Kontaktirajte nas na:

Društvo

6 ruskih pisaca koji su ZAMALO dobili Nobelovu nagradu

Imena pet ruskih dobitnika Nobelove nagrade za književnost dobro su poznata: Bunjin, Pasternak, Šolohov, Solženjicin, Brodski. No, koji su se još pisci mogli i trebali naći među ovom čuvenom družinom?

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

1. Lav Tolstoj (1828.–1910.)

1901. godine, kada je dodijeljena prva Nobelova nagrada za književnost, Tolstoj je već bio živa legenda – autori takvog položaja bili su malobrojni i rijetki. Ipak, prvi je dobitnik Nobelove nagrade za književnost bio francuski pjesnik Sully Prudhomme (tko?), a i u narednim je godinama Nobelov odbor nastavio u tišini zaobilaziti autora Rata i mira.

Za nevoljkost da se Tolstoju dodijeli Nobelova nagrada najvećim je dijelom bio zaslužan član odbora Carl Wirsen, koji je kritizirao anarhistička stajališta velikog pisca. “Tolstoj je osuđivao sve oblike civilizacije i inzistirao na usvajanju primitivnog načina života, odvojenom od svih institucija visoke kulture”, negodovao je Wirsen.

To nije spriječilo da se Tolstojevo ime predlaže svake godine do 1906., kada je sam pisac od Ruske akademije znanosti zatražio da podrži drugog kandidata. Tolstoju je bilo drago da su ga ostavili na miru. “To me spasilo od toga da se moram baviti novcem [od nagrade], koji, kao i svaki drugi novac, po mom mišljenju, može donijeti samo zlo”, rekao je pisac.

2. Maksim Gorki (1868.–1936.)

Prvi je pisac rodom iz Rusije koji je osvojio Nobelovu nagradu za književnost bio emigrant Ivan Bunjin 1933. On je davno napustio svoju domovinu, proklinjući novi komunistički režim. Bunjinov je rival za nagradu bio njegov bivši prijatelj Gorki, koji je, naprotiv, pozdravio boljševičku revoluciju (bio je nominiran pet puta krajem 1920-ih i početkom 1930-ih). Njihove su šanse bile jednake, ili se barem tako činilo.

No na izbor nije utjecala samo književnost. Odbor je odabirom Bunjina otvoreno pokazao da smatra da je prava ruska kultura u egzilu, a ne u SSSR-u. “Gorki… je neusporedivo veći od Bunjina. Veći, humaniji, prepoznatljiviji, vitalniji… No, s obzirom na to da je riječ o politici, švedski kralj ne može nagradu dodijeliti komunistu Gorkom…”, tako je odluku komentirala pjesnikinja Marina Cvetajeva. Za Gorkog, trubadura novog čovječanstva za koje se nadao da će proizaći iz revolucije, bila je to posljednja nominacija.

3. Dmitrij Merežkovski (1865.–1941.)

Daleko manje poznat od Gorkog, a o Tolstoju da i ne govorimo, Merežkovski je u jednom trenutku zaintrigirao Europu svojim esejima i religijsko-filozofskim romanima (posebno trilogijom Krist i Antikrist); za Nobelovu je nagradu nominiran gotovo deset puta.

Poput Bunjina, Merežkovski je emigrirao nakon Oktobarske revolucije te je bio glasni kritičar boljševika, tvrdeći da je “kraljevstvo Antikrista” stiglo u Rusiju. Stoga je politički ispunjavao tadašnje nepisane kriterije za nagradu, no u svakoj se prigodi susretao sa zaslužnijim kandidatima.

4. Mark Aldanov (1886.–1957.)

Neporecivi je prvak u nominacijama bio još jedan ruski emigrant – Mark Aldanov (rođ. Landau) – s njih 13! Ovaj je kemičar koji je postao pisac Rusiju napustio nakon 1917. godine, a pod svoje ga je okrilje uzeo Bunjin. Potonji je iz godine u godinu apelirao na Švedsku akademiju da obrati pažnju na Aldanovljeve povijesne romane i eseje, koji su bili vrlo popularni među ruskim emigrantima.

No, kako je pokazalo otvaranje arhiva (rasprave o kandidatima mogu biti objavljenje tek 50 godina kasnije), odbor u Aldanovljevom stvaralaštvu nije pronašao ništa posebno. “Aldanov ne posjeduje kvalitete potrebne za dobivanje nagrade ili da ga se doživljava na istoj razini kao Ivana Bunjina”, stoji u zaključku. Neposredno prije smrti, Aldanov je tužno predvidio da će njegovo književno nasljeđe biti zaboravljeno “tri tjedna nakon mog sprovoda”.

