Kontaktirajte nas na:

xBox

Ahdnama ima svoju povijesnu vrijednost, ali nije nikakva povelja o ljudskim pravima

Hrvati u BiH su ne samo na političkom nego i crkvenom polju jako razjedinjeni. Zar nam o tome ne govori iracionalni slučaj sukoba biskupa i fratara u Hercegovini? Bojim se da se ponešto od toga sukoba provlači i kroz ovu nepotrebnu i štetnu unutar hrvatsku polemiku.

Luka Marković

Online:

/ Datum objave:

Zadnjih dana, kako se približava proslava godišnjice susreta fra Anđela Zvizdovića s osmanlijskim sultanom, Mehmedom II., razvila se žučna polemika oko Ahdname. Istina, te je diskusije bilo i prije, ali ne u ovom obimu emocionalnoga naboja. Nažalost, u toj polemici sve više do izražaja dolaze emocije, a manje razum. Dobro bi se bilo prisjetiti  Freudovog razmišljanja o odnosu razuma i osjetila. Naime, Freud je bio mišljenja da ljudsko stvorenje sliči jednom jahaču. Jahač je razum koji bi trebao kontrolirati kretanje, međutim vrlo se često događa da se konj otme kontroli i određuje pravac. Izgleda da se upravo to dogodilo u odnosu na Ahdnamu. Ima onih koji Ahdnamu promatraju kao mentalitet podčinjavanja, vadeći ju iz povijesnih okvira, kao što ima i onih koji o njoj govore danas, u vrijeme velikih političkih previranja u Bosni i Hercegovini i pokušaja prevođenja žednih preko vode, kao o modernoj povelji o ljudskim pravima. Očito je da su razum i ona nužna kritička distanca i kod jednih i drugih izgubili kontrolu prepuštajući se osjećajima. Konj je počeo trčati, što bi rekao Freud, u pravcu koji ne odgovara niti jednoj strani u polemici. Profitirati može samo ona treća koja pokušava svim silama dokazati da su Osmanlije bili osloboditelji u BiH, ljudi multikulture i multireligioznosti. A da to doista nisu bili, pokazuju stotine strušenih kršćanskih crkava i samostana, protjerivanje kršćana i nametanje teških nameta na vjerskoj bazi. Ali kako bi prosječan čitatelj dobio uvid u realnu vrijednost Ahdname pokušat ću protumačiti nekoliko stvari.

Kad je Muhamed na svojim trgovačkim putovanjima upoznao kršćane, među kojima su bili i pripadnici ponekih sekti, oduševio se njihovom vjerom, pogotovo jednoboštvom. Po povratku u Meku povukao se u tišinu i počeo intenzivnije razmišljati o vjeri. Toliko se oduševio onim što je saznao od kršćana da je počeo kritizirati politeizam kod arapskih plemena. Kad je zbog opasnosti da bude ubijen pobjegao u Medinu, susreo je tamo jake židovske i kršćanske zajednice. Pokušavao se prikazati, pored Mojsija i Isusa, trećim prorokom objavljenih religija. Ovi ga nisu prihvatili kao takvoga. Od toga trenutka počelo je sukobljavanje s židovskom i kršćanskom zajednicom. To stanje napetosti je ostalo i kasnije kad se Muhamed kao pobjednik nad politeističkim arapskim plemenima vratio u Meku. Pa ipak jedno treba znati; židovi i kršćani za njega nikada nisu bili „nevjernici“ nego „vjernici“ drugoga reda. To je i bio razlogom da su morali plaćati određeni namet kako ne bi bili u pravima izjednačeni s „pravim vjernicima“, muslimanima. Iako je bilo progona židova i kršćana još za vrijeme Muhameda, oni su uživali povlašteni položaj u odnosu na politeiste. Za razliku od židovskih i kršćanskih vjernika, koji su bili zasigurno diskriminirani u vrijeme svake vlasti političkoga islama (šerijatski zakon), od vremena Muhameda pa do sultana Mhmeda II., politeisti u arapskim plemenima su imali samo jedan izbor, preći na islam ili se oprostiti od života. To je i bio razlogom da su u prvim stoljećima mnogi kršćani, iako su bili građani drugoga reda, pogotovo oni učeniji, igrali značajne uloge na ekonomskom, financijskom i znanstvenom području u arapskoj, islamskoj državi. Većina prijevoda s grčkoga, pogotovo filozofskih spisa, učinjena je od strane kršćana, a ne Arapa. Arapi su u to vrijeme slabo poznavali grčki jezik. Toliko o položaju kršćana u islamskom svijetu. A sada ponovno o Ahdnami. Za pretpostaviti je da je fra Anđeo Zvizdović poznavao te odnose između islama i kršćanstva, u kojima su kršćani bili tolerirani kao građani drugoga reda, te da je upravo nošen tom idejom, kao i željom da spasi svoj katolički puk, istupio pred sultana, Mehmeda II., koji se nije baš proslavio kao čovjek od riječi. Utoliko s povijesnoga stanovišta fra Anđeo Zvizdović je velika i zaslužna osoba. Uspio se izboriti se za ostanak i opstanak katolika na prostoru BiH. Postojale su dvoje mogućnosti: otići s narodom ili prihvatiti realno stanje koje su osvajači nametnuli, to jest šerijatski zakon. Da je odveo puk sa sobom, danas u BiH ne bi bilo katolika Hrvata, pa neupućeni ili zlonamjerni kritičari Ahdname ne bi imali o čemu zboriti. A da je to imalo učinka vidi se po tome da su katolici skoro 100 godina nakon dolaska Osmanlija bili većina u BiH. Istina ono što Kuran i islamska tradicija nisu dozvoljavali, prisilni prelazak kršćana na islam, učinili su osmanlijski osvajači drugim metodama, pritiskom, prevarama, devizom „kadija te tuži i sudi“, pljačkom samostana i kršćanskoga puka i prije svega ugnjetavanjem. To je s vremenom, kao i iseljavanje, bio razlog da su muslimani  postali većina u BiH. Ali da se AHDNAMU ne može uspoređivati s modernim poveljama o ljudskim pravima jasno je svima razumnima i dobronamjernima. Problem sigurno predstavlja pokušaj pojedinih krugova među Bošnjacima da se Osmanlije proglasi osloboditeljima BiH, čega često ima. Ta opčinjenost pojedinih Bošnjaka Osmanlijama ide tako daleko da se govori o tome kako su oni sa sobom donijeli pravo, pravedno političko uređenje u kojem su svi bili ravnopravni. Ta ideja se protura u službi čiste građanske države, jedan čovjek jedan glas, što bi Bošnjacima s vremenom omogućilo potpunu dominaciju u BiH. A u što bi se ta dominacija izrodila teško je znati. Jedno je sigurno, ukoliko bi islamska opcija s vremenom pobijedila unutar bošnjačkoga korpusa, počelo bi se razmišljati i o islamskoj republici, o čemu sanja Erdogan, dobar prijatelj takvih. O tome bi trebali dobro razmisliti sekularni Bošnjaci, ali i poneki Hrvati poput Komšića. Jer tada bi puhali neki drugi vjetrovi. I za njih zasigurno ne bi bilo mjesta u strukturama vlasti. Nažalost, neki od Bošnjaka zlorabe fra Anđela Zvizdovića i Ahdnamu, pa i poneke neoprezne fratre, prikazujući je kao povelju o savršenim ljudskim pravima. Na kraju citirat ću  za razumijevanje mojega stava o Ahdnami svoj odgovor u sarajevskom Oslobođenju jednom od onih kritičara Hrvata koji susretu fra Anđela Zvizdovića i Mehmeda II.  pristupaju više emotivno nego razumno, ne shvaćajući okolnosti u kojima živimo:

