Kontaktirajte nas na:

Preporuka

Srpski antisemitizam u filosemitskoj Hrvatskoj

List Obzor godine 1893. prenosi fragmente propovijedi nadrabina Hosea Jacobija u kojoj upozorava na porast antisemitizma u svijetu, no on istodobno kaže – “u jednoj zemlji nije našao ulaza, u jednoj je zemlji Izrael pošteđen svega zla, i ta je zemlja naša mila Hrvatska… I zato je naša dužnost ne samo svakog pojedinca nego i ciele obćine, da u svoje svete zadaće osobito i tu uvrsti, da radi za napredak i procvat, za čast i slavu mile naše domovine”.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Mojsije

“Dok bude svijeta, povijest će uvijek biti scena sukoba Boga i Sotone, dobra i zla, vrline i grijeha, života i smrti”. Tako je govorio sv. Ivan Pavao II., godine 1998. u Mariji Bistrici na misi tijekom koje je proglasio Alojzija Stepinca blaženim.

U međuvremenu Kongregacija za kauze svetaca dovršila je godine 2014. postupak potreban za proglašenje Stepinca svetim. Protiveći se kanonizaciji Srpska pravoslavna crkva uputila je dva pisma papi (2014. i 2015.). Papa je nasjeo na odavno poznate srbijanske podvale i u postupak uveo srpsku pravoslavnu stranu. Ustanovio je Mješovito povjerenstvo (hrvatsko katoličko i srpsko pravoslavno) koje je završilo s radom 2017. bez zajedničkoga stajališta. Tri godine kasnije Papa ne proglašava Stepinca svetim. Dokad će čekati, nitko ne zna. Zna se da protivnici neprestano ponavljaju kako Stepinac nije “učinio dovoljno”, da je sporan njegov odnos prema Židovima tijekom Drugoga svjetskoga rata i da svako malo spominju “nove dokumente”, a zapravo podastiru stare krivotvorine.

Srbija: Od antisemitizma 19. stoljeća do Holokausta 1942.

Protivnici Stepinčeve kanonizacije (SPC i Srbija) pokušavaju zadržati jugokomunističku historiografiju i njezine mitove. S druge strane potiskuju svoje grijehe umnažajući tuđe. A srpski se grijesi mogu prilično lako dokumentirati. Pogledajmo samo antisemitsko pisanje srbijanskoga tiska u Hrvatskoj. Tu je temu obradio povjesnik dr. Mato Artuković u netom objavljenoj knjizi “Rasprave o hrvatsko-židovskim i srpsko-židovskim odnosima u Hrvatskoj” (u drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća) u izdanju Hrvatskoga instituta za povijest – podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje (Slavonski Brod, 2020.).

Budem li u prigodi, rado ću svoj primjerak uručiti Papi Franji. Kad je već ispolitizirao Stepinčevu kanonizaciju, neka se informira na neoborivim činjenicama o tomu kakav su odnos prema “našoj starijoj braći” (sv. papa Ivan Pavao II.) gajili Srbi, a koji je tragično kulminirao Holokaustom u Nedićevoj Srbiji dovršenim u proljeće 1942. Nadam se da će jedan primjerak doći i u ruke Ognjena Krausa, Milorada Pupovca, Veljka Kajtazija, Ive Goldsteina, Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine i drugih političara, politikanata i prvoboraca protiv “revizije povijesti”.

Naime, kaj. Antisemitizam se u Europi pojavljuje osamdesetih godina 19. stoljeća. Prvi antisemitski kongres održan je 1882. u Dresdenu na kojemu su bili predstavnici Ugarske, Njemačke i Francuske. Drugi je održan 1883. u Chemnitzu u društvu antisemita iz Ugarske, Njemačke, Češke, Srbije, Rusije i Poljske. Treći kongres održan je 1886. u Bukureštu u nazočnosti predstavnika Srbije, Rusije i Rumunjske. Gdje je tu Hrvatska? Antisemitizma u to doba u Hrvatskoj kao programa nema, na marginama društva zagovaraju ga “osobe koje zastupaju jugoslavenske i sveslavenske političke koncepcije” (M. Artuković).

