Kontaktirajte nas na:

Politika

Prof. dr. Ivo Banac: Herceg-Bosna je ružno pače borbe za teritorij u BiH

Hrvatski povjesničar i profesor američkih sveučilišta Yale i New Haven, a posljednje desetljeće i profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i bivši predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, u ‘blitz’ intervjuu za Dnevni list govori o političkim zbivanjima u BiH s posebnim osvrtom na njene države-susjede. Banac tvrdi da preko Republike Srspke susjedna Republika Srbija kontrolira pola BiH, ali i da se promicatelja secesije RS od BiH, Milorada Dodika mora dovesti u situaciju da bira – između rata i secesije, ali i opstankom same Srpske koju on naziva ‘ Herrenvolk republika’, po uzoru na nacistički sustav u kojem vlada većinska etnička skupina dok su ostale minorizirane.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

No, prof. Banac kritičan je i prema vodećoj hrvatskoj politici u BiH. „Igrati se konstitutivnog naroda u okolnostima stvarnog opadanja hrvatskog prisustva u BiH ujedno je i glupo i bezizgledno“, kaže ova profesor koji smatra da se „Dayton može samo iznutra promijeniti“.

Nedavno ste u Zagrebu bili promotor knjige  Stjepana Kljujića, bivšeg predsjednika HDZ-a BiH i hrvatskog član Predsjedništva BiH ‘Izdaja Bosne’. Je li Bosna, odnosno, BiH izdana i od koga i zašto?
Kralju Salomonu bilo je lako odlučiti se za majku koja je bila spremna predati svoje dijete drugoj, samo da se ne raspoli i podijeli mrtvo između dvije moliteljke. Za izdaju je potreban osjećaj neobvezatnosti. Bosnu su izdali svi oni koji su je htjeli dijeliti ili držati samo za sebe. Njih je bilo i ima u svim bh. zajednicama.

Vi ste tom prilikom rekli da je ‘tragedija što je predsjednik Franjo Tuđman dopustio Beogradu da kontrolira BiH’. Kako to mislite?
Tuđman je pristao na podjelu BiH i tu podjelu konkretizirao i prije Daytona i u Daytonu. Srbija danas kontrolira polovicu BiH. To je jedan od rijetkih velikosrpskih teritorijalnih uspjeha u XX. stoljeću i jedini u ratovima iz 1990-ih godina. Za to nije kriv samo Tuđman, ali da je vodio politiku savezništva s Bošnjacima, Velikosrbi bi ostali kratkih rukava.

Obilježava se 28. godišnjica osnutka Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. Je li Herceg-Bosna bila dobro rješenje za Hrvate ili ne?
Herceg-Bosna je ružno pače borbe za teritorij u BiH, nešto što je Milošević inicirao, Tuđman podržao, a Izetbegović neodgovorno prihvatio. Unatoč činjenici da ona formalno ne postoji, Herceg-Bosna je realnost triju bh. županija i glavni adut Čovićeve bezglave politike. Boriti se za Herceg-Bosnu trenutno znači boriti se za Čovićevu partijsku-državu u kojoj do dana današnjeg dominiraju stari komunistički kadrovi poput Čovića. To je realnost, a sve drugo su priče za malu djecu.

Vodeći hrvatski političari u BiH i danas smatraju da je hrvatsko pitanje neriješeno, ali po vama, što je to danas “hrvatsko pitanje u BiH”, je li to samo Željko Komšić u Predsjedništvu BiH zahvaljujući većinskim bošnjačkim glasovima ili je ipak nešto drugo?
Željko Komšić je titoistički anakronizam, ali također i Božja kazna za Čovićevu propalu politiku. Kad bi se Čović borio za Hrvate i za Bosnu, Komšić ne bi postojao. Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini je nesposobnost hrvatskih političara da predstave realnu politiku za bh. Hrvate i za sve građane BiH. Igrati se konstitutivnog naroda u okolnostima stvarnog opadanja hrvatskog prisustva u BiH ujedno je i glupo i bezizgledno. Srećom, inatom se nikad ništa nije postiglo. I inat je potrošna roba.