5. Vladimir Nabokov (1899.–1977.)

Aristokrat rođen u Rusiji, Vladimir Nabokov, koji se s pravom smatra rusko-američkim piscem, bez problema je vladao kako materinjim, tako i usvojenim jezikom. Iza sebe je ostavio 17 umjetničkih romana, ali zauzvrat nije dobio Nobelovu nagradu – i to zbog svog najpoznatijeg djela.

Stalni je član odbora Anders Österling 1963. godine blokirao njegovu kandidaturu, izjavivši: “Autor nemoralnog i uspješnog romana Lolita ni u kojem se slučaju ne može razmatrati za nagradu.”

Iako je ponovno nominiran sljedeće godine, Nabokov je izgubio od Jean-Paula Sartrea, koji se, nakon što je odbio nagradu, požalio na političku pristranost Nobelovog odbora, koji je, kada je riječ o ruskim piscima, prepoznavao samo emigrante (Bunjin) ili disidente (Pasternak). Primjedbu francuskog filozofa su očito uzeli u obzir, jer je 1965. godine nagradu dobio komunist Mihail Šolohov. Nabokov je, međutim, ostao praznih ruku.

6. Anna Ahmatova (1889.–1966.)

Švedska akademija je 1965. razmatrala mogućnost podjele nagrade između dva sovjetska pisca: gorespomenutog Šolohova i pjesnikinje Anne Ahmatove. Ideju je opet sasjekao Österling. Objasnio je to ovako: “Jedini razlog za zajedničku dodjelu nagrade Anni Ahmatovoj i Mihailu Šolohovu bio bi taj što pišu istim jezikom. Oni nemaju ništa drugo zajedničko.”

Oni su se doista jako razlikovali u pogledu sudbine i opusa. Šolohov, autor epskog romana Tihi dom, bio je miljenik sovjetske vlade, dok je Ahmatova sa svojom osjećajnom poezijom trpjela beskrajne progone i represije. Österling je svejedno visoko ocijenio njezino stvaralaštvo te je vjerovao da bi nagradu mogla dobiti neki drugi put. No sljedeće je godine njezino pero utihnulo.

Izvor: rbth.com

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Društvo

Lauc o Srićinim prijetnjama lockdownom: ‘Ne mogu razumjeti zašto ima potrebu plašiti ljude’

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Gordan Lauc

Pulmolog Saša Srića u emisiji Novi dan N1 televizije otkrio je kako u Hrvatskoj imamo povoljniji trend što je tiče koronavirusa, ali to nije razlog da se opuštamo te da se mjere ne smijemo popuštati prenaglo. Kaže kako on i kolege ističu realnu situaciju, pa se dotaknuo člana znanstvenog savjeta Vlade, Gordana Lauca, koji je prošli tjedan pozvao DORH da goni sve one koji, po njegovom mišljenju, siju strah i paniku o koronavirusu.

“Ne plašimo stanovništvo. Pokušavamo ih držati budnima i ukazati na realnu situaciju”, poručio je pulmolog Srića. Navodi kako trebamo imati umjereni optimizam, ali i biti pripremni za sve situacije. Ako bi došlo do bujanja novog, zaraznijeg soja, druge opcije osim totalnog lockdowna ne bi bilo”, smatra Srića. Naglasio je kako su šanse da se mutirani soj uopće ne pojavi i kod nas su gotovo nemoguće.

O cijeloj situaciji na profilu društvene mreže ubrzo se osvrnuo i prozvani molekularni biolog Lauc. Dao je svoje mišljenje o tome koliko je stvarna prijetnja opasnog Britanskog soja virusa.