U Europi antisemitizam, u Hrvatskoj filosemitizam*

Godine 1872. odbor za zakonodavstvo pod predsjedanjem dr. Marijana Derenčina uputio je Hrvatskom saboru članak “kojim se ustanovljuje ravnopravnost Izraelićanah sa sljedbenici ostalih, u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji zakonom priznatih vjerozakonah”. Židovima se u Hrvatskoj od 1872. i formalno priznaje vjerska sloboda, puna politička i građanska ravnopravnost. Derenčin je tada kazao: “Da Izraelćanin, ostajući vjeran vjeri otaca svojih, može biti i vjeran sin domovine svoje, to se kod nas občenito misli… Ovim zakonom, mi ćemo, gospodo, izraziti nazore naroda našega, i kao što imadoh čast već reći, uzakoniti što u našoj zemlji već biva”.

S prijateljskim odnosom Hrvata i Židova nije se mirilo političko i medijsko srpstvo u Hrvatskoj. Oni su provodili antisemitsku politiku Srbije. U svojim najutjecajnijim listovima, često izravno financiranima iz Beograda (Srbobran, Vrač Pogađač, Privrednik, Srbin, Narodnost), provlačili su tezu da je hrvatsko filosemitstvo jedan od glavnih uzroka hrvatsko-srpskim sukobima, tvrdeći pritom da su Hrvati zatrovani i “klerikalizmom” i “čivutizmom”. Srbobran: “Klerikalizam i čivutizam, to su dva pola između kojih se besvjesno njiha veliko-hrvatska misao i nema tog junaka, koji bi se drznuo makar samo pokušati da osnuje stranku izvan domašaja ova dva magnetska pola… Nema te ideje u Hrvatskoj u koju nije pljunuo klerikalizam i čivutizam”.

Opet Srbobran:”Ukazujemo samo na zagrebačke Hrvate mojsijeve vjere, koji imadu danas u Zagrebu pod raznim hrvatskim naslovima tri svoja trgovačka društva… svaki Čivutin pokršten ili nepokršten, bio on kod vlade ili u drugoj službi računa se kod Hrvata dostojnijim od sviju pravoslavnih Srba, koji se pravoslavlja i srpstva nisu odrekli”. Ti, koji su se odrekli (Starčević, Harambašić..) “danas vode u društvu sa Čivutima glavnu reč u borbi protiv svoje nekadanje vere”. Proizvodnja srpske ugroženosti, izmišljanje neprijatelja i njihovo etiketiranje trajna je politika Beograda i njihovih hrvatskih slugu sve do naših dana.

Tuđe biljke u Hrvatskoj

List Obzor godine 1893. prenosi fragmente propovijedi nadrabina Hosea Jacobija u kojoj upozorava na porast antisemitizma u svijetu, no on istodobno kaže – “u jednoj zemlji nije našao ulaza, u jednoj je zemlji Izrael pošteđen svega zla, i ta je zemlja naša mila Hrvatska… I zato je naša dužnost ne samo svakog pojedinca nego i ciele obćine, da u svoje svete zadaće osobito i tu uvrsti, da radi za napredak i procvat, za čast i slavu mile naše domovine”.

Srpski antisemitski list Vrač pogađač (“satiričan”, dakako, poput današnjih Novosti), piše i Prvo uputstvo za pohrvaćivanje židovskih prezimena (npr.:”Schwarz – Garov Braun – Mrkov”) i zaključuje:”Kad si u Zagrebu, ne treba ti druge Palestine”. Povremeno je hrvatski tisak odgovarao srbijanskim provokacijama. List Hrvatsko pravo (1899.) piše:”Što se pako tiče Židovah, to nismo nigdje čuli ni čitali da su oni protivnici Hrvatah, da su pogrdjivali hrvatsku poviest i hrvatske svetinje, kako to čini Srbobran i njegovi fanatični sljedbenici”.

