Slijedite nas:
“Od turizma imamo 15 i više posto BDP-a, a pod pretpostavkom da će zdravstveni dio ove krize trajati dva do tri mjeseca, u turizmu možemo očekivati dvoznamenkaste padove, ali ne na razini 10 do 20 psoto, nego znatno više,” analizirao je dr. Grubišić i napomenuo: “Najave dolazaka koje smo preko nekih klijenata imali početkom ožujka, su na nekih 10 do 15 posto onoga što je bilo u isto vrijeme prošle godine…”
Nije samo turizam taj koji će biti oštećen – upozorava mladi financijski stručnjak i nastavlja: – Tu je cijeli niz industrija… Teško mi je naći privatnog poduzetnika, koji neće biti u većoj ili manjoj mjeri, oštećen ovom krizom. Imate hotele, restorane, kafiće… I svi njihovi dobavljači su u problemu. Problemi su od poljoprivrede do proizvođača hrane i pića, ali i do trgovaca i veletrgovaca. Svi smo mi u nekom dobavnom lancu. Imate trgovine dugotrajnim dobrima, ljudi će odgađati kupnju namještaja, automobila i sličnih stvari…
U SLJEDEĆA DVA MJESECA, SVI U HRVATSKOJ TREBALI BI BITI OSLOBOĐENI PLAĆANJA POREZA!
Mjere koje sam predložio, kao i mnogi drugi poduzetnici, zapravo idu u smjeru poreznog rasterećenja. Sljedeća dva mjeseca svi u Hrvatskoj, po svim osnovama, trebali bi biti oslobođeni plaćanja poreza – predlaže dr. Andrej Grubišić i obrazlaže:- Svejedno je je li to PDV, porez na dobit, porez na dohodak, doprinosi ili bilo što drugo… Ne postoji država sama radi sebe.
“Oni koji sada uplaćuju porez, moraju dobiti ‘tax break’ ili ‘tax relief’, a ne odgodu poreza,” predlaže gost Bujice: “Svi trebaju dobiti oprost poreza jer upravo je to logika slobodnog tržišta. Zagovarali smo niske poreze kada su bila dobra vremena, a posebno je to važno sada, kada su ovako teška…”
Drugi instrument, koji je vrlo bitan, je na tragu onoga što radi Donald Trump, a to je ‘tax return’, odnosno povrat poreza – predlaže Andrej Grubišić, koji je magistrirao na sveučilištu Webster u SAD-u, a doktorirao financije u švicarskoj Lausanni.
Dr. Grubišić napominje: – Poreza rebaju biti oslobođeni svi, a ne samo pojedinci jer ne može državni birokrat procjenjivati da je kod nekog šteta dva, a kod drugog tri… Uz dužno poštovanje, oni niti imaju znanje niti vremena, a ni mehanizama da to egzaktno kvalificiraju.
PREDLOŽENE VLADINE MJERE PRODULJIT ĆE RECESIJU U HRVATSKOJ!
“Umjesto da se radi diskriminacija ili pokušaj determinacije tko je u krizi lošije prošao, za najveći broj ljudi u privatnom sektoru, a posljedično i za gospodarstvo, na kraju i za javni sektor, bilo bi najbolje da se svima u privatnom sektoru, bez obzira je li netko prijavljen na određeno ili neodređeno, honorarno, ovako ili onako, ta tri krizna mjeseca doznači po 3.250 kuna. To je otprilike 10 milijardi kuna,” predlaže dalje Andrej Grubišić.
Na pitanje urednika emisije zašto takve mjere aktualna Vlada nije donijela, odgovorio je: – To nisu napravili jer njihov prijedlog mjera ne ide za time da dođe do poreznog rasterećenja. Ima odgoda poreza, ali nema ‘tax relifa’, a oni misle napraviti samo dio onoga što predlažem. Problematično je što se predložene Vladine mjere ne odnose na sve u privatnom sektoru, a oni će svojim mehanizmima definirati na koga se točno odnose… Takvi mehanizmi posve će sigurno dovesti do nepravde i diskriminacije.