„Svakako je zanimljiva primjedba Markešića, kako autor „ne pokušava na pijedestal vrijednosti uzdignuti  susret sultana Mehmeda II. i fra Anđela Zvizdovića“. Moram priznati da sam se slatko nasmijao čitajući i te retke, jer mi je postalo jasno odakle toliko animoziteta prema mojoj knjizi i toliko podvala. U knjizi govorim jasno o Ahdnami i napominjem da je djelomično odigrala pozitivnu ulogu u vrijeme dolaska Turaka u Bosnu i Hercegovinu. Ali jasno upućujem i na to da se Ahdnamu ne može svrstati među moderne povelje o ljudskim pravima, jer ona to nije bila. Ona je samo trebala garantirati preživljavanje kršćana kao drugorazrednih građana u islamskoj državi.  Čitavo poglavlje  u svojoj knjizi posvetio sam upravo životu kršćana u Bosni i Hercegovini za vrijeme vladavine šerijatskoga zakona, koji je Ahdnama uključivala, ukazujući i na to da su kršćani doista  bili građani  drugoga reda, potpuno obespravljeni“.

Što reći na kraju? Možda je u vrijem ove sulude unutar hrvatske polemike u BiH dobro prisjetiti se riječi velikoga filozofa Blaisa Pascala koji kaže da srce ima često svoje razloge koje razum ne poznaje. Iako se držim najnovije preporuke znanosti da treba njegovati emocionalnu inteligenciju, što znači pokušati shvatiti i osjećaje drugih, teško mi je dokučiti motive te sulude unutar hrvatske polemike u kojoj vjerojatno uživa ona treća strana kojoj odgovara ona latinska „divide et impera“ (zavadi, pa vladaj). A Hrvati u BiH su ne samo na političkom nego i crkvenom polju jako razjedinjeni. Zar nam o tome ne govori iracionalni slučaj sukoba biskupa i fratara u Hercegovini? Bojim se da se ponešto od toga sukoba provlači i kroz ovu nepotrebnu i štetnu unutar hrvatsku polemiku.

Autor: Dr. fra Luka Marković

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

xBox

DR. ZLATKO HASANBEGOVIĆ: “Milanović lupeta uličarski, a Plenković briselski! Ishodište im je isto!”

Pola političke platforme Možemo je glumilo u ‘Dnevniku Diane Budisavljević’, dođe mi žao Rade Borić, Tomislava Tomaševića i Katarine Peović da im nisu dali barem ulogu statista – izjavio je u Bujici na Z1 televiziji, dr. Zlatko Hasanbegović, potpredsjednik Kluba zastupnika Domovinskog pokreta u Hrvatskom državnom saboru.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zlatko Hasanbegović

Prošla su već dva tjedna, odkako je ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs u Hrvatskom saboru, dr. Zlatku Hasanbegoviću obećao odgovoriti na pitanje hoće li biti poništena odluka o uvođenju u škole filma ‘Dnevnik Diane Budisavljević’: – Naravno da nisam dobio odgovor niti ga očekujem… Ministar mi je već na saborskoj sjednici, mogao odgovoriti s – da ili ne. Sada će sve pokušati propustiti zaboravu, a film će, siguran sam, na mala vrata doći do hrvatskih škola. Ta odluka bila je potpuno podudarna s kulturno-prosvjetnom politikom Andreja Plenkovića, kojega je tada u resoru znanosti i obrazovanja utjelovila Blaženka Divjak. A u Ministarstvu kulture, kao osoba od posebnog povjerenja, Nina Koržinek-Obuljen.

