Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Ako je Novak Đoković naš heroj, onda su svi hrvatski tenisači danas u Melbourneu apsolutne ništarije

Polovinom 2020., kad su Hrvatima nametnuta ograničenja uključujući i obavezni razmak, hrvatske vlasti su išle na ruku Novaku Đokoviću kada je organizirano tenisko natjecanje “Adria Tour” i dok se još nije jasno znalo kakve posljedice izaziva corona, protiv svih postojećih pravila nagurali su hrvatsku djecu da ga zagrle i s njim poziraju za kamere, a predsjednik vlade Plenković je Đokovića pred kamerama gladio po ramenu, što je hrvatska tzv. desnica osudila i još i danas mu to spočitava, a istovremeno očekuju od australskog šefa vlade da prema Đokoviću postupi na isti način.

Online:

/ Datum objave:

Kao što je svima koji čitaju ovaj portal poznato, Projekt Velebit nije gubio vrijeme na temu COVID pandemije, jer se u većini radi o zacimentiranim stavovima za i protiv, pa bi bilo kakvo pametovanje na tu temu dolijevalo ulje na vatru postojećih temperamnetnih sukoba u Hrvatskoj. Osobno sam uvijek bio na stanovištu da ono što se događa u cijelom svijetu pa i Hrvatskoj predstavlja globalni a ne specifičan hrvatski problem i koncentrirao se na brigu oko onoga što se događa u Hrvatskoj, a ne događa se nigdje drugdje u svijetu.

Međutim, ovog časa, par kilometara udaljen od mene u pograničnom pritvoru se nalazi Novak Đoković o kojemu bruji sav srpski i hrvatski tisak s jedne strane i australski s druge, i najradije bi ignorirao cijelu ovu situaciju da se nisam našao pod unakrsnom vatrom, s jedne strane od mojih australskih prijatelja i poznanika među kojima sam javno promovirao Hrvatsku kad god mi se pružila prilika i s druge strane mojih hrvatskih prijatelja kojima sam najčešće Australiju predstavljao u pozitivnom svjetlu.

Izjava Scotta Morrisona

Ali najprije najnovije u ovoj aferi, pa pretpostavljam da će najvjerodostojnije biti ako prevedem izjavu Prime Ministra Australije Scotta Morrisona od pred dvadesetak minuta: “Odnoseći se na gospodina Đokovića, pravila su pravila i ne postoje specifični slučajevi. To je vladina odluka o snažnoj zaštiti granica i specifično u odnosu na zaštitu od zaraze. Ja se želim zahvaliti službenicima australskih pograničnih snaga jer rade svoj posao, primjenjujući odluke vlade.

Ulazak u Australiju zahtijeva dva cijepljenja ili zdravstveno izuzeće. Ja sam obaviješten da takvo valjano izuzeće nije postojalo, što je rezultiralo da je on postao predmet takvog postupka kao i svatko drugi.

Ljudi cijelo vrijeme stižu zrakoplovima i vraćeni su natrag. Ovo nije nikakava neregularna odluka. Ljudi dolaze i vraća ih se natrag, čak i kad imaju važeću ulaznu vizu, jer pored vize moraju biti dva puta cijepljeni, jer to je pravilo za ulazak u zemlju, a to se provjerava pri dolasku na granicu. Ako niste dva puta cijepljeni i ako niste australski državljanin, onda jednostavno ne možete biti prihvaćeni. I mnoge druge države diljem svijeta imaju takva pravila. Na onima koji stignu u Australiju je odgovornost imati dokaz zašto se ne moraju cijepiti. On sinoć na uzletištu nije bio u stanju pokazati taj dokaz i radi toga se dogodilo to što se dogodilo.

Ova situacija je već na samom početku prerasla pitanje donosi li država ispravne ili neispravne odluke u odnosu na zarazu i prevorila se u pitanje hoće li se zakon, kakav god bio, primjenjivati na sve jednako, uključujući i hrvatske igrače koji ovdje već nastupaju i kao što vidimo u slučaju Ane Konjuh, odnose pobjede na turnirima koji prethode onom glavnom Australian Open, ili će se u slučaju Novaka Đokovića zažmiriti na jedno oko, odnosno u ovom slučaju na oba.

Ne ulazim u pitanje iskrenosti i savjesti Scotta Morrisona, koji je inače aktivni pripadnik kršćanske vjerske sekte “Hillsong Church”, ali znam da će, popusti li u slučaju Đokovića, izgubiti iduće izbore, gdje će će protiv njega glasati i oni koji su za i oni koji su protiv cijepljenja. To znam ja ali vrlo dobro zna i on.