Ni više od godinu dana BiH nema vlast jer se vodeće nacionalne stranke o tome ne mogu dogovoriti (HDZ BiH, SNSD i SDA). Dragan Čović, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović bh. su lideri koje i mediji počinju ismijavati jer su dostigli takvu razinu da nakon još jednog u nizu neuspješnih sastanaka i dogovora, govore o “dobroj atmosferi”. Gdje je tome kraj?
Kraj će se nazrijeti kad ljudi počnu glasovati svojom glavom. Nije loše da je svakim danom očitije kako ovi neinteligentni stranački paraziti nemaju perspektivu. To je prvi korak prema novim, realnijim politikama.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik konstantno priželjkuje raspad BiH i promovira pravo na odcjepljenje i samostalnost Republike Srpske. Je li takav scenarij izgledan?
Naravno da je izgledan, ako mu se nitko ne suprotstavi. Dodika se mora dovesti u situaciju gdje će birati između secesije i rata, s perspektivom brisanja njegove Herrenvolk republike.

Kako ovakvu BiH promatra demokratski svijet?
Uglavnom ne promatra ili posve pogrešno promatra; najnoviji primjer su Macronovi idiotizmi. BiH će uvijek pospanom demokratskom svijetu ponovno postati zanimljiva tek na prvi znak novih sukoba. Tako je to uvijek. Samo problemi zavrjeđuju pažnju.

Koriste li i dalje zemlje susjede,  Hrvatska i Srbija, nesređeno političko stanje u BiH za ‘sufliranje’ zbog vlastitih interesa, odnosno, jesu li 90.-prevaziđene ili se tek treba očekivati rasplet?
Hrvatska nema politiku prema BiH, među ostalim razlozima jer nema politiku prema balkanskim zemljama. U Hrvatskoj je na vlasti jedna anemična kamarila koja više razmišlja o paradama i hrvatskom predsjedništvu EU-om nego o ozbiljnim pitanjima iz okruženja na koje bi Hrvatskaitekako mogla utjecati. Zato Srbija ima politiku: mali Schengen, autoceste od Beograda do Banja Luke, oslanjanje na grabežljive planove Rusije i Turske, itd.

Je li izgledan ‘Dayton 2’?
Ne. Dayton se može mijenjati samo iznutra.

Iz EU nedavno su odgođeni pristupni pregovori za Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Kakva je to poruka Europe za nemirni, tinjajući Balkan? Je li to prepuštanje regije jačem utjecaju Srbije i Rusije.
Porukavelikih „liberala“ Macrona i Ruttea, ali ne samo njih, je da narodi jugoistoka Europe nisu ljudi po njihovoj mjeri. Ne možete praviti velike poslove s Moskvom i Pekingom, a ujedno se brinuti za tinjajući Balkan. Razmišlja li Macron o Mitterandovoj protuinicijativi na početku agresije? Razmišlja li Rutte o Srebrenici? Ne bih se kladio. Europa nije jedinstena jer smo mi u Europi „treća klasa“. Srećom ili nesrećom, ne samo mi.

Izvor: Dnevni list

Nastavi čitati
Postavite ovdje svoj banner
Postavite komentar

Politika

ĐUKANOVIĆ PROVALIO VUČIĆA: “Nikada nije odustao da napravi Veliku Srbiju na Balkanu, a da svi ostali nestanu!”

Beogradskom režimu, na čijem je čelu sada Vučić, a koji je kopija onog kojeg je predvodio Milošević, nije “mrsko“ ni u BiH napraviti incident, a onda tražiti krivce. Potočari 2015. godine, “napad na Vučića“, koji su odradile BIA i ostale srbijanske sigurnosne službe, a što su poslije svojim izjavama potvrdili i policajci koji su nelegalno boravili u Srebrenici

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović poručio je da je velikosrpski nacionalizam morao malo utihnuti nakon 2006. godine, ali nikada se nije pomirio sa crnogorskom nezavisnošću.