“Riječ je o osrednjem i izuzetno dosadnom filmu, koji nema pretenziju ući u škole zbog svoje umjetničke vrijednosti, već zbog svoje odgojne uloge, što je potvrdila i sama gospođica Dana Budisavljević,” nastavio je dr. Hasanbegović: ”Riječ je o filmu koji manipulira s jednom traumatičnom epizodom iz Drugoga svjetskoga rata, prepun je klišeja i protuhrvatskih stereotipa, a kao takav je prepoznat i u Vučićevoj Srbiji. Financirao ga je i “srpski HAVC”, tzv. Filmski centar Srbije, a Dana Budisavljević je dobila značajan prostor u srpskim medijima…”

“DA NIJE BILO HOS-a, MILANOVIĆ SAD NE BI IMAO PRILIKU SRAMOTITI INSTITUCIJU PREDSJEDNIKA!”

Upozorio je na još jedan filmski uradak – ‘Dara iz Jasenovca’: – To je višemilijunski srpski državni projekt koji treba obuhvatiti problematiku stradanja u jasenovačkom logoru. Možete pretpostaviti kakav je njegov scenaristički predložak i hrvatskoj javnosti je to promaklo! To nam ponešto govori i o utjecaju hrvatske diplomacije te samoga Andreja Plenkovića… Osoba u američkom State Departmentu, koja je zadužena za pitanje Holokausta i svakodnevno se susreće s različitim oblicima srpske propagande, prije godinu dana je ministrici Obuljen poslala dopis i navela kako američka Vlada očekuje da Hrvatska država sudjeluje u financiranju tog protuhrvatskog pamfleta! To je bizarno, a odgovr je bio tipičan za modus operandi Plenkovićeve vlade… Nina Obuljen nije odgovorila da je vrsta uvrede da se nešto takvo može tražiti od Hrvatske vlade i od hrvatskog Ministarstva kulture, već se pitijski, u duhu svoga šefa, na neki način ispričala i rekla da ministarstvo nije nadležno za pitanje financiranja toga filma i neka se obrate HAVC-u, a ukoliko žele snimati na lokacijama u Hrvatskoj, neka se obrate Spomen području Jasenovac. Poncije Pilat je malo dijete za tu vrstu političkoga djelovanja!

Ninu Obuljen nije poštedio niti kada je u pitanju crvena zvijezda na riječkom neboderu, u sklopu tzv. EPK: – Jedina korist od koronamanije i toga ludila je u tome da se nedonošće od projekta ‘EPK’ nije uspjelo ostvariti! Ne samo na sreću estetike i kulture, već i na sreću proračuna Rijeke, grada koji propada na društvenom, socijalnom, komunalnom i svakom drugom planu…

Komentirajući izjavu Zorana Milanovića o crvenoj zvijezdi kao leptiru iz španjolskog građanskog rata, dr. Hasanbegović je rekao da aktualni predsjednik o zamršenim povijesnim fenomenima – ne zna ništa: – To je čovjek, koji je rekao da spomen obilježje HOS-u i poginulima pod simbolima HOS-a u Jasenovcu, treba baciti na smetlište. A da nije bilo, među ostalima i postrojbi HOS-a, on ne bi sada imao priliku docirati, lupetati i u krajnjoj liniji, sramotiti instituciju Predsjednika Republike!

“KOKOŠAR, A NE DRŽAVNIK…”

Razlika između Milanovića i Plenkovića je u stilu, ali suština je ista – upozorava dr. Hasanbegović: – Kad se obraćam jednom, kao da se obraćam drugom i obrnuto…

Hasanbegović kaže da je Milanović, zapravo, nedosljedan, što se vidi i po izravnom uplitanju u unuarstranačke izbore u SDP-u: – Predsjednik države koji je nominalno nestranačka osoba, dan prije izbora u njegovoj bivšoj partiji, odlazi u zagorsku klet i time izravno podupire jednoga kandidata… Ne da to nije državnički, to je kokošarski, u duhu izričaja Zorana Milanovića.

Komentirajući aktualno prepucavanje na relaciji Milanović – Plenković, dr. Hasanbegović se prisjetio svojedobnih snimki  razgovora s braniteljima na Iblerovu trgu: – To je bio govor iz septičke jame! Danas svjedočimo dvjema vrstama javnoga, političkoga govora. Jedan je kunktatorski, birokratski, briselski metajezik koji je do savršenstva doveo Andrej Plenković i njegovi paževi koji ga oponašaju, a s druge strane, imamo nešto što nije antipod tom govoru, već je riječ o jeftinom kafanskom, uličarskom lupetanju. Ne treba nam ni jedno ni drugo. Hrvatskoj treba odgovorno državništvo.

Dr. Zlatko Hasanbegović u Bujici je prokomentirao nedavni dolazak Milorada Dodika u Zagreb: – Po trenutku, po sadržaju i po predvidljivim dosezima, taj potez vidim kao tipičnu nedoraslost hrvatske politike. Doseg sastanka s Dodikom će biti jedno veliko ništa. Ovo nije nikakva nova hrvatska politika kako pišu po režimskim, lažno desnim portalima, to je loša kopija već viđene propale politike Ive Josipovića! I on je svojedobno zaigrao na kartu korisnoga idiota srpskih interesa. Još za vrijeme Josipovića, gradila se osovina Zagreb – Banja Luka – Beograd. Naravno, ne u funkciji hrvatskih državnih interesa, ne u funkciji ostvarenja prava Hrvata u BiH, već u funkciji tadašnjih beogradskih koncepcija koje su bile usmjerene na potkopavanje Kosova, Crne Gore, BiH i slično… I tada sam upozoravao da, s obzirom na odnos snaga u međunarodnim odnosima, dosezi te politike neće biti nikakvi, a tako je i sada.

