vulin postaje ministar policije

Uslijedio je još luđi dio konstituiranja vlade, a to je objava imena ministara. Pred novinarima su se pojavili Brnabić i Vučić, a iz svega je još jednom bilo jasno tko je tu šef. Brnabić je objavila da će nova vlada Srbije, koju se, iako je premijerka, ne može nazvati njenom vladom, imati 21 ministarstvo, tri više nego prošla. Nova ministarstva su Ministarstvo za brigu o selu, Ministarstvo za brigu o porodici i demografiji i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog.

Objavila je i imena većine novih ministara, među kojima su brojna kontroverzna imena, a onda je riječ preuzeo Vučić. Objasnio je, primjerice, da je on naredio rošadu Nebojše Stefanovića i Aleksandra Vulina u ministarstvima policije i obrane. Sada je Stefanović ministar obrane, dok hodajući skandal Vulin preuzima Ministarstvo unutarnjih poslova.

Vučić još jednom najavio borbu protiv mafije

Vulinovo imenovanje na čelo MUP-a treba gledati i u kontekstu nedavne Vučićeve objave na Instagramu da njegova vlast započinje borbu protiv mafije. Rijetki neovisni mediji su podsjetili da je to najmanje treća najava borbe protiv mafije otkako Vučić vlada Srbijom te da se ta tematika redovito plasira u javnost kada Vučićev režim ostane bez inspiracije za proizvođenje paralelne stvarnosti preko svojih medijskih eksponenata poput televizija Pink, Happy i RTS te tabloida poput Informera.

Vulin je prava osoba za lažnu, ali medijski sveprisutnu borbu protiv mafije, već se istaknuo besramnim javnim nastupima, laganjem i adoracijom Vučića, naročito je uvredljiv bio na račun Hrvatske kad god mu je šef signalizirao, pa bi mogao bez problema provoditi sve od Vučića naređene ludorije u fingiranom ratu protiv mafije.

Druga važna rošada je ona koja se tiče Ivice Dačića, bivšeg ministra vanjskih poslova, kojega je Vučić pred kraj mandata posve marginalizirao – nije ga uopće vodio sa sobom u Bijelu kuću – koji je sada postavljen za predsjednika Skupštine. Kako je srbijanski parlament bez opozicije, Dačić se sigurno neće preznojiti od rada na svojoj novoj funkciji. Bivša predsjednica Skupštine Maja Gojković je pak premještena na poziciju ministrice kulture i informiranja. Dačića na poziciji ministra vanjskih poslova zamjenjuje Vučićev vjerni kadar iz SNS-a Nikola Selaković, koji je svojedobno bio i ministar pravde u jednoj od prethodnih vlada.

Cinično stvaranje novog Ministarstva za ljudska prava i društveni dijalog

Vladu čine 23 osobe, a njih 11 su žene, čime će se Vučić nedvojbeno hvaliti u nadolazećim mjesecima, napose u razgovoru sa zapadnoeuropskim čelnicima, što je u osnovi ponavljanje iste finte kao kada je svojedobno Brnabić, aut lezbijku, imenovao premijerkom. Naročito je cinično što u novoj vladi postoji posebno Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, na čije je čelo imenovana tragikomična pojava Gordana Čomić, nekad poznata opozicijska političarka.

Čomić je na čelu resora koji bi se prvenstveno trebao boriti  protiv samog Vučića ako im je doista stalo do ljudskih i manjinskih prava te društvenog dijaloga, jer predsjednik Srbije neupitno predstavlja najveću prijetnju ljudskim pravima i društvenom dijalogu u Srbiji. Ljudska prava gazi cijelu svoju političku karijeru, od početaka u svojstvu potrčka Vojislava Šešelja pa do danas, a otkako je na vlasti, Vučić je de facto onemogućio bilo kakav društveni dijalog u Srbiji, sustavno progoneći kritičke medije, pretvarajući određene medije u bezočne propagandiste vlasti, provodeći i tolerirajući zastrašivanje neistomišljenika, koje tabloidi redovito čereče na Vučićev mig. Jednostavnije rečeno, kada bi se Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava i društvenog dijaloga doista htjelo baviti svojim poslom, najviše bi se trebalo baviti borbom protiv predsjednika Srbije.

