Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Sportski ribolov: „Uhvati, poljubi i pusti“ – Brojne afere koje su počele spektaklom, završene ‘debaklom’!

Jesu li posrijedi politički obračuni u kojima se manipuliralo pravosuđem, ciljana diskreditacija političkih suparnika, namjerno loše optužnice i dokazni materijal kako bi slučaj, u konačnici, ishodio oslobađajućom presudom ili pritisci na pravosuđe, tužitelje?Komentirajući posljednju aferu za jedan medij, novinar Emil Karamatić poslužio se zanimljivom usporedbom sa sportskim ribolovom: „Uhvati, poljubi i pusti“.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Dnevni list podsjeća na neke od najpoznatijih sudskih procesa kao i sudskih epiloga koji su se vodili u BiH, ali s vrlo jasnim pitanjima: jesu li posrijedi politički obračuni u kojima se manipuliralo pravosuđem, ciljana diskreditacija političkih suparnika, namjerno loše optužnice i dokazni materijal kako bi slučaj, u konačnici, ishodio oslobađajućom presudom ili pritisci na pravosuđe, tužitelje? Možda se odgovor krije u kratkom osvrtu na neke od najvećih afera koje su potresale BiH.

Posljednja od njih je uhićenje i pritvaranje federalnog premijera Fadila Novalića, što je bilo povod za brojne reakcije.

Zajedno s Novalićem bili su privedeni i suspendirani direktor Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) Fahrudin Solak i direktor poduzeća ‘Srebrena malina’ Fikret Hodžić, poljoprivrednog poduzeća koji je za FUCZ nabavio respiratore iz Kine.

Nabavka je vrijedna 10,5 milijuna, provedena bez natječaja, a utvrđeno je i da se respiratori ne mogu koristiti pri intenzivnojnjezi pacijenata. Trojka, koju su mediji već nazvali ‘3F’ je puštena uz mjere zabrane i već sada ovaj slučaj polako pada u zaborav i pitanje je kakav će uopće biti epilog ove afere. Komentirajući posljednju aferu za jedan medij, novinar Emil Karamatić poslužio se zanimljivom usporedbom sa sportskim ribolovom: „Uhvati, poljubi i pusti“.

Slučaj Fahrudin Radončić 2016.: ‘Obiteljski montirana optužnica’

Fahrudin Radončič, lider Stranke za bolju budućnost i tadašnji izaslanik u Domu naroda parlamenta BiH u pritvoru proveo ukupno dva i pol mjeseca. Tužiteljstvo ga je optužilo da je, zajedno sa Bakirom Dautbašićem, Zijadom Hadžijahićem i Bilsenom Šahman pokušao izvršiti utjecaj na svjedokinju Azru Sarić da lažno svjedoči na suđenju Naseru Keljmendiju na Kosovu.

Radončić je uhićen 25. siječnja 2016., a 17. veljače pušten je uz mjere zabrane, napuštanje adrese boravišta, sastajanja sa svjedocima koji su saslušani, davanja izjava medijima, kao i sastajanja ili komuniciranja s drugim osobama optuženim u istom predmetu.

Uskoro je Tužiteljstvo od Suda BiH zatražilo ponovno vraćanje Radončića u pritvor i on je već 4. ožujka opet pritvoren jer je, po odluci suda, prekršio mjere zabrane, da bi sredinom travnja ponovno pušten iz pritvora.

Radončić je u svibnju 2018. godine prvostupanjskom presudom oslobođen svih optužbi da bi u prosincu iste godine Prizivno vijeće Suda BiH, u drugostupanjskoj presudi sve tužene također oslobodilo svih optužbi. Tužitelj u ovom postupku bio je Božo Mihajlović, koji je nakon ovog slučaja i sam optužen za nesavjestan rad u službi i to zbog propuštanja nadzora nad radom daktilografkinje koja je zadržala novac iz nekoliko predmeta, oko 10.000 KM. Mihajlović je suspendiran s položaja tužitelja.

“Dogodilo se ono što smo od početka tvrdili – da smo mi nevini ljudi i da smo žrtva jedne obiteljski montirane optužnice”, rekao je Radončić nakon oslobađajuće presude.

Slučaj Stipe Prlić i ostali – Uhićeni, pritvoreni, oslobođeni

U aferi ‘Gibraltar’ djelatnici SIPA-e u listopadu 2014. uhitili su osam osoba, a ‘kapitalci’ su bili direktor HT Mostar Stipe Prlić i član Uprave Zoran Bakula te Neven Kulenović, direktor marketinške agencije S.V.R.S.A. Osumnjičeni su za kaznena djela organiziranog kriminala, a u svezi sa zloupotrebom položaja ili ovlasti, sklapanjem štetnih ugovora, poreznim utajama, pranjem novca i nezakonitim transakcijama u višemilijunskim iznosima.