“Ono što zvuči dobro, ne donosi nužno dobre rezultate,” pohvalio je dr. Grubišić neizravno Plenkovićev PR, ali ne i stvarne učinke njegove politike: ”Mjere koje su sada predložene, sasvim će sigurno recesiju učiniti dubokom i dugom…”
PULSKA TVRKA OSNOVANA PRIJE TRI I PO’ MJESECA, NIJE USPJELA VLADI PRODATI SKUPE MASKE…
Na početku emisije objavljen je poseban prilog s pressice Nacionalnog stožera civilne zaštite, na kojem je novinarka Bujice postavila poprilično nezgodno pitanje u svezi nepoštivanja somoizolacije u slučaju zadarskog liječnika i bivšeg ministra zdravstva dr. Darija Nakića, ali i pitanje o pokušaju nabavke dva i po’ milijuna zaštitnih maski, po astronomsko visokoj cijeni, od jedne pulske tvrtke, koja je registrirana prije samo tri i po’ mjeseca… Za maske je iz Proračunske reserve, Rješenjem Vlade RH od 19. ožujka ove godine, trebalo kao predujam, izdvojiti gotovo 19 milijuna kuna, međutim, nakon novinarskih otkrića i upita na pressici, odluka je iznenada poništena, premijer Plenković je istoga dana objavio kako je razlog za to donacija jednog šeika, koji je htio ostati anoniman…
Je li tu bilo nečasnih radnji ili namjera, ne znam, ali ono u što sam duboko uvjeren je da ukoliko reduciramo državnu potrošnju, samim time reducirat ćemo i količinu plodnog tla za neki oblik korupcije, u najrazličitijem smislu te riječi – komentirao je pokušaj nabavke skupih maski gost Bujice.
“Imamo javnu nabavu od gotovo 60 milijardi kuna i na svakodnevnoj bazi vrte se milijuni, a očigledno je da prilika potencijalno čini lopova,” napominje dr. Grubišić.
HRVATSKA JE GOSPODARSKI NA DNU EU, ODMAH UZ BUGARSKU! PRETEKLI SU NAS ČAK I RUMUNJI…
“Hrvatska je padom komunizma, osamostaljenjem i uvođenjem tržišne ekonomije, bila jedna od bogatijih zemalja u usporedbi s drugim socijalističkim zemljama, koje su danas članice EU. Imali smo nesretni rat koji je ostavio svoje posljedice, međutim, rat je završio ’95. a mi sada živimo u 2020. godini. To je jako veliki vremenski odmak, tijekom kojeg se moglo napraviti vrlo mnogo, a nije” kaže Grubišić i nastavlja: ”Statistički podatci pokazuju da je u međuvremnu, udio države u hrvatskom gospodarstvu otprilike na 50 posto, Svaka druga kuna, koje se kreira u gospodarstvu, konzumira se i uzeta je od strane države. Sve ideje koji su mirisale na socijalnu osjetljivost, nerijetko su se pretvarale u socijalizam, iako se zapravo nije zvao socijalizam i dobro su zvučale, ali su imale iznimno loše rezultate. Zbog toga je Hrvatska danas s Bugarskom, na dnu Europske unije po kupovnoj moći, mjereno bruto domaćim proizvodom. Česi, Estonci, Poljaci, svi oni su nas prešišali, ne za malo, već za jako, jako puno…”
Neke od zemalja bivšeg istočnog bloga imaju od 25 do 30 posto veću kupovnu moć od Hrvata – tvrdi dr. Andrej Grubišić: – Po zadnjim statističkim podatcima, pretekli su nas čak i Rumunji, što je do prije desetak godina zvučalo kao znanstvena fantastika!
“Hrvatska ima jednu od najmanjih stopa radno aktivnog stanovništva. Nažalost, nas jako malo radi,” konstatirao je Grubišić: ”Privatni sektor i gospodarstvo je generator dodane vrijednosti, a kod nas ima premalo lokomotiva, a previše vagona. Imamo vrlo malo zaposlenih ljudi i 400.000 onih, koji rade u državnom, javnom ili paradržavnom sektoru… I upravo u tom, javnom sektoru, plaće su unazad godinu i nešto dana bile i do 20 posto veće od plaća u privatnome sektoru, što znači da postoji skupina ljudi koja je zaštićena. Sve recesije u Hrvatskoj, koje su se doogađale, u pravilu su se slamale na leđima privatnog sektora.”