Da stvari budu luđe, Čomić je u predizbornoj kampanji lansirala nenamjerno komični spot u kojem pokazuje srednji prst “fašistima” te se prikazuje spremnom i žrtvovati svoj život u borbi protiv fašizma da bi onda postala dio Vučićeve vlasti, iako ta ista vlast ima brojna fašistička obilježja.

Ministar demografije misli da su svi Hrvati ustaše

Nema sumnje da će skandale među novim ministarskim kadrom izazivati i kovinar Ratko Dmitrović, nekoć dopisnik beogradske politike iz Zagreba, kasnije propagandist Slobodana Miloševića, koji je uz podršku ex-vaterpolista Šapića imenovan ministrom za demografiju. Dmitrović je poznat po tome da mu je sve hrvatsko automatski ustaško, napisao je i knjigu Krst na križu o “bolesnoj mržnji Hrvata prema Srbima”, a na svom Twitteru već godinama plasira raznolike šovinističke, seksističke i prostačke ispade. Teško je zamisliti da bi osoba poput Dmitrovića postala ministar u vladi neke članice Europske unije, a njegovo imenovanje definitivno predstavlja srozavanje ionako urušenog statusa vlade Srbije kao državne institucije.

Još jedna kontroverzna kadrovska akvizicija u novoj vladi je Darija Kisić Tepavčević, liječnica koje je od početka uključena u (ne baš uspješnu) borbu protiv pandemije koronavirusa u Srbiji. Kisić Tepavčević je nastupila kao neovisna stručnjakinja, no ubrzo se nametnula kao Vučićeva omiljena epidemiologinja, zaredali su se redoviti nastupi na Pinku i pola godine kasnije Kisić Tepavčević je postavljena na čelo Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Hvalio Vučića na Twitteru pa postao ministar građevine

U vladi Srbije su ostali provjereni kadrovi poput Siniše Malog (financije) i Zlatibora Lončara (zdravlje), a među novim ministrima ima još kurioziteta. Među njima svakako je i mladi Tomislav Mimorović, ministar građevine, koji je nasljednik bogate obiteljske hotelijerske tvrtke, pa tvrdi da će u vlast donijeti “iskustvo iz realnog sektora”. No, za poziciju ministra su ga više kvalificirali hvalospjevi Vučiću na Twitteru nego iskustvo koje bi mogao donijeti u svoj resor.

Vučić je stoga za njega imao samo riječi hvale. “Toma Momirović je spreman da prihvati udarce političkih i ekonomskih neznalica. Njemu smo dali da brine o poslu, biznisu, da pregovara o narednim poslovima izgradnje autoputova, on je jedini koji je rekao i imao hrabrosti da kaže da on kao poslodavac nije za to da država povećava minimalac kako hoće”, rekao je Vučić o novom ministru.

U vladi su još i Milan Krkobabić (Ministarstvo za brigu o selu), Vanja Udovičić (Ministarstvo omladine i sporta), Jadranka Joksimović (Ministarstvo za europske integracije), Marija Obradović (Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave), Maja Popović (Ministarstvo pravde), Tatjana Matić (Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija), Zorana Mihajlović (Ministarstvo rudarstva i energetike), Irena Vujović (Ministarstvo zaštite životne sredine), Branislav Nedimović (Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede) itd.

Vlada kao reality show u režiji Aleksandra Vučića

Bilo kako bilo, nakon višetjednog medijskog igrokaza o sastavu nove vlade, jasno je da je cijeli taj reality show bio u režiji Aleksandra Vučića, koji je još jednom potvrdio svoju dominaciju Srbijom. Svi ostali, uključujući premijerku i ministre, kao i koalicijske partnere SNS-a, samo su statisti bez posebnog utjecaja.