Sud BiH je odbio prijedlog Tužiteljstva BiH kao neosnovan za određivanje pritvora i pušteni su na slobodu. Uskoro je Prliću nova uprava HT Mostar d.d. Mostar odlučila dati otkaz i raskid ugovora o radu upravo zbog afere ‘Gibraltar’ i sudskog procesa. Prliću su odredili da je pričinio “težu povredu radne obveze, kršenje zakona u oblasti zapošljavanja pripravnika i nanošenja štete ugledu poduzeća”.

Prlić, Bakula i Kulenović 4. studenog 2019., pred Sudom BiH, oslobođeni su optužbe da su zloupotrijebili položaj ili ovlasti te primali ili davali mito. Predsjedavajući Sudskog vijeća Ranko Debevec je kazao da “Tužiteljstvo BiH nije, van razumne sumnje, dokazalo kaznena djela koja su im stavljali na teret”.

Slučaj Lijanović i ostali – 2015.: Jedini u zatvor

Spektakularna i javna akcija uhićenja dogodila se u rujnu 2014. u Širokom Brijegu – uhićenjem i višesatnim pretresom obiteljskih kuća Jerka Ivankovića Lijanovića, tada aktualnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva F BiH i potpredsjednika NSRZB-a i njegove braće zbog sumnji u zlouporabu poljoprivrednih poticaja te aferu nazvanu ‘Meso’.

Uhićena su sva četvorica braće Lijanović, Jerko, Slavo, Jozo i Mladen kao i NSRZB-ov ministar trgovine u Vladi F BiH Milorad Bahilj i drugi. Mladen Ivanković je pušten na slobodu, dok su dopremijer Federacije Jerko Ivanković Lijanović, njegova braća Jozo i Slavo, ministar Milorad Bahilj, te knjigovođa Mirko Galić pušteni na slobodu nakon skoro dva mjeseca pritvora i nakon odluke Prizivnog suda BiH kojom im se ukinuo pritvor.

Uhićenja su se dogodila mjesec dana prije općih izbora 2014. i zasigurno su jedan od najvažnijih razloga katastrofalnog rezultata ove stranke. Krajem siječnja 2015. Ustavni sud BiH odlučio je kako nije bilo temelja da se odredi pritvor Lijanovićima i ostalima, te da su postojale povrjede Ustava BiH i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. On je u lipnju 2015. pušten da se brani sa slobode i to nakon čak ukupno šest mjeseci provedenih u pritvoru.

Prvostupanjska presuda nije bila optimistična: svi su osuđeni na ukupno 52 godine i osam mjeseci zatvora, od toga sam Jerko Ivanković Lijanović na 12 godina. Također, Tužiteljstvo BiH je izvijestilo da obustavlja istragu protiv predsjednika Narodne stranke Radom za boljitak Mladena Ivankovića Lijanovića jer, kako su kazali “nema dovoljno dokaza da je Lijanović počinio kaznena djela koja su mu se stavljala na teret zbog ranijih sumnji učešća u aferi ‘Meso”, nakon čega je uslijedila i oslobađajuća presuda.

“Oni koji su me hapsili dva dana prije početka izborne kampanje kao zamjenika premijera i ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Vlade FBiH i koji su organizirali ovaj cijeli proces, vjerujem da će ih stići suze moje stare majke”, rekao je Jerko Ivanković Lijanović.

Jerko Ivanković Lijanović uhićivan je u dva navrata i u drugom procesu koji se protiv njega vodio za zlouporabu ovlasti u svezi podjele poticaja za poljoprivredu, a koji je završio osuđujućom presudom Vrhovnog suda BiH u studenom 2019. i pravomoćnom kaznom od 7 godina zatvora, oduzimanjem 653 tisuće KM. Osuđen je i Stipe Šakić na godinu dana i novčanu kaznu od 18.000 KM, Mersed Šerifović i Suad Čamdžić, na kazne zatvora od po dvije godine i šest mjeseci, a oduzeto im je ukupno i 120 tisuća KM. U ovom predmetu je ranije osuđen i Edin Ajanović na godinu zatvora.

“Morat ću ići u zatvor vjerojatno na određeno vrijeme dok se ova presuda ne ukine iako sam osuđen za nešto što nisam počinio. Potpuno nevin plaćam cijenu u biti mog političkog angažmana i u zatvor idem čista obraza i uzdignute glave”, kazao je Ivanković Lijanović za Dnevni avaz najavljujući žalbu Ustavnom sudu i Europskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Slučaj Kemal Čaušević 2014.: ‘Ovo mi je najsretniji dan u životu’

“Ovo mi je jedan od najsretnijih dana u životu”, kazao je Kemal Čaušević, bivši direktor Uprave za neizravno oporezivanje BiH dok su ga u lipnju 2014. ulicama Sarajeva vodili specijalci SIPA-e. Uhićen je u najvećoj poslijeratnoj akciji na suzbijanju financijskog kriminala i korupcije kodnog naziva “Pandora” u kojoj je uhićeno još 53 osumnjičenih. Direktor UNO-a BiH Miro Džakula tada je izjavio da je zbog kriminala u kojem su sudjelovali uhićeni, proračun BiH do 2011. oštećen za dvije milijarde KM.