Srpski tisak u Hrvatskoj u navedenom razdoblju stvara negativne stereotipe o Hrvatima i Židovima. U Vraču pogađaču “Jurek Zagorec” je biće niže vrste, a Židov je nakaza, opasan neprijatelj Srba i cijeloga svijeta. K tomu: “Pod blagotvornom klimom ‘hrvatskog neba’ prekrasno uspijevaju bugarski krastavci i čivutski – Hrvati”, i još jedna tipična srpska mudrost: “muzu se krave i narod: seljaci muzu krave, a Čivuti seljake” s pitanjem: “zašto Hrvati ne osjećaju potrebe za ‘slovensku uzajamnost’”. List Hrvatsko pravo na takve kontinuirane bljuvotine piše da su “i srpstvo i antisemitizam tuđe biljke u Hrvatskoj”, a ne Židovi.

Kako je došlo do toga da je stotinu i dvadeset godina kasnije ispalo da su Hrvati, osim antifašista jugokomunističkoga usmjerenja, uglavnom antisemiti, a da su Srbi filosemiti, pitanje je za povjesnike. Ali i za suvremene otpravnike hrvatskih poslova, koji su za razliku od naroda, u većoj ili manjoj mjeri – srbofili. Sasvim je, međutim, sigurno da se filosemitsko djelovanje bl. Alojzija Stepinca ne uklapa u antisemitsku i protuhrvatsku sliku što su je Srbija i Srbi u Hrvatskoj desetljećima stvarali počevši od početka osamdesetih godina 19. stoljeća. I to je jedan od razloga zašto se tako zadrto i bez ikakva objektivnoga uporišta protive Stepinčevoj kanonizaciji za razliku od istinoljubivih Židova u rasponu od Louisa Breiera do Esther Gitman.

* Filosemitizam ili Judeofilija – interes, poštovanje i priznanje židovskog naroda, njihove povijesti i utjecaja judeizma, posebno od strane nežidova. 

Izvor: hrvatskonebo.org

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar
0 0 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments

Preporuka

Prof. dr. Valerije Vrček: Krizni stožeri postaju ćelije kriptomarksizma

Gost u Podcastu Velebit bio je prof. dr. Valerije Vrček, redoviti profesor kemije na Farmaceutsko biološkom fakultetu i predstojnik Zavoda za organsku kemiju.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

prof. dr. Valerije Vrček

Tema podcasta je Covid-19. Prof. dr. Valerije Vrček odgovara na postavljena pitanja (ispod). Uistinu zanimljiv razgovor i opservacije na temu koronavirusa koje preporučamo da svakako pogledate.

► Postaju li krizni stožeri ćelije kriptomarksizma a Svjetska zdravstvena organizacija njihov centralni komitet.
► Ima li testiranje nositelja virusa opravdanje u mogućnosti da može zaraziti nekog bližnjeg?
► Korištenje sterilizatora koristi ili šteti u borbi s virusom?
► Nošenje maske štiti od virusa nositelja, drugoga ili od dodira po licu?
► Je li sukladno kršćanskom moralu čuvanja od ugroze svakog života bez obzira na cijenu?
► Kako pandemija utječe na porast drugih bolesti?
► Kako djeluju dezinficijensi i kakve su posljedice čestog korištenja?
► Stvaraju li se na taj način superbakterije?
► O čemu govori pismo skupine od 38 znanstvenika ‘Great Barrington Declaration’ koje domaći mediji nisu objavili?
► Zašto mediji nisu objavili tekst te deklaracije?
► Je li povećan broj zaraženih rezultat povećanoga broja testiranja?
► Koja je razlika između zaraženog i oboljelog?
► Koliko koštaju testovi i tko na njima ostvaruje profit?
► Stvara li svakodnevna informacija o sve većem broju pozitivnih rezultata psihozu u društvu?
► Koje su sličnosti ove situacije i one sa Svinjskom gripom?
► Kakav će se presedan dogoditi ako cjepivo bude uskoro gotovo?
► Kakve će biti posljedice za farmaceutsku industriju ako dođe do kršenja protokola?
► Što je to nula posto rizika?
► Kakve će biti posljedice za svjetsku ekonomiju?
► Ima li ova ‘pandemija’ PCR testiranja uporište u financijskim motivima?
► Kako će izgledati svijet nakon pandemije?
► Zašto teologija šuti, a znanst ima glavnu riječ?
► Je li Svjetska zdravstvena organizacija podložna utjecajima profita?
► Zašto znanost treba biti izvan političke vlasti?
► Koja je cijena dobrovoljnoga odricanja od dosadašnjeg ‘normalnog’ načina života?
► Kako će izbori u SAD-u utjecati na ovu pandemiju?
► Događa li nam se potpuna promjena svijeta i kakva je proročka razmišljanja imao papa Ratzinger?
► Ima li što bolje od vitamina C, limuna, meda i kiselog kupusa?

