Kontaktirajte nas na:

xBox

Ahdnama ima svoju povijesnu vrijednost, ali nije nikakva povelja o ljudskim pravima

Hrvati u BiH su ne samo na političkom nego i crkvenom polju jako razjedinjeni. Zar nam o tome ne govori iracionalni slučaj sukoba biskupa i fratara u Hercegovini? Bojim se da se ponešto od toga sukoba provlači i kroz ovu nepotrebnu i štetnu unutar hrvatsku polemiku.

Luka Marković

Online:

/ Datum objave:

Zadnjih dana, kako se približava proslava godišnjice susreta fra Anđela Zvizdovića s osmanlijskim sultanom, Mehmedom II., razvila se žučna polemika oko Ahdname. Istina, te je diskusije bilo i prije, ali ne u ovom obimu emocionalnoga naboja. Nažalost, u toj polemici sve više do izražaja dolaze emocije, a manje razum. Dobro bi se bilo prisjetiti  Freudovog razmišljanja o odnosu razuma i osjetila. Naime, Freud je bio mišljenja da ljudsko stvorenje sliči jednom jahaču. Jahač je razum koji bi trebao kontrolirati kretanje, međutim vrlo se često događa da se konj otme kontroli i određuje pravac. Izgleda da se upravo to dogodilo u odnosu na Ahdnamu. Ima onih koji Ahdnamu promatraju kao mentalitet podčinjavanja, vadeći ju iz povijesnih okvira, kao što ima i onih koji o njoj govore danas, u vrijeme velikih političkih previranja u Bosni i Hercegovini i pokušaja prevođenja žednih preko vode, kao o modernoj povelji o ljudskim pravima. Očito je da su razum i ona nužna kritička distanca i kod jednih i drugih izgubili kontrolu prepuštajući se osjećajima. Konj je počeo trčati, što bi rekao Freud, u pravcu koji ne odgovara niti jednoj strani u polemici. Profitirati može samo ona treća koja pokušava svim silama dokazati da su Osmanlije bili osloboditelji u BiH, ljudi multikulture i multireligioznosti. A da to doista nisu bili, pokazuju stotine strušenih kršćanskih crkava i samostana, protjerivanje kršćana i nametanje teških nameta na vjerskoj bazi. Ali kako bi prosječan čitatelj dobio uvid u realnu vrijednost Ahdname pokušat ću protumačiti nekoliko stvari.