HASANBEGOVIĆ U BUJICI OTVORENO PROGOVORIO O SVOJIM POGLEDIMA NA BiH: KOMENTIRAO DODIKA, ČOVIĆA I BAKIRA!

“Temelj moga pogleda na Bosnu i Hercegovinu je moje autentično nacionalno uvjerenje,” bio je potpuno otvoren dr. Hasanbegović i nastavio o svojim pogledima na Bosnu i Hercegovinu: ”Hrvatski narod i državni interes je jedina mjera svakog mog pogleda na BiH. Nikada neću robovati popularnosti ili bilo kome podilaziti. Mislit ću ono u što vjerujem da je ispravno, bez obzira sviđalo se to nekome ili ne.”

Dr. Hasanbegović na BiH ne gleda osobno: – To čine oni koji u Miloradu Dodiku vide strateškog hrvatskog saveznika i autentičnoga zaštitnika hrvatskih nacionalnih interesa. Bizarniji među njima proglašavaju ga čak i Hrvatom! U isto vrijeme, mene vide kao protuhrvatskoga elementa, protivnika interesa Hrvatskog naroda u BiH!

Ekskluzivno za Bujici, dr. Zlatko Hasanbegović je komentirao posjet Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića premijeru Plenkoviću: – Kako god gledali na pitanje BiH, vidjeli rješenje toga problema u stvaranju trećeg entiteta, jedina relacija na kojoj se ta pitanja mogu riješiti je format koji imamo večeras u Zagrebu – to je format Zagreb, Mostar, Sarajevo. No, znajući državničke dosege sve trojice aktera, bojim se da će sve ostati mrtvo slovo na papiru. Plenković će reći da podupire euroatlantske integracije BiH, da je Hrvatski narod konstitutivan, da traži promjenu izbornog sustava, itd. To je ozbiljno pitanje koje traži ozbiljnu državničku politiku, a regulator hrvatsko-bošnjačkih odnosa ne mogu biti Milorad Dodik i Aleksandar Vučić!

HASANBEGOVIĆ: “DOK SAM JE VODIO IDEOLOŠKE RATOVE SA SARAJEVSKIM TITOISTIMA, MILANOVIĆ JE NASTUPAO NA SKUPOVIMA SVOG PRIJATELJA ŽELJKA KOMŠIĆA!”

Željka Komšića nazvao je “anomalijom”: – Označio sam ga lažnim Titom neuke bosanske fukare, grobarom i razbijačem BiH! Željko Komšić nije pao s Marsa, on je rezultat temeljne anomalije Daytonskog mirovnoga sporazuma, iz kojega su izvedena i ograničenja izbornoga zakona koja omogućuju sve te manipulacije.

Milanovića je nazvao “novootkrivenim borcem za prava Hrvatskoga naroda u BiH za koja misli da se do njih može doći putem Dodika”: – Dok sam ja vodio političke, nacionalne, ideološke ratove sa sarajevskom titoističkom kloakom, Zoran Milanović je nastupao na predizbornim skupovima tadašnjeg SDP-a BiH i osobno sudjelovao u kampanji svoga prijatelja Željka Komšića! Možda se Milanović promijenio, ali Željko Komšić iz 2008. i današnji, su politički potpuno iste osobe.

“Bosna i Hercegovina je ključno državno i narodno pitanje, to je Ahilova peta hrvatske politike i tu će se lomiti geopolitička budućnost, ne Hrvata u BiH ili Republici Hrvatskoj nego Hrvatskoga naroda kao takvoga,” napominje dr. Hasanbegović: ”One koji imaju drukčije poglede, poštujem, ali dopustite i da ja i oni koji podupiru moju politiku, imamo svoje poglede na rješavanja tih gorućih pitanja. Dokle god ću sudjelovati u politici, radit ću u interesu Hrvatskoga naroda i države. Sukladno pravaškoj starčevićanskoj ideologiji, s koje sam u političkom smislu izrastao, imat ću misiju raditi na raspetljavanju hrvatsko-bošnjačkoga gordijskog čvora. Moja misija je sanirati te odnose, koji su na najnižoj razini od 1993. godine. Ili će se naći povijesni dogovor ili će oba, sada naroda, raditi na vlastitom uništenju s predvidljivim ishodom i na korist one politike u kojoj je sudjelovao i Milorad Dodik.”

“DODIK JE ZAGOVARAO BOMRARDIRANJE ZAGREBA I SADA JE ON PERSONA GRATA!”

Dodik nije nosio pušku jer po habitusu nije bio vojnik, nego švercer – jasno je rekao Hasanbegović u Bujici: – Bio je zastupnik u Skupštini ‘Republike Srpske’ koja je donijela sve ključne političke odluke, u pozadini kojih je bilo programirano biološko uništenje Hrvata i Bošnjaka od Bosanske Krajine, Posavine do Istočne Bosne… Dodik je ’95. zagovarao bombardiranje Zagreba nakon operacije ‘Bljesak’, a sada imamo jednu perverziju, u kojoj je postaje persona grata, jedan od najvećih živućih Hrvata našega vremena, a ja sam persona non grata!