Izvor: projektvelebit.com

Nastavi čitati

Preporuka

COVID-19: Koliko dugo smo nakon infekcije koronavirusom imuni?

Jedna velika studija u Velikoj Britaniji pokazuje da imunost nakon oboljenja od COVID-a 19 brže nestaje nego što se mislilo, osobito kod starijih osoba. Što je dosad poznato?

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

covid-19 maske

„Ja sam imun“, rekao je Donald Trump prilikom povratka u predizbornu kampanju nakon što je prebolio COVID-19. Te da bi najradije svoju publiku izljubio. Najprominentniji slučaj COVID-a 19 to ipak nije učinio, i to je vjerojatno je bilo dobro. Jer, je li američki predsjednik stvarno imun to, prema dosadašnjim znanstvenim spoznajama, nije sigurno. Pitanje imunosti prati korona-pandemiju od početka. S obzirom na brz rast broja infekcija u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, pitanje imunosti je važnije nego ranije. Nova studija je sad umanjila nade u prirodnu imunost bez cijepljenja. Znanstvenici Imperial Collegea iz Londona istražili su uzorke 365.000 ljudi u Engleskoj i pronašli indicije da imunost s vremenom opada.

Koliko dugo traje imunost nakon oboljenja od COVID-a 19?

To ovisi o više čimbenika. Primjerice o starosti, kako pokazuje studija londonskog Imperial Collegea. Kod osoba starijih od 75 godina puno brže je nestajalo stvorenih antitijela nego kod mladih ljudi. Osim toga je stvaranje antitijela variralo s obzirom na težinu preboljene bolesti. Zanimljivo je da se broj antitijela sporije smanjivao kod osoba zaposlenih u zdravstvu, što bi moglo ukazivati na ponovno ili jače izlaganje koronavirusu, kažu znanstvenici. Traje li imunost tjednima ili mjesecima ovisi dakle o inficiranoj osobi.

U drugoj studiji koju su proveli Harvard Medical School i Sveučilište u Torontu znanstvenici su utvrdili da je najviše antitijela bilo nakon dva do četiri tjedna od infekcije, ali da se nakon toga broj smanjivao. Razina antitijela je oko četiri mjeseca bila povećana pa se polazi od toga da u tom vremenu postoji imunost, kaže voditeljica studije Richelle Charles. Ali stvarni dokaz za postojanje imunosti nije ni ova studija. Tako nema još odgovora na pitanje trajnosti imunosti protiv novog koronavirusa.

Zašto postoje različite tvrdnje o imunosti?

To ovisi o mjestu istraživanja, razdoblju i veličini studije. Znanstvenici u New Yorku su kod 20 posto istraživanih osoba pronašli antitijela, u njemačkom Heinsbergu kod 15 posto osoba, a u austrijskom skijalištu Ischglu kod 40 posto osoba. Sva tri mjesta su u određenom trenutku bila žarišta širenja zaraze.  U Kini, gdje je postojanje virusa najprije utvrđeno, znanstvenici su u jednoj maloj studiji utvrdili da ljudi koji su prošli infekciju bez simptoma prosječno već nakon dva mjeseca nisu imali antitijela u krvi. U SAD-u su znanstvenici Sveučilišta Arizona u studiji koja je obuhvatila 6.000 osoba utvrdili indicije „da je imunost stabilna najmanje pet mjeseci”, kako je utvrdio imunolog Deepta Bhattacharya.