Velikosrpski nacionalizam i dalje sanja svoj san, da se prekomponuje Balkan, da se napravi velika Srbija, Albanija, Hrvatska, a da ostali nestanu.

– To je otprilike taj plan koji je oduvijek postojao i devedesetih godina i koji je koštao naše prostore velikog broja žrtava. Dakle, niti može biti velike Srbije, niti velike Albanije, može biti samo velike tragedije. I umjesto da su se te lekcije dobrano naučile u 90-tim, umjesto da se od toga odustalo i duboko zakopalo, kao što vidimo, nepunih 30 godina nakon toga, se vraćaju stare ideje na sto i sastavni dio tih ideja jeste velikosrpski nacionalizam koji koristeći se SPC pokušava da Crna Gora i dalje predstavlja, da utječe na njen život kao na život druge srpske države. To je nešto sa čim se ne slažemo i prema čemu pokazujemo, rekao bih, veoma nepokolebljiv i čvrst otpor i to je nešto što nikada nećemo dozvoliti da prođe u Crnoj Gori – poručio je Đukanović

Posljednja dešavanja u Crnoj Gori, uzrokovana usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pokazala su da Srbija nema dobre odnose niti sa jednom zemljem u regionu: Sjevernom Makedonijom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, a ni sa Kosovom čiju nezavisnost ne želi da prizna. Također, pokazala su da se zvanični Beograd nije, a kako stvari stoje, neće ni pomiriti sa nezavisnošću Crne Gore.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović nije želio komentarisati da li je BIA tražila podatke crnogorskih agencija o sinoćnjem incidentu u Podgorici, kada je Srbin pretučen jer je dizao tri prsta. Stefanović je poručio da će “država uraditi svoj posao u skladu sa politikom Aleksandra Vučića, odnosno politikom mira i stabilnosti“.

A kakva je to zaista politika koju vodi Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije? Riječ je o politici zamrznutog konflikta, koja zbog njegovih poteza vrlo lako može zapaliti cijeli region. Vučić ima ušminkanu retoriku za uši Zapada i Evropske unije, a stvarna retorika je ona koju javnosti plasiraju tabloidi pod njegovom apsolutnom kontrolom i čija je zadaća stalno podgrijavanje atmosfere.

Kada priča evropskim i svjetskim zvaničnicima Vučić kontinuirano govori o evropskoj budućnosti Srbije, o EU, dok istovremeno mediji objavljuju njegove stvarne namjere nemilice se služeći ranohuškačkom politikom, kakva je bila svojestvena režimu Slobodana Miloševića.

Proglašenjem nezavisnosti Crne Gore u maju 2006. godine, raspad bivše Jugoslavije ušao je u posljednju fazu, a odlukom o nezavisnosti Kosova, koja je uslijedila dvije godine kasnije, taj je proces potpuno okončan. Time je i velikosrpski projekt doživio konačan slom. No, Vučić ne želi da se pomiri s tim. Ne želi, ne samo da prizna nezavisno Kosovo, već mu smeta i nezavisnost Crne Gore i Bosne i Hercegovine, država u kojima pod svaku cijenu želi da nametne plan velike Srbije izazivajući incidente.

Recept koji se nastavlja i do danas, prvi puta Miloševićev režim primjenio je 1998. godine, pokušavajući da spriječi inauguraciju netom izabranog predsjednika Mila Đukanovića koji je proglašen izdajnikom.

Beograd je tada organizirao krvave proteste u Podgorici, u kojima je povrijeđeno više od 50 ljudi. Bio je to prvi Miloševićev pokušaj discipliniranja Đukanovića, koji je bio ujedno i njegova velika greška, jer je ujedinio Đukanovića i njegove saradnike, do te mjere da proces proglašenja nezavisnosti Crne Gore više nije bilo moguće zaustaviti.