Ne zanimaju me trećerazredne beogradske ekspoziture – zaključio je svoje dugo očekivano izlaganje o BiH dr. Zlatko Hasanbegović: – Po BiH se slobodno krećem kao po svojoj Domovini. Jer Domovina je jedna, jedna je Domovina između Mure, Drave, Drine i Jadranskoga mora, a dvije su države bez obzira bio u Širokom Brijegu, Grudama, Goraždu, Gradačcu ili Sarajevu. Za mene je sve to moja zemlja uključujući i Banja Luku, Trebinje i bilo koje mjesto u BiH.

Komentirajući velikosrpsku najezdu na Crnu Goru, Hasanbegović je rekao: – Đukanović, bez obzira na sve svoje nedostatke i naličje svoje vladavine, nije pao zbog koruptivnoga djelovanja, već zbog pokušaja obnove i učvršćivanja autentičnoga crnogorskog nacionalno-kulturnog identiteta i crnogorske nacionalne samobitnosti. On je jasno rekao da Crna Gora ne želi biti dio srpskoga svijeta, ni neojugolsavije, ni tzv. mini Schengena.

HASANBEGOVIĆ  O MODNOJ KRITICI FASHION GURUA: “PSEUDOESTETSKI ARBITAR…”

Nije propustio komentirati ni komemoraciju u Varivodama te politiku izjednačavanja žrtve i agresora: – Sve je to samo farsa! To nije nikakvo autentično narodno pomirenje iza kojeg stoji nekakva državnička vizija, već repriza pomirbi i komemoracija koje smo imali priliku vidjeti, kada god je HDZ-u trebalo platiti cijenu koalicije s Miloradom Pupovcem. Mnoge je oduševila jedna rečenica Borisa Miloševića, zato što uopće nisu shvatili njezinu bit: “Eto, moraju i Srbi priznati da su se pobunili protiv legalno izabrane vlasti…” Srbi se nisu pobunili protiv hrvatske državne vlasti, Beograd i JNA su organizirali svoju mrežu i izvršili agresiju na Hrvatsku, dakle nema nikakve pobune!

Dr. Hasanbegović je u Bujici odgovorio čak i na modnu kritiku tzv. Fashion Gurua: – Jedan od pseudoestetskih arbitara komentirao je moje cipele, koje sam po njegovom mišljenju kupio od svoje saborske plaće, zaboravljajući da iste te cipele nosim cijeli život, kad je on još vjerojatno hodao bos!

Nije mu ostao dužan ni na komentar o hozentregerima: – Kao što o modi ne zna ništa, tako ne zna ništa ni o ideologiji!

Na kraju emisije komentirao je i Kovačevićev ‘klub’ u Slovenskoj 9, u kojem nije nikad bio: – To je tipično okupljalište mediokritetske elite, ono za što Jelena Veljača kaže – to su sve bijeli heteroseksualni muškarci u poziciji moći koji do žene mogu doći samo na način da im netko organizira escort dame. Tamo su bili svi, to je središte hrvatske duboke države… Dragan Kovačić je bio konstantna činjenica, Vlade su se mijenjale, a on je ostajao. Sve do jednoga trenutka, a to je posebna tema… Ja se na ovu vrstu razine rasprave s uličarskim, kvazištemerskim dosjetkama nerealiziranih kvartovskih frajera, ne želim spuštati. Nisu mogli biti frajeri u 7. C, pa pokušavaju to biti u zrelim godinama. Vjerujte mi, da su u tom klubu morali gemišt plaćati deset kuna, tamo ne bi bilo nikoga!

BUJICA

Nastavi čitati

xBox

Dr. fra Luka Marković: Loši savjeti više štete BiH nego što joj pomažu

Pa kad gospodin Schwaz Schilling već zna da su se Francuzi i Englezi zauzeli za nepravedni Daytonski sporazum, u korist Srba, neka rekne neku riječ u korist trenutno najugroženije etničke grupe. A to zasigurno nisu Bošnjaci nego Hrvati. Izuzev ako ne misli da u BiH nema etnički grupa, da u njoj žive samo Bosanci muslimanske katoličke, pravoslavne i komunističke vjere.

Luka Marković

Online:

/ Datum objave:

Schwarz

Zadnjih dana su sve učestaliji istupi stranih političara koji zahtijevaju s pravom reviziju Daytonskoga sporazuma. Dayton je donio BiH prividno primirje, ali nije zaustavio rat. Umjesto topovskih granata na djelu je vrlo emotivna i iracionalna retorika koja ne sluti na dobro.

Tri etničke grupe, Bošnjaci, Srbi i Hrvati su, nažalost, udaljeniji danas jedni od drugih nego je to bilo prije početka rata devedesetih. I nitko ne može biti siguran da jednoga dana retoriku ponovno neće zamijeniti artiljerija.

Upravo bi zbog toga trebalo ozbiljno shvatiti sve one međunarodne faktore koji traže reviziju Daytona i stvaranje normalnijeg stanja u državi. Istina, teško je prihvatiti stavove pojedinaca, koji doista nisu upućeni o čemu se radi u BiH, poput Stefana Schwarza i Schwarza Schillinga, koji rješenje problema vide u građanskoj državi.

Dayton doista treba revidirati, ali ne u korist klasične građanske države, koja bi zadovoljila apetite bošnjačkoga hegemonizma. Jer takva država, s obzirom na brojčanu nadmoć Bošnjaka, ne bi bila u skladu s međunarodnim demokratskim standardima. Problemi u BiH ne smiju ni u kom slučaju biti povod za stvaranje nepravednog političkoga uređenja koje bi s vremenom dovelo do potpune prevlasti jednoga naroda.