Uhićene se sumnjičilo da su od uspostavljanja UNO-a BiH do danas, u suradnji s pojedinim bivšim i sadašnjim visokopozicioniranim službenicima UNO BiH, organizirano vršili kaznena djela, čime su određenim fizičkim i pravnim osobama omogućili stjecanje monopolističkog položaja u uvozu i trgovini tekstilnom i drugom robom u BiH čijim djelovanjem je proračun BiH oštećen u višemilijunskim iznosima.

Nakon tri mjeseca u pritvoru i težini optužnice po svim parametrima, Čaušević je pušten da se brani sa slobode, uz određene mjere zabrane. On se izjasnio za suradnju s Tužiteljstvom, ozbiljno tereteći mnoge osobe za suradnju u kriminalnim radnjama, između ostalog i Dragana Čovića. Konačna odluka suda još se se čeka kao i epilog Čauševićevog “najsretnijeg dana u životu” jer suđenje još nije okončano.

Slučaj Živko Budimir 2013.: Predsjednik Federacije mjesec dana u pritvoru

Jedan od najspektakularnijih i javnih uhićenja visokog dužnosnika bilo je ono, sada već bivšeg, predsjednika Federacije BiH Živka Budimira i njegovih najužih suradnika.

Na prijedlog Tužiteljstva BiH, Sud Bosne i Hercegovine odredio je jednomjesečni pritvor predsjedniku FBiH Živku Budimiru te još četverici uhićenih u akciji SIPA-e ‘Patriot’ – Petru Barišiću, Suadu Kulosmanu, Hidajetu Haliloviću i Ivanu Jurčeviću.

Budimir je uhićen 26. travnja 2013. godine pod sumnjom za primanje mita i kršenje Zakona o pomilovanju, a njemu i ostalima sudilo se pred Općinskim sudom u Sarajevu. U srpnju prošle godine Budimir je oslobođen svih optužbi.

Ovaj slučaj obilježio je još jedan skandal – potpuno nejasna uloga Ivana Knezovića, navodnog svjedoka ‘insajdera’ tužiteljstva, koji je zahvaljujući snimkama nadzornih kamera, otkriven u skrivanju torbice s označenim novcem i komunikaciji s tužiteljicom Dijanom Kajmaković.

Torbica s označenim novcem koju je ubacio u kutiju za odlaganje kišobrana ispred kabineta Živka Budimira nije se našla na popisu dokaza koje je Tužiteljstvo priložilo Sudu BiH, a tužiteljica Dijana Kajmaković za Knezovića nije predložila pritvor. No, Knezović danas tuži medij zbog objavljivanja ovih činjeničnih informacija.

Budimir je ‘odležao’ mjesec dana pritvora u mostarskom zatvoru, potom je oslobođen i vratio se na dužnost predsjednika Federacije. Njegovo uhićenje dogodilo se u jeku nezadovoljstava ulaskom HSP-a u federalnu vlast zajedno sa NSRZB-om, SDA-om i SDP-om kao i upornom upotrebom, do tada zanemarenim ovlastima Predsjednika Federacije, a čime se nisu slagali ni SDP ni SDA, ali ni HDZ BiH kojem je zbog ‘platforme’ izmakla vlast u Federaciji.

Za podsjetiti je da je Budimir paralelno bio optužen i osuđen uvjetno zbog nedozvoljenog nošenja oružja, no presuda je pala i oslobođen je nakon njegove žalbe i dokaza da posjeduje dozvolu za nošenje oružja, što znači da je oslobođen u oba sudska procesa. Vijesti o oslobađajućim presudama u javnosti su prošle skoro bez veće medijskog zanimanja.

Slučaj Mladen Ivanić – 2008.: Nakon suđenja u Predsjedništvo BiH

Mladen Ivanić, nekadašnji premijer RS-a, bivši srpski član Predsjedništva i bivši lider PDP-a, u prvostupanjskoj presudi 2008. osuđen je na 18 mjeseci zatvora zbog nesavjesnog rada. Optužnica ga je teretila da je, kao premijer RS-a, na sjednici Vlade 2001. neovlašteno odobrio donošenje odluke kojom je preduzeću Trgokomerc dana suglasnost da bez ikakve naknade siječe šumu u gazdinstvu Ribnik, smatrajući to kao vansudsko poravnanje za nepostojeći dug prema ovoj tvrtki. Vlasnik te tvrtke, inače je bivši član PDP-a, a i većina tadašnjih vijećnika u Općinskom vijeću Ribnik također su bili članovi Ivanićeve stranke.