U Srbiji se već govori o “oročenoj vladi”, no tužna je istina da je većini ljudi iz vrha vlasti Srbije u političkom i moralnom smislu odavno istekao rok trajanja. Drugim riječima, Srbijom vlada kvarna roba.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

STANIVUKOVIĆ JE SAMO VARKA: Od Dodika se razlikuje samo po kamuflažnoj retorici…

Bilo bi sjajno za budućnost BiH kada bi to bilo tako – kada bi Stanivuković bio istinski junak, u pozitivnom značenju te riječi, naravno. Međutim, i prije izbora njegovi politički potezi su jasno indicirali da se radi o političaru koji je – u samoj biti stvari, u svojim temeljnim opredjeljenjima – na liniji one ideologije koja je BiH učinila žrtvom i koja, konzistentno, ni danas joj ne dopušta da krene naprijed.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Argumenti koje ću iznijeti pokazat će kako Stanivuković verbalizira svoju navodnu viziju o prosperitetu BiH, odnosno njenoga DRUŠTVA, te kako njegova fraza (dakle, ono što vrlo često i mehanički ponavlja) da VOLI SVE LJUDE nije ništa više od kamuflirajuće fraze.

Posljednji lokalni izbori u BiH pokazali su da veći broj glasača želi promjene pa makar i nagore, kako su to objašnjavali mnogi građani.

Drugim riječima, mnogima je dozlogrdilo višedecenijsko zlopaćenje sa istim „čuvarima nacionalnih interesa“. Tako su, s razlogom, demontirane dvije dominantne političke partije u BiH – SDA i SNSD – dok hrvatski birački korpus još i ne pomišlja na alternativu HDZ-u.

Među izbornim iznenađenima, svakako posebno mjesto pripada pobjedi Draška Stanivukovića. Nakon te pobjede, njegovo prisustvo u medijima je upadljvo veliko. Pri tome valja naglasiti da mnogi novinari  anketirani građani u njemu vide junaka pa ga tako i predstavljaju.

Bilo bi sjajno za budućnost BiH kada bi to bilo tako – kada bi Stanivuković bio istinski junak, u pozitivnom značenju te riječi, naravno. Međutim, i prije izbora njegovi politički potezi su jasno indicirali da se radi o političaru koji je – u samoj biti stvari, u svojim temeljnim opredjeljenjima – na liniji one ideologije koja je BiH učinila žrtvom i koja, konzistentno, ni danas joj ne dopušta da krene naprijed. Argumenti koje ću iznijeti pokazat će kako Stanivuković verbalizira svoju navodnu viziju o prosperitetu BiH, odnosno njenoga DRUŠTVA, te kako njegova fraza (dakle, ono što vrlo često i mehanički ponavlja) da VOLI SVE LJUDE nije ništa više od kamuflirajuće fraze. (Inače, osoba koja ima potrebu da stalno naglašava kako voli sve ljude sigurno ima ozbiljan problem upravo s tom „ljubavlju“.)

U emisiji Pressing (od 18. 11. 2020.) Stanivuković po ko zna koji put negira genocid u Srebrenici. Nameće se pitanje, iako je ono retoričke naravi: Kakav je to političar koji negira presudu najviše sudske instance u svijetu, onu koju je izrekao Haški tribunal a taj Tribunal osnovao je Savjet bezbjednosti i td. Drugim riječima, kakav politički legitimitet ima političar koji negira najviše pravne instance i presude najviših svjetskih institucija?!
U istoj emisiji, kada ga novinar pita hoće li možda kao gradonačelnik Banjaluke mijenjati nazive nekih ulica u gradu, on izbjegava odgovor na to pitanje jednom verbalnom fintom koja glasi otprilike ovako: Ma to je nebitna stvar, hajdemo pričati o privredi. Dakle, za njega je nebitno mijenjanje naziva ulica sada, a bilo je itekako bitno kada su neke imenovane po nosiocima četničke i genocidne ideologije.