Kad je Muhamed na svojim trgovačkim putovanjima upoznao kršćane, među kojima su bili i pripadnici ponekih sekti, oduševio se njihovom vjerom, pogotovo jednoboštvom. Po povratku u Meku povukao se u tišinu i počeo intenzivnije razmišljati o vjeri. Toliko se oduševio onim što je saznao od kršćana da je počeo kritizirati politeizam kod arapskih plemena. Kad je zbog opasnosti da bude ubijen pobjegao u Medinu, susreo je tamo jake židovske i kršćanske zajednice. Pokušavao se prikazati, pored Mojsija i Isusa, trećim prorokom objavljenih religija. Ovi ga nisu prihvatili kao takvoga. Od toga trenutka počelo je sukobljavanje s židovskom i kršćanskom zajednicom. To stanje napetosti je ostalo i kasnije kad se Muhamed kao pobjednik nad politeističkim arapskim plemenima vratio u Meku. Pa ipak jedno treba znati; židovi i kršćani za njega nikada nisu bili „nevjernici“ nego „vjernici“ drugoga reda. To je i bio razlogom da su morali plaćati određeni namet kako ne bi bili u pravima izjednačeni s „pravim vjernicima“, muslimanima. Iako je bilo progona židova i kršćana još za vrijeme Muhameda, oni su uživali povlašteni položaj u odnosu na politeiste. Za razliku od židovskih i kršćanskih vjernika, koji su bili zasigurno diskriminirani u vrijeme svake vlasti političkoga islama (šerijatski zakon), od vremena Muhameda pa do sultana Mhmeda II., politeisti u arapskim plemenima su imali samo jedan izbor, preći na islam ili se oprostiti od života. To je i bio razlogom da su u prvim stoljećima mnogi kršćani, iako su bili građani drugoga reda, pogotovo oni učeniji, igrali značajne uloge na ekonomskom, financijskom i znanstvenom području u arapskoj, islamskoj državi. Većina prijevoda s grčkoga, pogotovo filozofskih spisa, učinjena je od strane kršćana, a ne Arapa. Arapi su u to vrijeme slabo poznavali grčki jezik. Toliko o položaju kršćana u islamskom svijetu. A sada ponovno o Ahdnami. Za pretpostaviti je da je fra Anđeo Zvizdović poznavao te odnose između islama i kršćanstva, u kojima su kršćani bili tolerirani kao građani drugoga reda, te da je upravo nošen tom idejom, kao i željom da spasi svoj katolički puk, istupio pred sultana, Mehmeda II., koji se nije baš proslavio kao čovjek od riječi. Utoliko s povijesnoga stanovišta fra Anđeo Zvizdović je velika i zaslužna osoba. Uspio se izboriti se za ostanak i opstanak katolika na prostoru BiH. Postojale su dvoje mogućnosti: otići s narodom ili prihvatiti realno stanje koje su osvajači nametnuli, to jest šerijatski zakon. Da je odveo puk sa sobom, danas u BiH ne bi bilo katolika Hrvata, pa neupućeni ili zlonamjerni kritičari Ahdname ne bi imali o čemu zboriti. A da je to imalo učinka vidi se po tome da su katolici skoro 100 godina nakon dolaska Osmanlija bili većina u BiH. Istina ono što Kuran i islamska tradicija nisu dozvoljavali, prisilni prelazak kršćana na islam, učinili su osmanlijski osvajači drugim metodama, pritiskom, prevarama, devizom „kadija te tuži i sudi“, pljačkom samostana i kršćanskoga puka i prije svega ugnjetavanjem. To je s vremenom, kao i iseljavanje, bio razlog da su muslimani  postali većina u BiH. Ali da se AHDNAMU ne može uspoređivati s modernim poveljama o ljudskim pravima jasno je svima razumnima i dobronamjernima. Problem sigurno predstavlja pokušaj pojedinih krugova među Bošnjacima da se Osmanlije proglasi osloboditeljima BiH, čega često ima. Ta opčinjenost pojedinih Bošnjaka Osmanlijama ide tako daleko da se govori o tome kako su oni sa sobom donijeli pravo, pravedno političko uređenje u kojem su svi bili ravnopravni. Ta ideja se protura u službi čiste građanske države, jedan čovjek jedan glas, što bi Bošnjacima s vremenom omogućilo potpunu dominaciju u BiH. A u što bi se ta dominacija izrodila teško je znati. Jedno je sigurno, ukoliko bi islamska opcija s vremenom pobijedila unutar bošnjačkoga korpusa, počelo bi se razmišljati i o islamskoj republici, o čemu sanja Erdogan, dobar prijatelj takvih. O tome bi trebali dobro razmisliti sekularni Bošnjaci, ali i poneki Hrvati poput Komšića. Jer tada bi puhali neki drugi vjetrovi. I za njih zasigurno ne bi bilo mjesta u strukturama vlasti. Nažalost, neki od Bošnjaka zlorabe fra Anđela Zvizdovića i Ahdnamu, pa i poneke neoprezne fratre, prikazujući je kao povelju o savršenim ljudskim pravima. Na kraju citirat ću  za razumijevanje mojega stava o Ahdnami svoj odgovor u sarajevskom Oslobođenju jednom od onih kritičara Hrvata koji susretu fra Anđela Zvizdovića i Mehmeda II.  pristupaju više emotivno nego razumno, ne shvaćajući okolnosti u kojima živimo:

„Svakako je zanimljiva primjedba Markešića, kako autor „ne pokušava na pijedestal vrijednosti uzdignuti  susret sultana Mehmeda II. i fra Anđela Zvizdovića“. Moram priznati da sam se slatko nasmijao čitajući i te retke, jer mi je postalo jasno odakle toliko animoziteta prema mojoj knjizi i toliko podvala. U knjizi govorim jasno o Ahdnami i napominjem da je djelomično odigrala pozitivnu ulogu u vrijeme dolaska Turaka u Bosnu i Hercegovinu. Ali jasno upućujem i na to da se Ahdnamu ne može svrstati među moderne povelje o ljudskim pravima, jer ona to nije bila. Ona je samo trebala garantirati preživljavanje kršćana kao drugorazrednih građana u islamskoj državi.  Čitavo poglavlje  u svojoj knjizi posvetio sam upravo životu kršćana u Bosni i Hercegovini za vrijeme vladavine šerijatskoga zakona, koji je Ahdnama uključivala, ukazujući i na to da su kršćani doista  bili građani  drugoga reda, potpuno obespravljeni“.

Što reći na kraju? Možda je u vrijem ove sulude unutar hrvatske polemike u BiH dobro prisjetiti se riječi velikoga filozofa Blaisa Pascala koji kaže da srce ima često svoje razloge koje razum ne poznaje. Iako se držim najnovije preporuke znanosti da treba njegovati emocionalnu inteligenciju, što znači pokušati shvatiti i osjećaje drugih, teško mi je dokučiti motive te sulude unutar hrvatske polemike u kojoj vjerojatno uživa ona treća strana kojoj odgovara ona latinska „divide et impera“ (zavadi, pa vladaj). A Hrvati u BiH su ne samo na političkom nego i crkvenom polju jako razjedinjeni. Zar nam o tome ne govori iracionalni slučaj sukoba biskupa i fratara u Hercegovini? Bojim se da se ponešto od toga sukoba provlači i kroz ovu nepotrebnu i štetnu unutar hrvatsku polemiku.