Pod unakrsnom vatrom

Ali da se vratim na temu: Nakon što sam prešutio nekoliko pitanja mojih australskih prijatelja, kada mi je stiglo istovjetno pitanje jednog iz mog užeg kruga prominentnih australskih znanstvenika, odlučio sam toj skupini odgovoriti jednim emailom svima zajedno. Naime, svi me pitaju “Hoće li australski Hrvati koji Australian Open posjećuju u velikim brojevima, izbukati Novaka Đokovića?”

Prijevod tog emaila donosim u cijelosti: “U pitanju necijepljenog Đokovića i njegova sudjelovanja na teniskom turniru, suprotno pravilima koja je Australija nametnula Australcima, primio sam broj upita mojih australskih prijatelja ‘Hoće li australski Srbi a napose Hrvati, izbukati Đokovića kad se pojavi na stadionu?’ Moja razmišljanja na ovu temu sežu dublje od COVID pandemije i volio bi čuti vaša mišljenja o tome, jer sam se našao pod unakrsnom vatrom iz dvije države.

U Srbiji je Novak Đoković nacionalni heroj i sada će biti još veći, jer je pravo ili krivo, ostao dosljedan svojim principima, i prisilio jednu veliku državu za šaku dolara odustati od svojih principa, jer na koncu konca, ovdje se radi o novcu. Većina Srba su tako i tako anti-vaxxeri, ali u tom djelu svijeta nacionalni ponos se vrednuje više nego li nacional no zdravlje. Čak i oni koji podržavaju cijepljenje pohvaliti će ga jer je ostao dosljedan svom uvjerenju.

Hrvati, pa i oni koji mrze i Đokovića i sve što je srpsko, već mi šalju sarkastične poruke o Australiji, jer ju ja često spomenem kao primjer drugima. Čak i oni će ovo australsko popuštanje vidjeti kao Đokovićevu pobjedu u smislu Davida protiv Golijata i pobjedu Srbije nad Australijom. Oni bi ga radije izbukali ako bi se cijepio protiv svojih principa.

Čovjek može provesti mnoge godinu u jednoj drugačijoj civilizaciji, ali one fundamentalne razlike bazirane na mentalitetu umiru zadnje. Nakon što sam proveo skoro 50 godina u Australiji, pred nekoliko godina sam radi na kući jedne očito bogate obitelji, u kojoj je radilo nekoliko kućnih pomoćnica. Imali su dvoje male djece i svako jutro je majka djece u šetnju vodila njihova dva psa, a u isto vrjeme djecu je u šetnju vodila kućna pomoćnica. Nakon što sam istom prizoru svjedočio nekoliko dana, nisam se mogao oduprijeti izazovu i pitao sam majku o razlozima takve prakse. Najprijeme je upitala odakle potječem a onda izjavila: ‘Mi smo dvije različite civilizacije koje jedna drugu ne može razumjeti’. Ona zasigurno nije tipična australska majka, i važniju ulogu su vjerojatno odigrale naše klasne razlike, ali ja sam taj događaj ipak zapamtio.

Nećete vjerovati da sam ja desetak godina brinuo za svoje roditelje i nisam mogao raditi, ali nikad nisam tražio državnu pomoć na koju sam imao pravo. Tek kad mi je ušteđevina spala na dno i kad mi je država sama ponudila pomoć, ja sam ju prihvatio. Tražiti pomoć nameće mi osjećaj prosjaka, a tražiti ju dok imam vlastitih sredstava, osjećaj nepoštenja. To dolazi u sukob s logikom, ali kad u tebe nešto ugrade od djetinjstva, pojam kao “common sense” (zdrava logika) postaje vrlo gumen.

Na isti način, znajući odnose Srba i Hrvata, posebno nakon rata ’91-’95. većina mojih australskih prijatelja će će biti iznenađena reakcijama mojih prijatelja iz Hrvatske na Đokovićevo sudjelovanje na Australian Open. Oni će Đokoviću bukati iz drugih razloga, ali ne iz ovoga”.

“Srpska posla”

Ipak, meni ni ovo gorificiranje Đokovića s hrvatske desnice ne ide u glavu. Polovinom 2020., kad su Hrvatima nametnuta ograničenja uključujući i obavezni razmak, hrvatske vlasti su išle na ruku Novaku Đokoviću kada je organizirano tenisko natjecanje “Adria Tour” i dok se još nije jasno znalo kakve posljedice izaziva corona, protiv svih postojećih pravila nagurali su hrvatsku djecu da ga zagrle i s njim poziraju za kamere, a predsjednik vlade Plenković je Đokovića pred kamerama gladio po ramenu, što je hrvatska tzv. desnica osudila i još i danas mu to spočitava, a istovremeno očekuju od australskog šefa države da prema Đokoviću postupi na isti način.