Tužitelj Oleg Čavka od Vijeća je zatražio da se Ivanić proglasi krivim, jer je “bez sumnje potvrđeno kroz izjave svjedoka te materijalne dokaze da je Ivanić kriv”. S druge strane, sam Ivanić je neposredno pred izricanje presude zamolio suce da presuda u njegovom predmetu bude pravnička, a ne politička. Žalbeno vijeće Suda BiH ukinulo je prvostupanjsku presudu, a Ivanić je u mandatu 2014.-2018. izabran za srpskog člana Predsjedništva BiH.

Slučaj Dragan Čović – 2005. – 2010.: ‘Pale’ tri optužnice

Protiv bivšeg člana Predsjedništva BiH do sada su se vodila tri velika sudska procesa zbog sumnji u korupciju. Odležao je i mjesec dana pritvora ali je na kraju bivao oslobođen po svim točkama optužbi.

Bio je optužen za uzimanje mita od braće Lijanović i pogodovanje uvozu mesnih proizvoda u BiH, a Sud BiH je podigao optužnicu protiv Joze Ivankovića Lijanovića, Mladena Ivankovića Lijanovića, Jerke Ivankovića Lijanovića, Slave Ivankovića Lijanovića, Dragan Čovića, Mate Tadića (sudac Ustavnog suda BiH) i Zdravka Lučića (profesora na Pravnom fakultetu u Sarajevu).

U ovoj aferi, Čović je bio u pritvoru, a nepravomoćnom presudom Suda BiH proglašen je krivim za zloupotrebu položaja ili ovlasti i osuđen na kaznu zatvora od pet godina. Iz pritvora je pušten uz jamčevinu od 3,1 milijun KM koju su u novcu i nekretninama prikupili njegovi suradnici i prijatelji. U drugostupanjskoj presudi svi optuženi su oslobođeni krivnje, a i danas je nejasna činjenica da su dokazi u ovom predmetu jednostavno – nestali.

Također, on i Edhem Bičakčić, kao tadašnji visoki dužnosnici Federacije, optuženi su, suđen i oslobođeni da su prije 17 godina nezakonito potrošili proračunski novac za kupovinu i adaptaciju stanova zastupnicima, vladinim službenicima i članovima pravosuđa. Radilo se o 7,8 milijuna za koje Tužiteljstvo nije imalo relevantne dokaze da svoje optužbe. Bičakčić je danas prvi čovjek Međunarodnog vijeća za velike električne sustave.

Čoviću se sudilo i u aferi Hrvatska pošta i Eronet pod optužbom ustupanja vlasničkog udjela privatnim tvrtkama.

Sve optužbe su pale zbog nedostatka dokaza i nedovoljne pripremljenosti tužiteljstva. Predsjedavajući sudskog vijeća HamoKebo obrazlažući oslobađajuću odluku, u više navrata, rekao je da je optužnica puna manjkavosti i da dokazi koji su izvedeni nisu dokazali inkriminacije iz optužnice.

Visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio 29. ožujka 2005. Čovića s mjesta člana Predsjedništva BiH pravdajući smjenu podignutom optužnicom zbog zlouporabe položaja i drugih kaznenih djela zbog koje bi bila “ugrožena njegova sposobnost da učinkovito obavlja svoje političke dužnosti” i jer se njima “potkopava funkcioniranje ureda Predsjedništva”. Među razlozima za smjenu navedeni su još i “međunarodna izolacija, povjerenje u ured Predsjedništva i državne institucije i politička paraliza”.

Odluka visokog predstavnika bila je vrlo rigorozna i bez ikakve sudske kontrole ili prava na žalbu. U svojoj odluci, visoki predstavnik je odlučio da se Čoviću “zabrani obavljanje ministarske i drugih dužnosti u izvršnoj vlasti i na svim razinama vlasti, sve dok ga visoki predstavnik ne ovlasti ili dok se ne okonča sudski postupak.” Ukinuta su mu i sva prava na naknadu, povlasticu i prava koja su mu pripadala kao članu Predsjedništva te mu je tada naloženo da “mora odmah napustiti svoj ured”. Čovića je u Predsjedništvu zamijenio Ivo Miro Jović.

Nakon svega, Čović je oslobođen svih optužbi, u studenom 2017. godine ponovno je izabran u Predsjedništvo BiH gdje je bio sve do isteka mandata 2018. godine.

Slučaj Milorad Dodik – 2005.: Nema dokaza

Milorad Dodik je također bio optužen za zloupotrebu položaja premijera Republike Srpske (RS) – za nezakonito isplaćivanje proračunskog novca, kupovinu stanova ministrima, članovima skupštine i drugim osobama. Uz Dodika je bio optužen i Novak Kondić, bivši ministar financija RS-a, a obojica su u listopadu 2005. godine oslobođeni zbog nedostatka originalne dokumentacije iz Arhiva Vlade RS-a.