Autor: Dr. fra Luka Marković

xBox

Ljubo Ćesić Rojs: Kod mene u HDZ-u ima najviše udbaša!

Očistit ću stranku od udbaša i kosovaca, izjavio je u Bujici na Z1 televiziji general Ljubo Ćesić Rojs, kandidat za predsjednika HDZ-a.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Posebno je “počastio“ Olega Butkovića, Ivana Anušića, Andru Krstulovića Oparu i ostale stranačke kolege, koji su ovih dana u utrci za šefa HDZ-a dali javnu potporu aktualnom predsjedniku: – Plenkoviću podršku daju ‘uvlačigusci’!

Na pitanje što je to ‘uvlačiguzac’ Rojs je odgovorio: – Ti ‘uvlačigusci’ se uvuku, da ‘prostite, u onu stvar i čekaju i čuće… Čim dođe novi gazda, oni odmah pritrče k’ njemu i tako je to uvijek.

“Nema od te njegove podrške ništa, on je jazavac,” prokomentirao je posebno potporu Ivana Anušića, osječko-baranjskog župana, Andreju Plenkoviću general u Bujici: ”On je ‘uvlačiguzac’, a nego što je?! Oni sad uletaju… Ne znam zašto je podržao Plenkovića, možda ga ucjenjuju.”

ROJS: “KAD BI MENE JUNCKER ONAKO ŠTIPUCNUO ZA DUPE, ODVALIO BIH MU ŠAMARČINU!”

Komentirao je i rukovanje Andreja Plenkovića i Aleksandra Vučića u Davosu: – Dobro znamo što je Bruno Bušić rekao o takvima… Dok se ne pronađe zadnja hrvatska žrtva, posmrtni ostaci naših poginulih i nestalih junaka, niti bih mu pružio ruke, niti bih ikada dao potpis da Srbija uđe u Europsku Uniju.

“Kad bi mene Juncker onako štipucnuo za dupe, kao što je to učinio Plenkoviću, odvalio bih mu takvu šamarčinu, da bi mu tijelo gledalo naprijed, a glava bi mu se za 180 stupnjeva okrenula unazad,“ nastavio je u urnebesnoj emisiji svoj show general Rojs.

Otkrio je i svoj prvi potez, bude li izabran za novog šefa HDZ-a: – Prvo bih raskinuo koaliciju s Pupovcem, sjeo bih u bager i sravnio sa zemljom onaj čudovišni spomenik Vukašinu Šoškočaninu u Borovu Selu! Da sam ja predsjednik HDZ-a, ne bi se srbovalo u Srbu, niti bi petokraka bila na neboderu u Rijeci.

Cijela stranka nam ode naopako – upozorava general i dodaje: – Da je Tuđman živ, nikada ne bi koalirali s Miloradom Pupovcom.

ROJSOV SIN FRANJO ĆESIĆ BIO JE ZA ŠKORU!

Na predsjedničkim izborima podržavao sam Kolindu, a moj sin Franjo bio je za Škoru, otkrio je general u Bujici, uz napomenu da je njegov najmlađi sin dobio ime po dr. Franji Tuđmanu, a krsni kum bio mu je Gojko Šušak.

I Tuđmanovi su bili pola-pola, napomenuo je Rojs i rekao da je Tuđmanov sin Stjepan glasovao za dr. Miroslava Škoru na predsjedničkim izborima.

Na pitanje je li bilo pametnije uvažiti ankete, koje su upozoravale da jedino Škoro, a ne Kolinda može pobijediti Milanovića u drugom krugu, general je razočarano odgovorio: – Sad’ je tako kako je. Ne možemo se vratiti u prošlost.

Voditelj je pitao Ćesića zašto je Kolindin stožer šest mjeseci napadao samo Škoru, a ne i Milanovića, nakon čega je general priznao da je to bila pogrešna taktika: – Poznajem suprugu Miroslava Škore i ja sam javno rekao da je on moj prijatelj, a nitko me nije tako ugostio kao ona. To je bila strategija najvećeg spletkaroša u HDZ-u Milijana Brkića Vase.

Rojs se u vrlo burnoj i napetoj Bujici prisjetio i jedne vožnje s generalom Gotovinom, prije nego što je uhićen: – Vozili smo se tadašnjim i budućim Trgom hrvatskih velikana, a Ante mi je upro prstom u zgradu HDZ-a i rekao: “Prijatelju, svo zlo u Hrvatskoj dolazi odavde!“

Na pitanje voditelja je li to bilo na Trgu žrtava fašizma ili Trgu hrvatskih velikana, Rojs je odgovorio: – To je bio i bit će ponovo Trg hrvatskih velikana! Ni moj uzor dr. Franjo Tuđman nije dao da se zove Trg žrtava fašizma. To ime treba ukinuti, isto kao i Filozofski fakultet i Fakultet političkih znanosti!