Srbija radi ono što Srbija uvijek radi. Najprije dolazi podrška Đokoviću a onda Srbija počne nabrajati sve “zasluge i žrtve koje su u dva rata podnijeli ginući za interese nezahvalnog Zapada”. Kad to ne uspije onda će doći pozivi Kini i Rusiji da bombardiraju Australiju. Pred nekoliko sati pred zgradu u kojoj je zatočen Đoković poslana su dvojica, jedan sa Srpskom zastavom a drugi s harmonikom, s tužnim izrazom lica uz pjesmu “Tamo daleko”. Ako žalidbeni apeli ne uspiju, onda će harmonikaš promijeniti pjesmu i zapjevati “Marš na Drinu”. Mi te rituale dobro poznajemo. Zovu se srpska posla.

Ali kakva su to hrvatska posla? Hoćemo li sada osuditi sve hrvatske tenisače koji su prihvatili pravila i došli igrati tenis u Melbourne, jer ako je Đoka radi svog nastupa naš heroj, onda oni moraju biti ništarije kojih se trebamo odreći.

Dodatna napomena: Australske vlasti su u međuvremenu Đokovića smjestile u jedan hotel u Carltonu (dio Melbournea) gdje će uz policijsku prisutnost moći ostati do ponedjeljka, dok sud ne razmotri žalbu njegovih advokata.

Izvor: projektvelebit.com

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

IVAN ANUŠIĆ: Manje 400.000 stanovnika za Hrvatsku je ogroman udarac

Osječko-baranjski župan i potpredsjednik HDZ-a, Ivan Anušuć, gostovao je u Dnevniku te je komentirao rezultate popisa stanovništva.

Online:

/ Datum objave:

“Naravno da ima budućnosti, budućnost je pred nama, ali kako je mi stvorimo, tako će biti. Rezultati popisa stanovništva su katastrofalni, očekivali jesmo da će biti jako loši, ne samo u Slavoniji nego u cijeloj Hrvatskoj, ali mislim da smo se ipak malo iznanadili svi jer nismo mislili da je toliko loše. Ono što može biti još možda lošija vijest od popisa je evidencija dobnih skupina, dakle starost ljudi od ovih 3,8 milijuna ljudi koji žive u Hrvatskoj. Mislim da ćemo tu imati novi razočaravajući podatak koji će pokazati da mladi, oni koji su u punoj snazi, oni koji bi trebali nositi razvoj Hrvatske u budućnosti će biti na iznenađujuće malom broju i mislim da je to dodatan problem u ovom popisu”, rekao je na početku.

“Svakako ću preuzeti odgovornost”

Rekao je i kako je očigledno da se nije dobro radilo kako bi ljudi ostali.

“Ali prvo želim reći da ovo nije rezultat nijedne pojedinačne vlade. Ne upirem ni u koga prstom, sustavno nismo radili dobro od završetka Domovinskog rata, od 2000. godine stvari kreću nizbrdo i kada pogledate unazad sve odluke koje su donesene, nisu bile u korist interesa RH i ovog naroda. Postoji objektivno jedan razlog zbog čega je to bilo očekivano – zbog ulaska Hrvatske u EU. Granice su se otvorile i radna mjesta i radne dozvole više nisu bile potrebe, i to je razlog, ali ne za 400.000 to je moglo biti razlog za 150.000 do 200.000, ali ne 400.000, to je za Hrvatsk,u koja je imala 4,2 milijuna ogroman udarac”.

Hoće li preuzeti odgovornost?

“Ja kao osoba ću svakako preuzeti dio odgovornosti jer pripadam toj stranci i naravno da je moj zadatak uhvatiti se u koštac s tim problem. I ja ko župan to radim, nije za pohvaliti se da je Osječko-baranjska županija 7. ili 8. po iseljenosti u Hrvatskoj, ali radimo sve što možemo, istina je da smo povećali broj zaposlenih i broj radnih mjesta, ali očigledno to nije dovoljno”.

“Sada je trenutak da svi zajedno sjednu”

Istaknuo je i što je, po njegovom mišljenju, najveći problem.