Beograd se umiješao i 2015. godine, kada je Crna Gora dobila poziv NATO-a da im se pridruži. Prosrpski orjentirana opozicija u Crnoj Gori pod direktnom kontrolom beogradskog režima, danima je demonstrirala u blizini crnogorskog parlamenta, žestoko se sukobljavajući s crnogorskom policijom i specijalcima.

Đukanoviću su tada prijetili i građanskim ratom ako ne odustane od ulaska u NATO. Članstvo Crne Gore u Alijansi zadalo je tada Beogradu udarac, od kojeg se nikada neće oporaviti. Ova je država izabrala put Zapada, čime je ozvaničen izlazak iz srpske i ruske sfere utjecaja.

Godinu kasnije, u Crnoj Gori je organiziran državni udar. Na dan održavanja parlamentarnih izbora, u oktobru 2016. godine crnogorski prosrpski političari na čelu sa Andrijom Mandićem, uz pomoć ruskih obavještajaca pokušali su izvesti upad u Skupštinu Crne Gore i likvidaciju crnogorskih funkcionera, među kojima je bio i Milo Đukanović, što su uspjele spriječiti crnogorske sigurnosne službe.

Danas, taj isti Andrija Mandić, četnički vojvoda koji se borio u ratovima u Hrvatskoj i BiH, osuđen nepravosnažno na pet godina za učešće u državnom udaru, iz skupštinskih klupa poziva na novi rat, nova krvoprolića, sukobe.

Kako tada, tako i sada iza prosrpskog bloka, naravno, stajala je i stoji Srbija.

Kao i u Bosni i Hercegovini, koju Vučić svako malo pohodi, ali obilazi samo entitet Republika Srpska, za koji je svojevremeno Dobrica Ćosić kazao da je “prva srpska država preko Drine“.

Dolasci u RS, u skladu su sa jednom od uputa Memoranduma SANU II.

-Političari i državni funkcioneri Srbije će ubuduće zaobilaziti političare i institucije BiH što je god više moguće. Političari i državni funkcioneri Srbije trebaju što češće imati sastanke sa političarima iz RS-a po protokolu definisanom za međudržavne susrete.

Beogradskom režimu, na čijem je čelu sada Vučić, a koji je kopija onog kojeg je predvodio Milošević, nije “mrsko“ ni u BiH napraviti incident, a onda tražiti krivce. Potočari 2015. godine, “napad na Vučića“, koji su odradile BIA i ostale srbijanske sigurnosne službe, a što su poslije svojim izjavama potvrdili i policajci koji su nelegalno boravili u Srebrenici, i danas kada mu to zatreba posluži za dizanje tenzija.  | SB

Nastavi čitati

Politika

Čović: Nikad nećemo prihvatiti nestanak iz Ustava hrvatskog, bošnjačkog i srpskog člana Predsjedništva

„Nikad nećemo prihvatiti da iz Ustava nestane Hrvatski član Predsjedništva, Bošnjački član Predsjedništva, Srpski član Predsjedništva. Hrvati će birati svoje predstavnike. Koga će oni birati, do nas je. Do Hrvata je. Ali nikada nećemo dozvoliti da netko u naše ime bira, bez obzira kakva je ambicija”, rekao je Čović u Zenici.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

“Hrvati će birati svoje predstavnike. Koga će oni birati, do nas je. Do Hrvata je. Ali nikada nećemo dozvoliti da netko u naše ime bira, bez obzira kakva je ambicija. Zbog toga vi koji ste malo više u politici, traži da kažem neku riječ o tom vremenu koje je ispred nas. Uvjereni smo, još uvijek samo mi izgleda, da ćemo u naredna dva mjeseca promjeniti Izborni zakon kako bi osigurali i izbore u Mostaru, kojih nema opet zbog nametnutih rješenja Visokih predstavnika zadnjih 12 godina, ali isto tako kako bi rješili pitanje izbora za Dom naroda, 17 predstavnika iz Federacije da biraju Hrvati i svaka od županija, pa i ova, a jednako tako i članove Predsjedništva”, rekao je predsjednik HDZ-a BiH i predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH dr. Dragan Čović, na svečanoj akademiji povodom 30. godišnjice utemeljenja GO HDZ BiH Zenica.