Uvjeren sam da su oba gospodina, Schwarz i Schilling, svjesni toga da je Belgija uređena prema načelima uvažavanja etnički principa, gdje i stotinjak tisuća Nijemaca imaju pravo veta glede mnogih stvari kao i većinski Flamanci i Valonci. Unatoč tomu Belgija se od vremena do vremena zatrese, jer najjača etnička grupa misli da bi se trebala odvojiti od druge dvije; dakle odvojiti, a ne druge porobiti. I da nije Bruxelessa do toga bi vjerojatno i došlo. Taj grad koji se nalazi u regiji Flamanaca, a u kojem su većina Valonci, sprječava radikalnije poteze.

I ne radi se samo o Belgiji nego i mnogim drugim državama u Europi koje stenju pod teretom etničkih nesporazuma, između onih koji žele potpunu dominaciju i drugih koji ne dozvoljavaju da budu potisnuti u beznačajnost (Španjolska, V. Britanija, Francuska)

Uzor bi svima mogla biti Švicarska koja je prolazila sličan proces nesporazuma kroz koji danas prolazi BiH dok se nije uspostavila ravnoteža između etničkih grupa. Nešto bi o tome trebala spomenuta gospoda znati, pogotovo kad se zna da su pripadnici njihove njemačke zajednice u Švicarskoj vodili i ratove protiv Francuza kako bi očuvali nacionalnu samobitnost.

Zasigurno imaju obojica pravo kad govore o potrebi revidiranja Daytona i traženja boljih rješenja. Pa ipak, iako se slažem s njihovim razmišljanjem da Srbima jasno treba poručiti gdje su granice njihove sulude ideje da im pripada 49% BiH i da se takva Republika Srpska jednoga dana može priključiti Srbiji, ne mislim da se rješenje za BiH može postići bez dogovora tri konstitutivna naroda.

Jasno je i obojici spomenutih bivših političara da Angela Merkel, iako je prizivaju, ne može učiniti puno glede revidiranja Daytona, jer kako jedan od njih reče, taj nesretni sporazum krojili su Francuzi i Englezi, još uvije daleko veći prijatelji Srba nego Bošnjaka i Hrvata.

Nijemci su, nema sumnje najjača ekonomska sila u Europi, ali ne i glede političkoga utjecaja. Ali kad bi doista Angela Merkel mogla pokrenuti proces reformi u BiH onda bi to moralo biti drugačije nego to shvaća prosječan Nijemac, jer veliki narodi uvijek rado govore o hegemoniji, a mali o samostalnosti. Zato svaki pokušaj sugeriranja građanske države u kojoj ne bi bila temeljito zaštićena etnička prava Hrvata, Bošnjaka ili Srba, vodio bi ponovno u sukobe.

Ne čudim se gospodinu Stefanu Schwarzu što priziva građansku državu, jer on osim emotivne sklonosti žrtvama u BiH o njoj ne zna puno. Čudim se Schwarzu Schillingu koji je u BiH bio visoki predstavnik da nije kroz to vrijeme nije shvatio da BiH nije Njemačka u kojoj živi jedan narod i pridošli „gastarbeiteri“ nego kompleksna država u kojoj je uvijek jedan narod imao više prava od drugih, ovisno o tome tko je imao vlast u njoj.

Za vrijeme Osmanlija bili su to muslimani, današnji Bošnjaci. Za vrijeme obiju Jugoslavija bili su to Srbi, a za vrijeme Austrougarske Monarhije katolici, ali ne bezuvjetno i Hrvati. Jer Monarhija je držala malo do različitosti nacija kao što danas čine velike sile.

Briga velikih naroda za etnička prava malih, pogotovo kad se radi o njihovim globalnim interesima. Kao da je moguće izgraditi građansku državu u multietničkom društvu bez uvažavanja etničkih principa. Pa kako bi se to manjine mogle zaštititi od asimilacije bez određenih prava koja im garantiraju očuvanje identiteta.

Gospodin Schilling bi trebao znati, pod uvjetom da je u BiH za vrijeme svoga mandata imao otvorene oči, da se Hrvati, Srbi i Bošnjaci tradicionalno jako razlikuju, i to ne samo po vjeri nego i po snovima. Koliko god se može predbaciti Srbima i Hrvatima da su orijentirani prema Srbiji ili Hrvatskoj, toliko se može predbaciti Bošnjacima da su previše orijentirani prema Turskoj i arapskom svijetu ili onom prošlom titoističkom.

Dakle kod sva tri naroda postoji određeno otuđenje u odnosu na BiH kakva bi trebala biti, zajednica ravnopravnih naroda. A do dokidanja otuđenja neće doći ukoliko se udovolji samo jednom narodu, nego ukoliko bude postignut sporazum koji će zadovoljiti sva tri, i probuditi kod njih ljubav i privrženost prema BiH kakvu danas Švicarci njemačkog, talijanskog i francuskoga porijekla imaju prema Švicarskoj.

Sjećam se jedne zgode od prije tridesetak godina kad sam jednom poznaniku profesoru Milleru rekao da je Nijemac. Uvrijedio se, korigirajući me da je Švicarac koji dolazi iz njemačke etničke grupe.

Možda jednoga dana dođe do slične situacije u Bosni i Hercegovini, kad se rekne nekome iz jedne od tri etničke skupine nešto slično. Ali da bi do toga došlo, potrebno je uraditi ono što su učinili stanovnici Švicarske, omogućiti svakom narodu da se razvija u duhu svoje tradicije poštujući BiH kao državu.