“Ja sam davno rekao, uopće nije problem ni oko infrastrukrunih projekta, ni ima li posla ili ne, ja mislim da mi Hrvatsku moramo početi uređivati kao pravnu državu koja štiti najmanjeg čovjeka i najslabiju kariku u našem društvu, a to je običan čovjek koji želi imati pravdu i pravo na svojoj stani i koji želi živjeti u zemlji u kojoj se događaju pozitivne promjene i reforme. Mislim da je to nešto što smo zaboravili raditi i što smo zaustavili. Sada je možda trenutak. Ovo je po meni možda najveća krza od Domovinskog rata. Sada je trenutak da političkim konsenzusom, od ljevice do desnice, sve stranke koje postoje, uključujući i predsjednika Hrvatske, sjednu za stol i da se naprave ozbiljne nacionalne strategije, a ne da se donose vatrogasne mjere”.

Naglašava i kako se državu mora urediti, ali da ju nije jednostavno voditi.

“Hrvatska je mlada zemlja i možemo razumjeti da se neke vlade nisu snalazile, ali svakako da uređena država u kojoj vlada pravo i pravda je zemlja poželjna za život mladih”.

“Sve ono što Hrvatsku čini snažnom smo izgubili”

Koliko smo udaljeni od tako nečeg?

“Daleko smo 2, 3, 4, mjeseca od toga. Trebamo početi radi poteze. Ne treba izmišljati toplu vodu i zna se kako se to radi. Radi Vlada na tome, ne možemo reći da ne radi. Ja hoću reći da u proteklih 20 i nešto godina nismo iskoristili vrijeme, prodali smo strateške firme i interese, sve ono što Hrvatsku čini snažnom smo izgubili”, veli.

Ističe kako je sada trenutak da svi ohlade glave i počnu razmišljati hoće li Hrvatska uopće postojati kao država za 30 godina.

“Očigledno je da sami sebe jedemo i idemo vidjeti što treba napraviti. Po meni, ogromni potencijali Hrvatske leže u dijaspori, to je naša velika prednost i veliko iskustvo koje možemo prenijeti u Hrvatsku, ti ljude žive u drugim uvjetima, drugačije su se izgradili, ali sjećaju se kao Hrvati”.

Naposljetku je dodao kako je ovo što se događa u Hrvatskoj iznad svih političkih interesa i stranki.

Izvor: teleskop.hr

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

SCHMIDT: Kada je riječ o Dodiku, meni ne treba njegovo priznanje

Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt gostovao je večeras na Face TV gdje je govorio o aktuelnim političkim prilikama u BiH. Fokus priče je bio na ponašanju i potezima člana Predsjedništva Milorada Dodika.

Online:

/ Datum objave:

“Bonske ovlasti su kod mene na raspolaganju i to nisu samo ovlasti da nekog skinem s njegove funkcije. Okolnosti pod kojima je Dodik svojevremeno preuzeo dužnost imaju takvu funkciju jer je neko drugi bio na dužnosti. Mi smo u situaciji u kojoj nismo bili u proteklih 10 godina, naime međunarodna zajednica, EU, SAD, Visoki predstavnik svi su na istoj strani i to je vrlo jaka strana i vrlo jak kraj užeta za koji se može vući”, kazao je Schmidt i dodao:

“Došli su prvi rezultati sa sankcijama SAD-a”.

Dodaje da se “Dodika ne treba kupiti, nego on treba preuzeti odgovornost”.

“Nisam Dodiku nudio nikakav novac, jer ne smatram da ga se treba kupiti nego da treba preuzeti odgovornost. Nije biran da se pare tjeraju tamo ili ovamo nego da uradi nešto. RS je ekonomski u jako teškoj situaciji i onda dođe Dodik i priča. Može li se jednom fokusirati na ono na šta je biran, da se pobrine za blagostanje ljudi u cijeloj BiH? To je ključna tačka. Neka sjedne i konačno radi svoj posao. Ako neko odbija da radi svoj posao i onda se može zamisliti šta se dešava. Dodik trenutno blokira institucije i moram iskazati respekt prema gospodinu Vučiću da ga je stavio pod pritisak da treba da dođe tamo gdje je biran“.

“Kada je riječ o Dodiku, meni ne treba njegovo priznanje. Iako ne želi da govori sa mnom, na svojim pres-konferencijama stalno govori o meni. Nisam baš toliko beznačajan za njega. Šta ustvari želi? Ovo nije vrtić, nisu igrarije. Riječ je o sigurnosti i blagostanju u ovoj zemlji i on mora uraditi svoj posao“, poručio je Schmidt.