Banjalučki Osnovni sud je zaključio da “tvrdnje optužbe ne može prihvatiti, jer je Arhiv Vlade RS-a bio neuredan, a relevantna dokumentacija je nedostajala ili je bila u neovjerenim fotokopijama”, stoji u presudi koju je u svibnju 2006. godine potvrdio i Okružni sud u Banja Luci.

Slučaj Mirko Šarović – 2005.: “Skinuo sam ljagu sa svoga imena”

Mirko Šarović, kao nekadašnji predsjednik RS-a i bivši član Predsjedništva BiH, u pritvoru je proveo 11 mjeseci zbog optužbi u slučaju ‘Privredna banka Srpsko Sarajevo’. Nakon što ga je Sud BiH oslobodio optužbi, on je tužio BiH za pretrpljenu patnju i dobio 102 tisuće KM odštete od države. Šarović je danas ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Šarović je bio optužna zajedno s Momčilom Mandićem, Miloradom Govedaricom i Milovanom Bjelicom. Bivši vlasnik Privredne banke Srpsko Sarajevo Momčilo Mandić Sud BiH proglasio je krivim za produženo kazneno djelo zlouporabe položaja i krivotvorenja isprava i osuđen je na devet godina zatvora. Drugooptuženi u ovom slučaju Milorad Govedarica, bviši direktor robnih rezervi RS i poduzeća Matres, istom presudom osuđen je na četiri godine zatvora za zloupotrebu položaja.

Za Mirka Šarovića, bivšeg člana Predsjedništva BiH, i Milovana – Cicka Bjelicu, bivšeg predsjednika Skupštine grada Istočno Sarajevo, Sud BiH donio je oslobađajuće presude zbog nedostatka dokaza.

Također, već prije je Šarović podnio ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH zbog afere ‘Orao’, odnosno, navodne umiješanosti u ilegalnu prodaju oružja Iraku. Tek 2011. visoki predstavnik Valentin Inzko ukida mu zabranu političkog djelovanja.

Šarović je o svom slučaju svojedobno govorio za Nezavisne novine: “Nisam koristio priliku da podgrijavam atmosferu. Bio sam konstruktivan i surađivao sa Sudom. Neki su glasno govorili i napadali Sud teškim riječima i govorili o montiranom procesu. Od početka sam znao da nisam kriv. Nisam feniga uzeo iz PB SS i, s obzirom da sam se uvjerio da je Sudsko vijeće postupalio po činjenicama, uvidio sam i da će suđenje biti pošteno i da će pravda pobijediti. Drago mi je da je sve završeno i da sam skinuo ljagu sa svog imena i dobio pravnu satisfakciju, za ono što sam ja, moja obitelj, i ljudi koji me poznaju uvijek znali da sam nevin. Da sam bježao, uvijek bih imao hipoteku optužnice i bjegunca i ne bih mogao vratiti svoje dostojanstvo”.

Nakon ove afere i Šarović je nastavio uspješnu političku karijeru, predsjednik je SDS-a i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH od 2015.-2019. godine.

Izvor: Dnevni list

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

KAMPANJA ZA IDIOTE: Dizanje tenzija bez ikakve vizije!

U Bosni i Hercegovini u tijeku je još jedna predizborna kampanja. Iako su ovoga puta radi o općinskim i gradskim izborima gdje bi trebale dominirati teme lokalnog karaktera, lideri nacionalnih stranaka ponovo ostavljaju dojma kao da se radi o nekakvom ‘sudbonosnom’ izlaskom na birališta koje će odlučivati o sudbonosnim državnim i nacionalnim temama.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Trenutno vladajuće stranke kao što su SNSD, SDA, HDZ I DF čitavu predizbornu kampanju pokušavaju svesti na dizanje nacionalnih tenzija na pričama o razdruživanju i spašavanju BiH (SNSD, SDA DF), te o fingiranom sukobu oko Izbornog zakona (SDA, DF i HDZ).
U njihovim kampanjama koju vode četvorica čelnih ljudi koje je netko nedavno nazvao ‘Braćom Dalton’ (Komšić, Izetbegović, Dodik i Čović) nema ni riječi o lokalnim problemima građana niti o rješavanju ključnih životnih problema u lokalnim sredinama. Sigurni smo čak da ni oni sami pojma nemaju tko su im zaista kandidati na lokalnim razinama niti kakve programe nude. Jer, evidentno…, takvi programi niti ne postoje.

‘Braća Dalton’ furaju sve po starom

U njihovim izjavama nema ni traga pričama o ‘budućnosti’ na lokalnoj razini. Umjesto toga ponovno je na djelu samo prizivanje duhova prošlosti i eventualno ponegdje ‘krpljenje’ rupa na cestama. Potpuno je jasno da stranke vladajuće četvorke koju vode spomenuta ‘Braća Dalton’ nemaju ni vizije  ni ideje već su se po tko zna koji put opredijelili na dizanje tenzija.