Do toga neće doći krivim savjetima kakve daju Schwarz i Schilling, nego ozbiljnim pritiskom na Srbe i Bošnjake da odustanu od separatizma i hegemonizma.

Ukoliko do toga dođe, moguće su promjene u BiH. U suprotnom, Srbi će i dalje srbovati, Bošnjaci okretati glavu prema Erdoganu, a Hrvati čekati da im se osiguraju mehanizmi za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa.

Dobro bi bilo kad bi svjetski političari shvatili da BiH nije mjesto globalnih eksperimentiranja i jalovih izjava nego prostor na kojem žive ljudi kojima je dodijalo savjetovanje bez poduzimanja konkretnih koraka za trajno osiguranje mira i prosperiteta. A u BiH je to moguće samo ukoliko doista budu zadovoljna sva tri naroda i svi građani. A do toga neće doći ukoliko se vječito kritizira Dodika zbog velikosrpske politike, a ne poduzima ništa. Isto tako do toga neće doći ukoliko se ima strah od islamizacije BiH i zanemaruje Izetbegovićev pokušaj majorizacije Hrvata u Federaciji.

Strani političari bi trebali napokon prestati, ukoliko žele mir u BiH, držati lekcije bilo kojem narodu nego napokon zahtijevati od sva tri da poštuju one demokratske kriterije koji se poštuju u svim uređenim državama u Europi. Nezadovoljstvo Flamanaca u Belgiji, Škota u Velikoj Britaniji, Katalonaca u Španjolskoj bi ih upravo na to trebali potaknuti.

Pa kad gospodin Schwaz Schilling već zna da su se Francuzi i Englezi zauzeli za nepravedni Daytonski sporazum, u korist Srba, neka rekne neku riječ u korist trenutno najugroženije etničke grupe. A to zasigurno nisu Bošnjaci nego Hrvati. Izuzev ako ne misli da u BiH nema etnički grupa, da u njoj žive samo Bosanci muslimanske katoličke, pravoslavne i komunističke vjere.

Takvo razmišljanje nam je poznato već iz vremena Austrougarske Monarhije. A da stranci često nemaju pojma o BiH pokazuje i jedan tekst na njemačkom od pokojnoga velikoga humanitarca Ruprechta Neudecka (Gesellschaft fur die bedrohte Völker – Društvo za ugrožene narode). Tja divni čovjek je u pratnji prijatelja iz Sarajeva navratio u fratarski samostan u Fojnici. Govorio je u tom tekstu kako je već kod susreta s hercegovačkim fratrima u tom samostanu osjetio hrvatski nacionalizam. Čovjek nije znao da se nalazi u bosanskom franjevačkom samostanu. Mogu samo pretpostaviti da se netko od fratara požalio na bošnjačku politiku koja snosi odgovornost za ubojstvo dvojice fratara (ubile ih bošnjački vojnici). I čovjek je pomislio da se već nalazi u Hercegovini. Jer kako bi se to bosanski fratri mogli požaliti na bošnjačku politiku?

Dr. fra Luka Marković | herceg-bosna.com

Nastavi čitati

xBox

ZVONIMIR HODAK U BUJICI: “Rijeka je Obersnelov kriptokomunistički brlog!”

Obersnelova Rijeka može se usporediti sa Sjevernom Korejom, čak i jedna Kina više nije toliko crvena – izjavio je u Bujici na Z1 televiziji, ugledni odvjetnik i kolumnist Zvonimir Hodak: – Rijeka je postala kriptokomunistički brlog svih onih koji su 05. kolovoza 1995. godine dobili po repu! Takvi polako nalaze svoja staništa u Istri, Rijeci…

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Zvonimir Hodak

Obersnelova Rijeka može se usporediti sa Sjevernom Korejom, čak i jedna Kina više nije toliko crvena – izjavio je u Bujici na Z1 televiziji, ugledni odvjetnik i kolumnist Zvonimir Hodak: – Rijeka je postala kriptokomunistički brlog svih onih koji su 05. kolovoza 1995. godine dobili po repu! Takvi polako nalaze svoja staništa u Istri, Rijeci…

Za crvenu zvijezdu na riječkom neboderu podjednaku odgovornost snose SDP-ov gradonačelnik Vojko Obersnel i Plenkovićeva ministrica Nina Obuljen – rečeno je u emisiji, a na pitanje koja je prava Nina Obuljen – ona koja je odobravala postavljanje komunističkog simbola i to još nazivala “umjetničkom slobodom” ili ona koja se sada, kada su se na noge digli ogorčeni branitelji, Armada i cijela nacija, pokušava ograditi od cijelog skandala, Hodak jasno odgovara: – Prava je ona prva! Ovo, čemu sada svjedočimo je samo povlačenje na rezervne položaje jer je situacija postala previše vruća. Previše je negativnih komentara i sad se treba malo izvući sa strane…

DA NEMA HRVATSKE, ANTE TOMIĆ BIO BI PODOFICIR U BILEĆI!