“Kaže dr. Srića ‘Ako bi došlo do bujanja novog, zaraznijeg soja, druge opcije osim totalnog lockdowna ne bi bilo’ U Hrvatskoj je sada oko 3.000 aktivnih slučajeva. Najnovija istraživanja pokazuju da je B.1.1.7 soj (tzv. UK soj) širi oko 35 posto brže. Pretpostavimo da će sljedećih tjedana prosječni R u Hrvatskoj biti oko 0,9 (sada je oko 0,8). To bi značilo da se novi soj širi s R oko 1,2. Novi soj u Hrvatskoj još nije dokazan, no pretpostavimo da možda već sada imamo čak 0,5 posto slučajeva s novim sojem, dakle oko 15 potvrđeno zaraženih ljudi. Serijski interval je oko 5 dana, to znači da moramo za idućih 10 tjedana – do proljeća, množiti s 1,2^10 što je oko 6,2. To znači da do proljeća možemo imati akitivnih stotinjak ljudi s novih sojem. Ili ako ih je sada čak 1%, tj. 30, onda možda čak i 200 ljudi može biti zaraženo s novim sojem”, objašnjava Lauc.

Dodao je da koliko tih potencijalnih 200 zaraženih ljudi do proljeća opravdava zabranu rada bilo kome, kako kaže, procijenite sami.

Ne mogu razumjeti zašto neki pojedinci imaju potrebe plašiti ljude čak i u situaciji koja je evidentno jako dobra. Naravno da i dalje svi mi moramo biti oprezni i odgovorni i paziti da ne širimo epidemiju, te da razumne epidemiološke mjere trebaju ostati na snazi. Osobno smatram da bi razumne bile one mjere koje smo imali na jesen (oko 15.10) kada je broj slučajeva bio sličan današnjem”, kaže.

Napominje kako smo sad sigurno u neuporedivo boljoj situaciji no na jesen, jer je u međuvremenu na COVID-19 postalo otporno najmanje milijun, a vjerojatno i dosta više ljudi u Hrvatskoj.

“Tvrditi da nam unatoč toj nespornoj činjenici, koju bi bilo nerazumno ignorirati, ipak trebaju još strože mjere značilo bi zagovarati paušalne umjesto znanstveno utemeljene mjere“, ističe.

 

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

Društvo

NORVEŠKA: Čak 29 smrtnih slučajeva starijih osoba povezuje se s cijepljenjem protiv korone

Norveška je izrazila veliku zabrinutost oko sigurnosti Pfizerova cjepiva za starije ljude s ozbiljnim zdravstvenim problemima nakon što je procijenjeni broj umrlih nakon cijepljenja porastao na 29..

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Još šest novih smrtnih slučajeva pridodano je u subotu ukupnom broju smrti koje se povezuju s primanjem cjepiva protiv koronavirusa. Također dobna skupina na koju bi cjepivo moglo djelovati na taj način snižena je s 80 na 75 godina.

Norveška je za sada cjepila jednom dozom oko 42.000 ljudi, a zemlja se usredotočila na one koji se smatraju najugroženijima ako se zaraze virusom, što uključuje starije osobe, javlja Tportal.

Do petka je cjepivo koje su proizveli Pfizer i BioNTech SE bilo jedino dostupno u Norveškoj, a ‘tako su svi smrtni slučajevi povezani s ovim cjepivom’, objavila je Norveška agencija za lijekove u pisanom odgovoru za Bloomberg u subotu.

‘Sve prijavljene smrti odnosile su se na starije ljude s ozbiljnim zdravstvenim problemima’, naveli su dalje. Većina ljudi iskusila je očekivane nuspojave cjepiva, poput mučnine i povraćanja, povišene temperature, reakcija na mjestu ubrizgavanja i pogoršanja općeg stanja.

Norveško iskustvo ne znači da bi mlađi, zdraviji ljudi trebali izbjegavati cijepljenje.

Emer Cooke, novi ravnatelj Europske agencije za lijekove, rekao je za Bloomberg da bi praćenje sigurnosti cjepiva protiv korone, posebno onih koji se oslanjaju na nove tehnologije poput glasničke RNA, bio jedan od najvećih izazova nakon što počne široka distribucija cjepiva po svijetu.

Iako su dva do sada odobrena cjepiva protiv korone u Europi testirana na desecima tisuća ljudi – uključujući dobrovoljce u kasnim 80-ima i 90-ima – prosječni sudionik ispitivanja bio je u ranim 50-im godinama. Prvi ljudi koji su cijepljeni na mnogim mjestima stariji su od toga jer zemlje žure da cijepe stanovnike domova za starije osobe koje imaju visokim rizik od lošeg ishoda ako se zaraze virusom.

Norveški institut za javno zdravstvo ocjenjuje da ‘za one s najtežim oblicima bolesti čak i relativno blage nuspojave cjepiva mogu imati ozbiljne posljedice. Za one koji ionako imaju vrlo kratak životni vijek, korist od cjepiva može biti neznatna ili nebitna.’