Očigledno, smatraju da će još jednom ‘upaliti’ i oprobani i dosad uspješni recept koji ničemu ne služi osim da se aktualni neuspješni lideri pod svaku cijenu zadrže u vlasti i nastave krojiti sudbinu njihovim fingiranim svađama izmučene građane Bosne i Hercegovine.
Pri tome, smatraju da će pod svakodnevnom međusobnom kanonadom raznih optužbi, laži, izmišljanja i prijetnji građani lako zaboraviti da sve analize govore da je sadašnje Vijeće ministara BiH najneučinkovitije od kada postoji ovakva BiH.

Također, smatraju da će građani zaboraviti da nova Vlada Federacije BiH ni dvije godine nakon prošlih izbora nije niti formirana, te da joj nedostaje više ministara. Umjesto toga Federacijom vlada skupina ljudi koji nemaju čak ni podršku u federalnom Parlamentu ni na jednom ključnom pitanju.

Računaju, također i na to da će građani zaboraviti da u pojedinim županijama nove Vlade uopće nisu formirane zbog unutarstranačkih borbi za fotelje.

Bizarne situacije

Također, cijelu kampanju koja je ovih dana dolazi do svoje polovine trajanja obilježava niz bizarnih situacija povezanih s epidemijom koronavirusa.
Tako primjerice, imamo situaciju da Sebija Izetbegović svakodnevno poziva građane na poštivanje epidemioloških mjera, a da stranka kojoj je njezin suprug na čelu (SDA) svakim  novim danom održava po jedan ogroman predizborni skup kršeći sve mjere na koje se doktorica Izetbegović poziva.

Također, Milorad Dodik u kampanji se odlučio na pokazivanje mišića, pa je tako dan nakon što je DNS izašao iz koalicije na Nešićeva vrata pokucao MUP. Dodik je, uz to, faktički na svoju ruku zatvorio škole u Republici Srpskoj  unatoč svim preporukama od strane struke da za takvo nešto nema potrebe. Ali, u njegovom slučaju sve se svelo na jednu dobro poznatu bahatu krilaticu: ‘Mogu što hoću, jer ja sam vaš Bog’.

Da ne bi bili usamljeni u apsurdnim potezima u okviru ove kampanje prvoj dvojici se pridružio i Dragan Čović, koji kampanju svoje stranke svodi na hodanje po opustošenim općinama gdje je veći broj ljudi u Njemačkoj nego na svojim kućnim adresama, zaboravljajući ili ignorirajući činjenicu da su svi iselili upravo za vrijeme vladavine njegovog HDZ-a.
Da ne bi bio izuzetak od navedenih, i lider DF-a (Željko Komšić), kao da se stavio u ulogu predsjednika druge stranke, odnosno SDA, pa tako obilazi načelnike iz SDA dajući im podršku i djeluje kao zamjena Bakiru Izetbegoviću dok se on nalazi u samoizolaciji.

Fiktivni sukobi

Kada pogledamo sve zajedno, nitko nije bio naivan da bi od ovakvih vladajućih lidera očekivao konkretne vizije, programe, projekte, ali iskorištavanje lokalnih izbora u svrhu dizanja nacionalnih tenzija i priskrbljivanje osobnih političkih poena na prizemnoj retorici ovaj put prelazi svaku mjeru.

Očigledno, igraju na samo jednu kartu, a to je: Da će svojim fiktivnim sukobima još jednom homogenizirati svoje birači, a prljavom kampanjom ogaditi ljude od masovnog izlaska na izbore, pogotovo u uvjetima korone.

Na građanima je odgovornost moći rasuđivanja… J. S.

Izvor: dnevni.ba

Nastavi čitati

Preporuka

GRAHOVAC: “Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu

– On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Grahovac o Dodiku

Blagoje Grahovac, penzionisani general i geopolitički analitičar, rekao je večeras u Pressingu da Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine komentarišući sve učestalije najave Milorada Dodika, lidera SNSD-a, o ”razdruživanju”.

Gost emisije je rekao da je to ”zavaravanje srpskog etnosa u BiH”.

”To je zavaravanje sebe i zavaranje srpskog etnosa u BiH. Ne vjerujte u tu priču, Republika Srpska nikada neće izaći iz Bosne i Hercegovine. Bosni i Hercegovini je potrebna vladavina prava, nema razdruživanja. Dodik će uskoro postati sopstveni problem. On je već problem mnogima. Građani Srbije uočavaju – dokle više Dodik. Dodik je postao problem sebi i Republici Srpskoj, srpskom etnosu. On uočava da je višak svuda. On neće postati američki igrač, ali on je potrošen”, dodao je Grahovac.

Hoće li ishod izbora u Americi promijeniti politiku ove velesile prema BiH?