Sad su znanstvenici Imperial Collegea u Engleskoj da je od kraja lipnja do kraja rujna udio stanovništva kod kojeg se moglo utvrditi antitijela pao sa 6 na 4,4 posto. To sugerira kraće trajanje imunosti. Osim toga postupak dokazivanja antitijela u krvi je težak. Rezultati studija su i zato različiti što su neke studije još u tzv. pre-print stanju, dakle još su u fazi znanstvenog preispitivanja (to vrijedi i za studiju londonskog Imperial Collegea. Brojni znanstvenici se slažu da pitanje imunosti još nije dovoljno istraženo.

Moraju li se ljudi nakon preboljenog COVID-a 19 pridržavati mjera zaštite?

Moraju. S pravnoga gledišta nema razlike između onih koji su preboljeli COVID- 19 i onih koji nisu ni bili inficirani. Mjere zaštite su različite od zemlje do zemlje, u Njemačkoj i od pokrajine do pokrajine, ali one vrijede za sve i kršenje je često povezano s teškim kaznama. S medicinskog gledišta i ljudi nakon preboljenog COVID-a 19 moraju se pridržavati mjera zaštite jer pitanje imunosti nije jasno (vidi gore), a osim toga u međuvremenu je poznato više slučajeva ponovne infekcije. „I ako testom bude dokazano postojanje antitijela osoba se mora pridržavati nacionalnih mjera zaštite, primjerice nositi masku, držati rastojanje ili kod pojave simptoma testirati se”, kaže Paul Elliot, direktor londonskog Imperial Collegea.

Ima li ljudi koji nakon oboljenja od COVID-a 19 ne stvaraju imunost?

I za to postoje indicije. U jednoj američkoj studiji među marincima 41 posto vojnika nije imalo neutralizirajuća antitijela u krvi. Kod jedne kineske studije Sveučilišta Fudan u Šangaju antitijela nije bilo kod šest posto pacijenata. To znači da nije sigurno ni stvara li svaki čovjek imunost nakon infekcije koronavirusom. Njemački institut Robert Koch iz toga zaključuje da prema dosadašnjim znanstvenim spoznajama nije jasno ni stvara li se imunost redovito ni koliko je ona čvrsta ni koliko traje.

Izvor: dw.com

Nastavi čitati

Preporuka

KAMPANJA ZA IDIOTE: Dizanje tenzija bez ikakve vizije!

U Bosni i Hercegovini u tijeku je još jedna predizborna kampanja. Iako su ovoga puta radi o općinskim i gradskim izborima gdje bi trebale dominirati teme lokalnog karaktera, lideri nacionalnih stranaka ponovo ostavljaju dojma kao da se radi o nekakvom ‘sudbonosnom’ izlaskom na birališta koje će odlučivati o sudbonosnim državnim i nacionalnim temama.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Trenutno vladajuće stranke kao što su SNSD, SDA, HDZ I DF čitavu predizbornu kampanju pokušavaju svesti na dizanje nacionalnih tenzija na pričama o razdruživanju i spašavanju BiH (SNSD, SDA DF), te o fingiranom sukobu oko Izbornog zakona (SDA, DF i HDZ).
U njihovim kampanjama koju vode četvorica čelnih ljudi koje je netko nedavno nazvao ‘Braćom Dalton’ (Komšić, Izetbegović, Dodik i Čović) nema ni riječi o lokalnim problemima građana niti o rješavanju ključnih životnih problema u lokalnim sredinama. Sigurni smo čak da ni oni sami pojma nemaju tko su im zaista kandidati na lokalnim razinama niti kakve programe nude. Jer, evidentno…, takvi programi niti ne postoje.