On je također naglasio: „Nikad nećemo prihvatiti da iz Ustava nestane Hrvatski član Predsjedništva, Bošnjački član Predsjedništva, Srpski član Predsjedništva“.

“Što god tko o tome maštao i kakvu god viziju imao o budućnosti BiH, koliko god ona po nečijim riječima bila nazadna, neprihvatljiva u ovom vremenu, konstitutivni narod je osnova funkcioniranja BiH. Nadustavna kategorija, to je kazao Ustavni sud BiH i to mi do kraja moramo uvažavati. To su stvari oko kojih ne možete pregovarati”, istaknuo je u svome govoru dr. Čović.

“Trebalo nam je skoro 15 mjeseci da u punini uspostavimo vlast na razini BiH. To se nije moglo uraditi bez političkih predstavnika hrvatskog naroda. Ne kao hir, ne kao ucjenu, kako netko voli kazati, nego kao realnost shodno s Ustavom i našim rezultatom i poslanjem koji smo imali i kao stranka, ali i kao Hrvatski narodni sabor, kojeg smo, također, opet mi pokrenili. Dobili smo tri ministra i tri zamjenika, evo i danas smo čitav dan bili u Parlamentu, konačno je i Parlament zaživio. Netko kaže da smo mogli tražiti kompromis, pitanje je oko čega kompromis. Ako govorite samo o jednakopravnosti svoga naroda oko toga kompromisa nema, to morate znati. Jednostavno morate osigurati jednakost hrvatskog naroda na svakom djelu BiH kao konstitutivnog naroda i to je nešto o čemu se ne pregovara”, rekao je on.

“Mogu usvajati rješenja, ali ne mogu formirati Vladu FBiH bez HDZ-a”

Nadalje, on je rekao da je u “Federaciji BiH opet Ustav nametnut i bezbroj nametnutih popravaka tog Ustava u zadnjih 20-tak godina napravilo je odnose da brojnost dva naroda je takva da drugi može birati umjesto vas, predlagati i usvajati rješenja bez vas”.

“Ali opet, nije se u stanju napraviti Vlada Federacije bez HDZ-a i hrvatskog naroda u BiH kao političkog naroda. To je zapanjujuće svima, kako ovdje u Zenici, tako i svima diljem BiH. Bez toga, to bi se napravilo za 15 dana, ne bi nas nitko pitao ni tko smo ni što smo. Ovako ne ide. Imate sve instrumente u rukama i opet nam nitko ne može kazati da mi nešto blokiramo. Apsolutno ništa ne blokiramo. I ostat će to tako dok se mi ne izborimo sa Izborni zakon, koji će osigurati potpunu jednakopravnost, legitimne izbore svakog od konstitutivnih naroda i njegovih predstavnika, naglasio je dr. Čović.

“Preuzimate na sebe odgovornost”

“Znači, kada govorim o Zenici, preuzimate na sebe odgovornost, dobit će te maksimalni potporu za sve što se ovdje radi. Gdje vam treba pomoći, opcije koje su potrebne hrvatskom narodu ovdje, recite. Zajednički stav svih nas je da na ove lokalne izbore izlazimo kao HNS u svim sredinama gdje smo ugroženi kao narod. Gdje nam netko drugi može birati i vjećnike i načelnike”, poručio je Čović u Zenici.

