Slijedite nas:
“Prije više od 80 godina jedan je drugi diktator pokušao riješiti pitanje drugog naroda. Nije uspio, a svijet je odgovorio odlučno i ujedinjeno”, poručio je danas Sergij Kislitsja, ukrajinski veleposlanik u UN-u, na izvanrednoj sjednici Opće skupštine koja je velikom većinom glasova osudila rusku invaziju na Ukrajinu. U ovom je trenutku nemoguće predvidjeti točne političke ishode ovog sukoba, no skiciranje nekih mogućih scenarija ipak bi moglo pomoći da se jasnije sagledaju političke opcije i rizici, prenosi The Telegraph stručnu analizu koju je za ovaj londonski list proveo Alexander Graef s Instituta za istraživanje mira i sigurnosnu politiku na Sveučilištu u Hamburgu (IFSH). A mogućih je scenarija četiri.
1.Prisilno primirje
U prvom krugu pregovora u Bjelorusiji koji je trajao pet sati dvije strane navodno su pronašle “određene točke na kojima možemo zamisliti zajednička stajališta”. Savjetnik šefa ureda ukrajinskog predsjednika, Mihail Podoljak, požalio se da je ruska strana “još uvijek krajnje pristrana u vezi destruktivnih procesa koje je pokrenula”. Sama činjenica da je došlo do razgovora je ohrabrujuća, no nakon što je Zapad krenuo nametati uistinu teške sankcije Rusiji, Putin bi mogao kalkulirati da nema nikakve koristi od bilo kakvog diplomatskog rješenja osim predaje Ukrajine.
S druge strane, ukrajinska vlada bi mogla biti spremna prihvatiti neke od Putinovih zahtjeva kako bi spriječila daljnje krvoproliće i vojni poraz. Ali će također željeti osigurati vlastiti politički, a ne samo fizički, opstanak.
Kijev je već jasno dao do znanja kako očekuje da se ruske trupe povuku te da Moskva ponudi čvrsta sigurnosna jamstva. Apsolutni nedostatak povjerenja među dvjema stranama čini ovaj scenarij teško zamislivim u ovom trenutku.
2.Pirova pobjeda
Iako pokušaj ‘blitzkriega’ Rusiji nije uspio, Moskva još uvijek nije iskoristila ni svoj puni kapacitet taktičkih borbenih zrakoplova, smatra vojni analitičar Michael Kofman. Isto, napominje, vrijedi i za većinu njihovog topništva i tenkova, a unatoč brojnim žrtvama, Putin još uvijek nije proveo strategiju masovnog uništenja. Ukrajina je iz vojne perspektive inferiorna, isporuke oružja zapadnih zemalja neće promijeniti ovu situaciju, pa je zauzimanje Kijeva i postizanje promjene režima u Ukrajini ostaje vjerojatan ishod.
No, smatra se u analizi Instituta, to bi za Putina bila Pirova pobjeda jer zahtijeva teške borbe u urbanim područjima i pritom ubijanje tisuće civila. Uništenje ukrajinske državnosti učvrstilo bi Putinov status ‘izgnanika’ i međunarodnu izolaciju Rusije. Istodobno bi političku kontrolu nad Ukrajinom pratila stalna pobunjenička borbena djelovanja i otpor civila, čime bi se cijena za Rusiju još povećala.
Dugoročno, moglo bi doći i do domaćih previranja u Rusiji, ali bi također stvorio “golemu zonu destabilizacije i nesigurnosti” jer će susjedne države rusku kontrolu nad Ukrajinom doživljavati kao nelegitimnu, ali i nacionalnu prijetnju koju će htjeti neutralizirati. Sukob na relaciji Rusija – Zapad dodatno će se produbiti, što uključuje i ograničenja normalnih transnacionalnih aktivnosti kao što su putovanja ili sportski događaji.
3.Državni udar
Tijekom proteklih 60 godina u Rusiji su se dogodila dva pokušaja udara unutar elite. Godine 1964. smijenjen je sovjetski vođa Nikita Hruščov, a 1991. zbio se pokušaj državnog udara komunističkih tvrdolinijaša protiv Mihaila Gorbačova, koji ga nije uklonio s vlasti zbog nedostatka odlučnosti i javne potpore.
Iako je ovaj scenarij ostvarljiv, stoji u analizi, trenutačno je malo vjerojatno da će pripadnici Putinovog najužeg kruga, suočeni s rastućim brojem žrtava i sankcijama Zapada, pučem skinuti ruskog vladara s trona. Tijekom 20 godina vlasti Putin je eliminirao sve ozbiljne protivnike, a osim funkcije predsjednika, nema ni smislenih političkih institucija. Nijedna kontraelita ne čeka u pozadini da preuzme kontrolu.
Ako bi do puča došlo, novi ruski čelnici tada bi mogli pregovarati o primirju i pripremiti uredno povlačenje. Ovaj bi ishod uzdrmao rusku unutarnju politiku jer Putin trenutačno ispunjava ulogu arbitra između različitih frakcija elite. Bilo koja alternativa Putinu može doći samo iz njegovog užeg kruga. Potencijalni kandidati su ministar obrane Sergej Šojgu i tajnik Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev. Obojica dijele Putinov svjetonazor, ali bi mogli shvatiti da je obuzdavanje ruskih ambicija u Ukrajini neophodno za zadržavanje vlasti.
4. Nuklearna eskalacija
Najgori scenarij analize upravo je posljednji, nuklearna eskalacija. Iako je Putin već više puta ‘zveckao’, u nedjelju je najavio kako će ruske nuklearne snage biti stavljene u stanje više pripravnosti.
Nije baš jasno što ovaj “poseban režim borbene pripravnosti snaga odvraćanja” znači u praksi, ali sama objava ima za cilj zastrašivanje i promjenu percepcije Zapada o prijetnji. Podrazumijeva se da bi svaka uporaba nuklearnog oružja bila neopisivo katastrofalna, uzrokujući višemilijunske žrtve.
Nemoguće je znati kako će Putin reagirati ako se osjeti egzistencijalno ugroženim. Sve, od kvara u sustavima ranog upozorenja do nesporazuma između strana, moglo bi dodatno povećati rizik od nuklearnog rata i dovesti do nenamjerne eskalacije. Vjerojatnost bi u ovom trenutku mogla biti prilično mala, ali nije niti jednaka nuli.
Pobjediti neće nitko
U konačnici, Putinov rat neće imati pobjednika. Ukrajina već osjeća posljedice katastrofe koja ju je snašla, a Rusi će doslovno ‘pozdraviti’ život kakav su poznavali jer će sankcije Zapada biti trajne. Moguće je i da će pad standarda izazvati sukobe među ruskim elitama, kao i javne prosvjede, što bi na kraju moglo dovesti do kolapsa države s razornim međunarodnim posljedicama.
Zapad se našao u teškoj situaciji. Budući da nema preostalih dobrih opcija, spašavanje ukrajinske državnosti prisilit će ga na teške odluke.
Izvor: dnevno.hr