Hodak je posebno prokomentirao izjave Zorana Milanovića, Ante Tomića i svih ostalih, koji brane crvenu zvijedu tako što javno govore o “prodaji” Istre, Rijeke, Zadra i drugih krajeva Italiji, a ne spominju da se to dogodilo u vrijeme Kraljevine SHS: – To je ta lažna hrvatska historiografija, koja je ideološki potpuno zastranila, a njezini su glavni protagonisti Jakovina, Markovina, Klasić, Goldstein… Godinama smo u školi učili i prali su nam mozak s podatkom da je Ante Pavelić prodao Istru, Rijeku, Lastovo, otoke, jedan dio Dalmacije, Zadar, ne prodao – nego poklonio Talijanima… A činjenica je da su to učinili predstavnici Vlade Kraljevine SHS – Milenko Vesnić, Kosta Stojanović i Ante Trumbić – 12. studenog 1920. godine, kada su u gradiću Rapall, pokraj Genove, potpisali sporazum kojim se svi ti hrvatski krajevi poklanjaju Italiji. Usput rečeno, taj isti Ante Trumbić i danas u gradu Splitu ima svoju ulicu. O tome naši “veliki” povjesničari uporno šute… Godine 1924. to postaju Rimski ugovori, s time da ih je Pavelić u svibnju ’41. također potvrdio. Ispada da je Pavelić poklonio Talijanima nešto što im je već davno bilo poklonjeno! Pavelić je išao u reviziju tih ugovora, nakon kapitulacije Italije i kada se u geopolitičkom smislu, otvorio prostor, sve ono što su Vesnić, Stojanović i Trumbić poklonili Talijanima, proglasio je hrvatskim.

Na pitanje kako to da Anti Tomiću ne smeta Ante Trumbić, Hodak je odgovorio: – On s Trumbićem ima isto ime, a možda čak i narav. Da nije bilo Tuđmana i da nema današnje Hrvatske, Tomić bi bio negdje u Bileći podoficir JNA. No, on danas piše vrlo “čitane” kolumne, s obzirom da ih čita cijela redakcija Jutarnjeg lista! On još nije shvatio da se kratka pamet ne može produžiti.

BIVŠI KOMUNISTI ŽIVE PUNO BOLJE OD HRVATSKIH BRANITELJA!

Hodak je u vrlo dinamičnoj emisiji govorio o aktualnim aferama i tzv. hrvatsko-srpskoj koaliciji: – Sve je počelo sa Ivom Sanaderom, onoga trenutka kada je on došao na čelo Hrvatske vlade, onda je počeo raspad… Najprije je odletio u Beograd pa je uslijedilo ono famozno ‘Hristos se rodi’… Intenzivirala se korupcija, razvijala se neviđenom brzinom i ostavila velike tragove na cijelo društvo. Ni za jednu Vladu nakon smrti predsjednika Tuđmana ne bi se moglo reći da je bila antikorupcijski raspoložena. Započelo je rastakanje zemlje, ljudi su se počeli iseljavati…

Posebno se osvrnuo na ‘duboku državu’ i tajkune povezane sa službama bivše države, poput Štroka, Tedeschija, Špiljka i Končara, koji su okupirali hrvatsko gospodarstvo, politiku i medije: – Profil tih ljudi je jednoznačan. Svi su vezani nekom bivšom komunističkom alijansom, njihovim roditeljima… Naši mediji su se godinama bavili Kutlom, a ne njima. Lijeva medijska falanga je kod nas čvrsto udružena i taj jedan sloj ljudi, koji su došli iz komunizma, živi jako dobro, puno bolje od branitelja i dragovoljaca koji su stvorili ovu državu – daleko, daleko bolje! Na koncu, dokaz je čista statistika. Svaki dan nam umire petero branitelja, a od ovih kriptokomunista koji žive u Hrvatskoj, ne umire nitko. Čak ni ovi najmlađi, kao što je Joža Manolić, ne misle otići!

“Smrću predsjednika Tuđmana izgubili smo kompas, jedno kormilo, koje sada u ruci drže oni, koji nisu bili oduševljeni 05. kolovoza ’95. godine s onim što se dogodilo u Kninu, Oluji i Bljesku,” uvjeren je Hodak.

HODAK: “MOŽDA SE BUTKOVIĆU ONAJ U ŽENSKOJ HALJINI SVIĐA!”

Bujica je u petak objavila da je, pored HDZ-ovaca, koji su pohodili ‘klub’ uhićenog direktora JANAF-a, u Slovenskoj 9, Novu godinu s Draganom Kovačevićem čekalo čak pet bivših SDP-ovih ministara, među kojima je bio i Milanovićev ministar financija Boris (Obrada) Lalovac!

Osim što je prokomentirao izjavu Plenkovićevog ministra Olega Butkovića, o tome kako je normalno da je išao u ‘klub’ jer su tamo bili Mesić i Milanović, Zvonimir Hodak duhovito se osvrnuo i na njegovu nazočnost u svečanoj loži riječkog HNK, prilikom svečanog otvraranja tzv. Europske prijestolnice kulture, koje je imalo kontroverznog voditelja: – Možda se Butkoviću onaj u ženskoj haljini sviđa!

Hodak se u emisiji pomalo narugao i hvatskom podaničkom mentalitetu te osobito, velikom fascinacijom Andrejom Plenkovićem, kroz posljednji primjer premijerovog govora, tijekom 75. zasjedanja Opće skupštine UN-a: – To je taj diplomatski jezik koji mi obični, priprosti ljudi, ne razumijemo… O tome imam vrlo jasno mišljenje. Moja supruga Ljerka je jednom prilikom zamoljena od predsjednika Tuđmana i otišla je održati govor na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda. Bio sam silno ponosan kada je održala taj govor, bila je i na nekim stranim televizijama… Poslije mi je rekla da je to bio užas, očaj živi!

“Trebat će nam još pedeset godina da dostignemo Slovence,” zaključio je Hodak u Bujici: ”Ne Austrijance, ne Nijemce – nego Slovence! Oni su već toliko ispred nas! Vjerovao sam da će kod nas već za deset godina, od kada smo dobili samostalnu državu, biti sve kao na zapadu, međutim, to je bila čista iluzija!”

BUJICA

 

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x