”Neće to naročito promijeniti, rekao sam – da je sreće da Bernie Sanders ostane kandidat. Ako ne on, onda će pobijediti Donald Trump. Zašto? Amerika je svjesna da je to učmao sistem i da postaje problem za sebe. Da li će promijeniti situaciju prema nama ako BIden pobijedi? Ne, naročito. Siguran sam da će Srbiji biti postavljeni strožiji zahtjevi za priznanje Kosova. To je završen posao samo što u Srbiji nema nijedan političar toliko snage da realnost saopšti sebi i drugima. To je gotovo. Šta će se desiti poslije izbora? Neće se promijeniti interes Amerike prema Balkanu, bit će pojačan interes”, rekao je gost Pressinga.

O Dejtonu i njegovim eventualnim promjenama…

”Da BiH nije zarobljena od svojih političara, Dejtona se niko ne bi sjećao. Profunkcionisaće jer će građani BiH, kada počnu da ih mijenjaju, političare će mijenjati svakih pola godina. Mijenjati vlast – to će biti poželjno pomodarstvo u Bosni i Hercegovini. Profunkcionisaće, ali sa zakašnjenjem jer će građani vrlo brzo shvatiti da se s ovakvim političarima više ne može”, procijenio je on.

Naglasio je da očekuje da će ”Aleksandar Vučić na vlasti ostati još godinu i po dana”. Zašto?

”Navijam da ostane godinu i po dana i kada profunkcioniše ovaj program američki za Srbiju i Kosovo, a to će se desiti u martu, a siguran sam da će u julu dobiti zahtjev da promijeni Ustav i da u preambuli izbriše da je Kosovo dio Srbije. Nakon toga će biti priznanje Kosova. Pošto on to neće imati snage da prevali, on je ograničio i sljedeći mandat. Na treći april 2022. godine. On tačno zna kako će to ići terminski i pošto neće biti u stanju da prihvati Kosovo, tražit će referendum i oni će ga odbiti”, najavio je Grahovac.

Grahovac je govorio i o ostalim aktuelnim temama, Uskoro donosimo video kompletnog razgovora.

Za Milorada Dodika je rekao da je kabadahijski političar, a Dragana Čovića ocijenio je opasnim.

U nastavku su komentari ostalih regionalnih lidera.

Milorad Dodik: Kabadahijski političar koji mora ići.

Dragan Čović: Neiskren, opasan.

Izvor: N1

Nastavi čitati

Preporuka

Dr. Anto Ivić: Bosna nije oslobođena, već oružjem porobljena

Osvrt Mustafe Cerića, bivšeg reis-ul-uleme u BiH, predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa, na devetnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i sedamnaesto vojno hodočašće na Bobovac 24. listopada ove godine (uoči spomendana smrti bosanske kraljice Katarine), na prvi pogled mogao bi izgledati kao dobronamjeran poziv na molitveno i duhovno zajedništvo pripadnika svih konfesionalnosti u Bosni i Hercegovini, da detaljnijim čitanjem ne otkriva niz proturječnosti i nelogičnih konstrukcija s političkim ciljevima.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Za Bosansko kraljevstvo koje je postojalo 86 godina (1377.-1463.), Cerić u kolumni za portal Pressmedia.ba piše: „Dolaskom Osmanlija u Bosnu, bosanska kraljevina je ukinuta tako što je Bosna postala dio univerzalne osmanske carevine.“

Pogled na prošlost ocjenjuje: „Nema apsolutne suglasnosti ni oko jedne, pa tako ni oko bosanske historije o tome tko oslobađa a tko porobljava jednu zemlju, kraljevinu ili državu. Uvijek je bilo i uvijek će biti da je neko za jedne osloboditelj, dok je za druge porobljivač.“

Ovim se ne samo promiče teza da je Bosna oslobođena osmanlijskom invazijom, već se relativizira ono što je opće poznato. Osmanlije su u svojoj ekspanzionističkoj politici usmjerenoj prema Europi, vojno osvojile ove krajeve, a njihov vođa sultan Mehmed II. s ponosom nosio je ime „El-Fatih“ – Osvajač, a ne Osloboditelj. Bosanska Kraljevina nije ukinuta, nego silom i oružjem osvojena i porobljena. Bosanski kralj je ubijen i pored obećanja da će mu biti pošteđen život ako preostale utvrde mirno preda, što je učinio, ali time život nije sačuvao.

U „univerzalnoj osmanskoj carevini“ kako je Cerić naziva, možemo reći da nije provodila veliki pritisak u cilju islamizacije, niti je ona bila izrazita, dok im je god „za vratom puhao“ ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin, a središnja Bosna bila pogranično područje prema još neosvojenom hrvatsko-ugarskom teritoriju. Tek 60 godina nakon pada Bosanskog Kraljevstva, tj. padom Srebreničke, a zatimi Jajačke banovine, islamizacije je potaknuta terorom i rigoroznim zakonima. Posljedica takvog „univerzalizma“ je bila da od gotovo 500 poznatih katoličkih crkava koje su postojale na području koje danas zauzima Bosna i Hercegovina, do kraja 17. stoljeća nisu porušene ili pretvorene u džamije samo 5 crkava!