Poručio je da se mora raditi na tome da se budućnost BiH odvija bez Dodika.

“Moramo raditi na tome da se budućnost u BiH odvija bez Dodika. Ja sam to dužan mladim ljudima, naročito njima, koja velikim dijelom ne želi da ima takvo nešto, ne želi da se to događa. Pitanje nezaposlenosti, sigurnosti, o tome treba da se razgovara u BiH. Dodik će morati sam sebi postaviti neprijatna pitanja. Ja ću u svakom slučaju, NSRS-u ću poslati pitanja vezano za taj čudnovati zakon o Agenciji za lijekove. To je nešto što je maksimalno nemoguće, ljudi se igraju sa zdravljem građana i žele napraviti neki novi zakon”.

“Prvo ćemo vidjeti šta će se dogoditi, onda ćemo zajedno sa EU morati provjeriti a onda ću uraditi to prije nego ću pričati o tome. U svakom slučaju, sigurnost stanovnika će se mjeriti po tome da li mora postojati neka institucija koja će dopuštati neke posebne lijekove u slučaju infarkat ili nešto tako. Ja ću učiniti nešto prije nego budem o tome govorio. Mora se ići nekim putem kojim Dodik nije zamislio“, kazao je Schmidt. | N1

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati

Preporuka

Hrvatska je u demografskoj katastrofi. Gdje je onda tek BiH? Demograf: Mi smo ispod dna.

Hrvatska je objavila rezultate popisa stanovništva koji je rađen tokom prošle godine, a podaci su, u najmanju ruku, katastrofalni.

Online:

/ Datum objave:

Naime, prema zvaničnim podacima, u broj stanovnika Hrvatske smanjio se za deset godina za skoro 400.000 stanovnika!

Šta tek BiH može očekivati? Naša država ima dosta manji standard, u konstantnoj je političkoj krizi i napetosti, a redovi građana ispred stranih ambasada koji traže vizu sve su duži.

O tome smo pričali s profesorom demografije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu – Amerom Osmićem.

“Najsofisticiranije rečeno, ovo je samo bumerarang koji je nakon desetogodišnjeg ciklusa vraćen od strane građama na zadovoljstvo životnim i društvenim standardnom u Hrvtskoj koja je u EU”, navodi Osmić.

On kaže da je broj ljudi koji su otišli iz Hrvatske veći i upravo zbog toga jer je u EU značajno liberalniji radni prostor.

Međutim, on ističe da kada se procentualno gleda po državama zapadnog Balkana, sve države imaju sličnosti.

“Procenti su vrlo slični i to znači da je nezadovoljstvo ljudi koji žive na ovim prostorima na veoma visokom nivou”, kaže Osmić.

Prema posljednjim popisu stanovništva u BiH, koji je rađen 2013. godine u našoj državi je živjelo 3,5 miliona stanovnika.

Osmić kaže da su sad podaci vjerovatni lošiji.

“Kada ovo kompariramo sa BiH teško je očekivat da imamo 3,1 milion stanovnika. Čak po nekim prognozama, naglašavam prognozama jer nemamo zvanične podatke, nemamo više ni tri miliona”, ističe ovaj demograf za Raport.

Kaže da BiH samo na prirodnom priraštaju gubi 60.000 stanovnika.

“Najjednostavnije – previše umire, malo se rađa, puno odlazi, malo nam ljudi dolazi”, ističe on te dodaje:

“Ne može jezivije. Mi smo dotakli dno, ispod smo dna. Ne postoji znanstveni vokabular kojim možemo opisati to. Ovo nije katastrofa, ovo je egzodus”.

A hoćemo li saznati prave podatke, ne zna se. Naime, BiH bi trebala raditi popis iduće godine, međutim Osmić je skeptičan da će do toga doći.

“Ne znam koliko smo spremni. Blokada državnih institucija, politička kriza… Jedan entitet ne priznaje ni ove podatke koje imamo”, naveo je Osmić

Sindikati radnika objavili su podatke da je BiH prošle godine napustilo oko 80.000 ljudi. Osmić kaže da je to realno.

“Vrlo realno. Ja imam podatak, čini mi se iz 2019. godine, da je samo u Njemačku otišlo 46.000. državljana BiH, to nisu oni koji imaju pasoše drugih zemalja. Pazite, samo u Njemačju. Gdje je Austrija, skandinavske zemlje… Sad je trend i Hrvatska, Slovenija, Češla, Slovačka…”, naveo je Osmić na kraju razgovora za Raport.

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Kojem cjepivu najviše vjerujete?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x