Pfizeri BioNTech surađuju s norveškim regulatorom na istrazi smrti u Norveškoj, objavili su iz Pfizera.

‘Broj dosadašnjih incidenata nije alarmantan i u skladu je s očekivanjima’, poručili su iz tvrtke koja proizvodi cjepivo protiv koronavirusa.

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati

Društvo

Zašto svi zaraženi Covidom-19 nemaju jednaku kliničku sliku

U proteklih godinu dana, naučnici su rekordnom brzinom saznavali neke stvari o virusu SARS-CoV-2: vrlo brzo je sekvenciran genom virusa te prepoznat i dešifrovan ključni protein virusa, pomoću koje on inficirana naše ćelije.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

No, postoji jedna stvar koja još uvijek zbunjuje. Jedna od najvećih tajni bolesti COVID-19 je to kako kod nekih ljudi bolest ima tako tešku kliničku sliku ili, nažalost smrtni ishod, dok drugi prođu samo s blažim simptomima, poput neugodnog, ali ne po život opasnog privremenog gubitka čula njuha.

Za sada postoji nekoliko tragova koje naučnici prate kako bi bolje shvatili ovo. Jedan dio odgovora na ovo pitanje jeste i količina virusa koju je neko udahnuo – svakako da veća količina virusa i više virusnih čestica mogu značiti i da više virusa dođe do ćelija gdje prave štetu. Zatim, teži ishodi su češći kod hroničnih bolesnika i starijih osoba. Međutim, dosta odgovora leži i u individualnim osobinama različitih ljudi, od molekularnih karakteristika imunološkog sistema te jako finih mehanizama regulacije gena.

Male regulatorne molekule RNK

Jedan trag su nedavno pružili naučnici iz neprofitnog naučnog istraživačkog centra u Arizoni Translational Genomics Research Institute (Tgen). Rezultati njihove studije, objavljeni u mSphere, žurnalu Američkog mikrobiološkog društva, opisuju ulogu jedne molekule zvane miR1307, u „paljenju“ i „gašenju“ određenih gena unutar virusa, koji bi mogli imati utjecaj na ozbiljnost infekcije. Ove molekule su zapravo male nekodirajuće molekule RNK (eng. micro RNAs ili miRNAs) koje mogu stupiti u interakciju s odgovarajućim dijelovima virusne RNK i tako djelovati na replikaciju virusa.

Naučnici su ove molekule identificirali upoređujući genetičke elemente SARS-Cov-2 sa sedam drugih ljudskih koronavirusa, od kojih neki samo uzrokuju obične prehlade. Uz to, ispitivali su i genom sojeva koronavirusa za koje je poznato da inficiraju određene životinje, uključujući i pangoline i šišmiše, a i dalje se smatra kako je neka od divljih životinja bila početni izvor virusa, sa koje je on preskočio na našu vrstu. Istraživali su koliko se SARS-CoV-2 razlikuje od drugih virusa iz grupe koronavirusa.

Molekula miR1307 može utjecati na brzinu replikacije virusa – a ako se virus brzo replicira, predstavlja i veći teret našem organizmu te izaziva veće oštećenje naših ćelija i jaču upalnu reakciju.

Brzina nastajanja antitijela

Kinetika nastanka antitijela također može imati utjecaja na ishod COVID-19 infekcije. U radu grupe naučnika s Univerziteta Yale, koji je postavljen na preprint serveru medRxiv i čeka stručne recenzije, pokazano je kako tajming nastanka zaštitnih antitijela također im utjecaja na tok infekcije. Prije smo mislili da je bitan samo nivo antitijela, ali ovaj rad pokazuje da je klinička slika nešto lakše kod pacijenata koji razviju antitijela na Sprike protein virusa SARS-CoV-2 u prvih 14 dana infekcija.

S druge strane, kod pacijenata koji su preminuli od COVID-19 zabilježen je robustan imuološki odgovor antitijelima koja neutraliziraju Spike protein i RBD protein, ali je taj odgovor kasnio. Podaci iz ovog rada govore kako nivo antitijela sam za sebe nije odlučujući faktor ishoda COVID-19 infekcije, ali da odgođena, usporna kinetika proizvodnje neutralizirajućih antitijela ima utjecaja na ishod.

Izvor: voanews.com

0 0 glas
Ocjena članka
Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x