Među predosmanskim crkvama bile su i tri na Bobovcu. Nalazile su se unutar bobovačke fortifikacije kao i jedan od ukupno sedam kraljevskih dvorova bosanskih vladara. Crkve, kao i dvor, uništeni su u turskom razdoblju.

Nadalje, Cerić veli: „Bobovac ima i svoj duhovni značaj u smislu sjećanja na vjeru i tradiciju drevnih Dobrih Bošnjana ‘Bono Homini’, koji su imali svoju Bosansku crkvu – ni istočnu ni zapadnu, ni hrišćansku ni kršćansku, već svoju ‘krstjansku’.“

Nije jasno kako to Bobovac, a napose ostatci njegovih crkava, od kojih je jedna i restaurirana, podsjećaju i na što drugo osim na ono što jesu. Upravo na tom mjestu prilikom hodočašća i danas se slavi sv. misa.

Dobri Bošnjani – „bonoHomini“ nisu nikakva etnička ili vjerska skupina, odnosno pripadnici Bosanske crkve, nego oznaka za društveni status kojeg treba promatrati u europskom kulturološkom krugu. Budući da autor teksta nije povjesničar, shvatljivo je nerazumijevanje tih termina, ali nikako i opravdano pogrešno tumačenje.

Jezičnim promjenama i palatalizacijom, katolici od kraja 19. stoljeća sebe nazivaju „kršćani“, dok su se ranije nazivali „krstjani“. Dakle, ovdje je riječ ili o temeljnom neznanju ili o manipulaciji koja ima za cilj dokazati neku jezičnu posebnost, ali bez argumenta.

Pišući o „crkvi bosanskoj“ i osvrtu na pojavu katara, albigenza, paterana, babuna i bogumila u Europi, Cerić previđa da je Bosna bila dio kršćanskog duhovnog prostora Europe i da je dijelila duhovna kretanja i pojave na tom prostoru, sa specifičnostima kao i u drugim područjima. Dakle, Bosna nije bila na Mjesecu, na kojeg je sletio „osloboditelj“ El-Fatih.

S konstatacijom da Bobovac „nije izgubio svoj povijesni i simbolički značaj u smislu drevne tradicije bosanskog kraljevstva i bosanske državnosti“, možemo se uvjetno složiti, ali s napomenom da je od tradicije srednjovjekovne Bosne jedini kontinuitet do danas zadržan jedino u postojanju Franjevačke provincije Bosne Srebrene kroz sva ta stoljeća. (Jedan od franjevačkih samostana povezan je upravo s Bobovcem). Osmanlijske provincije nisu imale nikakvu državnost, pa tako niti one koje su nosile ime Bosne ili Hercegovine.

Indikativno je da Cerić našu zajedničku domovinu naziva Bosna. Mi živimo u međunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini, nastaloj spajanjem dviju povijesnih pokrajina, Bosne i Hercegovine – ranije Huma. Hrvati katolici imaju potpuno pravo moliti se za svoju domovinu upravo na mjestu gdje su molili i njihovi pretci prije nego što su Osmanlije svojom osvajačkom politikom ne samo porušile njihove bogomolje, već i izmijenile etničku i konfesionalnu strukturu ovog područja.

Cerićev stav da: “nema nitko pravo Bobovac prisvajati samo sebi ni nacionalno, ni državno, ni duhovno zato što simbol Bobovca pripada jednom vlasniku, a to je Bosna i njeni autohtoni Bošnjaci/Bosanci različitih vjera, Bosna koja nikad nije bila ni hrvatska ni srpska, ni turska, ni austrougarska, ni jugoslovenska, već isključivo i samo bosanska“, upravo negira temelje na kojima Bosna i Hercegovina jedino može i postojati, a to je da bude država i Hrvata, i Srba i Bošnjaka (ranije Muslimana).

Ne ulazeći u elaboraciju nastanka suvremenih nacija, činjenica je da Hrvati kao narod nemaju potrebu svoj identitet graditi u 21. stoljeću, jer je on ovdje nastajao i razvijan još od vremena nastanka islama na Bliskom istoku. Gotovo 1.100 godina je od uspostave Hrvatskog Kraljevstva i to upravo na području koje je danas dio Bosne i Hercegovine. Unatoč stavovima poput Cerićevih, uvažavajući BiH i kao domovinu drugih, Hrvati su uvijek smatrali i smatrat će bosanske kraljeve i kraljice svojim, napose se sjećajući spomendana smrti kraljice Katarine, koja je upravo spašavajući glavu pred El-Fatihom svoje konačno utočište našla u Rimu, gdje je i umrla 25. listopada 1478. godine. | HMS

NAPOMENA: Autor teksta je doktor povijesnih znanosti. Doktorirao je na Sveučilištu u Zadru. Autor je i koautor 13 knjiga o migracijama stanovništva u vrijeme Osmanlijske okupacije Bosne i Huma.

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x