ROJS OSNIVA HDZ TUĐMANA I ŠUŠKA?!

“Ukoliko me ne izaberu za predsjednika HDZ-a, osnovat ću HDZ Franje Tuđmana i Gojka Šuška,“ najavio je u Bujici Ljubo Ćesić Rojs, uz napomenu da o tome razmišlja već deset godina: “Današnji HDZ nema veze s predsjednikom Tuđmanom! Vozaju bistu pokojnog predsjednika po stranačkim skupovima k’o ‘Cirkus Colorado’, a sve rade kontra politike dr. Franje Tuđmana!

Ja sam protiv svih ovih zrinjevčana, koji najavljuju kandidature – nastavio je Rojs u istome tonu i prisjetio se Tuđmanovih riječi: – Prošla su ta vremena kada se Hrvatskom upravljalo iz Beča, iz Pešte, iz Beograda, iz Bruxellesa i kojekakvih Amerika.

Na opasku voditelja da su izgleda, ta vremena ponovo došla, Rojs je odgovorio: – Zato prvo treba napraviti reda u HDZ-u i koalirati samo s Mostom, suverenistima i sa svima koji vole Hrvatsku. Nikakav HNS, ni SDSS!

A sa Škorom – upitao je voditelj, a Rojs uzviknuo: – I sa Škorom, hvala Bogu!

General smatra da “nikakva velika koalicija ne dolazi u obzir”, ali je zato HDZ-u potrebno “veliko pospremanje”: – Hrvatskoj je potreban HDZ bez UDBA-e, bez KOS-a. Prvo treba napraviti lustraciju unutar stranke!

“U državi ne možete napraviti lustraciju, ako je ne napravite u HDZ-u,” još je jednom ponovio Rojs, a na pitanje u kojoj stranci ima najviše udbaša, odgovorio je: “Najviše ih ima u mom HDZ-u! Oni i sada vladaju iz sjene.”

BUJICA

Nastavi čitati

xBox

Sedam najvećih kleveta o Tuđmanu – Kleveta br. 2: Prodaja Bosanske Posavine

U Podcastu Velebit povjesničar Josip Jurčević temeljito je razotkrio najčešće klevete o predsjedniku Franji Tuđmanu. Jurčević se ovim temama bavio u svojim znanstvenim radovima ili kao svjedok ekspert na Sudu u Haagu te prvi puta javno iznosi neke do sada manje poznate ili potpuno nepoznate detalje o spornim situacijama i događajima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Drugi dio serijala kleveta o Tuđmanu govori o Tuđmanovoj prodaji Bosanske Posavine. Povjesničar Jurčević ne spori da je Posavina prodana, samo postavlja pitanje tko ju je prodao. Jurčević drži da Posavina nije smjela pasti unatoč srpskim interesima da ovladaju posavskim koridorom. U videu iznosi nekoliko zanimljivosti koje daju informaciju više na općepoznate činjenice o padu Posavine. Video od 13,5 minuta vrijedi pogledati iako nam ništa spektakularno ne otkriva. Očito prodaja Posavine je još uvijek vruća tema i oni najhrabriji ne izlaze u javnost s informacijama do kojih su na ovaj ili onaj način došli.

 

Nastavi čitati

xBox

Sedam najvećih kleveta o Tuđmanu – Kleveta br. 1: Izdaja Vukovara

U Podcastu Velebit povjesničar Josip Jurčević temeljito je razotkrio najčešće klevete o predsjedniku Franji Tuđmanu. Jurčević se ovim temama bavio u svojim znanstvenim radovima ili kao svjedok ekspert na Sudu u Haagu te prvi puta javno iznosi neke do sada manje poznate ili potpuno nepoznate detalje o spornim situacijama i događajima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Podcast Velebit objavio je serijal epizoda na temu kleveta o bivšem hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. Gost emisije bio je povjesničar Josip Jurčević koji iznosi svoja zapažanja o svakoj od kleveta. Jesu li argumentiranja gospodina Jurčevića utemeljena i doprinosi li njegova diskusija razobličavanju tih mitova otkrit ćete sami. Činjenica da je Jurčević javno iznio niz zanimljivih opservacija na nedavne povjesne događaje vezane uz lik i djelo pokojnog predsjednika Franje Tuđmana nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Danas objavljuemo prvu epizodu koja govori o kleveti za izdaju Vukovara. Je li Tuđman utjecao na pad Vukovara i što o svemu kaže povjesničar Jurčević pogledajte u priloženom videu.

 

Nastavi čitati

Popularno