“Mogućnost da se ugrade u ovaj zakednički kapcitet i jednu sinergiju našeg naroda, otvorit ćemo vrata do kraja i nećemo biti naivni. Predvodnici jesmo jednog velikog procesa HNS i hrvatskog naroda, zato i jesmo stožerna stranka, zato primamo udarce kad god treba ali isto tako i kad treba drugima pogledati u oči i kazati, ono što pripada nama – mora netko u ime HDZ-a izaći ispred stranke i kazati, ispod ove crte sada ne može ići. To smo znali više puta uraditi, bez obzira kolika je cijena bila. Ne sumnjajte da ćemo to i ubuduće raditi. Na jedan civiliziran kulturan način”, naglasio je Čović u svom govoru.

Izvor: republikainfo.com

Nastavi čitati

Politika

DŽAFEROVIĆ: Da je Čović u Predsjedništvu ANP ne bi otišao u Brisel

Čovićeva pozicija vrlo jasno potvrđuje da bi on, da je bio u Predsjedništvu zajedno sa Dodikom, preglasao Džaferovića i da bi Vijeće ministara bilo formirano bez ANP-a.

Herceg-Bosna

Online:

/ Datum objave:

Član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović gostujući jučer u programa televizije N1 nije krio veliki značaj za probosansku politiku izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH. Na pitanje voditelja da li bi stvari bile drugačije u Predsjedništvu da je, umjesto Komšića izabran Čović, Džaferović je odgovorio potvrdno.

„Da, bi. Pazite, nismo mi dvojica protiv jednog, nego su dvojica potpuno opredijeljeni da štite interese Bosne i Hercegovine, da brane BiH po svaku cijjenu, a jedan to očigledno nije, nego ima neke druge agende. Bilo bi potpuno drugačije da je, umjesto gospodina Komšića, gospodin Čović u Predsjedništvu BiH. Ja bih u toj situaciji, ako bih ja bio treći član, stalno bio preglasavan. Jer vidimo mi tu sinergiju SNSD-a i HDZ-a“, kazao je Džaferović.

Konkretan rezultat takve situacije bilo bi sigurno neusvajanje ANP-a.

Milorad Dodik je glasao za Program reformi, kao reducirani ANP, samo zbog toga što su Džaferović i Komšić uslovili formiranje Vijeća ministara sa usvajanjem tog dokumenta za NATO.

Istovremeno, tokom tog jednogodišnjeg procesa, Dragan Čović je više puta vrlo jasno dao do znanja da formiranje Vijeća ministara ne treba uslovljavati ANP-om, te je pozivao da se odustane od toga i popusti Dodiku.

Tako je npr. 20. maja 2019. Čović kazao: “Mi želimo da se odmah ustroji Vijeće ministara BiH bez ikakvog uvjetovanja. I to je naš ustupak. Za to nemamo nikakvoga uvjeta“.

Isto je ponovio i 30. Oktobra 2019, kada je kazao: “Što se tiče Vijeća ministara po meni ga treba napraviti odmah iz strukture parlamentarne većine kao pobjednika proteklih izbora, koja je sjela i napravila podjelu resora kao i puno drugih stvari. Ni u jednom dokumentu nemamo obavezu da uvjetujemo bilo čime, pa i Godišnjim planom uspostavu Vijeća ministara“.

Ovakva Čovićeva pozicija vrlo jasno potvrđuje da bi on da je bio u Predsjedništvu zajedno sa Dodikom preglasao Džaferovića i da bi Vijeće ministara bilo formirano bez ANP-a. To znači da ANP nikada ne bi bio poslan (jer Dodik ga nikada ne bi poslao bez pritiska), i u konačnici to znači da bi NATO put Bosne i Hercegovine bio zablokiran na neodređeno. Možda i zauvijek.

Džaferović u toj situaciji ne bi čak mogao ni potegnuti vitalni nacionalni interes u Klubu Bošnjaka u Domu naroda FBiH, jer vitalni nacionalni interes moguće je potegnuti na određene akte, ali ne i na potvrđivanje mandatara za Vijeće ministara. | S.B.

Nastavi čitati

Popularno