‘Braća Dalton’ furaju sve po starom

U njihovim izjavama nema ni traga pričama o ‘budućnosti’ na lokalnoj razini. Umjesto toga ponovno je na djelu samo prizivanje duhova prošlosti i eventualno ponegdje ‘krpljenje’ rupa na cestama. Potpuno je jasno da stranke vladajuće četvorke koju vode spomenuta ‘Braća Dalton’ nemaju ni vizije  ni ideje već su se po tko zna koji put opredijelili na dizanje tenzija.

Očigledno, smatraju da će još jednom ‘upaliti’ i oprobani i dosad uspješni recept koji ničemu ne služi osim da se aktualni neuspješni lideri pod svaku cijenu zadrže u vlasti i nastave krojiti sudbinu njihovim fingiranim svađama izmučene građane Bosne i Hercegovine.
Pri tome, smatraju da će pod svakodnevnom međusobnom kanonadom raznih optužbi, laži, izmišljanja i prijetnji građani lako zaboraviti da sve analize govore da je sadašnje Vijeće ministara BiH najneučinkovitije od kada postoji ovakva BiH.

Također, smatraju da će građani zaboraviti da nova Vlada Federacije BiH ni dvije godine nakon prošlih izbora nije niti formirana, te da joj nedostaje više ministara. Umjesto toga Federacijom vlada skupina ljudi koji nemaju čak ni podršku u federalnom Parlamentu ni na jednom ključnom pitanju.

Računaju, također i na to da će građani zaboraviti da u pojedinim županijama nove Vlade uopće nisu formirane zbog unutarstranačkih borbi za fotelje.

Bizarne situacije

Također, cijelu kampanju koja je ovih dana dolazi do svoje polovine trajanja obilježava niz bizarnih situacija povezanih s epidemijom koronavirusa.
Tako primjerice, imamo situaciju da Sebija Izetbegović svakodnevno poziva građane na poštivanje epidemioloških mjera, a da stranka kojoj je njezin suprug na čelu (SDA) svakim  novim danom održava po jedan ogroman predizborni skup kršeći sve mjere na koje se doktorica Izetbegović poziva.

Također, Milorad Dodik u kampanji se odlučio na pokazivanje mišića, pa je tako dan nakon što je DNS izašao iz koalicije na Nešićeva vrata pokucao MUP. Dodik je, uz to, faktički na svoju ruku zatvorio škole u Republici Srpskoj  unatoč svim preporukama od strane struke da za takvo nešto nema potrebe. Ali, u njegovom slučaju sve se svelo na jednu dobro poznatu bahatu krilaticu: ‘Mogu što hoću, jer ja sam vaš Bog’.

Da ne bi bili usamljeni u apsurdnim potezima u okviru ove kampanje prvoj dvojici se pridružio i Dragan Čović, koji kampanju svoje stranke svodi na hodanje po opustošenim općinama gdje je veći broj ljudi u Njemačkoj nego na svojim kućnim adresama, zaboravljajući ili ignorirajući činjenicu da su svi iselili upravo za vrijeme vladavine njegovog HDZ-a.
Da ne bi bio izuzetak od navedenih, i lider DF-a (Željko Komšić), kao da se stavio u ulogu predsjednika druge stranke, odnosno SDA, pa tako obilazi načelnike iz SDA dajući im podršku i djeluje kao zamjena Bakiru Izetbegoviću dok se on nalazi u samoizolaciji.

Fiktivni sukobi

Kada pogledamo sve zajedno, nitko nije bio naivan da bi od ovakvih vladajućih lidera očekivao konkretne vizije, programe, projekte, ali iskorištavanje lokalnih izbora u svrhu dizanja nacionalnih tenzija i priskrbljivanje osobnih političkih poena na prizemnoj retorici ovaj put prelazi svaku mjeru.

Očigledno, igraju na samo jednu kartu, a to je: Da će svojim fiktivnim sukobima još jednom homogenizirati svoje birači, a prljavom kampanjom ogaditi ljude od masovnog izlaska na izbore, pogotovo u uvjetima korone.

Na građanima je odgovornost moći rasuđivanja… J. S.

Izvor: dnevni.ba

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner

ANKETA

Bojite li se Koronavirusa?

Najnoviji komentari

Najčitanije objave

Popularno

0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x