Posebno je šokantno kada Stanivuković objašnjava svoje fotografisanje ispod četničke zastave: To je nevažna stvar, veli on; mogao sam tako stati ispod bilo koje zastave s bilo kojim momcima kao i u tom slučaju; ništa u tome nema zlonamjerno, i td. Nevjerovatno! Političar koji negira PRESUĐENI GENOCID NAD BOŠNJACIMA ( i pri tome stalno tvrdi kako voli sve ljude!), koji veliča presuđene ratne zločince, koji se fotografiše ispod one zastave pod kojom su u Drugom svjetskom ratu i u ovome u BiH izvršeni užasni masakri i genocid – sve je to, konzistentno i nepogrješivo, jedan ideološki i politički profil političara koji se samo verbalno predstavlja gotovo kao humanist. (Posebno je pitanje kakva je to zastava na kojoj su MRTVAČKE GLAVE I KAKAV JE TO POLITIČAR KOJI SE FOTOGRAFIŠE ISPOD MRTVAČKIH GLAVA DOK SIJE MAGLU O SVOJOJ FILANTROPIJI I PREDANOSTI EKONOMIJI.) Njegovu epizodu“ u Crnoj Gori da i ne spominjem.

Da zaključim. Imali su građani BiH velike nade u promjene nakon poraza SNSD-a. Međutim, suštinska promjena se u Banjaluci nije dogodila. Razlika je samo u sljedećem. Dodik je (bio) bahat, grub, osion i td. Stanivuković se od njega razlikuje samo po kamuflažnoj retorici, po godinama i izgledom: ima primamljivu elokvenciju, vokabular potpuno drukčiji od Dodikova, nedužno dječačko lice, mladost za koju je u prvi mah teško povjerovati da može biti opterećena četničkim ideologijskim strahotama. Sve to je varka. Na veliku žalost. Zato mediji i građani općenito ne treba da prave junaka od Stanivukovića.

Izvor: Slobodna Bosna

Nastavi čitati

Preporuka

Posljednja faza genocida je poricanje: Stanivuković dolazi iz takvog društvenog miljea.

Pročitajte kako je beogradska novinarka urnisala novog gradonačelnika Banja Luke. Tekst iz tjednika “Danas” prenosimo u integralnoj verziji.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Draško Stanivuković

Novi gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković negirao je da se u Srebrenici dogodio genocid, rekavši da ne priznaje presude Haškog tribunala balkanskim krvnicima Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću.

„Znate li definiciju genocida? Istrebljenje naroda s određene teritorije. Je li bila namera u tom smislu da svi budu proterani? Srebrenica je deo BiH. Govorimo o nameri da jedan narod bude istrebljen s te teritorije, o nameri da se deca ubijaju. Takve namere nije bilo. Rekao sam, bio je veliki zločin, meni je žao zbog svake žrtve. Ali što je problem? Problem je što je to pitanje politizovano. Što hoće da kada se kaže ta čuvena reč, ja je neću ni ponoviti, onda da se kaže da je čitav narod takav. Mi Srbi nismo takav narod“, rekao je Stanivuković.

Kako ove reči kvazistručnjaka za pravo, odnosno neosetljivca na ljudske patnje zvuče žrtvama srebreničkog genocida i svima onima koji raspolažu činjenicama o tom masakru, saosećajući sa žrtvama, dok ih naziva idiotima, koji ne žele bolju budućnost i mrze srpski narod?

Verovatno vrlo slično kao i onog čijeg je kandidata Stanivuković srušio sa banjalučkog prestola, Milorada Dodika: „Od Srebrenice se sve vreme pokušavalo napraviti loše mjesto za Srbe tvrdnjom da je ovde počinjen genocid. Ja tvrdim da nije počinjen genocid! Nije bilo genocida! Postojao je plan prema kojem su nam određeni stranci i bošnjački političari hteli nametnuti krivicu i odgovornost za nešto što nismo učinili.“

Kolike su razmere bolesti jednog društva, njegovih najteže izmanipulisanih članova, koji preuzimaju odgovornost nekolicine političkih zlikovaca, ratnih profitera na smrti, gladi i siromaštvu sopstvenog i drugih naroda, poistovećujući se sa njima, dok su u stanju da su ih brane naspram najsurovije pobijenih nevinih ljudi druge nacionalnosti i vere…

Umesto da im neprijatelji budu oni koji su ih survali u provaliju najdubljeg moralnog posrnuća, brutalnom propagandom učinili da postanu podržavatelji najmračnijih i najgadnijih zlodela koje ljudski um može da smisli, većina građana Srbije kao i bosanskohercegovačkog entiteta – Republike Srpske, za svoje neprijatelje izabrala je žrtve genocidne, ratno zločinačke i politike etničkog čišćenja od strane srpskih snaga, tokom ratova devedesetih.