ZAŠTO JE 250.000 LJUDI OTIŠLO IZ HRVATSKE, AKO JE SVE TAKO “DOBRO” KAO ŠTO NAM GOVORE?!
Dr. Grubišić se ne slaže s premijerom Plenkovićem, koji često javno ističe da Hrvatska raste: – Brojevi pokazuju da mi nismo bolji, kao što nam neki pokušavaju reći da jesmo. U javnom diskursu, od Vlade čujemo da smo konsolidirali javne financije i da imamo jaku ekonomiju, koja raste… Međutim, brojevi govore da je naša ekonomija na istom nivou, gdje je bila i 2008. godine. Teza o tome da je državni proračun u ravnoteži, činjenično je točna, ali za mene to ne znači ništa jer država pretjerano troši, a ako pretjerano troši, onda ima proračun u ravnoteži i to znači da koliko troši, toliko uzima gospodarstvu. S obzirom da previše troši, znači i da previše uzima. Volio bih da oni manje troše pa makar proračun bio i u deficitu, ali tada bi barem znali da malo troše, ali bi nam uzimali manje novaca. Statistički podaci, koji se nerijetko forsiraju kao pozitivni ekonomski pokazatelji, u širem kontekstu, zapravo nam daju posve drukčiju sliku; da nije baš sve tako dobro, kao što mislimo da jest. Na kraju krajeva, zašto je 250 tisuća ljudi otišlo iz Hrvatske, ako je to sve tako dobro, kako nam govore?! Postoji jedna izreka; Gledajte gdje idu ljudske noge, a ne što govore političari, pa ćete vidjeti što se stvarno događa.
“Kada netko kaže da je država nešto dala, onda moramo isto tako reći da bi država nekome nešto dala, mora i nešto nekome prije toga uzeti,” upozorava Andrej Grubišić: ”Državna birokracija, po difoltu, legalno jedan dio zadrži za sebe, za plaće i za troškove i onda preostali dio kanalizira nekome… Došli smo do toga da dvije trećine Hrvata, direktno ili indirektno, živi od države. Upravo je državna birokracija najveći generator problema i oni bi se puno bolje rješavali reduciranjem porezne presije i vraćanjem novaca poreznim obveznicima, od kojih su ti novci i uzeti.”
KORONAVIRUS KAO ‘CRNI LABUD’
Dr. Grubišić je u Bujici usporedio koronavirus s ‘Crnim labudom’: – ‘Crni labud’ je termin populariziran u knjizi Nassima Nicholasa Taleba, koja je izašla 2007. godine, gdje govori o događajima koji imaju statistički relativnu malu vjerojatnost da će se dogoditi i samim time nisu dio nekih produkcijskih modela pa mi svoje odluke ne baziramo na temelju tih rizika, ignoriramo ih i sukladno tome se i ponašamo. Naše poslovne odluke i aktivnosti nisu u skladu s rizikom kojem smo izloženi, koliko god on bio mali… I što se onda desi? Taj rizik se materijalizira, što smo vidjeli nakon rušenja Twinsa u New Yorku i financijske kriza koja je nastupila 2008. godine. Tada smo na televiziji mogli čuti razne analitičare, koji su govorili da krize mema i neće je biti, a onda, kada su se na jesen svi vratili s godišnjeg odmora, sve se srušilo! Koronavirus vjerojatno, s aspekta znanstvenika nije ‘Crni labud’ jer su oni bili svjesni toga. Međutim, s aspekta jednog državnog birokrata, koji radi plan proračuna ili nekog korporativnog menadžera, mislim da za 99,9 posto njih ili nas, to je ‘Crni labud’.
Sad je trik pitanje, što je problem ‘Crnog labuda’ – zaključuje Grubišić: – Kad se dogodi, nanosi velike štete. I upravo se sada koronavirus dogodio. Malo je biznismena to predvidjelo, a ja ne znam niti jednoga koji je. I zato nitko ne dvoji da će šteta biti velika, samo ne znamo kolika…
BUJICA