Za to vreme, u glavnom gradu Vojvodine, Novom Sadu, novinaru Dinku Gruhonjiću ispisani su na ulazu u zgradu u kojoj živi poruke sledeće sadržine: „Pizdo ustaška, ovo nije tvoj grad ni zemlja“ i „Smrade konjušarski“, uz koje je bio nacrtan „keltski krst“ i „svastika“, što su nacistički simboli, a uz to je bilo napisano i „Ratko Mladić srpski heroj“.

Taj vandalski čin usledio je nakon VOICE-ovog teksta pod naslovom „Novi Sad – nacionalšovinistička palanka koja slavi genocid?“, u kojem je analiziran problematičan sadržaj grafita koji se pojavljuju u Novom Sadu, a tiče se podržavanja ljudi koji su komandovali srebreničkim genocidom i ratnim zločinima koji su počinjeni od strane srpskih snaga tokom ratova devedesetih.

Ta nova lica srpske politike, sa ove i one strane Drine, uglavnom ćute na ovakve skaradnosti i opasnosti po bezbednost ljudi koji ne osuđuju njih, već njihove prethodnike, aktivne ratne huškače i podstrekače na zločine u ratovima, koji i dan-danas zauzimaju pozicije vlasti.

Zašto brane njih naspram žrtava i onih koji se bore za skidanje te ljage sa celog naroda, nije teško odgovoriti.

Nasilnici koji su bili spremni da odvedu u rat i pobiju ne samo ljude druge nacionalnosti i vere, već i sopstvene, razume se da raspolažu moćima kojima dovode i drže u zabludi i sve one koji ruke nisu okrvavili. Dok se ne osudi njihovo zločinstvo, teško da će ta nova lica biti u stanju da se izbore sa korupcijom na osnovu koje su odneli pobedu nad starim političkim kadrovima.

Novac koji ovi poseduju i način na koji su ga stekli a posle umnožavali, svoje korene vuče upravo iz ratnog profiterstva.

A nauka kaže da je poslednja faza genocida: poricanje!

Iz takvog društvenog miljea dolazi i novoizabrani gradonačelnik Banjaluke, koji istom žestinom ponavlja reči lidera svog prethodnika, kao i predstavnika vlasti Aleksandra Vučića u Srbiji.

Na pitanje priznaje li presude Haškog suda u slučaju Radovana Karadžića i Ratka Mladića, Stanivuković je poručio Bošnjacima, svojim sugrađanima u državi Bosni i Hercegovini, čijeg je jednog velikog grada gradonačelnik – da ne priznaje „ništa od tog suda“.

„Taj sud je naneo veliku političku štetu mom narodu i to je za mene čiča miča, završena priča“, zaključio je Stanivuković.

Izvor: danas.rs

Nastavi čitati

Preporuka

Izetbegović: ‘Čović se jučer odrekao trećeg entiteta, a Dodik je bio agresivan i drzak‘

Čelnik SDA komentirao je online debatu koju je organizirao ruski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Vasilij Nebenzja

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) i zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PSBiH) Bakir Izetbegović ocijenio je danas da je jučerašnja online sjednica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija bila važna za BiH, te da su na njoj neki pokazali svoje istinske stavove, ali su onda reterirali, javlja Klix.ba.

Sjednicu je organizirao ruski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Vasilij Nebenzja koji u ovom trenutku i predvodi Vijeće sigurnosti, a sudjelovali su lideri Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Dragan Čović i Milorad Dodik, dok je Izetbegović odbio upozorivši na činjenicu da je na nju trebalo biti pozvano Predsjedništvo BiH.

“Sinoć smo mogli čuti Čovića koji je kaže da se odriče trećeg entiteta i bilo kakvih insinuacija u vezi s tim. Dodik koji je bio vrlo agresivan i drzak te koji je pokušao u svom stilu razgovarati i sa svjetskim diplomatima na kraju je kazao da je spreman otići s visokim predstavnikom u BiH Valentinom Inzkom i skinuti ploču na kojoj je ime ratnog zločinca Radovana Karadžića na Palama”, podsjetio je Izetbegović.

Ipak, kaže Izetbegović, Dodik je potpuno drugačije završio nego što je počeo, naglašavajući da je bila dobra odluka da on na tom sastanku ne sudjeluje.

“Trebali su pozvati tri člana Predsjedništva BiH koji predstavljaju ovu državu ili Dom naroda PSBiH, a ne neki asimetrični, iščašeni model kako je to krenulo u Zagrebu, Beogradu, pa sada i Rusi pokušavaju to pratiti. Svi su jučer dobili dobru i korisnu lekciju”, stava je Izetbegović.

Da je Izetbegović sudjelovao na sastanku, na neki način prihvatio bi se princip da se bira kao sa švedskog stola “nećemo članove Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića i Željka Komšića kako je urađeno u Zagrebu i Beogradu, odnosno birat ćemo malo iz Predsjedništva, malo iz Doma naroda”.

“Time se sve svelo na tri konstitutivna naroda. Da sam prisustvovao tome, to bi onda bila prepirka predstavnika konstitutivnih naroda. Ovako je Inzko, čija je pozicija drugačija i kojeg je Dodik ružno napao, predstavljao stanje u BiH i to je puno bolje nego da to radi bošnjački predstavnik”, istaknuo je Izetbegović.

On naglašava da je u pismu koje je poslao Vijeću sigurnosti UN-a ukazao na pokušaj da se razbijaju i na asimetričan način tretiraju institucije BiH, jasno objasnivši da u tome ne želi sudjelovati, a potom je Vijeće sigurnosti koncizno i obavijestio o tome šta se događa u BiH.

“To su blokade, negiranje genocida, suprotstavljanje odlukama sudova o počinjenim ratnim zločinima, nagrađivanje zločinaca… Mnogi u Vijeću sigurnosti UN-a ne znaju i vjerojatno nisu mogli ni vjerovati da je u BiH odlikovan zločinac Radovan Karadžić. Na to treba ukazati. Čuli su oni i moj stav koji su mogli pročitati, a potom su čuli i Inzka i mislim da je mnogo bolje da on bude advokat BiH nego da to radim ja”, kazao je lider SDA Bakir Izetbegović.

Na pitanje da li će Dodik ispuniti obećano o skidanju ploče Radovanu Karadžići, Izetbegović kaže da je Dodik pragmatičan čovjek koji igra bezobrazno i drsko koliko može i kad to ne prođe on se promijeni.

“Dodik je za 180 stupnjeva promijenio politiku u zadnjih 15-ak godina. Od nekoga tko je govori da je najveće zlo koje je pogodilo Republiku Srpsku i srpski narod Radovan Karadžić do onoga tko mu je tu ploču postavio i dodijelio odlikovanje”, podsjetio je.

Smatra da je obećanjem o skidanju ploče Dodik možda pokušao smanjiti pritisak, a da nastavi s istim politikama, no Izetbegović smatra da će Dodik postepeno biti poražen odnosno da će politika koju proklamira biti poražena jer ona nanosi ogromnu štetu Republici Srpskoj, srpskom narodu, ali i BiH u cjelini, navodi Klix.ba.

“To jest politika koja dobija podršku glasača, ali vodi u pogrešnom smjeru i morat će se u jednom trenutku zaustaviti”, zaključio je Izetbegović.

Podsjetimo, čelnici vladajućih hrvatskih i srpskih stranaka u BiH Dragan Čović i Milorad Dodik oštro su u utorak kritizirali djelovanje visokog predstavnika međunarodne zajednice u toj zemlji Valentina Inzka no jedino što su uspjeli ishoditi bila je poruka kako najvažnije zapadne države podjednako snažno podupiru mandat i rad austrijskog diplomata.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x